Posts in category: SamoZrinjski

Večeras od 19 sati stadion HŠK Zrinjski u Mostaru bit će domaćin novog prvenstvenog ogleda Premijer lige Bosne i Hercegovine u kojem će Zrinjski dočekati Radnik.

Plemići nakon kup obveza nastavljaju svoj ligaški put u utakmici koja nosi veliku važnost. Nakon pobjede Borca protiv Širokog Brijega i povećanja prednosti na devet bodova, mostarska momčad želi zadržati priključak s vrhom i zato su bodovi iz večerašnjeg susreta izuzetno važni.
Statistika međusobnih susreta također ide na stranu Zrinjskog.

U posljednjih deset ogleda Plemići su slavili osam puta, dok je Radnik upisao dvije pobjede. Ipak, gostujuća momčad u Mostar dolazi ohrabrena pobjedom nad Veležom u prošlom kolu, čime je prekinut negativan niz rezultata.

Poseban naglasak večerašnje utakmice stavljen je na Međunarodni dan žena. Iz kluba su odlučili ovaj susret posvetiti upravo navijačicama, pa je za sve žene osiguran besplatan ulaz na stadion, uz besplatno osvježenje na prodajnim mjestima prije početka utakmice. Cilj je dodatno potaknuti dolazak žena na tribine i stvoriti još bolju atmosferu na stadionu.

Uz to, navijače koji dođu ranije očekuje i standardna ponuda – pivo u pola cijene te gratis piće uz svaki kupljeni hot dog.
Sve je, dakle, spremno za još jednu nogometnu večer u Mostaru

Sezona Zrinjskog krenula je još u srpnju, od pretkola protiv prvaka San Marina. Malo po malo otvorila se jedna od najvećih priča u klupskoj povijesti. Ligaška faza donijela je večer za pamćenje protiv Häckena i onaj ludi preokret koji je promijenio pogled na cijelu sezonu. Protiv Rapida stigao je gol u zadnjim sekundama, trenutak koji ostaje zauvijek. Na kraju nas je put doveo do Crystal Palacea i dvomeča s engleskim premierligašem koji je pokazao da Zrinjski danas može igrati na ozbiljnoj razini.

Europa je donijela nešto posebno. Ali sada je zatvorena.

U prvenstvu je situacija drugačija. Bodovi su prosuti tamo gdje se nisu smjeli prosuti. Protiv Borca je propuštena prilika da ostanemo unutar tri boda, a protiv Širokog su izgubljeni bodovi koji danas jako bole. Razlika je narasla na devet bodova i prostora za novu pogrešku više nema.

Svaki sljedeći kiks vjerojatno znači kraj borbe za titulu i to treba jasno reći, a bez titule ni proljeća u Europi vjerojatno neće biti.

Sljedeći ispit je Željezničar na Grbavici. Klub koji je ove sezone u ozbiljnoj krizi. Četiri poraza u posljednjih pet utakmica, napad koji se muči, promjena trenera i nesigurnost koja se osjeti. To je realno stanje.

Upravo zato opreza mora biti maksimalno. Najopasnije su utakmice u kojima unaprijed upišeš bodove. Zrinjski to sebi ne smije dopustiti. Ako želi ostati u igri za naslov, mora pokazati ozbiljnost od prve minute. Bez kalkulacija, bez čekanja, bez podcjenjivanja.

Ova momčad je kroz Europu pokazala karakter i kvalitetu. Sada to mora pokazati u prvenstvu, tamo gdje se dijele trofeji. Bodovi su se već previše puta rasuli. Protiv potonulog Željezničara više nema izgovora — tri boda su obveza, ne želja.

Neretvom…

Remi 1:1 protiv Širokog Brijega nisu samo izgubljena dva boda – to je rezultat koji se više ne može nadoknaditi. Zrinjski je imao prilike, Adi Nalić izašao je sam pred Renata Josipovića, a sve ostalo je za zaborav. Veći je problem što je dodavanje za njega misaona imenica. Tomi Jurić pogodio je vratnicu, Dan Lagumdžija glavom promašio, a u nastavku je Matej Šakota realizirao kazneni udarac za 1:0. Činilo se da će domaći kontrolirati utakmicu, ali pogreška Gorana Karačića omogućila je Mati Staniću da izjednači. Do kraja Zrinjski je tražio pobjednički gol, ali nije ga pronašao, dok se Široki disciplinirano branio i sačuvao bod.

Problem nije samo u toj jednoj pogrešci, nego u kontekstu cijele sezone. Bodovi izgubljeni protiv Borca mogu se eventualno vratiti – jer još uvijek postoji šansa u izravnim dvobojima i matematički se mogu nadoknaditi. Zato nismo pravili paniku tada. Bodovi izgubljeni protiv Širokog Brijega, međutim, više se ne mogu vratiti. Ako Borac, kao što je tradicija, pobijedi Široki, Zrinjski više nema šanse da nadoknadi promašeni rezultat iz ovog derbija. To je čista realnost: bodovi protiv Širokog su zauvijek izgubljeni.

Tu dolazi i problem odgovornosti. Široki će dobiti Borac jednako kao što će trener preuzeti odgovornost – što znači da se ni jedno ni drugo vjerojatno neće dogoditi . Odgovornost nije reći da “nismo bili dovoljno brzi” ili da je teren težak. Odgovornost je priznati da momčad nije bila spremna za utakmicu koju je morala dobiti, da nakon europskog susreta nije došlo do resetiranja i fokusa na domaću obavezu koja odlučuje sezonu.

Dobar trener nije onaj koji pripremi klub za Palace već onaj koji složi momčad za Široki tri dana nakon.

Nakon utakmice trener Igor Štimac je komentirao:

Ne mogu biti zadovoljan s bodom na domaćem terenu, ali ni na gostujućem, da budemo iskreni. To je nogomet. Treba prihvatiti stvari kakve jesu, danas nismo bili dovoljno dobri i brzi. Malo je i teren odmogao jer je dosta stradao prije nekoliko dana, tako da nam nije išao u prilog kada je u pitanju tehnička izvedba. Sve u svemu, igrači su dali sve što su mogli u ovom trenutku i s te strane nemam što reći.

Dodao je:

Gol koji smo primili praktično smo poklonili. Teško smo došli do svog gola, a šanse koje smo imali, sami smo si zakomplicirali. Umjesto da šutiramo, imali smo dodir više te je, sve u svemu, dobro da nas protivnik nije u potpunosti kaznio kada sami sebi tako zakompliciramo kao danas.

I zaključio:

Mi moramo tako funkcionirati. Čim sudac odsvira kraj, moramo se okrenuti novoj utakmici. Idemo dalje, slijedi priprema za London, a onda ćemo, ovisno o tome što se dogodi, vidjeti što dalje.

Poruka je jasna: Europa je nagrada, liga je temelj. Bodovi protiv Borca mogu se eventualno vratiti, ali bodovi protiv Širokog više se ne mogu vratiti. Ako se prioriteti miješaju i ovakve utakmice ne pobjeđuju, niti će biti titule, a onda sljedeće godine ni proljeća u Europi.

Foto: HŠK Zrinjski

Godina je 1999., film je Wonderland, mjesto radnje Selhust Park.

Scena u kojoj otac pokušava uspostaviti dublju vezu sa sinom vodeći ga na nogometnu utakmicu između Crystal Palacea i Birminghama, prožeta je suptilnom i nenametljivom emocijom koja nosi težinu svakodnevnih odnosa. Upravo u toj jednostavnosti leži njezina snaga – bez patetike i velikih riječi, prizor otvara prostor za promišljanje o važnosti malih, naizgled običnih trenutaka. Gledatelj ostaje suočen s pitanjem: koliko često zanemarujemo sitnice koje u stvarnosti čine temelj naših najbližih odnosa?

Premotavajući film do trenutka kada traka postaje toliko tanka da prerasta u stvarnost, budimo se u veljači 2026. godine, u stvarnosti koja tek treba dobiti naslov, na mjestu radnje-pod Bijelim Brijegom.

Utakmica  Zrinjski i Crystal Palace – donedavno režiran scenarij uz maštovite navijačke rasprave uz kavu, danas je stvarnost- nokaut faza Konferencijske lige. Ono što je još jučer zvučalo kao pretjerivanje ili romantična želja, sada stoji kao konkretan dokaz koliko se nogometne priče mogu brzo pretvoriti iz snova u povijesne stranice klupskog puta.

Povijest, osim što je učiteljica života, u ovom tekstu će biti i najspominjanija imenica budući da je sve što ima veze s ovim “staklenim” protivnikom Zrinjskog u izravnoj korelaciji sa “požutjelim” stranicama nogometnih enciklopedija.

Za starije ljubitelje engleskog nogometa predlažemo prvi dio teksta, a oni nešto mlađi za sebe mogu  pronaći nešto u drugom, “modernijem” dijelu.

Najstariji klub na svijetu

Da se kojim slučajem ova utakmica igrala prije samo četiri godine pričali bi o dva vršnjaka koja se susreću pod svjetlima reflektora.

Naime, do 2022. godine službena godina osnivanja Crystal Palace-a bila je 1905., no nakon opsežnog istraživanja klupskih povjesničara, najistaknutiji od njih Peter Manning došao je do nepobitnih dokaza kako je Crystal Palace, kao amaterski klub, osnovan 1861. godine što ga čini najstarijim klubom na svijetu, nadmašivši Notts County za jednu godinu.

O čemu se zapravo radi?

Kriket klub Crystal Palace osnovan 1857. godine u svojim redovima je sadržavao nekoliko “odmetnika” u nogomet te su upravo oni 1861. godine osnovali amaterski nogometni klub Crystal Palace koji je bio direktno vezan uz profesionalni klub Crystal Palace nastao 1905. godine.

Ne čekajući službenu potvrdu engleskog nogometnog saveza “Orlovi” su na svom grbu stavili brojku 1861. te s tim grbom nastupaju u svim natjecanjima.

A kako stvari stoje Zrinjski će se uskoro moći pohvaliti gostoprimstvom najstarijem klubu na svijetu koji dolazi iz same kolijevke nogometa.

Ime

Među 17 profesionalnih klubova iz Londona, južno se smjestioCrystal Palace, specifičan po svom imenu.

Iako većina Londonskih klubova zapravo nosi ime po nekom kraju grada, s izuzetkom Arsenala, Crystal Palace je dobio ime upravo po-Kristalnoj palači.

1851. godine za potrebe svjetske izložbe u Hyde Parkunapravljena je građevina sazidana od željeza i ravnog stakla enormnih dimenzija.Duga 564, a visoka 39 metara u to doba predstavljala je novo svjetsko čudo pod kojim se, kasnije će se ispostaviti, održala prva svjetska izložba po uzoru na koju su kasnije održavane i mnoge druge, a kao najpoznatiji pandan Palači uzet ćemo Eiffelov toranj, sagrađen upravo radi održavanja svjetske izložbe u Parizu.

Po završetku svjetske izložbe Kristalna Palača premještena je u južni dio Londona gdje je 1936. godine izgorila u požaru no sjećanje na nju sačuvali su njeni vlasnici koji su kasnije osnovali klub Crystal Palace te tako nazvali i dio grada u kojem se klub nalazi, pa je zapravo kuriozitetan slučaj da u gradu u kojem klubovi dobivaju imena po njegovim kvartovima,  kvart dobije ime po klubu.

Trik pitanje

Iako je kvizaški termin rezerviran za ponedjeljak u 20:00 h u Blindersu, iskoristit ćemo ovaj tekst da vas upitamo znate li protiv koga je bio prvi nastup Real Madrida na londonskom tlu?

U kontekstu teksta vjerojatno se odgovor nameće sam, a zbilo se to u travnju 1962. godine kada su “Staklari” ili danas popularnije “Orlovi” ugostili Real Madrid u prijateljskoj utakmici i izgubili 4:3.

Bila je to velika reklama za Crystal Palace koji je poput pravog orla iskoristio priliku da se kroz nekoliko godina od nižerazrednog kluba domogne tadašnje “First Division” engleskog nogometa.

Učinili su to 1969. godine i taj status zadržali sve do 1973. kada su za Palace krenule nestabilne godine učestalog ispadanja iz liga.

Sve do 1990. godine Crystal Palace nije igrao značajniju ulogu u engleskom nogometu, a tada su ostvarili, u to vrijeme, najveći uspjeh kluba igravši finale FA Cupa u kojem su poraženi od Manchester Uniteda.

Yo-yo razdoblje i kung fu vještine

Kao jedni od osnivača “Premier League” u sezoni 1992/93, “Orlovi” iz južnog Londona nisu imali baš najbolju “premijeru” u istoj.

Iako su u toj sezoni osvojili 49 bodova to im nije bilo dovoljno za ostanak u ligi, a slaba utjeha je što do dan danas drže rekord kao relegirani klub s najviše osvojenih bodova.

I tada kreće pet “yo-yo” sezona za Crystal Palace u kojima su šetali između “Premier League” i “First division”(drugog ranga natjecanja).

Pod vodstvom Alana Smitha ekspresno su se vratili u društvo najboljih, ali jednako tako brzo iz njega i ispali već sljedeće sezone.

No, da ta sezona ne ostane samo u sjećanju kao rezultatski podbačaj pobrinuo se Matthew Simmons, navijač sa Selhurst Parka koji je postao poznat po tome što ga je “kung fu” udarcem u povijest poslao Eric Cantona, koji je zbog tog nasilničkog  čina proveo dva tjedna u zatvoru, nakon što je prethodno napravio grub prekršaj nad jednim igračem Palacea i zaradio crveni karton.

Cantona je napuštajući teren bio izložen uvredama, a Simmons je iz prvog reda uspio ući u fizički obračun s temperamentnim Francuzom.

Nakon trećeg ulaska i trećeg ispadanja iz društva najboljih za Palace su uslijedile godine financijske i rezultatske krize.

2010. godine klub je stigao i do stečaja pa su bili primorani prodati svoje najdragocjenije igrače u to vrijeme, Victora Mosesa i Jose Fontea, a napustio ih je i legendarni trener kluba Neil Warnock.

Iako su bili kažnjeni oduzimanjem 10 bodova, remijem u posljednjem kolu protiv direktnog rivala za ostanak Sheffield Wednesdaya uspjeli su sačuvati svoje mjesto u Championshipu i korak po korak graditi temelje za bolju budućnost.

Nova i najuspješnija klupska era

Ta bolja budućnost počela je 2013. godine ulaskom u Premijer ligu.

Nakon što su pod Tonyem Pulisom i Neilom Warnockom,uspjeli sačuvati status prvoligaša u prve dvije sezone, 2016. godina donijela je na klupu Alana Pardewa i prvi rezultatski iskorak ponovivši najveći uspjeh kluba- finale FA Cupa, ponovno protiv Manchester Uniteda i ponovno neuspješno.

A obratite pažnju na sljedeća imena:Sam Alldrayce, Frank de Boer, Roy Hodgson i Patrick Viera.

Poker trenera koji je imao priliku vodit “Orlove” između 2017. i 2023. godine.

Najbliže ostvarenju visoko postavljenih ciljeva uprave Palacea bio je Patrick Viera igravši polufinale FA cupa, međutim niz od 12 utakmica bez pobjede u prvenstvu pokazao se kao koban za Francuza.

Nakon privremenog rješenja s klupskim vojnikom u mirovini Royom Hodgsonom, na klupu sjeda Oliver Glasner i započinje najuspješniju eru londonskog “starca”.

Trenerski Mozzart

Austrijanac Oliver Glasner preuzeo je klupu u veljači 2024. godine te je sjajnim završetkom prvenstva u kojem je ostvario šest pobjeda u sedam utakmica “Orlove” poveo do desetog mjesta što im je najbolji ostvaren rezultat u prvenstvu.

Već iduće godine Glasner s “Orlovima” osvaja FA Cup gdje su u finalu savladali moćni Manchester City.

Na terenu je Crystal Palace ostvario plasman u Europsku ligu, ali zbog toga što je njihov većinski vlasnik John Textor također vlasnik i francuskog Lyona, arbitražni sud ipak nije dozvolio da Palace igra Europsku ligu pa su se morali zadovoljiti nastupom u Konferencijskoj ligi što im je prvi nastup u nekom europskom natjecanju uopće.

Početkom ove sezone osvojili su i Community Shield porazivši aktualne prvake Liverpool, a do grupne faze Konferencijske lige stigli su preko norveškog Fredrikstada s minimalnih i ukupnih 1:0 u dvije utakmice.

Pod Glasnerom je klub ostvario i dva velika transfera.

Jedan je odlazak Eberechija Ezea u Arsenal, a drugi je odlazak Marca Guehija u Manchester City.

Činilo se kako je i transfer centarfora Jeana Philippa Matete u Milan također završena stvar, no čini se da će Mateta ipak ostati jedan od “Orlova” i sletjeti pod Bijeli Brijeg.

Tko te zove, Zrinjski ili London?

Vraćajući se na važnost malih trenutaka s početka teksta, za nekoliko dana Zrinjski i njegovi navijači u svoj mozaik sjećanja dodati će još jednu kockicu.

Svakome posebno ona će buditi neke drugačije emocije i sjećanja.

Netko će u njoj vidjeti priliku za samopromociju, nekome će svjetla reflektora europskog glamura zamutiti pogled pa će mu se domaća kaljuža činiti nebitna sve do proljeća i podizanja novog trofeja.

Netko će se upravo sjetiti svih tih kaljuža iz kojih smo svi zajedno stigli do europskih proljeća i klubova čija se vrijednost mjeri u stotinama milijuna pa će  ta nogometno-životna priča o voljenom klubu još više prišiti grb uz njegovo srce.

Možda će biti razočaranih rezultatom, a možda će biti i onih kojima rezultat nije bitan.

Kako god uvijek će biti više onih kojima Zrinjski zaista znači, bez obzira na rezultat, bez obzira na protivnika i bez obzira na ime natjecanja u kojem Zrinjski igra.

O tome svjedoči i skoro tisuću prodanih ulaznica za gostovanje u Londonu, a da se još nije odigrala ni prva utakmica pod Bijelim Brijegom.

U četvrtak ćemo i ti i ja biti još jednom dionik povijesti.

Ne znam jesi li toga svjestan, ali molim te, ne dopusti da to bude još jedan dan u tvom životu.

Novih 90 minuta koji će proći pored tebe kao da se sve ovo podrazumijeva.

Sjeti se Shiraka i Bogouhija, sjeti se nepremostivog Mariborai raspucavanja protiv Apoela.

Sjeti se, kada budeš išao tog četvrtka prema stadionu da to nije normalno stanje, da su bile veće šanse da taj četvrtak provedeš razmišljajući o poslu, o svakodnevnim brigama i o tome kako jedva čekaš vikend.

Sjeti se, dok ulaziš na stadion i gledaš prepune tribine onog što je tvoje, kako su veće šanse bile da istog tog četvrtka gledaš pred tv ekranom neki strani klub i zamišljaš kako bi bilo lijepo da i tvoj klub nekad bude na toj pozornici.

Tvoj klub je tu, narugao se pravilima i porušio pretpostavke.

Slijedi njegov primjer i ne dopusti da te od njeg’ odvoje.

Cijela tvoja ulica drži ti fige.

Teško je igrati Kup utakmice protiv slabijih protivnika, jer tu nemaš što dobiti, a možeš puno izgubiti. Pobjeda se očekuje, sve osim prolaza smatra se neuspjehom. Upravo zato je važno ući maksimalno ozbiljno i riješiti utakmicu bez nervoze i komplikacija.
Zrinjski je to napravio onako kako favorit i treba. Protiv Stupčanice iz Olova od samog početka se vidjela razlika u kvaliteti, a sve je praktično bilo riješeno već u prvom dijelu. Tomislav Kiš zabio je u 27. sekundi nakon velike pogreške gostujuće obrane i odmah usmjerio utakmicu. Na 2:0 povisio je Antonio Ivančić u 38. minuti na dodavanje Memije, dok je VAR poništio pogodak gostiju iz sedme minute zbog igranja rukom.
Početkom drugog poluvremena dosuđen je jedanaesterac za Zrinjski nakon prekršaja nad Surdanovićem, a Kiš je mirno realizirao za svoj drugi pogodak. Konačnih 4:0 postavio je Abramović na asistenciju Palića. Rutinski, ozbiljno i bez drame – upravo onako kako ovakve utakmice trebaju izgledati.

Ipak, treba biti realan – ovo je tek druga utakmica polusezone i prerano je donositi veće zaključke. Dobro je što smo vidjeli sva nova imena, ali svakom pojačanju treba dati barem pet utakmica prije nego ih krenemo ocjenjivati, zato ih nećemo ni spominjati. Trebat će vremena da se uhvate ritam i potpuno uklope.

Ono što se već sada može reći je da je najveće pojačanje zapravo – povratak Tomislava Kiša. On se vratio nakon što cijelu polusezonu nije igrao i unatoč tome izgleda kao da nikada nije ni izlazio iz sastava.

Zabio je dva gola, ali nije stvar samo u golovima, nego u kretnji, agresivnosti i preuzimanju odgovornosti. Navijači ga nisu bez razloga cijenili – i ne samo zbog legendarnog gola u Vrapčićima.

Važno je istaknuti da je momčad djelovala ozbiljno i fokusirano, što je nakon utakmice potvrdio i Štimac naglasivši da će biti teško odabrati prvih jedanaest. To je možda i najbolji pokazatelj da konkurencija postoji i da širina kadra raste.

Zahtjev Gradske organizacije SDP BiH Mostar da se Igoru Štimcu oduzme radna i boravišna dozvola nije politički stav, nego politička represija. To je pokušaj da se čovjeku oduzme pravo na mišljenje, pravo na govor i pravo na javni nastup – temeljna prava zajamčena ne samo Ustavom, nego i Europskom konvencijom o ljudskim pravima. Ili ta prava vrijede selektivno? Ili su rezervirana samo za one koji govore iz „ispravne“ ideološke pozicije koju su si ovi samoproglašeni čuvari antifašizma i morala dodijelili?

Ovdje se ne radi o zaštiti javnog poretka, nego o kriminalizaciji mišljenja. Ovdje je riječ o čistom verbalnom deliktu, upakiranom u administrativni jezik. Kada se izgovorena riječ tretira kao razlog za zabranu rada i boravka, kada se politički stav proglašava sigurnosnim problemom, tada se ne radi o demokraciji, nego o obnovi mehanizama represije koje smo navodno ostavili u prošlom sistemu. Razlika je samo u terminologiji; suština je ista.

SDP u ovom slučaju ne djeluje kao politička stranka u demokratskom poretku, nego kao ideološki odjel za ćudoređe – instanca koja odlučuje koje je mišljenje dopušteno, a koje zaslužuje kaznu. Ne sud, ne zakon, ne presuda, nego politička procjena „ispravnosti“ stava. Kada se nekoga ne može kazneno osuditi, jer nema kaznenog djela, tada se pribjegava drugoj metodi: zabrani mu se rad, istjera ga se iz zemlje, javno se obilježi i izolira. To nije pravna država – to je ostracizam.

Posebno je groteskno pozivanje na antifašizam u trenutku kada se zagovaraju mjere koje su po svojoj suštini autoritarne. Antifašizam bez slobode govora nije antifašizam, nego paravan za ideološku kontrolu. Sloboda izražavanja u ovoj interpretaciji nije univerzalno pravo, nego uvjetna dozvola: vrijedi samo dok potvrđuje dominantni narativ. Onog trenutka kada ga dovede u pitanje, prestaje biti pravo i postaje razlog za sankciju.

Europska konvencija o ljudskim pravima vrlo je jasna: sloboda izražavanja uključuje pravo na mišljenja koja vrijeđaju, šokiraju ili uznemiruju. Upravo tu slobodu SDP Mostar ovdje negira. Kako bi ovakvu praksu objasnili kolegama iz Europe? Kako bi objasnili da se u zemlji koja se deklarativno poziva na europske vrijednosti stranca pokušava protjerati ne zbog djela, nego zbog riječi? Zbog stava? Zbog mišljenja?

Teza da strani državljanin u Bosni i Hercegovini smije boraviti i raditi samo ako šuti ili se politički izjašnjava u skladu s očekivanjima određenih struktura predstavlja otvoreni zagovor sterilnog, ideološki kontroliranog javnog prostora. To je društvo bez pluralizma, bez sukoba mišljenja, bez stvarne slobode. Društvo u kojem se argumenti ne pobijaju argumentima, nego se uklanjaju administrativnim mjerama.

Ako u Štimčevim izjavama postoji govor mržnje, poziv na nasilje ili ugrožavanje ustavnog poretka, postoji jedini legitiman put: sud, dokazni postupak i presuda. Sve izvan toga je priznanje da kaznenog djela nema, ali da postoji politička želja za kažnjavanjem. Kada sud ne može presuditi, administracija treba „odraditi posao“. To nije primjena prava – to je zloupotreba države.

Bosna i Hercegovina ne može istodobno govoriti o Europi, ljudskim pravima i demokratskim standardima, a u praksi tolerirati verbalni delikt u SDP-ovoj verziji. Društvo koje se boji riječi do te mjere da na njih odgovara protjerivanjem ne brani demokraciju – ono je razgrađuje. A političke strukture koje takvu logiku zagovaraju jasno poručuju da im sloboda vrijedi samo dok je poslušna.

Ovo nije obrana nečijih stavova. Ovo je odbijanje logike po kojoj se mišljenje kažnjava, govor disciplinira, a sloboda mjeri stupnjem ideološke podobnosti. Tamo gdje se pravo na riječ tretira kao prijetnja, a protjerivanje kao legitimna politička mjera, demokracija više ne stanuje.

 
U takvom poretku sloboda govora prestaje biti temeljno pravo, a postaje sigurnosni incident. Mišljenje se ne osporava argumentima, nego se administrativno uklanja. To je ambijent u kojem se politička razlika ne tolerira, nego se sankcionira.

Razlika između ovih političkih pozicija nije u vrijednostima, nego u retorici. Jedni to govore sirovo, drugi birokratski; jedni otvoreno, drugi kroz zahtjeve za „zaštitu javnog poretka“. Ali ishod je isti. Poruka da pravo na govor, boravak i rad nije univerzalno, nego uvjetno i da o njegovim granicama ne odlučuje zakon, nego politički ukus trenutnih čuvara moralne i ideološke čistoće.

Navijači, stručni stožer i igrači na klupi već su neko vrijeme bili na nogama. Dok su nervozno pratili događanja na terenu, preko raznih aplikacija provjeravali su i stanje na ostalim travnjacima diljem Konferencijske lige.

Utakmica je ušla u posljednju minutu sudačkog dodatka kada je Matej Šakota ostavio loptu za Karla Abramovića koji prošao po desnoj strani i centrirao, a Nenad Cvetković loptu nespretno poslao u svoju mrežu. Jako je teško opisati što se u tim trenucima događalo na terenu i na tribinama. Svi slave i u isto vrijeme posežu za mobitelima da provjere rezultate na ostalim utakmicama, a kada smo dobili potvrdu da je Plemićima i neriješen rezultat protiv Rapida dovoljan za proljeće u Europi, pozitivno ludilo na stadionu HŠK Zrinjski doseglo je novu razinu.

Što se u tim trenucima događalo najbolje vam može dočarati Damirova i moja dernjava tijekom prijenosa i ‘bramović, ‘bramović uz oštro đe tablica za koje imam osjećaj da će nas zauvijek obilježiti.

Onaj kojega će sigurno obilježiti je junak – Karlo Abramović.

View this post on Instagram

A post shared by HŠK Zrinjski Mostar (@hsk.zrinjski)

Nogomet je od samog početka bio moja najveća ljubav. Čim bih čuo zvuk lopte, trčao sam na igralište – drugi sportovi me jednostavno nisu zanimali. Dolazim iz Hrvatske Kostajnice, gdje sam krenuo od najmlađih kategorija. Igrali smo brojne turnire, a na jednom od njih su me zapazili ljudi iz Segeste, u koju sam prešao kao mlađi pionir. Tamo sam ostao sve do juniora, upisao i prve seniorske minute, a zatim sam iskustvo skupljao kroz Trnje, Mladost iz Petrinje i Jadran iz Poreča, započinje Abramović razgovor za portal The Nobles.

Iako je proveo dvije i pol godine u drugom rangu hrvatskog nogometa gdje ga je u Jarunu trenirao i Jerko Leko, na pitanje u kojem trenutku je počela njegova profesionalna karijera, Karlo odgovara:

Tek u Mostaru. Ni u Jarunu to nije bilo to. Odradili bi trening pa ne bi znali kud’ bi sa sobom. Ovdje je daleko najprofesionalnije do sada, govori nam i otkriva da je bio blizu napuštanja nogometa.

Malo prije dolaska u Mostar razmišljao sam o prekidu karijere i upisu u policijsku akademiju. Na nagovor oca odlučio sam odigrati sezonu do kraja. On mi je rekao da će se nešto otvoriti, ali ja nisam vjerovao jer u nogometnom svijetu ima mnogo laži i sve mi se to nekako skupilo. Ipak, odlučio sam poslušati obitelj i sve se okrenulo u nekoliko mjeseci.

Imao sam dobru polusezonu iza sebe. Jakov (Pranjić, op.a.) je došao malo prije mene u Zrinjski i javio mi je da se tadašnji trener Mario Ivanković počeo raspitivati o meni. Navodno je stigla i preporuka od Sergeja Jakirovića. Zanimljivo, igrali smo prijateljsku utakmicu protiv Šibenika u kojemu je tada nastupao Duje (Dujmović, op. a.). Jakir je gledao tu utakmicu u kojoj sam zabio gol i koja mi je bila jedna od najboljih u karijeri i navodno me je preporučio Zrinjskom, otkriva nam Abramović.

U novu sredinu se brzo uklopio.

Jerko Leko je u Jarunu imao jako dobre treninge, znamo da je svašta prošao kroz karijeru, pa mi se nije bio problem prilagoditi u Zrinjskom. Svi suigrači su mi mnogo pomogli i sjajno su me prihvatili zbog čega nisam imao nikakvih problema po dolasku u novi klub i grad.

Kada smo prošle godine dogovarali intervju s Jakovom Pranjićem, ugodno se iznenadio zbog zanimanja javnosti za njega, a sličnu je reakciju imao i Karlo.

Dok smo bili u Jarunu, Sportske novosti bi možda jednom u pola godine napisale neki članak o nama, tako da vam ne mogu opisati kolika je promjena bila kada smo došli ovdje pa vi zovete na intervju, djeca se hoće slikati, žele autogram. I dalje mi je nevjerojatno, kaže krilni igrač Plemića.

Tri tjedna od dolaska u Mostar postigao je svoj prvi pogodak za Zrinjski i to u gradskom derbiju protiv Veleža. Da, to je bila ona utakmica.

Nije mi se moglo ljepše otvoriti. Bila je to jako teška utakmica uz mnogo prekida i loše vrijeme. Mara (Marko Marić, op. a.) je ispucao jednu loptu koja me je preskočila, ali se Bića (Nemanja Bilbija, op. a.) odlično zagradio i primio je. Zastao sam na sekundu jer sam mislio da će sudac dosuditi igranje rukom i kada sam vidio da od toga nema ništa dao sam se u trk, proslijedio mi je loptu koju sam ja poslao u mrežu. Čuo sam Tomu Kiša kako se dere i traži dodavanje, ali sam morao završiti onu akciju, govori kroz smijeh Abramović koji će kroz sljedeća dva mjeseca sa Zrinjskim osvojiti prve trofeje u karijeri i svojim primjerom pokazati kako se život može potpuno okrenuti u tako kratkom razdoblju.

Plemići iza sebe imaju težak prvi dio sezone u kojemu su odigrali čak 34 utakmice pa je očekivano bilo uspona i padova.

Zrinjski je veliki klub i naravno da se u svakoj utakmici očekuje pobjeda. Imali smo i promjenu trenera, nekoliko loših rezultata, ali ja sam zadovoljan kako smo odradili taj prvi dio sezone. Odnos unutar momčadi bio je sjajan, živimo za to da ponovno osvojimo titulu i obradujemo naše navijače što vjerujem da ćemo i napraviti, smatra Karlo koji je tijekom tog prvog dijela sezone propustio mjesec i pol dana zbog ozljede.

I dalje ne znam koja je točno ozljeda bila u pitanju. Magnet je pokazao da je kao pubična kost, dolazio je Valencijin doktor koji mi je rekao da je u pitanju neki živac. Mene to i dalje boli, ali nekako sam navikao i čim se dobro zagrijem mogu normalno igrati.

Na teren se vratio u pravome trenutku i bio jedan od najzaslužnijih za prvo europsko proljeće u povijesti kluba.

Protiv Rapida sam ušao na poziciju desnog beka koju sam prije toga igrao nekoliko puta u Jarunu. Jako teška utakmica tijekom koje još ne znaš je li ti neriješen rezultat dovoljan za prolaz. Šaki (Matej Šakota, op. a.) je u jednom od posljednjih napada primio loptu, ja sam mu rekao da sačeka da ga prođem što je i napravio. Primio sam loptu i prošao po desnoj strani. Protivnički igrač bio je loše postavljen i imao sam prostora poslati loptu prema petercu gdje sam se nadao da ću pogoditi našega špica, ali je ispalo još bolje jer je njihov igrač postigao autogol. Još kada smo saznali da su se poklopili i ostali rezultati… ne mogu vam opisati taj osjećaj. To mi je uz gol Veležu najbolji trenutak u karijeri, otkriva Abramović za portal The Nobles.

Plemiće je nakon tog fizičkog i emotivnog pražnjenja samo tri dana kasnije čekala još jedna od važnijih utakmica u ovoj sezoni. Gostovanje kod Borca koji je u tom trenutku imao šest bodova prednosti. Ispražnjeni i puni ozljeda otišli su u Banja Luku gdje su opravdali svoj nadimak i upisali veliku pobjedu protiv glavnog konkurenta za naslov te tako u samo tri dana potpuno okrenuli sezonu.

To nam je bila jedna od najvažniji utakmica sezone. Uvijek je neugodno izaći iz takve europske utakmice, ali “skupili” smo se, kontrolirali veći dio utakmice i stigli do tri jako važna boda, kaže Abramović koji se prisjetio i nevjerojatnog žutog kartona koji je zaradio u toj utakmici.

Dodao sam loptu Majiću i krajičkom oka vidio kako protivnički igrač dolazi “krvnički” prema meni. Poskočio sam da bih ga izbjegao i kada je sudac Nihad Ljajić zaustavio igru bio sam uvjeren da je sviran prekršaj za nas, a on meni pokazuje žuti karton. Rekao mi je da sam ga pokušao prevariti, odnosno da sam simulirao, a ja sam odmah ustao i nisam ni tražio prekršaj. Na kraju utakmice mi se ispričao zbog kartona jer je vjerojatno ponovno pogledao situaciju.

Abramović je pod trenerom Igorom Štimcem zaigrao i na novoj poziciji. Po prirodi je lijevo krilo, može igrati i na desnom te po potrebi uskakati na beka, a u dvomeču protiv Utrechta smo ga prvi put vidjeli na poziciji iza napadača.

Ono razdoblje oko utakmica sa Slovanom mi je bilo najgore. Uganuo sam zglob, Mario Ivanković dobiva otkaz, dolazi novi trener, a ja sam ozlijeđen. Bilo me je strah jer se nisam mogao odmah dokazati. Dok sam bio na terapijama trener Štimac je stalno razgovarao sa mnom i to me je nekako umirilo. Zbog svega toga sam se i vratio ranije nego što sam možda trebao, protiv Breidablika sam igrao kroz bol.

Na jednom od treninga prije prve utakmice s Utrechtom, trener Štimac je meni rekao da ću igrati iza napadača, a Pranjiću da će biti lijevo krilo. Znači, on igra na mojoj poziciji, a ja na njegovoj. Jakov i ja smo slični izgledom, došli smo iz istog kluba i kada smo kasnije u sobi razgovarali o tome mi smo bili uvjereni da nas je trener zamijenio, prisjeća se Karlo kroz smijeh i dodaje:

Kada nas je na dan utakmice pozvao na sastanak i objasnio svoju zamisao, mi smo shvatili i naravno ispoštovali trenerove upute. Jako mi se svidjelo, dobro smo igrali, a moja glavna zadaća bila je zaustaviti njihove veznjake. Kako mogu puno trčati cilj je bio i malo rasteretiti Nemanju, ali glavna trenerova uputa bila je da zatvorim njihovog najboljeg igrača Gjivaia Zechiela. Nakon Utrechta sam igrao još nekoliko puta na toj poziciji i jako sam zadovoljan svojim igrama u tim utakmicama.

Zanimalo nas je i jesu li njegove dobre igre potaknule neke klubove da se u Zrinjskom raspitaju za njegove usluge.

Sada nije bilo ponuda drugih klubova kako i nisam igrao skoro dva mjeseca, ali zato jeste pred kraj prošle sezone. Javila se Austria Klagenfurt i da nisu ispali iz prve lige tko zna što bi bilo. Klubovi su bili u kontaktu, ali kako su oni ispali onda nije bilo smisla ni za njih ni za mene, otkriva nam Abramović.

Plemići se trenutno nalaze na pripremama u Međugorju gdje bruse formu pred nastavak sezone. Odigrali su dvije utakmice protiv Jadran Luke Ploče i Vršca u kojima su slavili s visokih 7:1 i 4:0. U petak ih čeka generalna proba protiv Posušja, a nakon toga povratak u Mostar i posljednje pripreme prije nastavka prvenstva i utakmice sa Slogom.

Na ovim smo pripremama mnogo radili u teretani što mi se jako sviđa. Na terenu smo radili na raznim taktičkim detaljima koje smo testirali u te dvije utakmice. Novi igrači su pokazali da će biti od velike pomoći i svi jedva čekamo nastavak sezone.

Zrinjski će u prvih mjesec dana odigrati čak osam utakmica, a ono što svi s nestrpljenjem očekujemo su utakmice protiv velikog Crystal Palacea.

Najbitnije je dobro otvoriti sezonu protiv Sloge, Stupčanice i Borca kako bi Palace dočekali u pozitivnom nizu. Mislim da će za prvu utakmicu protiv njih biti ključno da dobijemo te prethodne tri i da na krilima toga puni samopouzdanja pokušamo ostvariti pozitivan rezultat u Mostaru.

Švicarci su vjerojatno bili lakši ždrijeb, ali ja sam se nadao Crystal Palaceu. Dugo pratim West Ham, znam sve o engleskoj Premier ligi i oduvijek sam htio zaigrati na jednom od njihovih stadiona. Vidjeli smo što se sve događa kod njih u klubu, mnogo će toga ovisiti o toj prvoj utakmici, ali ja vjerujem da mi imamo šanse. Vjerujte u nas, bit će svega, na sjajan način Karlo Abramović zaključuje razgovor za portal The Nobles.

Dok traje zimska stanka u WWin ligi BiH, dobra je prilika da analiziramo klubove iz sportske obitelji Zrinjski. Pogledali smo kako trenutačno stoje SRK Zrinjski, HŽRK Zrinjski, HKK Zrinjski i HFC Zrinjski.

Sveučilišni rukometni klub Zrinjski

SRK Zrinjski ove je sezone ušao u Premijer ligu BiH. Kao primarni cilj postavljen je ostanak u ligi, no već u prvim kolima bilo je jasno kako će se taj cilj ostvariti bez većih problema. U prvih pet utakmica Plemići su upisali isto toliko pobjeda i postali pravi rukometni hit, a za njihove utakmice često se tražila karta više. Od svih dvoranskih sportova rukomet je trenutačno najposjećeniji.

Ipak, vrhunski niz od pet pobjeda prekinula je serija od tri poraza. Uz određene oscilacije, Plemići su na zimsku stanku otišli kao šestoplasirani s osam pobjeda u 13 susreta. Važno je napomenuti kako isti učinak imaju i Borac te Konjuh, koji su ispred Zrinjskog zbog bolje gol-razlike.

Nećemo se ovdje baviti suđenjem, gašenjem rasvjete u dvoranama i sličnim stvarima kojih smo se tijekom ove polusezone nagledali. Nada je da se takve situacije više neće ponavljati.

Sezona se nastavlja 7. veljače gostovanjem kod Krivaje u Zavidovićima.

Hrvatski ženski rukometni klub Zrinjski

Poznata je drama kroz koju su Plemkinje prošle kada su, zajedno s još dva kluba iz RS Herceg Bosne, izbačene iz Premijer lige. Ipak, uspjele su se vratiti u najviši rang, a ove sezone igraju uz poprilične oscilacije.

U osam utakmica ostvarile su tri pobjede i pet poraza. Sezona je otvorena pobjedom protiv Gruda na Bijelom Brijegu, nakon čega su u sljedeće četiri utakmice upisane još dvije pobjede, obje na domaćem terenu. Posljednja pobjeda ostvarena je protiv Ilidže, nakon čega slijedi crni niz od tri uzastopna poraza. Najprije su na domaćem terenu bolje bile rukometašice Hadžića, potom je u Mostaru slavilo Goražde, a zatim je uslijedio i poraz od Krajine u Cazinu.

Izlazak iz rezultatske krize Plemkinje će tražiti na gostovanju u Grudama, gdje igraju 31. siječnja.

Hrvatski futsal klub Zrinjski

S dvije pobjede Plemići su krenuli u natjecanje Prve lige Federacije BiH i već se počelo govoriti kako bi i peti klub iz sportske obitelji mogao izboriti Premijer ligu. Ipak, uslijedio je hladan tuš u Žepču i težak poraz 8:2, koji je označio početak lošeg niza.

Taj niz trajao je do kraja studenog, kada je na Bijelom Brijegu svladan Lilium rezultatom 8:3. Nakon toga uslijedila su još tri poraza, a u tom razdoblju došlo je i do promjene na klupi. S mjesta glavnog trenera otišao je Haris Skuhan, a umjesto njega stigao je Danijel Karačić, koji se vratio u HFC Zrinjski, gdje je posljednji put bio prije pet godina.

Dašak nade donijela je pobjeda u posljednjem kolu polusezone protiv Konjodora na domaćem parketu. Plemići su trenutačno na devetom mjestu s četiri pobjede u 11 utakmica. Prilika da podržimo momke je 31. siječnja, kada u Mostar dolazi MNK Usora.

Hrvatski košarkaški klub Zrinjski

Ulaskom u najviši rang natjecanja HKK Zrinjski postavio je jasan cilj – ostanak u ligi. Sezona nije krenula najbolje, upisani su porazi od Borca i Orlovika, a prva pobjeda stigla je protiv Radničkog.

Nakon četvrtog kola s klupe je otišao Dženan Rahimić, a na njegovo mjesto došao je Tihomir Mustapić. Ipak, Plemići su na sljedeću pobjedu čekali do 27. prosinca, kada je svladan KK Basket iz Živinica, a dva tjedna kasnije i Slavija.

Posebno vrijedi istaknuti plasman u finale Kupa Herceg Bosne, gdje će Zrinjski odmjeriti snage s dvabaligašem Širokim. Prva sljedeća utakmica igra se u subotu od 18 sati u Mostaru, a u goste dolazi momčad Orlovika.

Plemići se bore za ostanak u ligi i trenutno su na 11. mjestu, posljednjem koje donosi ispadanje iz lige.

U trenucima kada se činilo da se sezona lomi, Zrinjski je pokazao karakter. Nakon lošijeg ligaškog niza, Mostarci su se stabilizirali u najvažnijem mogućem trenutku – remijem protiv Rapida izboreno je europsko proljeće, a pobjedom u Banja Luci protiv Borca sezona je ostala potpuno otvorena. Upravo takav slijed događaja najbolje oslikava mentalitet ove momčadi: kad je pritisak najveći, Zrinjski odgovara.

U zaostaloj utakmici trećeg kola WWin lige Bosne i Hercegovine, Zrinjski je u Banja Luci svladao Borac rezultatom 1-0 i tako se vodećoj momčadi prvenstva približio na tri boda zaostatka uoči zimske stanke. Bila je to pobjeda koja nosi daleko više od samih bodova.

Susret je odlučen u drugom poluvremenu, a obje momčadi imale su niz prilika. Ipak, presudili su disciplina, strpljenje i čvrsta igra gostiju iz Mostara, koji su znali istrpjeti pritisak i sačuvati minimalnu prednost. Ovim ishodom dodatno je zakomplicirana borba za vrh ljestvice, a proljetni dio prvenstva najavljen je kao potpuno otvoren.

Nakon utakmice trener Zrinjskog Igor Štimac istaknuo je kako je susret bio zahtjevan, ali kvalitetan.

Utakmica je u kompletu bila jako interesantna i uzbudljiva za gledanje. I jedni i drugi smo znali koliko nam znači ova utakmica. Borac je imao želju povećati prednost, a mi smo znali da nas bodovi ostavljaju u solidnoj utrci u nastavku sezone nakon Nove godine. Dali smo sve od sebe i ostavili sve na terenu, iako smo došli dosta ispražnjeni i s dosta problema. Ovo je momčad koja ima srce i to se vidjelo i danas.

Štimac se osvrnuo i na izuzetno zahtjevnu polusezonu koju je njegova momčad iznijela.

Preponosan sam na igrače i na to kako smo ukupno završili polusezonu. Odigrali smo više od 30 utakmica u četiri i pol mjeseca, a ostali smo itekako živi na svim frontovima. Rekao sam da bi, uz ovakav ritam i sve što nas čeka, četiri boda zaostatka za Borcem bila pozitivna situacija. Ovom pobjedom pokazali smo da uz Borac aspiriramo na prvo mjesto i da će se borba voditi do samoga kraja. Nadam se da ćemo imati snage.

Remi s Rapidom, europsko proljeće i pobjeda kod Borca jasno pokazuju jednu stvar – Zrinjski je najopasniji onda kada je najteže. 

Za Zrinjski je ovo utakmica koja može odrediti sezonu. Nakon velikog europskog uspjeha i prezimljavanja u Europi, fokus se vraća na prvenstvo koje nosi europski iskorak i financijsku sigurnost u sljedećoj sezoni. Bod bi u danim okolnostima bio prihvatljiv, ali poraz je scenarij o kojem se ne želi ni razmišljati jer bi u tom slučaju Borac pobjegao na devet bodova prednosti, što bi znatno smanjilo šanse u borbi za vrh.

Utakmica, koja se trebala igrati još u kolovozu, nakon više odgađanja napokon će biti odigrana u nedjelju s početkom u 15 sati u Banjoj Luci.

Borac ovaj dvoboj dočekuje sa šest bodova prednosti i nizom od pet uzastopnih pobjeda, dok je Zrinjski u Banju Luku stigao nakon iscrpljujuće i emotivno zahtjevne utakmice protiv Rapida u Konferencijskoj ligi. Taj susret ostavio je traga na momčadi i fizički i psihološki, a dodatni problem predstavlja ozljeda Marija Ćuže, dok nije poznato hoće li još netko propustiti derbi.

Domaćinu dodatno samopouzdanje daje i odlična forma Luke Juričića, koji je postigao pet pogodaka u posljednje četiri utakmice, no u mostarskom klubu vjeruju da imaju kvalitetu odgovoriti na sve izazove.

Pomoćni trener Zrinjskog Marijo Tot istaknuo je kako njegova momčad u Banju Luku dolazi ohrabrena europskim nastupima, naglasivši: Ostala nam je zadnja utakmica kao derbi prvenstva, na terenu gdje je Zrinjski znao pružati dobre partije. Na krilima dobre igre i pozitivnog rezultata u Konferencijskoj ligi odlazimo u Banja Luku i vjerujemo da ćemo se vratiti s punim plijenom.

Osvrćući se na stanje momčadi nakon europske utakmice, Tot je dodao: Emocionalno pražnjenje postoji, ali postoji i želja da završimo godinu pozitivno. Svjesni smo da bi poraz u Banja Luci dodatno smanjio mogućnosti na proljeće, stoga vjerujemo da ćemo ostvariti dobar rezultat.

Govoreći o kadrovskim problemima i rotacijama, istaknuo je: Ćuže se ozlijedio, ali ionako bi bilo dosta rotacija u odnosu na Rapid. Oni koji su na raspolaganju su spremni, ima nas dovoljno i znamo da imamo kvalitetu da se suprotstaviti Borcu.

Na kraju je upozorio i na snagu protivnika: Juričića treba zaustaviti, ali nije samo on opasan, Borac je dobra ekipa. Ono što nas krasi je dobra igra, istina nije bilo dobrih rezultata. Jesmo s neriješenim rezultatom prošli u Konferencijskoj ligi i sretni smo zbog toga, ali u Banja Luci moramo po tri boda.