„Zrinjski je favorit, igra na domaćem terenu… Nećemo se mi predavati, ima uvijek revanš i probat ćemo napraviti dobar rezultat da se imamo čemu nadati u uzvratu“.
Vjerovali ili ne, ovo su bile riječi Borisa Raspudića prije početka utakmice finala kupa, inače pomoćnog trenera ekipe koja 3 kola prije kraja ima +5 u odnosu na Zrinjski.
Praktički jedini zaključak koji se može izvući iz ove izjave je da su i sami ljudi u Borcu prije utakmice bili svjesni da je Zrinjski u ovom trenutku dosta bolja ekipa, a to se možda i nije rezultatski pokazalo koliko ukupnim dojmom i odnosom snaga na terenu.
Zrinjski je od prve minute krenuo agresivno i stavio Borac pod ozbiljan pritisak presingom i odličnom reakcijom po izgubljenoj lopti, pa su se gosti tek u 22. minuti preko Kulašina prvi i jedini put koliko toliko približili golu Karačića.
Željko Petrović je odlično pripremio i vodio utakmicu, a Zrinjski je pokušavao maksimalno iskoristiti to što su Borcu nedostajala dva startna beka. U tom kontekstu, po gol Borca posebna je opasnost dolazila sa lijeve strane gdje je Zrinjski napadajući ne baš defanzivno potkovanog Alena Jurilja u prvih pola sata imao čak 7 ubačaja prema kaznenom prostoru. Svih sedam je uputio Tičinović te je pokazao da je u ovom trenutku daleko najbolja opcija na poziciji lijevog beka.
Zrinjski je svojim pristupom natjerao Vukovića i Kulašina da se cijelih prvih 45 minuta preduboko spuštaju i pomažu svojim bekovima onemogućivši im da budu opasni iz kontranapada, a osim već spomenute energije i presinga navalih igrača, ključnu ulogu je odigrao vezni red sa Bradarićem, Ilinkovićem i Bilbijom koji je osiguravao jako tečnu igru i konkretne napade, te davao ogromnu sigurnost zadnjoj liniji i krilima.
Ključni detalj utakmice je plod kombinacije baš dvaju krila kada Malekinušić „modrićevskom“ asistencijom gura loptu prema kaznenom prostoru, Mulahusejnović vrhunski odvlači Ćelića, a Ćuže ostaje sam sa Juriljom i zabija za 1-0.
Drugo poluvrijeme je očekivano donijelo dosta sporiji ritam koji je Borcu dao određenog prostora da pokaže neke ambicije prema naprijed, no bez ikakvog konkretnog učinka. Zrinjski je tijekom cijele utakmice odavao dojam da je ekipa koja zna držati stvari pod kontrolom, pa čak i u trenucima kada je Ilinković tražio prisilnu zamjenu treći put u nizu, a svi znamo kakve su panike znale nastajati takvim ili sličnim zamjenama u prijašnjim susretima.
Što se sve dogodilo nakon posljednjeg poraza baš protiv Borca prije 2 mjeseca?
1. Igra Šunjića je nebo i zemlja u odnosu na ožujak i svibanj
2. Corda više nije prva opcija na lijevom beku
3. Bradarić se prometnuo u prvog čovjeka veznog reda
4. Ilinkoviću je potrebno i 45 minuta po utakmici da pokaže da je klasa za PLBiH
5. Ćuže je zabio 7 golova
6. Željko Petrović je na posljednjih 12 utakmica upisao 11 pobjeda i remi u kupu protiv Sloge, te ako ostvari pobjede protiv GOŠK-a, Tuzle i Igmana zatvorit će treći krug sa maksimalna 33 boda.
Uzvrat se igra za nešto manje od dva tjedna. Bude li Zrinjski na razini prvog poluvremena susreta s Borcem Plemići se imaju puno pravo nadati novom trofeju u svojim vitrinama.
Da objekivnost nije najjača strana radikalne-bošnjačke medijske mašinerije ponovno smo svjedoci proteklih mjesec dana. Dvostruki ‘aršini’ odavno su standard, a otrovne strelice pune mržnje ponovno su odapete prema najtrofejnijem i najuspješnijem nogometnom kolektivu u BiH, posebice prema njegovim navijačima. Nije da nismo navikli i nije da nas to pretjerano brine, ali količinom mržnje, laži i šizofrenije ovaj su put nadmašili i sami sebe.
U prilog istini, odmičemo se zato danas od redovnih sportskih pisanja jer smatramo da smo kao simpatizeri i ljubitelji HŠK Zrinjski dužni stati u obranu simpatizera i navijača, kao i samog kluba.
Medijsko orgijanje novinskih prvaka radikalnih bošnjačkih medija kojem smo svjedočili 23 dana naprasno je ugašeno jednim potezom. No, nakon svojevrsne ‘Silenzio Stampe’ nije im trebalo dugo da uz pomoć novih lažnih insinuacija ponovno uzjašu nove valove mržnje i dodatno probaju rasplamsati ionako užarenu atmosferu i odnose u gradu. Najnovija u nizu vijesti je ta da se simpatizeri i navijači Zrinjskog optužuju za navodne vandalizme na travnjaku stadiona na kojem igra suparnički klub.
Ova nova epizoda u sve češćem fenomenu izmišljanja lažnih vijesti i pokušaja prebacivanja krivnje na nevine ljude je potvrda da je istina postala žrtva političke manipulacije i pohlepe za senzacionalizmom. Tvrdnje da su navijači Zrinjskog navodno koristili dronove kako bi “napali” stadion suparničkog tabora i uništili ga kemikalijama su groteskna i besramna laž. Ovo nije samo napad na navijače, već i na klub kao i cijelu zajednicu.
Nije potrebno puno razmišljanja da se shvati pravi motiv neprovjernih i lažnih vijesti. Nakon nedavnih navijačkih incidenata koji su privukli pažnju javnosti, pojedinci su očito odlučili iskoristiti situaciju kako bi i dalje inkriminirali Zrinjski i čitav kolektiv oko kluba i kako bi bacili sumnju na klub kao instituciju. Korištenje jeftinih trikova nije ništa novo.
No, sad je već posve jasno da je izmišljanje lažnih vijesti očito postalo uobičajena taktika onih koji se boje snage zajedništva i strasti koju imaju navijači našeg kluba. No, usprkos ovim podmuklim pokušajima, klub, a jednako i navijači i simpatizeri Zrinjskog nastavit će ići svojim dobro zacrtanim putem. Putem istine.
Iako smo strogo protiv ograničavanja bilo kakve slobode medija, ovim putem pozivamo klub da jasno reagira prema svim medijima i pojedincima koji se služe lažima, obmanama, lažnim insinuacijama, podvalama i vrijeđanjima. Jasno je što je medijska sloboda, ali je i još jasnije što su laži i izostanak bilo kakvog medijskog objektivizma. Čaša je odavno prelivena.
Zrinjski će u srijedu od 18 sati na Stadionu pod Bijelim Brijegom u okviru prve utakmice finala kupa Bosne i Hercegovine dočekati banjalučki Borac i pokušati ostvariti što povoljniji rezultat pred uzvrat. Cilj je naravno jasan – obogatiti svoje vitrine trećim kup trofejom.
Plemići u prvi čin finala ulaze nakon osam vezanih ligaških pobjeda koje uključuju i onu ostvarenu u Banja Luci i koja je sa psihološkog aspekta dosta podigla ekipu i dala nadu da prvenstvo možda i nije skroz izgubljeno.
Koliko god niz pobjeda Zrinjskog bio impresivan, ne smije se pobjeći od činjenice da ekipa nije izgledala uvjerljivo u drugim poluvremena protiv Veleža i Sarajeva, ali sasvim je sigurno da ovo finale dolazi u boljem trenutku za Zrinjski nego za Borac.
Na ruku Zrinjskog svakako ide raspoloženje u ekipi nakon osam vezanih ligaških pobjeda i što je u kratkom vremenu Borac stavljen pod određeni pritisak nakon prednosti od 12 bodova. Uz to se ne smije zanemariti veliki hendikep za Borac nakon što je u utakmici protiv GOŠK-a stradao Jakov Blagalić koji je jedan od najboljih igrača Banjalučana ove sezone. Pod znakom pitanja je i bekovski dvojac Sebastian Herrera i Zoran Kvržić.
Što se tiče zdravstvenog stanja u Zrinjskom, skoro dva mjeseca van terena je Slobodan Jakovljević, lakših problema je imao Kerim Memija, te već sada standardno i Silvio Ilinković koji bi po riječima trenera Željka Petrovića trebao biti spreman za finale u srijedu.
Nakon početnih problema i prosutih 7 bodova u prva četiri kola proljetnog dijela prvenstva, uslijedio je veliki niz u kojem je Zrinjski na čelu sa Željkom Petrovićem uvezao šest ligaških pobjeda, te izborio finale kupa Bosne i Hercegovine.
U odnosu na sami početak Petrovićevog mandata dosta igrača je značajno podiglo razinu svoje forme, a trener je konačno stvorio okvir od 8-9 igrača koji su neizostavni članovi početnih 11. Ogromnu ulogu u svemu dobrom što se događa u Zrinjskom zadnjih 40-ak dana svakako ima Filip Bradarić koji se jako brzo nametnuo u prvog čovjeka veznog reda, te Silvio Ilinković koji se sitnim koracima vraća nakon neugodne ozljede, ali uz ogroman doprinos u utakmicama protiv Sloge (kup) i Sarajeva. Svakako ne smijemo zaboraviti niti Marija Ćužu koje je na vrhuncu forme i koji je jako blizu novom „dobule-double“ učinku.
Zrinjski je na krilima nove energije za samo 25 dana porazio tri najkvalitetnija rivala, no je li sve bilo toliko dominantno koliko izgleda na prvu?
Zrinjski je gradskom derbiju protiv Veleža do izlaska Bradarića iz igre u 25. minuti izgledao mnogo bolje i dominantnije na sredini terena ponajviše zahvaljujući Antoniju Ivančiću koji je radio odličan pritisak na vezne igrače Veleža, no nakon ozljede Bradarića, na mjesto prednjeg veznog ulazi Tomislav Kiš i u tom trenutku Zrinjski dosta gubi na agresivnosti. Veznjaci Veleža su sa povučenim Ivančićem dosta lakše iznosili loptu i dolazili bliže golu Zrinjskom, ali na sreću po Plemiće utakmica je završila pobjedom, a Kiš je od te utakmice pao u drugi plan.
Dosta se usporediva situacija dogodila u srijedu protiv Sarajeva kada se Zrinjski nakon uraganskih 3-0 skoro srušio kao kula od karata nakon ponovne prisilne zamjene u veznom redu, a ovoga puta žrtva je bio Silvio Ilinković. Takvi značajni padovi u igri, bez obzira što je Zrinjski ostao bodovno neokrznut, dosta zabrinjavaju i pokazuju da se ekipa teško prilagođavanja na nenadane promjene i da plan B ne funkcionira baš najbolje.
Zrinjski je u derbiju sa Sarajevom također pokazao dosta slabosti u zadnjoj liniji u trenucima kada bez Ilinkovića ili Bradarića izgubi kontrolu na sredini terena i dozvoli protivniku da dosta jednostavnije uđe u zadnju trećinu uz pomoć hitrih ofanzivnih igrača Sarajeva koji su tijekom cijelog drugog poluvremena zadavali dosta muka ne baš brzim stoperima Zrinjskog koji su često ostajali dosta visoko na širokom prostoru.
Bilo kako bilo, Zrinjski niže pobjede, radi sve što je u njegovoj moći da Borca stavi pod što veći pritisak, te će u finalu kupa imati priliku svoje vitrine obogatiti jedanaestim trofejom, no nervoza koju je Zrinjski prikazao protiv Veleža i Sarajeva u drugih 45 minuta je nešto na što nismo navikli u zadnje tri sezone.
Do kraja sezone je ostalo još samo 5 kola, a Zrinjski u ligaškom dijelu više ne napušta Hercegovinu i pod imperativom je prikupiti 15 bodova kako bi zadržao nade za obranu naslova prvaka, te polagati nade da Borac bod(ove) prvenstveno može izgubiti na Barama protiv Širokog Brijega, na Tušnju protiv Tuzle koja će tražiti bodove spasa, a posebno je važno da u posljednjem kolu Željezničar protiv Borca ne igra „revijalnu“ utakmicu.
U moru nekakvih kulturnih događanja, različitih ‘kultura’ i nekultura, kvazikultura, kulturoloških promjena i razlika, u Mostaru se kroz posljednjih 30 godina oblikovala istinska supkultura koja kroz sve ove godine nije mijenjala narativ svoje priče i ideale iza kojih stoji od 1994. godine pa sve do danas.
Ovog tjedna mostarski Ultrasi obilježavaju 30 godina od svog osnivanja, a nakon pobjede protiv banjalučkog Borca, svi navijači Zrinjskog i dalje mogu potajno sanjati i nadati se novoj odbrani titule prvaka države. Sami jubilej Ultrasa dovoljna je pozivnica svima da već u ponedjeljak od 18:00 stanu rame uz rame uz Ultrase u sektoru A i daju podršku Zrinjskom u nastavku lova na prvo mjesto.
Kako kaže i sami naslov ovog članka, isti je posvećen svim Ultrasima, kako aktivnim, tako i onima koji su nekad bili dijelom grupe koja se prošle godine oprostila od kultne ‘Tribine Stajanje’. Posebice je ovaj članak posvećen onima koji nisu više s nama, a koračali su jedni uz druge istim putem, bodreći Zrinjski ma gdje god igrao.
Medijski narativ
Ovakve “okrugle” obljetnice zasigurno bude mnoge uspomene s obzirom da predstavljaju određenu prekretnicu, o čemu god da se radilo, a kamoli kad se radi o navijačkoj skupini kroz koju godinama prolazi ogroman broj ljudi. Oni koji se tu zadrže njeguju ideju zajedništva, gradnje i opstojnosti identiteta grupe. Beskompromisno daju ruku u vatru jedni za druge bez obzira na okolnosti. Ova ideja ostala je netaknuta od samih početaka rada grupe bez obzira na različita podapinjanja i podmetanja od strane onih kojima je Zrinjski zajedno s Ultrasima trn u oku. Mediji su danas više od sredstva informiranja, neki bi rekli sredstvo manipuliranja. Senzacionalistički ‘clickbait’ naslovi, neizostavne reklame, kojekave ‘stručne analize’ i samopromocija ‘stručnih analitičara’, neprovjerene informacije, anonimni komentari i manjak istraživačkog novinarstva danas dovode do stvaranja uvriježenog mišljenja javnosti o navijanju kao negativnoj pojavi u društvu. Nekad senzacionalne bakljade, tkz. navijački dekori danas se karakteriziraju devijantnim ponašanjima grupe mladih buntovnika, a odlasci na gostovanja se oslovljavaju nezaposlenošću i besposličarstvom, dok se sve one prave devijantnosti današnjem društvu serviraju kao prihvatljive ili se samo stvari guraju pod tepih – jer to tako nekome odgovara.
O (sup)kulturi ne možete pričati ukoliko ne poznajete materiju i ako vas zanima samo jedna strana priče. Ovu supkulturu nemoguće je izbliza upoznati ukoliko barem jednom niste osjetili energiju pjesme s tribine, ako vas zvuk bubnja barem jednom nije probudio, natjerao da ustanete i zapjevate pjesmu, ako se bar jednom niste odazvali na humanitarni turnir, ako niste bar jednom donirali krv u humanitarnoj akciji ili barem dalje proširili vijest o istoj. Ako niste svog ‘malca’ poveli na utakmicu i pustili ga da sam odluči odrasti uz prijateljstvo, pjesmu, zastave i bubnjeve, onda ni ne možete govoriti o Ultrasima i općenito o navijačkom pokretu. To je sve nemoguće shvatiti ukoliko barem jednom niste zastali ispred nacrtanog grafita i ako niste promislili o dubljoj poruci koja stoji iza podignute parole. Jer, Ultrasi, kao i sam Klub, svojim djelovanjem i porukama koje odašilju u ovako posloženom društvu, barem one neutralne promatrače potiču na promišljanje, ali još bitnije, na vlastito djelovanje i aktivizam.
U pogrešnom društvu – pravi pokret
Nama se iz ove perspektive, čini kako u našem Mostaru ima puno onih koji čekaju da ostali poduzmu prvi korak, ne želeći podsticati promjene, skrivajući se iza tipkovnica i pametnih mobitela, niti vjeruju kako mogu biti pokretači promjena nabolje u gradu niti motor današnjeg društva. Na drugoj strani, imamo Ultrase koji su dokazali da su motor društva, pozitivni impuls grada i pokretači promjena, koliko god to neki htjeli priznati ili ne.
Pokret koji je inkluzivan i u kojem su svi dobrodošli ukoliko u isti ulaze čistog obraza i srca, ali isto tako pokret nemilosrdan prema onima koji pokušaju opstruirati rad i napredak grupe i Kluba. Pokret koji članove uči preuzimanju odgovornosti prema stavovima koje grupa zastupa, obilježjima kojima se grupa predstavlja, ali isto tako iskrenom prijateljstvu i bezuvjetnom povjerenju u osobu koja stoji pored tebe. Danas, u vremenima kad su se Ultrasi prisilno vratili na Tribinu Zapad i samim time svim znatiželjnicima došli nešto bliže (a pogotovo onim najmlađima), jasno je vidljivo kako sve više mladih prilazi kopu, počinje navijati i pratiti Zrinjski na gostovanjima. Ultrasi su svojim kontinuiranim radom kako na tribini, tako i van iste, Zrinjskom učvrstili navijački primat u Mostaru, ali i širem dijelu Hercegovine tako da danas djeca našeg grada odrastaju uz “Jednoga dana kada prođe sve..” i “Zajedno sve ove godine, kroz pobjede i kroz poraze..”.
No, rad Ultrasa nije uvijek bio jednostavan, prolazeći kroz različite banalne zabrane odlaska na gostovanja, vraćanja s istih, COVID-19 period, represija, neosnovana uhićenja pa sve do postavljanja ograde na kultnom Stajanju, Ultrasi su usprkos svim tim, ali i ostalim preprekama, uvijek uspješno pronalazili način konkretnog pružanja podrške Klubu i svojim članovima. Od gostovanja u Krupi na Vrbasu, Kaknju, Gradačcu, Bihaću, Orašju i Prijedoru pa sve do Vallette, Kopavogura, Malmoa, Yerevana, Bratislave, Burgasa i Birminghama tanka je rezultatska granica! No, Ultrasi su kroz ovih 30 godina prelazili sve one geografske granice, ‘gazili’ kilometre koristeći se svim mogućim prijevoznim sredstvima, pratili i bodrili Zrinjski iz tjedna u tjedan, bez obzira na rezultate, ime protivnika , satnicu i dan, vodeći se samo jednom mišlju – IGRA ZRINJSKI.
Jučer, danas i sutra
Ime HŠK Zrinjski nikada neće nestati, a dok je Zrinjskog bit’ će i Ultrasa, ali i obrnuto, jer se radi o savršenoj koheziji kluba i navijača koji su isti više puta (o)branili od domaćih, ali i stranih “lešinara” koji su svoje ime i karijere pokušali graditi nauštrb dobrobiti kluba. Danas, zajedno s rezultatskim ostvarenjima Zrinjskog, kvalitativno i kvantitativno su rasla i izdanja Ultrasa, a samo ustrajnim zajedničkim radom, mogu se ostvariti nastojanja proširivanja navijačke baze diljem Hercegovine (i dalje). Ono što su prijašnje generacije ostavile u naslijeđe treba poštovati i truditi se vlastitim radom nadograditi tu ostavštinu kako bismo našoj djeci ostavili što bolje temelje da sutra upravo oni budu pokretači promjena u današnjem pasivnom društvu. Ultrasi su se možda oprostili od ‘Stajanja’, ali moto grupe uvijek ostaje isti bez obzira odakle navijali za Zrinjski. Stajanje svojim izgledom nikad nije izgledalo primamljivo niti moderno, no Ultrasi su od betonske tribine, ograđene željeznim šipkama i okružene zaraslom travom, malo pomalo stvarali, na kraju i stvorili dom koji je odgojio mnoge generacije navijača Zrinjskog. HŠK Zrinjski nije samo nogometni klub, to je kamen temeljac našeg društva koji oko sebe okuplja zaljubljenike u ovaj klub iz najrazličitijih životnih sfera, a Ultrasi su najbolje utjelovljenje svega navedenog. Na nama je da nastavimo koračati utabanim putem ,jačati lokalpatriotizam, vjeru u svoje ljude, svoju zajednicu i svoj grad te da ispod svih onih zastava što vijore zajedno podignemo ruke i nastavimo pjevati naše pjesme.
Ultrasi ponovno čine prvi korak ,stoga smo, u duhu ovih navoda, slobodni prenijeti da KN Ultras – Zrinjski Mostar poziva sve generacije Ultrasa, prijatelje kluba i grupe na proslavu 30. rođendana grupe, koja će se održati u nekadašnjem Pink Pantheru (Vukovarska ulica), u srijedu, 10.4., sa početkom u 19:30.
Ovim putem, ekipa portala TheNobles želi sretan 30. rođendan KN Ultras-Zrinjski Mostar!
Zrinjski je u okviru 24. kola Premijer lige Bosne i Hercegovine upisao pobjedu protiv Borca u Banja Luci čime je poslao jasnu poruku da utrka za naslov prvaka nije još gotova. Možda u prvi mah zvuči nestvarno, ali ovo je za Zrinjski bila prva gostujuća derbi pobjeda ove sezone budući da su poraze upisivali na Koševu i Vrapčićima, te podijelili bodove na Grbavici i u Banja Luci (u listopadu).
Zrinjski je u utakmicu ušao sa dosta nervoze, a posebno je nervoza bio Tarik Ramić koji je u prvih 10 minuta imao tri nestvarno loša dodavanja. Takav ulazak u utakmicu mu se prečesto događa, no na sreću ovaj smo put prošli nekažnjeno. Također treba spomenuti da je u 14. minuti nakon ne baš promišljenog (da budemo blagi) starta Malekinušiću oprošten crveni karton zbog kojeg je Borac već sada mogao hladiti šampionski šampanjac. No, kao i uvijek nogomet je ponovno ponudio ono zbog čega ga volimo. A i Zrinjski.
Nakon 15. minute, Zrinjski je preko Filipa Bradarića zavladao terenom i konačno je podsjetio na svoja najbolja izdanja. Filip Bradarić je tijekom cijele utakmice plijenio liderstvom, pravio pravovremene prekršaje, a svojim je varkama tijelom i dodavanjima jako brzo i efikasno rješavao pressing Lukića i Blagaića (a to je Zrinjskom posebno stvaralo probleme u utakmici protiv Borca Pod Bijelim Brijegom). Uz njegovo diktiranje tempa i pokrivanje ogromnog prostora dizali su se i ostali igrači, pa je samim tim Tarik Ramić odigrao jako dobru utakmicu. Ramić se uz Bradarića probudio te je svojim pravovremenim pressinog presjekao čak četiri lopti na polovici Banjalučana, a sve je začinio vodećim pogotkom. Kako je raslo samopouzdanje veznim igračima, tako je i Kiš bivao sve opušteniji i slobodniji da radi ono što najbolje zna. Upravo je on kod oba pogotka Zrinjskog svojim genijalnim dodavanjima izbacivao čitavu obranu Borca.
Ponovno je jako dobru utakmicu odigrao i Nardin Mulahusejnović. Bez obzira na to što nije postigao gol pokazao je svoje sidraške sposobnosti kada na leđima ima stopera, a uz to je baš kao i protiv Željezničara nekoliko puta uspio probiti po desnoj strani čime je pokazao da Zrinjski zna i može pobjeđivati i kada na terenu nema Nemanje Bilbije. Također treba spomenuti i borbenost Corde koji je svojim pravovremenim iskakanjima presijecao protivnička dodavanja, a u obrani je bio dosta odgovorniji nego u onoj utakmici na Grbavici. Na svoje najbolje dane podsjetio je i Ćorluka koji je u susretu protiv Borca bio više nego dobar, pogotovo u defenzivnoj ulozi.
Nema sumnje da će veliki dobitak za Zrinjski i trenera Petrovića biti i povratak Silvija Ilinkovića koji je kao igrač iz zaštićenog godišta od presudne važnosti za izazove koji slijede.
No, uz već standardne slabije ulaske u utakmicu Tarika Ramića, nepromišljenog poreza Malekinušića kao negativne dijelove jučerašnje utakmice treba spomenuti i tri nespretne reakcije naših stopera u samo dvije minute koje su mogle završiti kobno u prvom poluvremenu, no u nastavku utakmice su izgledali dosta sigurnije. Očito je da će stoperskom paru Šunjić – Barišić još trebati vremena da usvoje sve defenzivne mehanizme u igri. Pohvale na kraju i treneru Petroviću koji je solidno pripremio susret. Imao je hrabrosti na klupi ostaviti Savića i nedovoljno opravljenog Bilbiju, a taj rizik mu se i isplatio.
Pobjeda u kod Borca sigurno će imati važan utjecaj na igrače Zrinjskog pred nastavak prvenstva te oglede u polufinalu kupa. Isto tako, ovo je i pobjeda koja daje nadu i vjeru da se prvenstvo u sljedećim tjednima može itekako zakuhati. To prvenstveno mislimo zbog činjenice da Borcu slijedi niz teških gostovanja, pa ovaj poraz može imati jak psihološki utjecaj.
Da je netko navijačima Zrinjskog početkom siječnja ili veljače rekao da će nakon prva četiri kola proljetnog dijela prvenstva Zrinjski biti dalje od obrane titule prvaka BiH nego zimus, mnogi bi na tu konstataciju hladno odmahnuli rukom. No, bilo je i među nama i onih čiji nas je skepticizam tada pomalo „živcirao“, ali koji su upozoravali da Zrinjski možda vuče neke pogrešne poteze. Već je ovo ljeto bilo jasno da se „politika kluba“ ponovno vraća na neke stare postavke, ali dobri nastupi u Europi potisnuli su svaku mogućnost za neku glasniju kritiku.
Svakom navijaču Zrinjskog jasno je kao dan da u drugom dijelu sezone momčad nema svoj prepoznatljivi gard i više nije ni slika onoga što je Zrinjski bio u prethodne dvije i pol godine. Borac je u nedjelju kasno navečer potvrdio da slabe igre Zrinjskog protiv Željezničara i Sloge nisu bile slučajnost i da je više nego očito da je ekipa u krizi. Borac je samo do kraja ogolio činjenicu da je zakazala cijela klupska piramida, od vrha do dna.
No, prvo ćemo pokušati analizirati lošu igru protiv Borca i poteze sa klupe. Već je u utakmici protiv Igmana bilo očito da je vezni red daleko od željene razine, a protiv čvrstog i organiziranog Borca je to izgledalo još gore.
Stoperi Zrinjskog su imali golemih problema sa iznošenjem lopte i nisu imali rješenje na presing Lukića i Blagaića, pa je Savić za vrijeme provedeno na terenu više bio treći stoper nego vezni igrač. Kada bi (i ako bi uopće) lopta stigla do Ramića isti bi se našao sam na ogromnom prostoru i za čas okružen Nišićem i Grahovcem. Lopta je zbog toga sve češće dolazila do Corde koji sa Jukićem nije uspio previše toga napraviti. Identične stvari su se događale i protiv Igmana prvih 20-ak minuta, ali su tada bekovi i krila uspjeli slomiti protivnika, a protiv Borca su bili potpuno zatvoreni i Marinović je to jako dobro znao.
Izmjene su donijele malo toga i bile su pozicijske, bez ikakvog plana B. Drugo poluvrijeme Bilbija je spušten na mjesto Ivančića, a Ivančić na mjesto Ramića, a nekog značajnijeg pomaka nije bilo. Igra je bila bez ikakve ideje, a lopta je kružila kao u rukometu uz dosta patnje da ju opće prebacimo na polovicu Borca. Tek je ulaskom Bradarića igra postala nešto smislenija, a protok lopte je bio malo brži, pa je čak i izlaskom Šunjića to izgledalo malo bolje jer nam se čini da je i dalje Jakovljević bolja opcija. Bradarić se nije zabijao otraga kao Savić, a i kad je radio to, radio je to dosta življe i više je surađivao s Ivančićem – nažalost prekasno. Šunjić i Ramić su bili dva igrača manje na terenu, a Savić je još daleko od one razine na kojoj je bio za vrijeme svog prošlog mandata u Mostaru.
Tko je najodgovorniji za ovakav Zrinjski na početku drugog dijela?
Zrinjskom na naplatu stižu kratkoročne strategije kojima su se čelni ljudi zadovoljavali u trenucima kada je sve bilo spremno za određene srednjoročne i dugoročne strategije na koje je klub zbog europskog iskoraka bio konačno spreman.
Ne volimo se vraćati u prošlost, ali da bi došli do srži današnjeg problema jednostavno moramo to uraditi.
Ne možemo se oteti dojmu da klub stiže „karma“ i da na naplatu dolazi dvomjesečno sapunanje daske treneru koji je iza sebe imao rezultat, ostvario sve klupske ciljeve, uspješno upravljao svlačionicom dok mu se u njoj odjednom nije pojavilo 35 igrača. Kao najvažniji faktor bio je po mjeri Zrinjskog zajedno sa svojim pomoćnicima. Klub u najvažnijim trenucima nije stao iza trenera, već iza nekih uvrijeđenih igrača sa kojih je skinuo svu odgovornost, a svaka smjena trenera je skrivanje i bacanje stvarnih problema pod tepih. O bivšem treneru već dugo imamo tekst koji je trebao biti objavljen u trenutku razlaza, ali tada je ova stranica bila na razini ideje. Zbog toga nam je iznimno žao, ali obećavamo da će tekst biti objavljen prvom pravom prilikom.
Zrinjski trenutno ima iznadprosječan broj igrača koji nisu u formi, a to ukazuje na loše odrađene pripreme, a loše odrađene pripreme se mogu vezivati na nedostatak kvalitetnog kadra koji je nastao dolaskom Željka Petrovića bez svojih pomoćnika. Svi mi jako dobro znamo koliko su važnu ulogu u Jakirovićevom i Rendulićevom Zrinjskom imali Salatović i Ivančić, odnosno Sabljak i Perić.
Ako si vole slavodobitno tepati #mostarskieuropski, onda bi trebalo ozbiljno razmisliti o promjeni sportske strategije, a ta strategija predstavlja pronalaženje novih, mladih igrača koji odgovaraju sustavu, a takve je stvari potrebna ozbiljna nogometna analitika. Osim što trener jedne „europske“ ekipe mora biti okružen svojim pomoćnicima i ljudima od povjerenja, trebao bi biti uključen u slaganje momčadi ukoliko u klubu ne postoji sportski direktor, a Željko Petrović se na svom prvom javnom nastupu ogradio od toga i prepustio tu vrstu posla drugima.
Što reći o novom treneru, osim izravne i jasne kritike budući da od njegovog dolaska u igri Zrinjskog ne vidimo ni jedan jedini pozitivan pomak. U šest službenih susreta nismo vidjeli ni jednu smislenu akciju, ni jedan novi automatizam u igri, ni jedan jedini novi taktički element. Vremena je imao i previše, pogotovo za analizu momčadi budući da je odavno prije znao da će zasjesti na klupu Plemića. Od njegove slatkorječivosti i crnogorskog šarma Zrinjski nije imao puno, jednako kao i od njegovog „dobrog rada na treninzima“ i „profesionalnog odnosa sa igračima“. Zrinjski izgleda loše, neprepoznatljivo, pročitano, tromo i bezidejno. Jasno je da tu ima i trenerove krivnje. Od toga ne treba bježati, jednako kao i od njegovih potpuno nelogičnih taktičkih zamjena i rješenja tijekom utakmica.
No, da se vratimo opet malo na momčad. Osim problematičnog veznog reda, velika boljka ove momčadi su trenutno i stoperi. Baš smo se te pozicije ove zime najviše i pribojavali jer se točno da primijetiti da vodstvo baš nema viziju kako pokušati započeti sa smjenom generacije.
Naime, ispred otpisanog Mateja Senića (čije greške u Zrinjskom možemo izbrojati na prste jedne ruke) prednost su dobili:
Hrvoje Barišić – igrač koji je zbog operativnog zahvata na srcu van terena bio 5 mjeseciSlobodan Slobodan Jakovljević – igrač koji nije prošao pripreme, sve češće ima probleme sa ozljedama, a igra nogom mu je i u najboljim danima stvarala probleme Marin Magdić – igrač koji je zbog ozljede tek nakon 7-8 mjeseci vratio na teren u kupu protiv Jedinstva Toni Šunjić – igrač koji je dosta dugo bez utakmica u nogama i koji je u kineskoj ligi imao daleko slabije utakmice od onih koje je npr. Senić igrao za Zrinjski u prvom dijelu sezone.
Naravno da su sva četvorica vrhunski stoperi za PLBiH, ali dok mi čekamo njihov povratak u stari ritam, Borac je već na +12 i uvodi prvenstvo u mirne vode.
Slična situacija se dogodila i u veznom redu kada se olako pustio Karlo Kamenar, a zamijenjen je gomilom nespremnih veznjaka od kojih većina nikada nije ni uspjela kročiti na teren od prevelike gužve koju je dodatno zakompliciralo i U21 pravilo. Još se ekstremniji primjer ove zime dogodio sa razilaženjem sa Darijom Čanađijom, a u trenutnom kadru mu nitko u veznom redu ne može parirati fizičkom spremom, trkom i plućima. Ovaj nam oproštaj još i najteže pada budući da se radi o jako zahvalnom igraču koji je na svojim plućima nosio vezni red u prvom dijelu prvenstva. Valjda navijačima Zrinjskog ne treba ni spominjati propale investicije u vezni red u vidu Balića, Kožulja, Stanića i još ponekih nogometnih igrača.
Ono što želimo naglasiti je da gotovo pa izgubljena titula ne predstavlja toliki problem koliko žal što europski iskorak nije kapitaliziran jednim drugačijim vidom iskoraka. Upozoravamo da bi nastavak pogrešnih transfer politika mogao vratiti klub natrag u kaljužu bh nogometa. Nažalost, iz današnje pozicije čini nam se da smo puno bliži tome, nego onom iskoraku kojeg smo toliko priželjkivali. Umjesto novog početka bojimo se da će prošla polusezona biti vrhunac iznad kojeg Zrinjski sa trenutnim upravljačkim kadrom ne može ići jer je za razinu više ipak potrebno još dodatnih i kvalitetnih ljudskih resursa. Naravno da u klubu ima stvari koje treba pohvaliti (marketing, gradnja tribine) ali ovaj put će sve ostati samo na kritici jer se kao navijači i simpatizeri kluba pribojavamo da bi sve moglo otići u pogrešnom smjeru. Vrijeme je da se čelni ljudi kluba upitaju (naravno, svjesni okvira u kojima klub egzistira) ima li možda smisla u kreiranju kratkoročne, srednjoročne i dugoročne vizije kluba, kako u organizacijskom tako i na sportskom planu.
Za navijače, za ljude koji vole klub, za simpatizere, ali i za zajednicu – Zrinjski je puno više od običnog nogometnog kluba. Zato, za kraj ostavljamo jedan kratak citat nepoznatog autora koji ćemo prilagoditi ovom kontekstu. „Čovjek (i klub) postaje istinski velik kada hrabro stoji pred ogledalom vlastitih grešaka.“
“Nije prazna priča kada kažem da znam da ovo nije „zbogom“, već samo „doviđenja“. Znam da ćemo se opet sresti i da ćeš jedva čekati da saznaš šta ima novo. A dotad prijatelju, ne brini za nas, snaći ćemo se nekako unatoč ovoj golemoj boli koju si nam ostavio. Mi ćemo što ostajemo nositi tvoju mladost i tvoj osmijeh u sebi i dok ima nas koji smo te voljeli, bit će i tebe.”, dio je oproštajnog govora u ime prijatelja pokojnom Keti koji i danas djelima pokazuju.
Danas se navršava pet tužnih godina otkako nas je napustio Krešimir KetaBandić , nekadašnji vratar Zrinjskog, mladić koji zauzima posebno mjesto u srcima mnogih navijača Zrinjskog.
Kažu da se veličina čovjeka ne mjeri se stečenim imetkom, već brojem ljudi koji za njim žale kad jednom ode sa ovoga svijeta. Sudeći po broju onih koji se i danas sjećaju Krešimira Kete Bandića, veliko je bogatstvo ostavio iza sebe. Živjet će vječno u srcima svih Plemića.
Nardin Mulahusejnović opet je igrač HŠK Zrinjski Mostar, a suradnja između 26-godišnjeg napadača i osmerostrukog prvaka je dogovorena do kraja sezone 2025./2026.!
Mulahusejnović u Zrinjski stiže kao slobodan igrač nakon angažmana u slovenskom FC Koper, a u redove Plemića se vraća nakon gotovo šest godina i transfera u NK Maribor u ljetnom prijelaznom roku 2018. godine.
Osim u Kopru i Mariboru u Sloveniji je igrao još za NK Mura, jednu polusezonu proveo je i u ruskom klubu Dinamo Mahačkala, dok je u najjačem rangu bh. nogometa nastupao još za NK GOŠK Gabela i FK Sarajevo.
Tromo, bezidejno i beskrvno. Tri su riječi koje najbolje opisuju Zrinjski nakon subotnjeg posjeta Grbavici. Plemići su u susretu u kojem su imali imperativ pobjede osvojili samo bod, ali više zabrinjava dojam koji su ostavili na terenu. Posljedica svega toga je da je Borac već nakon prvog kola proljetnog djela prvestva podebljao svoju, već i onako ozbiljnu prednost, na 9 bodova.
No, okrenimo se susretu protiv Željezničara. Prijelomni trenutak za Zrinjski se dogodio u 15. minuti susreta kada se ozlijedio onaj koji se zadnji smije ozlijediti – Silvio Ilinković. Da nevolja nikad ne dolazi sama, pokazuje činjenica da je baš u utakmici protiv Željezničara Tarik Ramić (Ilinkovićeva priroda zamjena) izdržavao kaznu zbog tri žuta kartona. Nakon Ilinkovićeve ozljede sve taktike i planovi padaju u vodu, ako su Petrović i suradnici uopće u Sarajevo i išli s planom da bi moglo doći do problema s u21 pozicijom (objektivno, glavni problem Zrinjskog u prvom dijelu prvenstva). No, trener Plemića se odlučio uvesti Sabljića na poziciju desnog krila i u tom je trenutku utakmica za Zrinjski završila. Bila je to po svemu potpuno nelogična zamjena koja je Zrinjski, pogotovo nakon ozljede Ilnkovića, stavila u potpuno podređen položaj.
Je li Petrović imao druge opcije?
Prije svega, nakon što je postalo vidljivo da Ilinković možda neće moći nastaviti susret, trener i klupa Plemića čekali su gotovo pa šest-sedam minuta da uvedu nove igrače. To ostavlja dojam da plana B u slučaju ozlijede ili neke nepredviđene okolnosti za Ilinkovića (u21 igrač) nije bilo.
Je li bilo drugih opcija. Naravno. Sam je trener isticao za Sabljića da nije krilo i da to nije njegova prirodna pozicija. Prvotno su svi njegovim ulaskom očekivali da će zaigrati u vrhu napada, a da će se Bilbija povući na desetku. No, Franko je opet zaigrao na krilu i to po prvi put na desnom.
Zrinjskom nije ni pomoglo to što su Bradarić i Savić u paru izgledali jako tromo i sporo pa su često gubili bitku od Hiroša i Karića koji su tek došli u klub nakon neslavnih polusezona u svojim bivšim klubovima. Najagilniji je bio Ivančić koji je dobio dobre batine od agresivnih igrača Željezničara. Zrinjskom u prilog nije išla ni činjenica da je sudac dozvolio grublju igru.
Puno nelogičnosti nakon dugih priprema
No, dojma smo da uvođenje i loše pozicioniranje Sabljića nije jedina nelogičnost. Ono što je prvo upalo u oči je Ćorluka u prvih 11 nakon što su na desnom beku cijele pripreme igrali Memija i Tičinović. Baš je s te strane u prvom poluvemenu Drljo prelako probijao stranu i imao previše prostora za centaršuteve. To je Zrinjskom stvaralo dosta problema.
No, u premijernom nastupu u Premijer ligi nije oduševio ni lijevi bek Plemića, Argentinac Sebastian Corda. Upravo je Željezničar prvi put došao u mat situaciju nakon Cordinog izleta prema naprijed, nakon kojeg Krpić osvaja duel protiv Barišića i ostavlja Amoaha za širokom prostoru protiv Jakovljevića.
Nedugo zatim, identična situacija. Novi izlazak Corde previše prema naprijed i nova duga lopta na Krpića koji je ovaj put u duelu spretniji od Jakovljevića i ponovno loptu odlaže za Amoaha, a ovaj gura Haračića oči u oči sa Marićem. Marić brani i definitivno osvaja titulu igrača susreta.
Akrapović je jasno računao na sporost stopera Zrinjskog, a u prilog Željezničaru je išla i činjenica da su bekovi Zrinjskog bili predaleko od stopera u situacijama kad su igrači Željezničara dolazili u kontru i polukontru iz brze tranzicije po osvojenoj lopti.
Drugo poluvrijeme nije ponudilo nikakvu napetost. Spora i dosadna igra za neutralne promatrače i poluvrijeme u kojem je Zrinjski izgledao kao raštimani orkestar bez ikakve ideje i ambicije da krene naprijed.
Zrinjski neosporno ima kvalitetu
Zrinjski nije ekipa u rekonstrukciji, već ekipa koja je na Grbavicu istrčala sa pet igrača koji imaju preko 100 nastupa za klub i četiri koji imaju 50 i više, te uz Ilikovića koji je cijelu prošlu sezonu proveo u Mostaru. Isto tako, kostur ekipe odigrao je sjajne susrete u Europi i pokazao da ova momčad posjeduje kvalitetu. Baš je zbog toga pristup u drugom poluvremenu nedopustiv i zabrinjavajući.
Jasno je da je ozljeda Ilinkovića poremetila sve planove, ali Petroviću se mogu zamjeriti i zamjene i vrijeme kad su one rađene. Već je u prvom poluvremenu bilo jasno da Zrinjski ne izgleda dobro prema naprijed. Ako već nije micao Sabljića u napad, a Bilbiju na prednjeg veznog, mogao je ubaciti Brekala kako bi u napad krenuo sa najjačim snagama. Franko ne bi bio ni prvi ni posljednji igrač koje je ušao i izašao iz igre u istoj utakmici. Isto tako, priče i alibiji o ambijentu, napretku lige i nekom pritisku publike jednostavno ne stoje. Ova ekipa odigrala je vrhunske utakmice na puno užarenijim gostovanjima u Birminghamu, Varšavi, Linzu, Alkmaaru, Bratislavi.
Još jedna stvar za brigu je igra Zrinjskog u gostima kad su u pitanju derbi susreti ove sezone. Poraz na Koševu, remi u Banja Luci, poraz u Vrapčićima i subotnji remi na Grbavici. Sve to uz nula pogodaka.
Vremena još ima, ali Zrinjski nema više prava na „kiks“
Naravno, ovo je prvi prvenstveni susret nakon pauze, ali očekivanja su bila puno veća. Puno je još bodova u igri i nećemo se predati i odustati od utrke za naslov već u veljači nakon jednog odigranog kola, jer to nije duh Zrinjskog. Dovoljno je vremena i utakmica da se isprave greške iz Posušja, Ugljevika, Vrapčića, Grbavice i ostvare zacrtani ciljevi. Zrinjski neosporno ima kvalitetu i najbolju momčad Premijer lige. Ovi igrači znaju pobjeđivati ključne susrete i ovi igrači imaju iskustvo igranja utakmica s imperativom pobjede.
Zrinjski nikad ne odustaje, Zrinjski igra do kraja.
