hsk-zrinjski

Poznat raspored Zrinjskog do kraja sezone

Kompletiranjem 22. kola Premijer lige BiH, poznat je raspored za treći dio prvenstva.

Zaostala utakmica između Sarajeva i Borca na rasporedu je 26. ožujka, ali ona ne može promijeniti stanje na tablici.

Zrinjski u posljednji dio prvenstva kreće s prve pozicije. Plemići imaju 57 bodova, šest više od Borca i 11 od Sarajeva koji imaju utakmicu manje.

U nastavku vam donosimo raspored Zrinjskog za ostatak sezone.

1. kolo (29. ožujka)

    • Zrinjski – Sloboda

    2. kolo (5. ili 6. travnja)

    • Zrinjski – Borac

    3. kolo (12. ili 13. travnja)

    • Sarajevo – Zrinjski

    4. kolo (19. travnja)

    • Zrinjski – Željezničar

    5. kolo (23. travnja)

    • Sloga – Zrinjski

    6. kolo (26. ili 27. travnja)

    • Zrinjski – Široki Brijeg

    7. kolo (3. ili 4. svibnja)

    • Velež – Zrinjski

    8. kolo (10. ili 11. svibnja)

    • Zrinjski – Radnik

    9. kolo (17. ili 18. svibnja)

    • Posušje – Zrinjski

    10. kolo (25. svibnja)

    • Zrinjski – Igman

    11. kolo (31. svibnja)

    • GOŠK – Zrinjski

    marko-maric

    Marićev posljednji ples

    Nogometaši Zrinjskog porazom od Sarajeva oprostili su se od Kupa BiH, a jedina svijetla točka u uzvratu bio je Marko Marić koji je spasio Zrinjski težeg poraza obranivši jedanaesterac i nekoliko čistih zicera gostiju iz Sarajeva.

    Za potrebu priče, vratimo se malo unatrag. Marić je prije nešto više od dvije godine upravo protiv Sarajeva debitirao u Premijer ligi BiH. Stigao je kao vatrogasno rješenje nakon odlaska Josipa Čondrića, a postao jedan od nositelja kluba koji će u sljedeća tri mjeseca protutnjati ligom i kupom i osvojiti prvu dvostruku krunu u svojoj povijesti. Marić je na tom putu primio samo devet golova, od čega ih je pet bilo na kraju sezone kada je Zrinjski već i osigurao titulu.

    U sljedećoj sezoni je potvrdio o kakvom se golmanu radi. U “onoj” utakmici protiv Urartua sjajnom paradom obranio je jedanaesterac gostima, da bi potom Hrvoje Barišić potvrdio prolaz u drugo pretkolo Lige prvaka. “Zlatna obrana” – vrištale su naslovnice medija, a ispostavit će se da su bili u pravu jer je ta obrana bila jedna od presudnih u osiguravanju prve grupne faze nekog europskog natjecanja u povijesti kluba i države.

    O nastupima protiv Aston Ville, Alkmaara i Legije ne treba trošiti puno riječi, dovoljno je samo pogledati highlightse, posebno one protiv Aston Ville. Marić se tim utakmicama dokazao na velikoj sceni i ubrzo su u klub počeli dolaziti razni upiti za njegove usluge. Najviše je zagrizao njemački HSV, ali Mariću se nije žurilo i više je puta istaknuo kako mu je ovdje super i da će otići tek kada i on i klub budu zadovoljni. Sjajan pristup na terenu i izvan njega prepoznali su i navijači koji su ga nagradili trofejom Filip Šunjić Pipa.

    Ljubav je, sa strane kluba, pukla samo godinu dana nakon prvog europskog izleta. Vodstvo Zrinjskog je tri tjedna nakon utakmice protiv Aston Ville u klub vratilo Gorana Karačića. Svima je bilo jasno da je s Gogom dogovoreno da preuzima mjesto prvog golmana ili odmah ili na ljeto, ovisno o ponudama za Marića, ali to se nije dogodilo. Unatoč svim naporima kluba da ga se “riješi” prošlo ljeto, Marić je ostao i Zrinjski se na zimskoj pauzi našao u lošoj situaciji.

    Pregovori s Marićem oko novog ugovora nisu uspjeli, dok je Karačiću ugovor istekao i koji je navodno već bio dogovorio odlazak u Tursku. Zrinjski je, da ne bi na ljeto ostao bez obojice, brzo reagirao i s Gogom potpisao novi ugovor. Kroz određene kanale odmah su puštene vijesti o “sumanutoj svoti novca” koju je Marić tražio, da bi se dio navijača odmah okrenuo protiv njega. Jer, što će nam ovaj umišljeni lik koji se nekada davno učlanio u svoj lokalni NK Široki Brijeg, dok su na klupi naši Mostarci.

    Ubrzo su procurile i te “sumanute svote” što je Marić navodno tražio da bi ispalo da one nisu pretjerane koliko se pričalo i da su tražena povećanja pristojna i zaslužena igrama na terenu. Klub je poručio da je to za njih previše i okrenuo se Karačiću.

    Da se razumijemo, ovaj tekst nije ni o Gogi ni o njegovim kvalitetama. Dobro je ušao u nastavak sezone i u narednom razdoblju će nam pokazati je li on ono što u ovom trenutku Zrinjskom treba. Ovo je tekst o odnosu kluba prema igračima koji su se uvijek na pravi način odnosili prema dresu s lentom. Dok se u klub vraćaju igrači koji su nakon odlaska iz Zrinjskog provocirali njegove navijače, slavili golove, obračunavali se s bivšim suigračima, najavljivali proslavu titule ispred Vječne vatre, ovakav tretman dobivaju oni što ostanu vjerni Zrinjskom. Dok se nepotrebno nagomilavaju igrači i preplaćuju svakakve “zvijezde”, za ovakve igrače nema novca.

    Zrinjski se zbog svega odlučio na taktiku preuzetu od nekih hrvatskih klubova. Ako ne želiš potpisati novi ugovor pod našim uvjetima, ideš na klupu do njegovog isteka. Ovakve odluke nikada nisu jasne jer ako imaš igrača koji ti donosi razliku i pomoći će ti u borbi za titule, zašto ne ići s njim do kraja pa si po završetku sezone pružiti ruku, zahvaliti i pozdraviti se do možda nekog novog susreta.

    Unatoč svemu, nigdje niste mogli pročitati da je Marić rekao nešto protiv trenera ili kluba. Prihvatio je odluku, sjeo na klupu i čekao priliku da možda još koji put do isteka ugovora stane među vratnice svoga kluba. Kada se Karačić razbolio, Mario Ivanković je bio primoran dati mu priliku i u tri utakmice (Velež i 2x Sarajevo) je ponovno pokazao da je riječ o jednom od najboljih golmana u povijesti kluba.

    Bilo bi zanimljivo vidjeti kako će Ivanković i ostali u klubu nakon svega pogledati Marića u oči i reći mu da se unatoč onakvoj utakmici vraća na klupu jer ne pristaje na manje novca od onoga što zaslužuje.

    Marić će ponovno bez riječi prihvatiti odluku, sjesti na klupu i biti na raspolaganju treneru ako ga opet bude “primoran” uvesti u igru.

    Ako je utakmica protiv Sarajeva bila Marićev posljednji ples, otplesao ga je vrhunski. Gospodski oproštaj vrhunskog golmana, a još većeg čovjeka.

    Ili kako je to jedan forumaš napisao:

    Ako ti je ovo zadnja tekma u dresu s lentom, samo da kažem da boljeg vratara u novijoj povijesti nismo imali.

    Foto: HŠK Zrinjski MOstar

    x+Z = 9

    Godinu dana nakon što su jedno drugom bili partner na otvaranju  proljetnog dijela sezone, Zrinjski i Željezničar će ponovno ruku pod ruku zakoračiti u proljeće.

    Ovaj put uloge su nešto drugačije, Zrinjski je domaćin Željezničaru, a lovina Borcu (i Sarajevu), dok gosti s Grbavice, lišeni neočekivane lanjske neizvjesnosti oko ostanka u ligi, s četvrtog mjesta gledaju prema Europi.

    Jedno je, pak, ostalo isto, a to je rezultatski imperativ pod kojim su Plemići navikli igrati posljednjih nekoliko sezona.

    Sjetit ćemo se kako je prošlogodišnji kiks (remi 0:0) protiv Željezničara momentalno za posljedicu imao odvajanje Borca na, kasnije će se ispostaviti, umalo dostižnih +9.

    Ove godine Zrinjski ima priliku svojim pratiteljima uzvratiti skoro istom mjerom, posebice uzimajući u obzir kako direktni konkurenti Borac i Sarajevo igraju međusobno (onda kada ekipa iz Banja Luke bude dovoljno odmorna i svježa da se posveti obavezama u domaćem prvenstvu).

    Tiho, tiho, proteče prelazni rok

    Moglo bi se reći da su svi oni simpatizeri Zrinjskog koji su očekivali neko, nekoć prespektivno HNL ime u ranim tridesetima, ostali praznih ruku.

    No, izgleda da se Zrinjski ponovno okrenuo onoj “Jakirovićevskoj” formuli koja je tada donijela revoluciju igrama i rezultatu.

    Dvojac iz Jaruna (Pranjić i Abramović), Dinamov mladić iz Gorice (Majić), te riječki eksponat na prinudnom radu u Šibeniku (Dujmović) kvartet je koji bi trebao donijeti dodatnu kvalitetu ekipi.

    Mahom se radi o mladim igračima, željnim dokazivanja, koji tek trebaju izgraditi svoje ime na nogometnoj sceni, a Zrinjski se tokom godina pokazao kao dobar poligon za takvo nešto.

    Dosta zanimljivije bilo je u rubrici „odlasci“.

    Mario Ćuže i Josip Ćorluka napustili su Zrinjski ostavivši, svaki na svoj način, neizbrisiv trag u bližoj povijesti kluba.

    Njihove nedostatke neće biti lako nadoknaditi, međutim neće biti ni nemoguće.

    Jakov Pranjić, na poziciji krila, je već pokazao da se na njega itekako može računati, a gol protiv Igmana došao je u idealnom trenutku kao injekcija samopouzdanja za nastavak sezone.

    Što će biti sa pozicijom desnog beka ostaje da vidimo.

    Kerim Memija je rješenje koje se nameće na toj desnoj strani, improvizacija s Juriljom također, a priliku za ozbiljnije minute lijevo bi možda mogao dobiti Petar Mamić, a tu je i polivalentni Mario Tičinović.

    Velike nepoznanice za velike ambicije

    Trener Mario Ivanković na presici je napomenuo kako i Matija Malekinušić može pokriti jednu od deficitarnih pozicija, stoga nitko trenutno sa sigurnošću ne može reći kako će izgledati prvih 11 Zrinjskog u nedjelju.

    Koliko god, i dalje, bilo kvalitete i potentnosti u ekipi, toliko postoji i upitnika kako će to sve izgledati na terenu.

    Prijateljske utakmice sa ne toliko renomiranim protivnicima nisu mogli dati neke odgovore, pogotovo zato što ni rezultatski Zrinjski nije u njima briljirao.

    Međutim i da jeste, i da je igrao protiv renomiranijih protivnika, titula “prvaka prijateljskih utakmica” ne donosi baš ništa.

    Ovaj prelazni rok nije bio toliko prometan po broju igrača koji su došli, odnosno napustili klub, ali je uzeo nosioce igre i imena koja su izazivala respect među protivnicima.

    Ne treba zaboraviti ni rokadu na poziciji golmana gdje će Karačić preuzeti “jedinicu” od Marića.

    Stoga, iako brojčano bez većih tektonskih poremećaja, igrački i taktički postoji nekoliko nepoznanica na koje  danas nitko ne može dati odgovor osim stručnog tima.

    Kako god, nešto više nepoznanica, a ambicije, vjerujemo, i dalje iste.

    Ludi ritam neka krene

    Pregršt derbija u kratkom roku je ispred Zrinjskog.

    Redom Željezničar, Široki i Velež u prvenstvu prošarano sa dvomečom protiv Sarajeva u kupu idealna je prilika da se ponovno pokaže karakter na terenu i zajedništvo van njega.

    Vrijeme je da se sruše i neke negativne tradicije u vidu tek 3 pobjede u 19 godina gostovanja na Pecari.

    Ali, utakmicu po utakmicu, korak po korak.

    Nedjelja, 16. veljače, stadion Pod Bijelim Brijegom, sunčano vrijeme, kvalitetan protivnik, a prije svega- Zrinjski.

    Prvi korak do cilja.

    mario-cuze-2

    Mario, 감사해요

    Kiša je te srijede napokon prestala padati. Dok su se igrači Zrinjskog i Veleža pripremali za nastavak utakmice, promrzli navijači Plemića koji su obučeni u bijele majice okupirali Zenicu, počeli su sa zagrijavanjem glasnica za drugo poluvrijeme finala Kupa BiH. 

    Nije im trebalo dugo da se zagriju.

    Veležovi igrači su u 52. minuti pokušali iznijeti loptu nakon slobodnog udarca Zrinjskog. Antonio Ivančić je iskoristio konfuziju u protivničkim redovima i iz prve prebacio loptu na desnu stranu za Josipa Ćorluku koji je iz prve šalje u kazneni prostor gdje ju Mario Ćuže iz prve lijevom nogom šalje u bliži kut Osmana Hadžikića. Mat u tri poteza za veliko slavlje igrača i navijača u bijelom.

    Tim golom Zrinjski je stigao do svog drugog naslova pobjednika Kupa BiH, ali i prve dvostruke krune u povijesti. Ćuže se prometnuo u heroja, ne samo zbog osiguravanja dugoočekivanog Kupa, nego i zbog toga što je u finalu nadigran mrski gradski rival. 

    Mario Ćuže u Zrinjski je prvi put stigao u ljeto 2022. na jednogodišnju posudbu iz Dinama. Zagrebački klub već ga je neko vrijeme slao po posudbama, a potpisniku ovih redova u najboljem sjećanju ostala je ona prva – u Istri. Bljesnuo je u prvih šest utakmica sa šest golova i asistencijom i postao hit HNL-a. Naravno da mu je nakon toga produkcija opala, ali je ostao jako važan igrač momčadi koja se borila za ostanak i u većini utakmica na terenu je proveo svih 90 minuta.

    Ivan Prelec šaltao ga je po potrebi s lijevog krila na napadača ili polušpicu, a pokazao je (pogotovo za te godine) i zrelost u defenzivi koja je posebno do izražaja dolazila kada bi se tijekom nekih utakmica spustio i na beka.

    Dok se tijekom zimske pauze pripremao za povratak u Pulu, Nenad Bjelica odlučio je da će ga tu polusezonu ipak ostaviti u Dinamu za koji je u tih nekoliko mjeseci nastupio u 13 utakmica (575 minuta) i postigao dva pogotka. Ujesen je opet poslan na posudbu, u Lokomotivu, ali nakon dva mjeseca i šest nastupa ponovno je vraćen u Dinamo kako bi grijao klupu, ako bi uopće i bio u sastavu. Uslijedile su dvije posudbe u ukrajinski Dnjipro gdje se preporodio. Ukrajinci su ga željeli i otkupiti, ali se u priču upleo rat i Ćuže se ponovno našao u Zagrebu, nesiguran što budućnost nosi za njegovu karijeru.

    Ostatak te sezone 2021/22 proveo je u Dinamovoj drugoj momčadi gdje je održavao formu, da bi na ljeto “sletio” u Mostar na novu jednogodišnju posudbu. Tadašnji trener Zrinjskog, Sergej Jakirović, bio je oduševljen novim pojačanjem kojega je u razgovoru za Sportske novosti prozvao “mostarskim Thomasom Müllerom” i priznao kako bi igrač takvog kalibra Plemićima bio nedostupan da nije počeo rat u Ukrajini.

    Novi suigrači su ga odlično prihvatili i krenuli za**bavati zbog novog nadimka, a dobro je prihvaćen i na tribinama od tradicionalno teške mostarske publike koja je brzo vidjela o kakvom se igraču radi. 

    “Odlučio sam doći i zasad sam oduševljen. Čak je puno bolje nego su mi pričali. Čekam da krene liga, da krenemo u obranu naslova, a nadam se i duploj kruni”, najavio je prije početka sezone koju je završio s double-double učinkom (11 golova i 10 asistencija) i u kojoj je upravo on Zrinjskom donio spomenutu duplu krunu, prvu u klupskoj povijesti

    Po isteku posudbe vratio se u Dinamo u kojemu i dalje nije imao mjesta, a u Mostaru su se potajno nadali kako bi ga mogli vratiti u svoje redove unatoč dobrim ponudama koje je imao iz inozemstva. Šuškanja su postajala sve glasnija da bi Zrinjski početkom srpnja sjajnim videima potvrdio da se Ćuže vraća u Mostar, ali ovaj put kao njihov igrač. S Dinamom je dogovoren transfer, a Mario je stavio potpis na četverogodišnji ugovor.

    Sa Zrinjskim je nastavio ispisivati povijest, osiguran je prvi nastup u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja gdje su se sjajno nosili s renomiranim protivnicima, ponovno je bio strijelac u finalu Kupa kojega su Plemići osvojili pobijedivši Borac, a sezonu je završio blizu novog double-doublea (16 golova i 9 asistencija).

    Mario je taktički zahvalan igrač jer može igrati više pozicija, a radilica je i u obrani što ne viđamo često od krilnih igrača. Naravno da ima i mana, jer da nema sigurno ga ne bi gledali u Mostaru. Zna imati crnih rupa, što se posebno vidjelo u prvih nekoliko mjeseci po povratku u Zrinjski kada se ponekad činilo kao da nikada nije igrao s tadašnjim suigračima, da bi potom eksplodirao u drugom dijelu sezone, a zbog driblinga viška često sebi zna nepotrebno stvoriti probleme u završnici.

    Od njegovog dolaska u klub, svaki prijelazni rok se spominjao mogući transfer. Ove zime je prvi put bilo zatišje jer su oči uprte u Nardina Mulahusejnovića i još neke igrače, da bi upravo Ćuže iznenada napustio Zrinjski. Stigla je ponuda iz Južne Koreje, točnije Gangwona za koji je igrao i kapetan Nemanja Bilbija, a ona je očito bila prihvatljiva i igraču i klubu.

    Zrinjski nikada ne objavljuje koliko su zaradili na prodaji svojih igrača i uvijek smo osuđeni na insajderske informacije i nagađanja, a one ovaj put kažu da su Mostarci prodajom Ćuže zaradili 300 000 eura. Ako je istina, složit ćete se i da nije neka cifra s obzirom na to da je riječ o jednom od najvažnijih igrača kluba, da je u pitanju Južna Koreja, da je igračeva procijenjena vrijednost 800 000 eura, te da ima još dvije i pol godine ugovora. Velika je mogućnost i da se igraču izašlo u susret, s čim nemam problem jer je itekako zaslužio.

    Koliki je trag u Mostaru ostavio za samo dvije i pol sezone govori i podatak da je postao sedmi strijelac u povijesti Zrinjskog – 116 utakmica, 31 gol i 21 asistencija. Proživio je s klubom neke od najtežih trenutaka (Slovan Bratislava), da bi potom kao jedan od glavnih likova sudjelovao u stvaranju nekih od najljepših trenutaka u Plemićkoj povijesti.

    Iako je već dugo prisutan u nogometnoj javnosti, Ćuže ima samo 25 godina. Ponudu iz Južne Koreje je očito vidio kao priliku da se financijski osigura, a ako se nekada poželi vratiti u Mostar, dočekat ćemo ga raširenih ruku. Bilo je sjajnih i onih nešto manje sjajnih zajedničkih trenutaka, ali mu nijedan navijač neće zaboraviti Zenicu 17. svibnja 2023.

    Kao što sam naslov kaže: Mario, hvala ti.

    Foto: HŠK Zrinjski Mostar

    Koliko je teško prodati igrača iz PL BiH i zašto Zrinjski ne može napraviti dobar izlazni transfer

    Mario Ćuže napustit će redove najuspješnijeg nogometnog kluba u BiH i uskoro će postati igrač korejskog Gangwona. U iščekivanju službene potvrde transfera izgledno je kako ukupna visina transfera neće biti veća od procijenjene vrijednosti Marija Ćuže (prema Transfermarktu oko 800.000 eura). Ako su naše informacije točne to će biti još jedan razočaravajući transfer za dobar dio navijača Zrinjskog koji se zadnjih godina pitaju kako najuspješniji nogometni kolektiv u Bosni i Hercegovini ne može napraviti jak izlazni transfer.

    No, vratimo se prije na trenutačne okolnosti. Konkretno, Zrinjski prodaje Ćužu na zimskoj pauzi u trenutku u kojem se bori za prvaka države i potencijalni izlazak u Ligu prvaka koja gotovo po pravilu donosi i europsku jesen odnosno grupnu fazu nekog europskog natjecanja. Bez obzira na spekulacije o Ćužinoj plaći, za očekivati bi bilo da transfer u ovom trenutku, pogotovo kad se radi o (po)najboljem igraču zadovoljava i klub i igrača. No, kako stvari stoje, odšteta će biti daleko od rekordne, a u slučaju nekog preokreta i da bude rekordna, neće premašiti iznos od milijun eura.

    Dotad, probat ćemo se dotaknuti dijela transfer politike pod kategorijom izlazni transfer i odšteta plaćenih klubu. Izuzmemo li naknade za treniranje gdje je Zrinjski dobro profitirao kod transfera Luke Modrića (i eventualno će kod Petra Sučića) dolazimo do brojke od 16 izlaznih transfera u posljednjih 20 godina (ako je vjerovati Transfermarktu). To znači da je klub s plaćenom odštetom napustilo 16 igrača. Najmanja odšteta plaćena je za Velibora Đurića, 35 tisuća eura, a najveća za Stipu Radića, 550 tisuća eura (dio transfera pripao i nizozemskoj Fortuni) i Ivana Bašića (prešao u ruski Orenburg). Ta dva transfera nisu u najvećih deset u BiH. Zrinjski je sveukupno od izlaznih transfera uprihodio skromnih 3.710.000 eura. To je manje nego što je zaradio u jednoj europskoj sezoni kad je igrao grupnu fazu konferencijske lige. Pogledamo li relaciju jasno dolazimo do zaključka da je Zrinjskom puno važnije biti prvak i izboriti neko grupno natjecanje nego li prodati neke od najvrijednijih eksponata.

    Kakogod, dosad se pokazalo da uspjesi Zrinjskog i vrlo dobro dobre prezentacije na europskoj sceni možda nisu dovoljan argument za unosniju prodaju najboljih igrača. Zrinjski to, bar do sad, nije znao kapitalizirati. S druge strane, postoji i nekoliko otežavajućih okolnosti. Možda i najveća od njih je Premijer liga BiH i njezina (ne)kvaliteta i neatraktivnost. Iako su Zrinjski i Borac napravili dobre rezultate, liga se u europskim okvirima i dalje smatra neuglednom, lošom, neatraktivnom i s lošom infrastrukturom. Odmaže i to što je bh. reprezentacija loša, a igrači iz PL BiH i ne dobivaju priliku u istoj. Sjetimo se samo slučaja Nemanje Bilbije. Liga nije pretjerano zanimljiva ni managerima i agencijama, tek nekoliko ozbiljnih i s reputacijom radi s igračima iz ove lige. Nažalost, uglavnom se radi o managerima s malo ili nimalo veza u europskim i svjetskim okvirima.

    Ne treba biti pretjerano upućen u nogomet da se zaključi da manageri i agencije danas “vedre i oblače” u nogometnom svijetu. Iz našeg iskustva razgovora s nogometnim managerima iz regije svi ističu da je igrača iz “naše lige” teško prodati, ali ne i nemoguće. Izuzmemo li ovih par transfera u Tursku, koji su u najmanju ruku “sumnjivi” ipak je zabilježeno nekoliko jačih transfera. I to dok je liga uživala daleko manju reputaciju nego danas. To ostavlja prostor da su unosnije (za naše okvire) prodaje ipak moguće. No, kako je jako teško doći do bilo kakvih informacija unutar kluba, tako ni nemamo informacije o tome surađuje li Zrinjski direktno s nekim managerom ili agencijom (ili više njih).

    Uz Ćužu koji napušta klub, dva najvrjednija eksponata u Zrinjskom su trenutačno Nardin Mulahusejnović i Marko Marić (ako produži ugovor), a nastave li u istom ritmu svoju tržišnu vrijednost bi uskoro mogli povećati i Fran Topić, Stef Surdanović i Marijan Ćavar. Može li Zrinjski zaraditi na nekom od njih i napraviti pravi izlazni transfer pitanje je koje sebi navijači postavljaju već duže vremena (u nekim prethodnim slučajevima s drugim igračima isto)? U isto vrijeme, ne možemo se oteti dojmu da je igranje europskih natjecanja i dalje glavni preduvjet za dobru prodaju.

    S obzirom na to da je u Zrinjskom svakog ljeta i zime poprilično prometno i da se ugovori potpisuju i raskidaju svako šest mjeseci teško je vidjeti obrise neke smislene transfer i financijske politike kluba. U protekle tri sezone Zrinjski je raskinuo ugovor s više od 20 igrača, a s nekim i nakon samo tri mjeseca od potpisa ugovora. Zrinjski je samo u ovom roku (sporazumno) raskinuo ili teži raskinuti s četvoricom igrača koje je doveo prošlo ljeto (Mlinar, Posavec, Rušević, Čamber). Odgovornost vodstva kluba je kreiranje jasne vizije i u pogledu dolaznih i odlaznih transfera. Izostanak pravog transfera zadnjih par sezona (kada je Zrinjski podigao ljestvicu više) dio je odgovornosti uprave. Kapitalizirati uspjehe kroz izlazne transfere jedan je od ciljeva svakog kluba, pogotovo kluba koji egzistira u financijski slabijim državama.

    Za kraj se vratimo Mariju Ćuži. Je li Ćužina prodaja dobar potez i hoće li Zrinjski na njegovo mjesto dovesti nekog igrača ostaje nam tek da vidimo. Procjenu prodaje kao i efekt iste moći ćemo procijeniti tijekom ili na kraju ove polusezone. Mario Ćuže je za Zrinjski zabio važne golove, iako mu je forma oscilirala bio je daleko najbolje krilo kluba i u zimskom prijelaznom roku neće biti lako pronaći igrača koji može nadomjestiti njegove igre. Navijači su zbog toga s pravom zabrinuti.

    Pitanje iz naslova možda nije odgovoreno ovim tekstom, ali poziva nas na jednu širu raspravu u kojoj bi se trebalo početi ozbiljnije i sustavnije pristupati tom problemu.

    Isto tako, bez obzira kako ova transfer saga završila navijači Plemića s pravom se pitaju kad će Zrinjski napokon napokon ozbiljno unovčiti svoje igrače i do kad će Zrinjski svaki prijelazni rok potpisivati s nekoliko igrača pa raskidati s istim, a u isto vrijeme prodavati svoje najbolje igrače za “nogometnu siću”.

    Mariju Ćuži se možda može puno toga i prigovoriti, ali on je jedan od igrača koji je u klubu pošteno zarađivao “koru kruha” ma koliko ta kora bila debela. Scenu proslave njegovog gola s finala Kupa ni jedan navijač nikad neće zaboraviti. Sretno Mario.

    Foto: HŠK Zrinjski Mostar

    Koji je tvoj DNK?

    U prirodi čovjeka još od prvih koraka postoji težnja ka šutiranju predmeta koji mu se nađu u blizini i koji su dovoljno sigurni da ga prilikom navedene radnje neće povrijediti.

    Ako pri tom još postoji ocrtani prostor u kojem se to čini, te označeni cilj u koji predmet treba smjestiti, dobivamo obrise igre koja u svojim temeljima liči na ono što gledamo na stadionima ili preko TV ekrana -nogomet.

    Mogućnost da sa svojim tek prohodalim nasljednikom od dnevnog boravka napravite nogometnu arenu, a da on, kada malo odraste, to isto radi s vršnjacima u dvorištu, među kamenim stativama, a da svi oni zajedno imaju priliku u svojim sredinama kročiti na blatnjave travnjake i sanjati najčistije snove na loptama jajastim od sjedenja na njima, čini nogomet bliskim malom čovjeku.

    Svatko i svugdje može igrati nogomet.

    I to je ona istinska demokratičnost nogometa koja se još drži neokaljana pod navalom svega onoga što se danas skriva pod pojmom demokracije.

    U esenciji nogometa sadržane su dvije bitne stvari-udruživanje i poistovjećivanje.

    Još od sredine 19. stoljeća i pojma “Railway Mania” – navale na putovanja željeznicama u Engleskoj, ponajviše zbog odlaska na gostujuće utakmica svoga kluba, te ukidanja radnih subotnjih poslijepodneva, prisutna je neupitna potreba svakog navijača da bude uz svoj klub, s njim prelazi kilometre, kisne te dijeli sreću, nervozu i tugu.

    Malo toga i danas može tako mobilizirati mase da beskompromisno daju svoje glasne žice, emocije, a na kraju i vrijeme i novac, da bi se radovali, tugovali i stresirali zbog nekog drugog, koji je ustvari isti kao i oni, u istom dresu samo na drugom mjestu – terenu.

    Nogomet definitivno može i to.

    Usponi, padovi, preokreti, uloga autsajdera koji prkosno pliva kontra struje dok ne pokaže kako uspjeh nije rezerviran samo za one najbogatije i predodređene, istoznačnice su kako u nogometnom tako i u životnom rječniku.

    Tijekom 120 godina svoga postojanja Zrinjski je prošao i ponudio sve prethodno napisano.

    Zrinjski je i danas, možda nikad jače, razlog zašto klinci loptaju po dvorištima, zašto s očevih ramena traže svoje nove idole te na primjeru starijih uče o privrženosti jednoj ideji koja je s vremenom postala DNK svakog navijača.

    Vjerovanja, mišljenja i stavovi jednog navijača, identificiraju se s vrijednostima koje predstavlja njegov klub i njegova povijest, stoga je pripadanje klubu neraskidiva veza, neodvojiva od pojedinca i onog u iskonskog njemu.

    Pokazivanje pripadnosti klubu nešto je što su navijači Zrinjskog do sada pokazali na mnoge i kreativne načine. Od jučer, Zrinjski ide i stepenicu više, uvodeći članstvo, klub pravi iskorake i izvan terena.

    Vjerujemo kako je ovo i veliki korak prema svima onima kojima Zrinjski leži na srcu, a koji su daleko od Mostara, u nekim drugim zemljama, na nekim drugim kontinentima.

    Korak ka nekim novim klincima koji tek trebaju sići s očevih ramena da bi sami ucrtali svoje korake u povijesti svoga kluba.



    ZRINJSKI MOSTAR – MOJ IDENTITET

    IMG_7457

    Bravo, Zrinjski!

    Užarena je bila klupa Zrinjskog tog 20. lipnja, što zbog „mostarske žege“, što zbog objave kluba kako dotadašnji trener Željko Petrović neće povesti ekipu na pripreme za novu sezonu.

    Tako smo nekoliko mjeseci nakon odlaska Rendulića dobili još jednu smjenu trenera koja je izazvala šok i podijeljene reakcije među simpatizerima i navijačima Zrinjskog.

    Složit ćemo se, ne baš mirno otisnuće u vode koje su i bez ovoga izgledale jako valovite i nemirne, budući da je bilo izvjesno kako Zrinjskog, kao neprvaka, čeka težak put u Europi te pritisak osvajanja domaćeg prvenstva ispred, ove sezone, „naoštrenijih“ konkurenata.

    Nismo mi bez cilja

    Mario Ivanković, tada još nedefiniran kao privremeno ili trajno rješenje, otvorio je novu sezonu porazom u prvoj utakmici kvalifikacija protiv slovenskog Brava te tako dodao još po koji upitnik na mnoga pitanja koja su se postavljala oko kadra, ambicija i uopće smjera u kojem Zrinjski želi ići ove sezone.

    I nije to izgledalo dobro.

    Bez obzira na pobjedu u uzvratu i prolazak dalje ovjeren sjajnim pogotkom Mlinara iz slobodnog udarca.

    Koliko je Zrinjski u tom periodu lutao u viziji igre jasno govori i činjenica da se Mlinar u nastavku sezone i nije pretjerano naigrao, kao ni njegov tadašnji partner iz veznog reda Posavec, koji je doveden uz epitet velikog pojačanja, i koji je tek na trenutke nagovjestio da bi to tako i moglo biti.

    Najzreliju utakmicu ovog ljeta Zrinjski je odigrao u uzvratu protiv Boteva.

    Pobjeda od 2:0 ispravila je i dojam i rezultat prve utakmice koja je otkrila sve boljke s kojima se u početku sezone susretala zadnja linija Plemića.

    Izlet u Portugal

    Uzvrat protiv Boteva probudio je nade da Zrinjski može preskočiti i posljednju prepreku ka ponovnom ulasku u grupnu fazu konferencijske lige.

    Vitoria Guimaraes je, bar pred dvomeč, izgledala kao protivnik kojeg se da iznenaditi, pogotovo prisjećajući se hrabrih igara koje je Zrinjski znao pružiti duž starog kontinenta.

    Međutim, Zrinjski nije bio ni hrabar ni spreman napraviti podvig, pa je ukupnih 7:0 za portugalskog prvoligaša previsok, ali u tom trenutku realan rezultat.

    U sridu

    Mnoga pitanja ostala su neodgovorena, a vremena za konsolidaciju i nije bilo pa je trener Ivanković u hodu morao pronalaziti rješenja za probleme koji su se nizali u vidu bezidejnosti, loše forme pojedinaca, ozljedama, ali i generalno ne baš pozitivnim ozračjem među svima oni koji prate Zrinjski.

    U finišu prelaznog roka Zrinjski su pojačali stoper Mašić, te vezni duo Ćavar-Surdanović.

    I stvarno, tko god da je u klubu zadužen za sportsku politiku, odlično je secirao gdje leže problemi ekipe.

    Sa dolaskom Surdanovića i Ćavara Zrinjski je dobio plemenitost i kreaciju u veznom redu, te samim time oslobodio Savića kreatorskih uloga pomogavši mu da radi ono što i najbolje zna – biti neumorna radilica na sredini terena i korektor. To je ono zbog čega je i ostvario transfer u svojoj prethodnoj epizodi Pod Bijelim Brijegom.

    Uz rame pomenutima ćemo dodati i Frana Topića koji je, osim što je pokrio već toliko puta opjevanu poziciju u21 džokera, dodao 5 golova i asistenciju, te Nardina Mulahusejnovića u golgeterskoj formi za kojom je Zrinjski vapio do nestvarnih rekorda Nemanje Bilbije.

    Upravo težina tereta da nadoknadi sve ono što je Bilbijinom ozljedom Zrinjski potencijalno mogao izgubiti daje dodatno na važnosti ovoj Nardinovoj polusezoni iz udžbenika, te ne bi čudilo da ostvari jedan od rekordnih transfera iz Premijer lige ikad.

    11 golova i 2 asistencije čine ga drugim najboljim strijelcem lige, sa realnim šansama da uđe u klub 20+ što je u posljednjih 10 sezona uspjevalo samo Nemanji Bilbiji.

    Gard prvaka i mentalitet pobjednika

    Niz derbija koji je čekao Zrinjski u razdoblju unutar dva tjedna bio je prekretnica ove polusezone.

    Remi protiv Borca, a onda 3 pobjede, protiv Željezničara, Širokog i gradskog rivala Veleža kupile su mir pred nadolazeću reprezentativnu pauzu, a u još boljem tonu se nastavilo nakon iste.

    Gostujuće pobjede protiv direktnih rivala Sarajeva i Borca istaknule su Plemiće kao najozbiljnije kandidate za titulu.

    I ne samo to.

    Zrinjski se prvo poravnao sa Željezničarom po broju utakmica bez poraza u nizu (26), a zatim i dodao još jednu, možda i najvažniju ove sezone, već pomenutu u Banja Luci (0:1), te se tako osamio na vrhu Premijer lige ujedno i postavivši novi rekord od 27 utakmica bez poraza u nizu.

    Gardom prvaka, Plemići su kontinuitetom dobrih rezultata posljednih mjeseci odbacili sve sumnje i proljeće će dočekati na prvom mjestu.

    No, posljednji poraz u Bijeljini dovoljna je opomena da je raspored prepun nagaznih mina i da ni u jednom trenutku ne smije doći do opuštanja, a na proljeće će, vjerujemo, biti još i izazovnije zadržati prvo mjesto.

    Ivanković i društvo

    Poseban dio članka zaslužuje da se posveti treneru Ivankoviću.

    Lijepo je bilo vidjeti emocije koje su ga znale preplaviti nakon važnih pobjeda, njegov angažman uz teren, te nesporno davanje cijelog sebe klubu.

    To je ono što stvara koheziju stožera, ekipe i navijača. Bez toga nekako krene, čak i onda kada izgleda da neće ići.

    Odanost i privrženost klubu od strane Ivankovića nikad nije bila upitna, o onome što je igrački donio klubu ne treba posebno trošiti riječi, a sada je na dobrom putu da to uradi i kao trener, iako na početku ruku na srce, nije tako izgledalo.

    Nedvojbeno, Zrinjski po svim parametrima bilježi najuspješniju polusezonu u ligi, te se mora i treba odati priznanje stručnom stožeru na čelu s Ivankovićem.

    U nekim trenutcima Zrinjski je izgledao jako nadmoćan nad protivnikom, posebice na Koševu, te prvo poluvrijeme utakmice u Banja Luci dok se još moglo igrati po od snijega čistom terenu.

    U ostalim utakmicama, protiv na papiru slabijih protivnika, Zrinjski nije dozvoljavao pretjerane drame pa su pobjede većinom bile sigurne i potvrdile očekivanja, uz po koju crnu rupu (Radnik 2:0, Posušje 1:2)

    Uspjeli su pronaći dobitnu kombinaciju sastava, stil igre, te voljni momenat dovesti na izrazito visok nivo što je neophodno da bi se osvojila titula, a nerijetko se Zrinjski dovodio u probleme upravo zbog zasićenosti trofejnih pojedinaca pa opreza, stoga, nikad dosta.

    Zimski san

    Na kraju, još jedna dinamična godina i polusezona je iza nas, no na to smo već navikli.

    Ispred nas je duga pauza ako gledamo s aspekta natjecateljskih utakmica, ali izrazito kratka ako gledamo iz kuta kalkulacija oko protivnika u Europi, špekulacija o eventualnim transferima, te donošenja preranih zaključaka na temelju prijateljskih utakmica.

    Ali, sve je to dio tradicije zimske pauze.

    Završeno je u Bijeljini, a počelo s Bravom.

    Za sve ono što je stalo između toga možemo samo reći – Bravo, Zrinjski.

    Foto: ChatGPT

    Koliko klikova vrijedi mržnja?

    U zemlji u kojoj se mnogi mediji, a prvenstveno oni sarajevski, slavodobitno hvale kako su jako objektivni i kako su u stalnoj potrazi za pravdom i istinom danas se u Mostaru dogodio svojevrsni presedan po pitanju tretiranja te objektivnosti. Jedan nogometni klub odlučio je toj “sarajevskoj objektivnosti” reći – “Hvala i doviđenja”. Konkretno, HŠK Zrinjski Mostar se zahvalio objektivnosti koja je prštala iz pera čaršijskih piskarala koji iza portala Sportsport.ba siju mržnju i koji su nebrojeno puta mrzilački, huškački, tendenciozno i pristrano komentirali (a ne medijski izvještavali) najuspješniji nogometni kolektiv u zemlji Bosni i Hercegovini. Iz kluba su još i bili pristojni u odgovoru.

    No, treba biti jasan i precizan te reći kako “neprofesionalnost, neobjektivnost, pristranost, neodgovornost i obmanjivanje javnosti” nisu samo odlika prethodno navedenog portala nego i ostalih sarajevskih “medija” koji si već godinama daju za pravo da budu moralne i sve druge vertikale ovog, nazovimo ga, društva. Oni si sve ove godine zapravo daju za pravo da su samo oni jedini ispravni tumači svega onog što se događa u BiH, i to ne samo na sportskim i nogometnim terenima. 

    Prije nego napišemo koju riječ o sarajevskim ublehama i ublehašima kratko ćemo proći kroz nekoliko događaja koji su se dogodili u posljednje vrijeme. Prisjetimo se samo tendencioznih naslova i govora mržnje tijekom nasilne krađe transparenata navijača Zrinjskog, pa iste te usporedimo s naslovima u identičnoj akciji u kojoj su navijači Zrinjskog oduzeli transparente druge strane. Sjetimo se samo nekorektnih izvještavanja i tendencioznih teorija kod afere “dronovi i kiseline”. Ne treba ići daleko u prošlost ni da se sjetimo da su isti ti mediji  doslovno lagali i raspirivali mržnju nakon incidenta krajem susreta u srazu Zrinjskog i Veleža. Svemu tome, a i puno više od toga svjedočili smo u zadnjih nešto više od pola godine. Ovdje ne treba ni spominjati mržnju koja se prosipa u komentarima sarajevskih medija pa je se sasvim legitimno ponekad i zapitati s kakvim to ljudima dijelimo zemlju. U godinama koje su prethodile mali je milijun primjera u kojima je objektivnost sarajevskih medija zasjala punom jačinom, a autoru ovog teksta u pamćenje su posebno urezane scene sa susreta u Mostaru kad su navijači jednog sarajevskog premijerligaša s gornje tribine stadiona HŠK Zrinjski bakljama gađali žene i djecu. Tada smo na djelu vidjeli svu raskoš novinarskog talenta sarajevskih čaršijskih piskarala. Mogli bi do u nedogled, a nema potrebe.

    Sarajevska ubleha

    Parafrazirat ću dijelom meni nepoznatog autora s jednog mostarskog portala. Konkretno, čitav taj medijski narativ koji se godinama i desetljećima plasira iz Sarajeva je zapravo čista ubleha. Ubleha je to na kojoj počivaju svi sarajevski mediji i to je zapravo ubleha o Bosni i Hercegovini koja to nije. Ubleha je to i o Federaciji BiH i o Sarajevu koje to odavno nije. Svi njihovi stavovi, medijska tumačenja, komentari, ocjene i “moralni istupi” sastoje se od uvjerenja da postoji samo jedna mjera za Bosnu i Hercegovinu, jedan aršin po kojem se određuje što je u Bosni i Hercegovini dobro, a što je u Bosni i Hercegovini loše, te tko su dobri, a tko loši momci u ovoj zemlji. Ubleha o građanima, ubleha o Bosancima i Hercegovcima koji kao opareni svi kao jedan skaču na spomen svega onog što se protivi njihovoj viziji kako bi trebala izgledati samo njihova Bosna i Hercegovina.

    Ubleha u kojoj sarajevska čaršija i njima draga armija predstavljaju anđeoske snage bez ikakvog grijeha, dok svi oni koji se usude misliti drugačije dolaze iz devetog kruga pakla. Ubleha je to koja se uspješno prodaje sve ove godine dijelu građana, ali koja je još uvijek samo to što je oduvijek i bila – ubleha. Na toj se ublehi, nažalost, uporno pokušava graditi budućnost ove zemlje.

    I zato nakon svih ovih godina i sve to ostaje to što stvarno i jeste – paralelna stvarnost, koja postoji samo u sarajevskim glavama i medijima koji žive na toj liniji. Ubleha je to koju su sarajevski mediji prenijeli i pokušavaju prenijeti nažalost i na sportske terene. I zato smo se i dotaknuli ove teme. Prvenstveno radi Zrinjskog. No, u svom glavinjanju i pisanju vlastitih istina zaboravljaju da uz istinu idu i činjenice i da je ona ustaljena fraza “sto puta ponovljena laž postat će istina” ipak samo isprazna fraza. Prijatelj istine je vrijeme, a godine silovanja istine polako ih sustižu. Uz istinu dolaze i posljedice. Zrinjski se odlučio na prvu u nizu posljedica koje dolaze kao kazna za neistinu. Zrinjski sigurno neće biti jedini.

    Uzalud vam trud svirači

    Unatoč svim neistinama, mržnji, tendencioznim i neargumentiranim pisanjima medijska slika Zrinjskog bolja je nego ikad prije. Pobjeda protiv Alkmaara, sjajan nastup u dvomeču protiv A. Ville i veličanstvena izdanja navijača poslala su u svijetu sjajnu sliku o Zrinjskom, Mostarcima, Mostaru i svim drugim navijačima Zrinjskog. Uz to, piskaranja sarajevskog pašaluka bitna su k’o lanjski snijeg na Trebeviću, ali ipak im se treba posvetiti koji redak čisto kako nekom normalom čovjeku u BiH (ili ne daj Bože još gore normalnom čovjeku i uz to navijaču Zrinjskog) ne bi palo napamet otvoriti te portale ili još gore i komentirati na istim.

    Za kraj, a ne manje važno, želimo istaknuti da se ovaj mali internet kutak navijača i simpatizera Zrinjskog ne financira od klikova, a ako smatrate da to nije važno, pitajte piskarala koja godinama siju mržnju upravo radi klikova.  

    Hvala i doviđenja!

    Foto: Klub navijača UZM

    Već ispričana priča: Stop represiji nad navijačima!

    Presedani kada je u pitanju postupanje policije s navijačima nikako ne zaobilaze Bosnu i Hercegovinu. Dopustite nam, bit’ ćemo još precizniji i kazati da se radi isključivo o represiji nad navijačima Hrvatskog športskog kluba Zrinjski – Ultrasima.

    Kako bismo prije svega otklonili sumnju da se radi o ‘nesposobnosti’ organa reda i mira, podsjetimo da su samo posljednjih godina u Mostaru, Sarajevu, Zenici i Banjaluci odigravane utakmice europskih natjecanja u kojima su gostujuće ekipe redovito imale podršku svojih navijača, a nerijetko se radilo o brojkama od više stotina gostujućih navijača koji su u Bosnu i Hercegovinu dolazili na različite načine.

    Zabrane ulaska na stadion, oduzimanje šalova i maltretiranje navijača tada nismo vidjeli. Čemu se tako ponašati prema “našima”? Nema potrebe, vrijedi premisa – navijači su krivi. Pogotovo ako su “naši”. Tako su (prek)jučer mnogobrojni portali, koje smo već više puta spominjali u svojim objavama, oni isti portali zbog čijih je malicioznih tekstova sam Klub istupao u javnosti, ponovno svjetlosnom brzinom prenijeli netočne i krajnje opasne tvrdnje o razlozima iz kojih je Ultrasima PONOVNO uskraćeno prisustvo na stadionima gdje igra Zrinjski.

    Ono što zabrinjava je da nitko ne postavlja pitanje izvora informacija niti točnosti istih, no svjedoci smo kako je sve više takvih copy/paste senzacionalističkih tekstova u čije namjere nažalost moramo upozoriti. Kako bismo stvari stavili u pravi kontekst, XY broj navijača je platio prijevoz, organizirao isti, eventualno uzeo slobodan dan na poslu , u krajnjem slučaju našao način da radnim danom bodri voljeni Klub na gostovanju. Potom je od strane XY osobe/osoba (u ime institucije/organa) naređeno nečovječno postupanje s navijačima iz nepoznatog razloga, odnosno povratak u trenutku kada su navijači već stigli pred stadion. Da, teško je zamisliti da se takvo što može dogoditi kada na snazi nisu ‘zabrane ili ograničenja kretanja’, ali zasigurno je zanimljivo uočiti uzorak gdje je jedan čimbenik nepromjenjiv-Ultrasi. U slučajnosti u ovoj državi više ne vjerujemo.

    Unatoč zabranama, ni prvim niti zadnjim, Ultrasi će i dalje beskompromisno ‘gaziti’ kilometre bodreći Zrinjski, no ostaje pitanje manjka odgovornosti, ozbiljnosti i poštovanja prema posljednjima koji drže nogomet u Bosni i Hercegovini živim. Zanimljivo bi bilo vidjeti reakciju bosanskohercegovačkih medija, odnosno većine njih, kada bi se u Mostaru ovako postupilo s navijačima primjerice FK Sarajevo ili FK Željezničara. Bismo li danas čitali hvalospjeve o navijačima i prodike nadležnim organima koji istima brane ulazak na stadion sa ŠALOVIMA? Bismo li danas pozivali nadležne na odgovornost? Bismo li zahtijevali objašnjenja i vršili medijski pritisak? Odgovor znate i sami.

    Sve ovo djeluje kao da je osnažilo simbiozu između Kluba i najvatrenijih navijača, kao i simpatizera HŠK Zrinjski. Stoga, kako drukčije najaviti utakmicu u Posušju nego pozivom svima onima koji su bili dio grupe ili će tek postati dijelom iste da zajedno s Ultrasima napune gostujući sektor i pjesmom vode Zrinjski do nove pobjede. Stanite rame uz rame protiv represije, podignite ruke i zapjevajte pjesmu voljenom gradu i klubu.

    Kako će HŠK Zrinjski postupiti u odnosu na očiglednu represiju nad svojim navijačima, a pogotovo na zlonamjerne internetske članke, ostaje za vidjeti. Hoće li sve ostati na priopćenjima ili će se klub napokon obračunati s onima koji ga konstantno blate? Jedno je neupitno, podrška navijača bit će i bolja, a od Kluba traži se vrlo malo, predanost, obraz I volja!

    Nogomet se odavno, a posebice u Bosni i Hercegovini, ne igra zbog navijača. No, to ne znači da se treba igrati bez navijača.

    ZRINJSKI – TO SMO MI!

    Foto: HŠK Zrinjski Mostar /

    Pobjeda u Vrapčićima, novi vezni red i najuspješniji ulazak u novu sezonu

    Zrinjski je u okviru 9. kola Premijer lige Bosne i Hercegovine u Vrapčićima savladao Velež sa 0-1 i tako okrunio svoj najuspješniji ulazak u novu sezonu sa šest pobjeda i jednim remijem (uz dvije utakmice zaostatka, op.a.).

    Utakmica u Vrapčićma odigrana je po jako teškom vremenu pa je razumljivo da kvaliteta igre nije bila na zadovoljavajućem nivou. No, Zrinjski je apsolutno zasluženo osvojio tri boda. Trenutak odluke dogodio se u 32. minuti kada se nakon ubačaja Tičinovića sa lijeve strane najbolje snalazi Mulahusejnović koji još jednim golom potvrđuje svoju životnu formu.

    Prvo poluvrijeme je proteklo u boljoj igri Zrinjskog koji je kontrolirao posjed, no iako nisu kontinuirano stvarali prilike, Plemići su dosta brže i lakše ulazili u zadnju trećinu Veleža. Poseban naglasak u prvom poluvremenu treba staviti na Igora Savića koji je sigurno bio prvo ime na terenu budući da je dobivao duele i u zraku i na zemlji, presijecao lopte, te u stopu pratio Edu Vehabovića koji je tek u 35. minuti prvi put uspio primiti loptu. Očito je da se od Savića najbolje izvlači kada uz sebe ima dva pokretna i tehnički dotjerana veznjaka kao što su Surdanović i Ćavar, dok npr. sa Kišom na terenu teško sam može pokriti ogroman dio terena.

    Drugo poluvrijeme je za neutralne promatrače bilo vjerojatno jedno od najdosadnijih poluvremena ove sezone budući da Zrinjski nije srljao prema naprijed držeći protivnika na sigurnoj distanci do kraja utakmice. Plemići su treću utakmicu u nizu pokupili puni plijen na jedan siguran i zreo način u meču u kojem je protivniku ostavljen minimalan, gotovo nikakav prostor. Velež nikako nije uspijevao napraviti nešto konkretno prema naprijed, jer su im lopte teško dolazile do veznjaka. Jedan od razloga je igra Igora Savića, a drugi razlog su krila Zrinjskog – Topić i Malekinušić koji su radili veliki presing na bekove Veleža. Sve to bilo je dovoljno za još jednu rutinsku pobjedu u Vrapčićima. Za kraj vrijedi istaknuti i da je u početnoj postavi bilo i sedam igrača koji nisu stariji od 26 godina.

    Dobar ulazak u Premijerligašku sezonu Marija Ivankovića

    Gledajući dosadašnje rezultate, Mario Ivanković itekako ima razloga za zadovoljstvo. Uz to, pred njegovom ekipom je niz od šest nešto lakših utakmica, a prve dvije u nizu su domaće protiv Igmana i Radnika. To Zrinjskom predstavlja idealnu priliku da se rekordni ulazak u sezonu dodatno poboljša, ali i da se Zrinjski možda i učvrsti na vrhu ljestvice.

    Također, pred trenerom Ivankovićem je i novi izazov u vidu prenapučenosti veznog reda budući da će se poslije reprezentativne stanke vratiti dobar dio ozlijeđenih igrača. Zrinjski je uspješno prevalio period u kojem mu je konstantno nedostajalo 7-8 igrača, te je bio primoran zaigrati sa tri čovjeka u sredini. Ostaje nam vidjeti plan Marija Ivankovića kada se nakon ozljede vrati Tomislav Kiš kojem trenutni sustav igrač baš i ne odgovara, a svakako ne treba zanemariti Ivana Posavca koji je za ne baš previše minuta na terenu pokazao da ima potrebnu kvalitetu, te Tarika Ramića koji će morati imati svoje minute zbog zaštićenog godišta.

    Nema sumnje da svaki trener želi imati dobru konkurenciju u momčadi, ali koliko god ne žele manjak igrača u kadru, imaju problem i kada momčad broji njih 29 + vratari. Osim što tada nije lako organizirati kvalitetne treninge, moguće su i situacije da se neki igrači, a ne sumnjajte da svi imaju visoko mišljenje o sebi, smatraju oštećenim načinom na koji se dijeli minutaža te, posljedično, izražavanjem nezadovoljstva poremete harmoniju u momčadi. 

    Ipak, nedavno uvedena mogućnost vršenja pet izmjena bila je olakšanje i za trenere koji se nalaze u ovakvim situacijama tako da treba vjerovati kako će Ivanković znati birati najbolja rješenja u kadru kako bi momčad nastavila bilježiti pobjede uz održavanje dobre atmosfere među igračima.


    Ćavar, Surdanović i Mašić veliki dobitak u nastavku prvenstva

    29+ igrača u kadru i tri (skoro) nova pojačanja. Nekoliko redaka teksta vrijedi posvetiti i novim igračima koji su se u posljednje vrijeme ustalili u prvoj momčadi. Marijan Ćavar došao je u redove Zrinjskog kao provjereno ime s bh. terena i jedan od ponajboljih veznih igrača PL BIH. U par susreta već je  pokazao da će Zrinjski njegovim dolaskom profitirati. Njegova igra u oba smjera donosi stabilnost veznom redu i kako stvari stoje Ćavar će uz Surdanovića biti prvi izbor trenera Ivankovića.

    Stefano Surdanović u Zrinjski je došao bez velikih najava – kao oporavljenik. Navijači Zrinjskog poučeni dosadašnjim iskustvima bili su i pomalo skeptični, unatoč činjenici da je Surdanović prije samo nepune dvije godine bio u momčadi prvenstva austrijske Bundeslige.  Ovaj put, moramo priznati struka je, što bi po mostarski rekli – ubola. Ne pamtimo kad je neki igrač u kratko vrijeme toliko oduševio navijače i simpatizere kluba. Surdanović se u kratko vrijeme prometnuo u prometnuo u prvo ime  veznog reda. Siguran na lopti, dobar pregled igre, jak u duelu. Spreman preuzeti odgovornost i organizirati napad. Igrač kakav je Zrinjskom falio od odlaska Filipa Bradarića. Zadrži li ovu razinu igre i bude li imao kontinuitet Surdanović će biti (a već i jeste) veliko pojačanje Zrinjskog i veliki adut u borbi za novi naslov prvaka.

    Na kraju vrijedi izdvojiti i Iliju Mašića, 25-godišnjeg braniča koji je u Zrinjski stigao iz Lokomotive i koji bi trebao pojačati konkurenciju na stoperskim pozicijama. U dosadašnjih nekoliko nastupa Mašić je pokazao da će itekako biti ozbiljna konkurencija Šunjiću, Jakovljeviću i Barišiću. 193 centimetra visoki branič pokazao je da osim skok igre ima i „finu loptu“ te se ne libi ulazaka u sredinu što dodatno olakšava prebacivanje posjeda momčadi u drugu i treću trećinu terena.

    Slijedi Igman

    Nakon pobjede u Vrapčićima kod Veleža, Zrinjski na svom terenu dočekuje momčad Igmana. Zanimljivo, Konjičani su uz Zrinjski u najboljoj formi u posljednjih pet kola. Imaju 4 pobjede u nizu i jedan neriješen rezultat.

    Zbog svega nabrojanog Zrinjski svog sljedećeg protivnika mora shvatiti maksimalno ozbiljno. Igman nakon lošeg ulaska u prvenstvo u Mostar dolazi rasterećen, a Zrinjski sigurno može očekivati i nešto agresivniji Igman na čijoj klupi sjedi Musemić.

    No, uz ozbiljan pristup i maksimalno zalaganje Zrinjski je veliki favorit u susretu, a nova tri boda dodatno će potvrditi rekordan ulazak u sezonu.