Kolovoz. Rijeke navijača koje se po užarenom betonu slijevaju prema stadionu HŠK Zrinjski mogu značiti samo jedno. Plemići su i dalje “živi” u Europi.
Navijači Zrinjskog godinama su proklinjali rana europska ispadanja i sanjali o grupnoj fazi. Klub je u mandatu Sergeja Jakirovića došao nadomak tog sna. U Bratislavi su ih protiv Slovana do povijesnog uspjeha dijelile doslovno sekunde, a onda se u 122. minuti ukazao prokleti Eric Ramirez. Raspucavanje s bijele točke bilo je samo formalnost.
Dok su domaći navijači radosno napuštali Tehelne Pole, navijači Zrinjskog morali su čekati da se stadion isprazni. Tišina je vladala među Mostarcima koji su u velikom broju stigli u Bratislavu, a tuga i bol osjetili su se u zraku.
“Riječi su mi prazne, nisu dovoljne…”, začulo se nečije tiho pjevanje u masi. Ubrzo su se priključili i ostali, a tiha pjesma nastavila se i na izlasku sa stadiona dok su zbunjeni Slovaci gledali “lude” Mostarce, čiji je klub upravo pretrpio nevjerojatan poraz, kako pjevaju: “pjesme moje lažu, ja više volim te, više od par strofa, više od sebe”.
Svi oni koji su prije točno dvije godine bili u Bratislavi sigurno se naježe pri sjećanju na ove scene, a sve to na naplatu je stiglo godinu dana kasnije.
Zrinjski je pod vodstvom Krunoslava Rendulića ostvario povijesni uspjeh i plasirao se u grupnu fazu Konferencijske lige. Tamo su dobili grupu u rangu Europske lige i dok su razni kvazi stručnjaci očekivali sramoćenje Zrinjskog, Plemići su im još jednom dokazali suprotno. U prvom kolu priredili su veliku senzaciju kada su u drugom poluvremenu okrenuli 0:3 protiv AZ Alkmaara. Slike velikog slavlja igrača i navijača, te zbunjenih lica gostiju obišle su svijet, a neka poznata trenerska imena postala su predmetom sprdnje zbog svojih izjava na račun Zrinjskog.
Slijedilo je gostovanje kod Aston Ville, a dok su određeni sarajevski ugostiteljski objekti nudili besplatna pića svaki put kada Zrinjski primi gol, Mostarci su se u sjajnom izdanju pokazali i na terenu i na tribinama, te još jednom oduševili nogometni svijet. Pred kraj utakmice nedostajalo je sportske sreće, kao i u domaćoj utakmici protiv Legije kada su milimetri odlučili pobjednika. Kraj prvog izleta u grupnu fazu nije se mogao bolje zaključiti od punog stadiona u Mostaru, sjajnog navijanja i Aston Ville koja je u posljednjim minutama zadržavala igru kako ne bi izgubila od Zrinjskog!
Ono što je u prošlosti moramo ostaviti iza nas i iz toga izvući lekciju. Najvažnija od njih zasigurno nam je svima poznata – pobjednički mentalitet i vjetar u leđa s tribina dobitna su kombinacija pa čak i onda kad je s druge strane moćni AZ Alkmaar ili pak Aston Villa. Bitni su isključivo sadašnjost i uvjeti koje stvaramo za pozitivnu budućnost. Predstojećeg četvrtka imamo samo jedan zadatak, a koji možemo ispuniti isključivo zajedno.
Pokažimo po tko zna koji put stvarno značenje stihova “I kad izgube i kad pobijede..” jer navijači Zrinjskog nisu nikad bili navijači isključivo rezultata, a na igračima je da opravdaju utkani slogan na dresu koji jasno kazuje “Život i više”. Vrijeme je da ovih nekoliko dana pred utakmicu provedemo animirajući sve Zrinjevce i stvarajući pozitivno ozračje pred četvrtak i nadolazeći okršaj u Posušju u domaćem prvenstvu, a svim “promašenim” taktikama, izmjenama, postavkama i ostalim manama možemo se baviti na prvenstvenoj pauzi koja nam slijedi uskoro.
Još jednom smo u prilici Europi pokazati što je HŠK Zrinjski!
HŠK Zrinjski je svako “Igraj do kraja” kad’ nam treba gol u 90. minuti, svako “Riječi su mi prazne..” kada poraz zaboli i kada ne možeš ni otići kući s tribine, svako “Gdje god igrao..” dok razmišljaš koliko si prijevoznih sredstava promijenio do destinacije na kojoj Zrinjski igra, svako “Zajedno sve ove godine..” kad pogledaš čovjeka do sebe i shvatiš da trenuci provedeni svih ovih godina nekad su sreća, nekad razočaranje, no sve to smisao pronalazi u kultnoj “Ne pitaj, ne znam koja je godina, provedena uz prijatelje..”.
Zrinjski – to smo MI.
Ti koji si bježao iz škole srijedom da bi stigao na osminu finala Kupa, koji si se iskradao iz doma da bi stigao na Grbavicu subotom, ti koji si smjenu na poslu zamijenio da bi “odradio” Bihać u Kupu, ti koji si najljepše očinske trenutke doživljavao sa svojim djetetom na stadionu. Zrinjski ste svi vi raseljeni Zrinjevci po svijetu koji ste odavde otišli u potrazi za boljim sutra i čija lica rado gledamo, nažalost ne tako često. Zrinjski ste i svi vi “malci” koji ćete danas-sutra postati nova pokretačka snaga našeg grada. Svi vi koji danas u Bilbiju, Jakovljevića, Kiša i ostatak družine gledate kao na svoje superheroje, ali i svi vi koji vlastitu djecu i unučad upoznajete s našim posebnim svijetom. Svijetom nogometa, svijetom ljubavi koja ti se ne može uzvratiti, svijetom HŠK Zrinjski. Zato kada čuješ pjesmu iz Sektora A, ustani se, podrži! Osjeti. Pjevaj. Plješći. Motiviraj onog do sebe. Podigni čitav sektor na noge. Nemoj to uraditi zbog sebe. Uradi to zbog svih iznad nabrojanih. Zbog Zrinjskog!
Zato, ovog četvrtka, Zapad – na noge!
Upravi i igračima zajedno sa stručnim stožerom nemamo što drugo poručiti osim da ostave zadnji atom snage na terenu, osvjetlaju obraz Kluba znajući da će imati vjetar u leđa s tribina bez obzira na rezultat na semaforu. I ranije smo znali biti rezultatski poraženi, ali nikada duhom. Ispadanje u Europi od bogatijih, tehnički potkovanijih, takoreći kvalitetnijih, nikada nije bio problem. Problem je nedostatak zalaganja, manjak trke, žara. Manjak duela, agresivnosti, požrtvovnosti. Sve što tražimo su tri ključne riječi: predanost, obraz i volja!
Sjećamo se rado prve titule, prvog osvojenog Kupa, prve europske utakmice, prve duple krune, prvog ulaska u grupnu fazu pa se pitamo zašto ne poduzeti sve što možemo da bismo ponovno dosegnuli te visine i osjetili te emocije?
Kolovoz. Rijeke navijača koje se po užarenom betonu slijevaju prema stadionu HŠK Zrinjski mogu značiti samo jedno. Plemići su i dalje “živi” u Europi. Svima pri ulasku na tribinu kroz glavu prolazi ona najvažnija misao:
IGRAJTE SRCEM BIJELI PLEMIĆI!
