Posts in category: SamoZrinjski

HŠK Zrinjski Mostar oglasio se nakon utakmice protiv FK Velež (1:0) i jasno poručio ono što je svima bilo vidljivo – suđenje je bilo katastrofalno.

Iz kluba su naveli kako sudac nije zaštitio igrače od opasnih startova te da je kriterij bio potpuno neujednačen, uz niz spornih odluka koje su mogle utjecati i na konačan rezultat.

Analizu spornih situacija, koje su na kraju vrlo lako mogle utjecati i na konačan rezultat, prepuštamo nadležnim tijelima Saveza, ali ono što smatramo nužnim jest naglasiti kako glavni sudac utakmice nije adekvatno zaštitio naše igrače od opasnih startova koji su mogli rezultirati ozbiljnim ozljedama.

Iz Zrinjskog poručuju kako se ovakav kriterij ne smije tolerirati i da očekuju reakciju Saveza.

Jednostavno, kriterij suđenja koji ne štiti igru i zdravlje igrača apsolutno je neprihvatljiv i ne smije se tolerirati.

Plemići su zatražili i konkretnu reakciju voditelja sudačke organizacije Darka Čeferina.

HŠK Zrinjski Mostar od voditelja sudačke organizacije Darka Čeferina očekuje detaljnu analizu suđenja na utakmici FK Velež – HŠK Zrinjski, kao i poduzimanje konkretnih koraka kako bi se osigurali jasni i dosljedni standardi u zaštiti igrača.

Svoje je nakon utakmice rekao i trener Igor Štimac, koji nije skrivao ogorčenje.

Dosta neujednačen sudački kriterij. Ono što sam pohvalio nakon Superkupa, danas sve pada u vodu. Puštali su im nedozvoljene startove. Bio je crveni karton nad Barišićem, penal, igranje rukom, faul na Bilbiji koji je dosuđen kao kontra prekršaj. Danas je bilo jako puno takvih situacija.

Unatoč svemu, Zrinjski je pokazao karakter i uzeo tri boda.

Ovo je pokazatelj koliko je ova moja momčad jaka. Gurali su, gurali, ali nisu nas uspjeli slomiti.

HŠK Zrinjski Mostar oglasio se nakon utakmice protiv FK Velež (1:0) i jasno poručio ono što je svima bilo vidljivo – suđenje je bilo katastrofalno.

Iz kluba su naveli kako sudac nije zaštitio njihove igrače od opasnih startova te da je kriterij bio potpuno neujednačen, uz niz spornih odluka koje su mogle utjecati i na konačan rezultat.

Analizu spornih situacija, koje su na kraju vrlo lako mogle utjecati i na konačan rezultat, prepuštamo nadležnim tijelima Saveza, ali ono što smatramo nužnim jest naglasiti kako glavni sudac utakmice nije adekvatno zaštitio naše igrače od opasnih startova koji su mogli rezultirati ozbiljnim ozljedama.

Iz Zrinjskog poručuju kako se ovakav kriterij ne smije tolerirati i da očekuju reakciju Saveza.

Jednostavno, kriterij suđenja koji ne štiti igru i zdravlje igrača apsolutno je neprihvatljiv i ne smije se tolerirati.

Plemići su zatražili i konkretnu reakciju voditelja sudačke organizacije Darka Čeferina.

HŠK Zrinjski Mostar od voditelja sudačke organizacije Darka Čeferina očekuje detaljnu analizu suđenja na utakmici FK Velež – HŠK Zrinjski, kao i poduzimanje konkretnih koraka kako bi se osigurali jasni i dosljedni standardi u zaštiti igrača.

Svoje je nakon utakmice rekao i trener Igor Štimac, koji nije skrivao ogorčenje.

Dosta neujednačen sudački kriterij. Ono što sam pohvalio nakon Superkupa, danas sve pada u vodu. Puštali su im nedozvoljene startove. Bio je crveni karton nad Barišićem, penal, igranje rukom, faul na Bilbiji koji je dosuđen kao kontra prekršaj. Danas je bilo jako puno takvih situacija.

Unatoč svemu, Zrinjski je pokazao karakter i uzeo tri boda.

Ovo je pokazatelj koliko je ova moja momčad jaka. Gurali su, gurali, ali nisu nas uspjeli slomiti.

Nakon što se uspješno stavio zeleni “štrihir” na čudnu misiju zvanu Superkup, nakon što se već ranije i europska kulisa spustila, pa sve ono lijepo s dva fenomenalna i već opjevana susreta s Crystal Palaceom polagano ušlo u uspomenu i fotoalbum naših srca, ostala nam je realnost bosanskohercegovačkih nogometnih “livada”. A na tom polju, nažalost, Plemići nisu (dovoljno) isporučili.

Kiksevi s nominalno manjim protivnicima, utakmice u kojima je Zrinjski prethodnih sezona lagano dolazio do novih bodova, ove godine su udaljile od titule aktualnog prvaka države. Koliko god se sami sebi trudili ponavljati da su umor i zasićenje od europskih obaveza uzeli danak,(dijelom i jesu), dojma smo svi zajedno da su se utakmice poput one dvije domaće sa Širokim (0-0, 1-1) ili Posušjem (0-2) morale dobiti “zavezanih” očiju i kako god se to znalo ili umjelo.

Vjerojatno bi nam i dva dana bila premalo da nađemo konkretne razloge zbog kojih se nalazimo tu gdje se nalazimo, točno deset kola prije kraja prvenstva i prije završne sekvence koja je trebala dati odgovor na pitanje može li se Zrinjski uspješno nositi na više frontova s konkurencijom, odnosno koliko smo nogometno odrasli kroz sve ove godine.

Prvenstvo je to koje je, htjeli mi to priznati ili ne, majka svih natjecanja. Prvenstvo je ono što donosi Palace. Pa i one ljetne, vruće, mostarske europske noći, suze radosnice nakon Abramovićevog gola, kortea u Londonu ili Mikićevog slaloma kroz obranu vrijednu 100 milijuna funti. Prvenstvo je to, koje nam omogućava da ispričamo priče koje su nam prije pet godina, nakon nekog Barišićevog penala u Bratislavi ili Ibanezovog na Cipru, bile, ruku na srce, prilično nezamislive.

Stoga, ne da nam predaja ne smije biti opcija, nego očekujemo puni i maksimalan angažman u svim utakmicama koje su nam preostale do kraja. Jer na manje ni ne pristajemo!

U identitetu našeg kluba je utkan napadački nogomet i pomalo izlizana fraza igranja “za gol više”, stoga ne očekujemo ništa manje od dominacije na terenu i garda prvaka u svakoj preostaloj utakmici prvenstvu, i “barem” titulu osvajača Kupa BIH. Pogotovo zbog činjenice koja se nekako i priželjkivala sve ovo vrijeme, odnosno da bi nam finale moglo donijeti sraz s mrskim rivalima od “preko rijeke”. No, za secirati sve što nas će ionako biti dovoljno vremena.

Kako to već u nogometu ide, prva sljedeća je najvažnija. A ona nam donosi Rudar. Egzotični “rođaci” hodajućeg cirkusa Vice Zeljkovića, već su nam jednom ove sezone oduzeli dva boda na našem stadionu, stoga će to, iskreno se nadamo, predstavljati dodatan motiv za Plemiće.

Ponižavajući poraz u Posušju nas je definitivno doveo u nezavidan položaj iza lažnog “Velikana iz Platonove”. No, to ne znači da nam u nedjelju nije mjesto na stadionu, s obzirom na lijepu prognozu koja se najavljuje tog popodneva. Vjerojatnih i privremenih -12 na tablici, bit će dobar test i za publiku, koja će pokazati vjeruje li u čudo, dohvaćanje nemogućeg ili se i ona, kao i naša momčad, uljuljala u komfor zonu i čeka neke nove europske noći da pokaže od čega je satkana.

Na puno toga ne možemo utjecati, a na neka pitanja ne možemo i nećemo pokušati dati odgovore. No, onako navijački i istinski, hoćemo golove i hoćemo pobjede do kraja aktualne sezone. Ako već neki misle da nam je dio s titulama iz te, svima nam drage pjesme, iščezao iz ruku.

Nedjelja, 17 sati i 30 minuta. Za pobjede tvoje nove, za lentu na dresu, dao bih sve….

Traži se vođa, hrabar i pošten i vrijedan sticanja, klicanja općeg. Da priča srcem, da budi strast, traži se jedan da vodi nas, pjevaju TBF-ov Saša Antić, Justin’s Johnson i Ollie B.

Svi smo se u različitim životnim situacijama uvjerili što znači imati – ili nemati – pravog vođu, lidera, odnosno osobu od povjerenja na koju se uvijek možeš osloniti, bilo to na privatnom ili poslovnom planu.

Takva osoba potrebna je u svakom segmentu društva, a njezina se važnost posebno ističe u svijetu sporta. Na terenu, gdje se odluke donose u djeliću sekunde, a emocije često nadvladaju razum, vođa/kapetan postaje ključna figura koja povezuje cijelu momčad i drži je na okupu.

Ipak, nositi kapetansku traku ne znači nužno i biti pravi vođa. Dok se mnogi sportski kolektivi muče u potrazi za barem jednim takvim igračem, HŠK Zrinjski može se pohvaliti dvojicom.

Nemanja Bilbija i Slobodan Jakovljević dvojac je koji je u posljednjih deset godina oborio sve moguće rekorde i bio jedan od najzaslužnijih za sve uspjehe kluba kako na domaćoj tako i na europskoj pozornici. 

2 kapetana. 600 utakmica. 210 golova. 19 trofeja, objavio je klub nakon osvajanja novog trofeja. Sulude brojke.

Kada netko toliko traje prirodno je da zaboraviš kako je bilo bez njega pa su tako dežurni kritičari kroz posljednje dvije sezone znali isticati da je njihovo vrijeme prošlo i da trebaju predati štafetu mlađim igračima.

Sudbina je primijetila da smo se previše razmazili pa nam je odlučila pokazati srednji prst. Jakovljević se ozlijedio 14. prosinca u utakmici protiv Sarajeva, a samo tjedan dana kasnije u Banja Luci s bolnom grimasom na licu igru je napustio i Bilbija. Ozljede su bile teže prirode zbog čega su propustili cijele pripreme i prvih 40 dana nastavka sezone tijekom kojih su i oni najveći kritičari počeli zazivati povratak igrača koji će ubrzo napuniti 36. i 37. godina, a koje su do neki dan slali u mirovinu.

Plemići nisu dobro izgledali u nastavku sezone. Najbolji dojam ostavljen je u utakmicama protiv Crystal Palacea, dok je u domaćim natjecanjima Zrinjski izgledao kao nepovezana momčad s puno tehničkih pogrešaka. Zovite nas razmaženima ili kako god želite, ali navijači Zrinjskog nisu navikli da se tresu do posljednje minute u utakmicama protiv Radnika i GOŠK-a, da se prosipa toliko bodova protiv Širokog Brijega, Posušja i sličnih. U prošlosti i s mnogo slabijim kadrovima Plemići su na domaćem terenu rutinski rješavali takve utakmice. Naravno, i tada je bilo kikseva i mora ih biti, ali nikada ih nije bilo u ovolikoj mjeri.

Imat ćemo vremena za dublje analize na kraju sezone, ali ono što je u ovih 40 dana postalo preočito je nedostatak vođe na terenu, a najsvježiji primjer je utakmica na Mokrom Docu. Sudbina je napokon odlučila da nam je dala previše primjera i samo tri dana kasnije Plemićima vratila Slobu i Nemanju.

Jakovljević je, unatoč pauzi od tri mjeseca, u utakmicu Superkupa protiv Sarajeva krenuo od prve minute. Naravno da je bilo mnogo upitnika nakon tolike pauze, ali je Slobo odgovorio u svom stilu. S kapetanskom trakom oko ruke bio je najbolji igrač Zrinjskog na terenu, odlično čuvao opasnog protivničkog napadača Joao Carlosa, a kasnije i Luku Menala. Svojim pristupom angažirao je i ostale suigrače jer kada vide da se njihov kapetan s 36 godina na leđima onako baca za loptom i igračima, to mora potaknuti i njihovu reakciju. Pogotovo kod mlađih igrača. 

Defenzivni dio bio je posložen, ali prema naprijed je nešto nedostajalo. To je posebno bilo primjetno u pritisku kojega su igrači Zrinjskog pokušavali raditi na protivničkog golmana i posljednju liniju. Mario Ćuže krenuo bi u pritisak, ali pratio ga je samo Karlo Abramović, uz eventualni dolazak Dana Lagumdžije iz drugog plana. Njihovo iskakanje nisu pratili ostali suigrači, linije se nisu pomjerale prema naprijed i gosti su se bez problema oslobađali pritiska i iznosili loptu. Dojam je da je Plemićima nedostajao vođa koji će svojom naredbom povesti cijelu momčad u pritisak, nešto što Nemanja Bilbija uspješno radi svih ovih godina. 

Deset minuta prije kraja utakmice trener Igor Štimac je na oduševljenje cijelog stadiona sa zagrijavanja pozvao Bilbiju i kapetan je u samo tih nekoliko minuta provedenih na terenu još jednom pokazao svoj značaj za momčad. U posljednjem napadu na utakmici sukobio se s golmanom Sarajeva Ivanom Banićem u što su se uključili i ostali igrači. Dodatno je “napalio” momčad prije izvođenja jedanaesteraca, a potom kao pravi vođa prvi uzeo loptu, stavio je na bijelu točku i poslao je u jednu stranu, a Banića u drugu.

Dok je Banić pokušavao voditi neke psihološke bitke sa svim igračima Zrinjskog koji su sudjelovali u raspucavanju, nije shvatio da je taj rat već na početku izgubio. Nije obranio nijedan jedanaesterac, dok je na drugoj strani dominirao Goran Karačić i Plemići osvajaju svoj prvi trofej ove sezone.

Ja dosta vodim utakmicu jer sve vidim sa svoje pozicije i volio bih da možete vidjeti kako je to iz moje perspektive kada traje naš napad. Zbog toga nekada možda burnije reagiram kada se ne odigra neko dodavanje, a ja sam vidio da je moglo. To s tribina ponekad izgleda još naglašenije, ali ja sam takav i suigrači to prihvaćaju, otkrio je nedavno Nemanja kada smo razgovarali o njegovim reakcijama na terenu koje ponekad ne nailaze na odobravanje određenog dijela gledatelja. 

U ova tri mjeseca smo vidjeli koliko su te reakcije bile potrebne da probude momčad kada upadne u crnu rupu. Koliko su nam nedostajale one žile kada iskoče na vratovima Nemanje Bilbije i Slobodana Jakovljevića dok uzvikuju naredbe svojim suigračima.

Ostala su još dva mjeseca sezone, Plemići imaju još mnogo utakmica pred sobom i njihov povratak bit će od velike važnosti za sve u klubu i oko njega.

Kapetani, nedostajali ste.

Po vjetrovitom i hladnom vremenu jučer je Pod Bijelim Brijegom odigrana utakmica Superkupa Bosne i Hercegovine između Zrinjskog i Sarajeva, završena pobjedom „Plemića“ nakon boljeg izvođenja jedanaesteraca 4:1.

U tvrdoj i na trenutke revijalnoj utakmici nismo vidjeli pogotke, a ne možemo reći niti da ih je moglo biti.

Trener Štimac je promiješao karte, formacijski je to ponovno izgledalo kao 3-4-3, s Igorom Savićem na poziciji centralnog beka, a društvo su mu pravili standardni Duje Dujmović i povratnik nakon dužeg izbivanja Slobodan Jakovljević.

Najbliži pogotku bili su gosti preko Agona Elezija već u petoj minuti, no agoniju Zrinjskog spriječila je greda na kojoj je odsjeo pokušaj veznjaka Sarajeva.

Samo nekoliko minuta kasnije u prilici se našao i Adem Ljajić čiji je pokušaj zaustavio Duje Dujmović.

Prijetio je i Zrinjski preko Karla Abramovića nakon što su Lagumdžija i Ivančić osvojili jednu loptu na sredini terena, Abramović se lijepo ubacio sa strane ali njegov šut je bio preslab da savlada golmana Banića.

Iz prilika u prvom poluvremenu valja istaknuti i prodor Mateja Šakote s desne strane ali trenutak prije nego što je trebao pucati po golu, krilni napadač Zrinjskog odlučio je se za dodavanje pa na kraju od svega toga nije bilo ništa.

Za goste je do kraja poluvremena dva puta bio neprecizan Luka Menalo koji je u 18. minuti utakmice zamijenio ozlijeđenog Gojka Cimirota.

Upravo na te prilike Sarajeva iz prvog poluvremena je vjerojatno mislio i gostujući strateg Mario Cvitanović u izjavi:

„Mislim da smo danas bili bolja momčad od Zrinjskogu tih 90 minuta. U jedanaestercima nismo bili bolji. U prvom poluvremenu imali smo dvije do tri izgledneprilike, dok se ne sjećam nijedne prave šanseZrinjskog. Apsolutno smo kontrolirali utakmicu.Dođeš do jedanaesteraca, nadomak trofeja, ali vidjeliste kako to izgleda. Žao mi je što nismo uspjeli, ponekad je potrebna i doza sreće“, izjavio je trenerSarajeva.

U drugom poluvremenu nešto bolji Zrinjski.

Mario Ćuže našao se u dobroj prilici ali je njegov šut glavom otišao preko gola, a nešto kasnije nakon „skraćenog kornera“ Ivančića, Dan Lagumdžija nije uspio iskoristiti jednu gužvu u pet metara Sarajeva.

Do kraja utakmice nije bilo prilika, a dojam je bio kako su obje momčadi čekale kraj susreta.

Vrijedi istaknuti kako je za Zrinjski svoje prve minute nakon dužeg izbivanja upisao Nemanja Bilbija.

U raspucavanju se istaknuo Goran Karačič s dvije obrane Luki Menalu i Slavku Braliću, dok su za Zrinjski bili precizni Nemanja Bilbija, Antonio Ilić, Petar Mamić i Dan Lagumdžija.

Trener Igor Štimac bio je zadovoljan odrađenim:

Presretan sam, prije svega zbog navijača, igrača, njihovih obitelji i kluba. Ja sam najmanje važan u cijeloj priči. Sarajevo je izvrsna momčad s vrlo kvalitetnim pojedincima. Ovo je jedna od onih utakmica u kojoj se gleda isključivo rezultat, a ne ljepota igre. Nastavit ćemo se boriti za svaki bod u ligi. Do nedjeljne utakmice protiv Rudara pokušat ćemo se dodatno konsolidirati, napuniti energijom i unaprijediti određene segmente igre. Pohvalio bih i suce – ovako se sudi nogometna utakmica, poručio je Štimac.

Na kraju svega možemo reći kako je Zrinjski ovom titulom Superkupa barem privremeno kupio miran san, a što Plemići mogu dalje u izazovima koji slijede ostaje nam da vidimo već u nedjelju od 17:30 protiv prijedorskog davljenika Rudara.

Teško se sjetiti utakmice s manje uzbuđenja i žara od prošlosezonskog Superkupa odigranog u Zenici, pred gotovo praznim tribinama. Bio je to susret bez prave energije, bez onoga što ovakve utakmice moraju imati. Ipak, ova priča danas ima drugačiji kontekst.

Ova utakmica dolazi u vrlo osjetljivom trenutku. Trenutku u kojem je svima jasno da će borba za titulu biti gotovo nemoguća misija. Možda to u klubu i na klupi ne žele priznati, možda se i dalje gura ista priča, ali realnost na terenu govori drugačije. No, to je tema za neki drugi dan.

Ovdje se radi o nečemu jednostavnijem – o ponosu.

Na suprotnoj strani je Sarajevo. Klub za koji vrlo dobro znamo što predstavlja, ali i tko ga vodi. Godinama se pokušava nametnuti neka priča o moralnim vertikalama, o veličini i ispravnosti, a istovremeno se neke stvari uporno guraju pod tepih. Nije ni čudo kad znaš kakve se priče vežu uz ljude iz same uprave, uključujući i one s etiketom bjegunaca iz susjednih država.

I upravo takav protivnik dolazi pod Bijeli Brijeg. S jasnom namjerom – uzeti trofej na našem terenu.

Pa, hoćemo li im to dopustiti?

Jasno je da postoji razočaranje. Igre u drugom dijelu sezone, a ruku na srce i dijelom u prvom, nisu bile na razini. Greške su se ponavljale, energija je padala, a strpljenje navijača se istanjilo.

Sve to stoji, ali ova utakmica nije za analize, niti za traženje krivaca.

Ovo je utakmica u kojoj se neke stvari moraju ostaviti po strani. Izaći na teren, stisnuti zube i pokazati da ovaj dres ipak ima težinu. Sačuvati čast pred svojim navijačima i ne dopustiti da netko drugi slavi na našem stadionu.

A nakon toga – neka se rješava sve što treba. I što i tko.

U čudu smo gledali kako vrijeme proždire, začuđeni tako, proletile nam godine, pjeva mostarska grupa Zoster, a prilagodivši te stihove na trenutno stanje ekipe Zrinjskog mogli bismo reći da nam sezona leti dok svi začuđeni čekamo da neki pomak padne s neba.

Ekipa koju je godinama unazad karakterizirala nepokolebljivost i u onim najneizglednijim situacijama za preokret rezultata u svoju korist, u nedjelju je na Mokrom docu bez ispaljenog metka položila svoje oružje.

I to joj nije prvi put ove sezone.

No, nedjeljni poraz Zrinjskog iako je neugodno iznenađenje za sve navijače, ipak ne možemo svrstati pod kategoriju neočekivanog.

Morali bi dobro zavući ruku u ladicu sa sjećanjima da izvučemo neku utakmicu Zrinjskog u domaćim natjecanjima koja je izgledala dostojna dresa i ugleda kluba koji je godinama stvaran.

Istina, na Grbavici se činilo kako se ponovno ražario taj pobjednički plamen, ali ubrzo se i ugasio tijesnim prolaskom protiv Goška, ponekim blicom u pobjedi protiv Radnika, da bi kao šlag na sve stigao poraz od Posušja i -9 zaostatka za Borcem.

Paradoksalno zvuči da je svoje najbolje trenutke ove sezone momčad Zrinjskog imala u Europi, protiv višestruko kvalitetnijih protivnika, pa ako eliminiramo faktor da se Premijer liga preko noći transformirala u oazu nogometne kvalitete, a Zrinjski u tom rangu postao neki prosječan prvoligaš, na što ruku na srce i liči ovih tjedana, s pravom možemo postaviti pitanje je li i kome domaće prvenstvo tek rutina koja se treba odraditi čekajući avion za europske metropole u kojima je “zanimljivije” igrati?

Zrinjski ne bi trebao biti videoigrica kojom upravlja neki nestrpljivi klinac i redom bira ono što je njemu zanimljivo.Tko god to trebao čuti.

Statistički gledano teško da smo svjedočili neefikasnijoj sezoni Zrinjskog.

32 gola u 25 utakmica, 16 golova u 13 domaćih utakmica, već 6 utakmica na domaćem terenu u kojima su se prosipali bodovi i tako ronimo u bespuća statističkih oceana, a po tom pitanju se ništa ne rješava i ne događa, svi čekaju da Netko postigne gol, Netko napravi neki prodor ili ubačaj, a tog Nekog nema.

Tko bi ga trebao pronaći?

Ne drže vodu ni priče o sudačkim urotama, “igračima” Borca iz sjene i nacionalnoj ugroženosti kada je ove sezone Zrinjski gubio bodove redom u sljedećim utakmicama:

• domaći teren (dva remija sa Širokim Brijegom, remi s Rudarom, poraz od Posušja, remi s Veležom, poraz od Sarajeva), ukupno četrnaest prosutih bodova.
• gostujući teren (poraz od Željezničara, remi sa Sarajevom, poraz od Borca te poraz od Posušja), ukupno jedanaest prosutih bodova.

To nas dovodi do brojke da je Zrinjski ove sezone isključivo svojom krivicom ispustio 25 bodova.

Zvuči i izgleda previše, pogotovo kada uzmemo u obzir da bi i sa čak polovicom tih prosutih bodova Zrinjski i dalje bio u itekako nadoknadivom zaostatku za Borcem.

A ne tako davno, isti taj Borac koji nesumnjivo ima privilegirani položaj u ovoj ligi, bez obzira na sve nije mogao proći kroz cilj prije Zrinjskog.

Hrabrog, odvažnog Zrinjskog, koji, da oprostite, ne jebe živu silu.

Međutim, nakon nedjeljnog poraza od Posušja mogli smo čuti kako je na ekipu, vjerojatno, mentalno utjecao poraz Željezničara od Borca.

Osim što ta izjava nema nikakvu dodirnu točku s profesionalnim sportskim pristupom, viteštvom i pobjedničkim mentalitetom koje se potencira već mjesecima, ona je i jasna poruka ekipi Borca da smo se predali, pa oni kraj prvenstva mogu odraditi s pola gasa.

Čitav jedan tekst mogli bismo posvetiti i kontradiktornim potezima.

Od eliminiranja Ilije Mašića kako bi mladi David Karačić dobivao više minuta, da bi onda mladi Karačić upisao dva nastupa protiv Goška i šest minuta protiv Željezničara, preko lutanja u formacijama, premještaljkama igrača s jedne pozicije na drugu, i tako redom.

Ipak nećemo, jer više od igre zabrinjava pristup, a više od rezultata trgovanje ugledom.

Pristup zvani “riješit će se nešto” ili što bi pjesma s početka rekla “Imači kada”.

Ako vas je u školi zaobišla lektira “U očekivanju Godota”, on nije brzonogi francuski krilni napadač koji bi nam trebao nadomjestiti petnaestak golova koji nam u ovoj sezoni fale.

On je lik kojeg čekamo, znajući da neće doći. Suvislo, zar ne?

Ako smo već, čekajući tog Godota da nam riješi probleme u nogometnoj igri, dok oni koji bi se tomu trebali ozbiljno posvetiti rješavaju pitanja od “gorućeg nacionalnog interesa”, izgubili ovu sezonu, u kojoj je za odigrati ostao još Superkup, Kup i 11 kola prvenstva (33 boda u igri! ), onda bar, ako smo se predali, ne bi bilo zgoreg pogledati jedni drugima u oči, priznati pogreške i ispraviti što se ispraviti može.

Bez suvišnih i izlizanih izgovora.

Utakmica se može izgubiti, prvenstvo također, sve se može izgubiti osim obraza i identiteta.

S njima se nitko ne bi trebao kockati!

Večeras od 19 sati stadion HŠK Zrinjski u Mostaru bit će domaćin novog prvenstvenog ogleda Premijer lige Bosne i Hercegovine u kojem će Zrinjski dočekati Radnik.

Plemići nakon kup obveza nastavljaju svoj ligaški put u utakmici koja nosi veliku važnost. Nakon pobjede Borca protiv Širokog Brijega i povećanja prednosti na devet bodova, mostarska momčad želi zadržati priključak s vrhom i zato su bodovi iz večerašnjeg susreta izuzetno važni.
Statistika međusobnih susreta također ide na stranu Zrinjskog.

U posljednjih deset ogleda Plemići su slavili osam puta, dok je Radnik upisao dvije pobjede. Ipak, gostujuća momčad u Mostar dolazi ohrabrena pobjedom nad Veležom u prošlom kolu, čime je prekinut negativan niz rezultata.

Poseban naglasak večerašnje utakmice stavljen je na Međunarodni dan žena. Iz kluba su odlučili ovaj susret posvetiti upravo navijačicama, pa je za sve žene osiguran besplatan ulaz na stadion, uz besplatno osvježenje na prodajnim mjestima prije početka utakmice. Cilj je dodatno potaknuti dolazak žena na tribine i stvoriti još bolju atmosferu na stadionu.

Uz to, navijače koji dođu ranije očekuje i standardna ponuda – pivo u pola cijene te gratis piće uz svaki kupljeni hot dog.
Sve je, dakle, spremno za još jednu nogometnu večer u Mostaru

Sezona Zrinjskog krenula je još u srpnju, od pretkola protiv prvaka San Marina. Malo po malo otvorila se jedna od najvećih priča u klupskoj povijesti. Ligaška faza donijela je večer za pamćenje protiv Häckena i onaj ludi preokret koji je promijenio pogled na cijelu sezonu. Protiv Rapida stigao je gol u zadnjim sekundama, trenutak koji ostaje zauvijek. Na kraju nas je put doveo do Crystal Palacea i dvomeča s engleskim premierligašem koji je pokazao da Zrinjski danas može igrati na ozbiljnoj razini.

Europa je donijela nešto posebno. Ali sada je zatvorena.

U prvenstvu je situacija drugačija. Bodovi su prosuti tamo gdje se nisu smjeli prosuti. Protiv Borca je propuštena prilika da ostanemo unutar tri boda, a protiv Širokog su izgubljeni bodovi koji danas jako bole. Razlika je narasla na devet bodova i prostora za novu pogrešku više nema.

Svaki sljedeći kiks vjerojatno znači kraj borbe za titulu i to treba jasno reći, a bez titule ni proljeća u Europi vjerojatno neće biti.

Sljedeći ispit je Željezničar na Grbavici. Klub koji je ove sezone u ozbiljnoj krizi. Četiri poraza u posljednjih pet utakmica, napad koji se muči, promjena trenera i nesigurnost koja se osjeti. To je realno stanje.

Upravo zato opreza mora biti maksimalno. Najopasnije su utakmice u kojima unaprijed upišeš bodove. Zrinjski to sebi ne smije dopustiti. Ako želi ostati u igri za naslov, mora pokazati ozbiljnost od prve minute. Bez kalkulacija, bez čekanja, bez podcjenjivanja.

Ova momčad je kroz Europu pokazala karakter i kvalitetu. Sada to mora pokazati u prvenstvu, tamo gdje se dijele trofeji. Bodovi su se već previše puta rasuli. Protiv potonulog Željezničara više nema izgovora — tri boda su obveza, ne želja.

Neretvom…

Remi 1:1 protiv Širokog Brijega nisu samo izgubljena dva boda – to je rezultat koji se više ne može nadoknaditi. Zrinjski je imao prilike, Adi Nalić izašao je sam pred Renata Josipovića, a sve ostalo je za zaborav. Veći je problem što je dodavanje za njega misaona imenica. Tomi Jurić pogodio je vratnicu, Dan Lagumdžija glavom promašio, a u nastavku je Matej Šakota realizirao kazneni udarac za 1:0. Činilo se da će domaći kontrolirati utakmicu, ali pogreška Gorana Karačića omogućila je Mati Staniću da izjednači. Do kraja Zrinjski je tražio pobjednički gol, ali nije ga pronašao, dok se Široki disciplinirano branio i sačuvao bod.

Problem nije samo u toj jednoj pogrešci, nego u kontekstu cijele sezone. Bodovi izgubljeni protiv Borca mogu se eventualno vratiti – jer još uvijek postoji šansa u izravnim dvobojima i matematički se mogu nadoknaditi. Zato nismo pravili paniku tada. Bodovi izgubljeni protiv Širokog Brijega, međutim, više se ne mogu vratiti. Ako Borac, kao što je tradicija, pobijedi Široki, Zrinjski više nema šanse da nadoknadi promašeni rezultat iz ovog derbija. To je čista realnost: bodovi protiv Širokog su zauvijek izgubljeni.

Tu dolazi i problem odgovornosti. Široki će dobiti Borac jednako kao što će trener preuzeti odgovornost – što znači da se ni jedno ni drugo vjerojatno neće dogoditi . Odgovornost nije reći da “nismo bili dovoljno brzi” ili da je teren težak. Odgovornost je priznati da momčad nije bila spremna za utakmicu koju je morala dobiti, da nakon europskog susreta nije došlo do resetiranja i fokusa na domaću obavezu koja odlučuje sezonu.

Dobar trener nije onaj koji pripremi klub za Palace već onaj koji složi momčad za Široki tri dana nakon.

Nakon utakmice trener Igor Štimac je komentirao:

Ne mogu biti zadovoljan s bodom na domaćem terenu, ali ni na gostujućem, da budemo iskreni. To je nogomet. Treba prihvatiti stvari kakve jesu, danas nismo bili dovoljno dobri i brzi. Malo je i teren odmogao jer je dosta stradao prije nekoliko dana, tako da nam nije išao u prilog kada je u pitanju tehnička izvedba. Sve u svemu, igrači su dali sve što su mogli u ovom trenutku i s te strane nemam što reći.

Dodao je:

Gol koji smo primili praktično smo poklonili. Teško smo došli do svog gola, a šanse koje smo imali, sami smo si zakomplicirali. Umjesto da šutiramo, imali smo dodir više te je, sve u svemu, dobro da nas protivnik nije u potpunosti kaznio kada sami sebi tako zakompliciramo kao danas.

I zaključio:

Mi moramo tako funkcionirati. Čim sudac odsvira kraj, moramo se okrenuti novoj utakmici. Idemo dalje, slijedi priprema za London, a onda ćemo, ovisno o tome što se dogodi, vidjeti što dalje.

Poruka je jasna: Europa je nagrada, liga je temelj. Bodovi protiv Borca mogu se eventualno vratiti, ali bodovi protiv Širokog više se ne mogu vratiti. Ako se prioriteti miješaju i ovakve utakmice ne pobjeđuju, niti će biti titule, a onda sljedeće godine ni proljeća u Europi.

Foto: HŠK Zrinjski

Godina je 1999., film je Wonderland, mjesto radnje Selhust Park.

Scena u kojoj otac pokušava uspostaviti dublju vezu sa sinom vodeći ga na nogometnu utakmicu između Crystal Palacea i Birminghama, prožeta je suptilnom i nenametljivom emocijom koja nosi težinu svakodnevnih odnosa. Upravo u toj jednostavnosti leži njezina snaga – bez patetike i velikih riječi, prizor otvara prostor za promišljanje o važnosti malih, naizgled običnih trenutaka. Gledatelj ostaje suočen s pitanjem: koliko često zanemarujemo sitnice koje u stvarnosti čine temelj naših najbližih odnosa?

Premotavajući film do trenutka kada traka postaje toliko tanka da prerasta u stvarnost, budimo se u veljači 2026. godine, u stvarnosti koja tek treba dobiti naslov, na mjestu radnje-pod Bijelim Brijegom.

Utakmica  Zrinjski i Crystal Palace – donedavno režiran scenarij uz maštovite navijačke rasprave uz kavu, danas je stvarnost- nokaut faza Konferencijske lige. Ono što je još jučer zvučalo kao pretjerivanje ili romantična želja, sada stoji kao konkretan dokaz koliko se nogometne priče mogu brzo pretvoriti iz snova u povijesne stranice klupskog puta.

Povijest, osim što je učiteljica života, u ovom tekstu će biti i najspominjanija imenica budući da je sve što ima veze s ovim “staklenim” protivnikom Zrinjskog u izravnoj korelaciji sa “požutjelim” stranicama nogometnih enciklopedija.

Za starije ljubitelje engleskog nogometa predlažemo prvi dio teksta, a oni nešto mlađi za sebe mogu  pronaći nešto u drugom, “modernijem” dijelu.

Najstariji klub na svijetu

Da se kojim slučajem ova utakmica igrala prije samo četiri godine pričali bi o dva vršnjaka koja se susreću pod svjetlima reflektora.

Naime, do 2022. godine službena godina osnivanja Crystal Palace-a bila je 1905., no nakon opsežnog istraživanja klupskih povjesničara, najistaknutiji od njih Peter Manning došao je do nepobitnih dokaza kako je Crystal Palace, kao amaterski klub, osnovan 1861. godine što ga čini najstarijim klubom na svijetu, nadmašivši Notts County za jednu godinu.

O čemu se zapravo radi?

Kriket klub Crystal Palace osnovan 1857. godine u svojim redovima je sadržavao nekoliko “odmetnika” u nogomet te su upravo oni 1861. godine osnovali amaterski nogometni klub Crystal Palace koji je bio direktno vezan uz profesionalni klub Crystal Palace nastao 1905. godine.

Ne čekajući službenu potvrdu engleskog nogometnog saveza “Orlovi” su na svom grbu stavili brojku 1861. te s tim grbom nastupaju u svim natjecanjima.

A kako stvari stoje Zrinjski će se uskoro moći pohvaliti gostoprimstvom najstarijem klubu na svijetu koji dolazi iz same kolijevke nogometa.

Ime

Među 17 profesionalnih klubova iz Londona, južno se smjestioCrystal Palace, specifičan po svom imenu.

Iako većina Londonskih klubova zapravo nosi ime po nekom kraju grada, s izuzetkom Arsenala, Crystal Palace je dobio ime upravo po-Kristalnoj palači.

1851. godine za potrebe svjetske izložbe u Hyde Parkunapravljena je građevina sazidana od željeza i ravnog stakla enormnih dimenzija.Duga 564, a visoka 39 metara u to doba predstavljala je novo svjetsko čudo pod kojim se, kasnije će se ispostaviti, održala prva svjetska izložba po uzoru na koju su kasnije održavane i mnoge druge, a kao najpoznatiji pandan Palači uzet ćemo Eiffelov toranj, sagrađen upravo radi održavanja svjetske izložbe u Parizu.

Po završetku svjetske izložbe Kristalna Palača premještena je u južni dio Londona gdje je 1936. godine izgorila u požaru no sjećanje na nju sačuvali su njeni vlasnici koji su kasnije osnovali klub Crystal Palace te tako nazvali i dio grada u kojem se klub nalazi, pa je zapravo kuriozitetan slučaj da u gradu u kojem klubovi dobivaju imena po njegovim kvartovima,  kvart dobije ime po klubu.

Trik pitanje

Iako je kvizaški termin rezerviran za ponedjeljak u 20:00 h u Blindersu, iskoristit ćemo ovaj tekst da vas upitamo znate li protiv koga je bio prvi nastup Real Madrida na londonskom tlu?

U kontekstu teksta vjerojatno se odgovor nameće sam, a zbilo se to u travnju 1962. godine kada su “Staklari” ili danas popularnije “Orlovi” ugostili Real Madrid u prijateljskoj utakmici i izgubili 4:3.

Bila je to velika reklama za Crystal Palace koji je poput pravog orla iskoristio priliku da se kroz nekoliko godina od nižerazrednog kluba domogne tadašnje “First Division” engleskog nogometa.

Učinili su to 1969. godine i taj status zadržali sve do 1973. kada su za Palace krenule nestabilne godine učestalog ispadanja iz liga.

Sve do 1990. godine Crystal Palace nije igrao značajniju ulogu u engleskom nogometu, a tada su ostvarili, u to vrijeme, najveći uspjeh kluba igravši finale FA Cupa u kojem su poraženi od Manchester Uniteda.

Yo-yo razdoblje i kung fu vještine

Kao jedni od osnivača “Premier League” u sezoni 1992/93, “Orlovi” iz južnog Londona nisu imali baš najbolju “premijeru” u istoj.

Iako su u toj sezoni osvojili 49 bodova to im nije bilo dovoljno za ostanak u ligi, a slaba utjeha je što do dan danas drže rekord kao relegirani klub s najviše osvojenih bodova.

I tada kreće pet “yo-yo” sezona za Crystal Palace u kojima su šetali između “Premier League” i “First division”(drugog ranga natjecanja).

Pod vodstvom Alana Smitha ekspresno su se vratili u društvo najboljih, ali jednako tako brzo iz njega i ispali već sljedeće sezone.

No, da ta sezona ne ostane samo u sjećanju kao rezultatski podbačaj pobrinuo se Matthew Simmons, navijač sa Selhurst Parka koji je postao poznat po tome što ga je “kung fu” udarcem u povijest poslao Eric Cantona, koji je zbog tog nasilničkog  čina proveo dva tjedna u zatvoru, nakon što je prethodno napravio grub prekršaj nad jednim igračem Palacea i zaradio crveni karton.

Cantona je napuštajući teren bio izložen uvredama, a Simmons je iz prvog reda uspio ući u fizički obračun s temperamentnim Francuzom.

Nakon trećeg ulaska i trećeg ispadanja iz društva najboljih za Palace su uslijedile godine financijske i rezultatske krize.

2010. godine klub je stigao i do stečaja pa su bili primorani prodati svoje najdragocjenije igrače u to vrijeme, Victora Mosesa i Jose Fontea, a napustio ih je i legendarni trener kluba Neil Warnock.

Iako su bili kažnjeni oduzimanjem 10 bodova, remijem u posljednjem kolu protiv direktnog rivala za ostanak Sheffield Wednesdaya uspjeli su sačuvati svoje mjesto u Championshipu i korak po korak graditi temelje za bolju budućnost.

Nova i najuspješnija klupska era

Ta bolja budućnost počela je 2013. godine ulaskom u Premijer ligu.

Nakon što su pod Tonyem Pulisom i Neilom Warnockom,uspjeli sačuvati status prvoligaša u prve dvije sezone, 2016. godina donijela je na klupu Alana Pardewa i prvi rezultatski iskorak ponovivši najveći uspjeh kluba- finale FA Cupa, ponovno protiv Manchester Uniteda i ponovno neuspješno.

A obratite pažnju na sljedeća imena:Sam Alldrayce, Frank de Boer, Roy Hodgson i Patrick Viera.

Poker trenera koji je imao priliku vodit “Orlove” između 2017. i 2023. godine.

Najbliže ostvarenju visoko postavljenih ciljeva uprave Palacea bio je Patrick Viera igravši polufinale FA cupa, međutim niz od 12 utakmica bez pobjede u prvenstvu pokazao se kao koban za Francuza.

Nakon privremenog rješenja s klupskim vojnikom u mirovini Royom Hodgsonom, na klupu sjeda Oliver Glasner i započinje najuspješniju eru londonskog “starca”.

Trenerski Mozzart

Austrijanac Oliver Glasner preuzeo je klupu u veljači 2024. godine te je sjajnim završetkom prvenstva u kojem je ostvario šest pobjeda u sedam utakmica “Orlove” poveo do desetog mjesta što im je najbolji ostvaren rezultat u prvenstvu.

Već iduće godine Glasner s “Orlovima” osvaja FA Cup gdje su u finalu savladali moćni Manchester City.

Na terenu je Crystal Palace ostvario plasman u Europsku ligu, ali zbog toga što je njihov većinski vlasnik John Textor također vlasnik i francuskog Lyona, arbitražni sud ipak nije dozvolio da Palace igra Europsku ligu pa su se morali zadovoljiti nastupom u Konferencijskoj ligi što im je prvi nastup u nekom europskom natjecanju uopće.

Početkom ove sezone osvojili su i Community Shield porazivši aktualne prvake Liverpool, a do grupne faze Konferencijske lige stigli su preko norveškog Fredrikstada s minimalnih i ukupnih 1:0 u dvije utakmice.

Pod Glasnerom je klub ostvario i dva velika transfera.

Jedan je odlazak Eberechija Ezea u Arsenal, a drugi je odlazak Marca Guehija u Manchester City.

Činilo se kako je i transfer centarfora Jeana Philippa Matete u Milan također završena stvar, no čini se da će Mateta ipak ostati jedan od “Orlova” i sletjeti pod Bijeli Brijeg.

Tko te zove, Zrinjski ili London?

Vraćajući se na važnost malih trenutaka s početka teksta, za nekoliko dana Zrinjski i njegovi navijači u svoj mozaik sjećanja dodati će još jednu kockicu.

Svakome posebno ona će buditi neke drugačije emocije i sjećanja.

Netko će u njoj vidjeti priliku za samopromociju, nekome će svjetla reflektora europskog glamura zamutiti pogled pa će mu se domaća kaljuža činiti nebitna sve do proljeća i podizanja novog trofeja.

Netko će se upravo sjetiti svih tih kaljuža iz kojih smo svi zajedno stigli do europskih proljeća i klubova čija se vrijednost mjeri u stotinama milijuna pa će  ta nogometno-životna priča o voljenom klubu još više prišiti grb uz njegovo srce.

Možda će biti razočaranih rezultatom, a možda će biti i onih kojima rezultat nije bitan.

Kako god uvijek će biti više onih kojima Zrinjski zaista znači, bez obzira na rezultat, bez obzira na protivnika i bez obzira na ime natjecanja u kojem Zrinjski igra.

O tome svjedoči i skoro tisuću prodanih ulaznica za gostovanje u Londonu, a da se još nije odigrala ni prva utakmica pod Bijelim Brijegom.

U četvrtak ćemo i ti i ja biti još jednom dionik povijesti.

Ne znam jesi li toga svjestan, ali molim te, ne dopusti da to bude još jedan dan u tvom životu.

Novih 90 minuta koji će proći pored tebe kao da se sve ovo podrazumijeva.

Sjeti se Shiraka i Bogouhija, sjeti se nepremostivog Mariborai raspucavanja protiv Apoela.

Sjeti se, kada budeš išao tog četvrtka prema stadionu da to nije normalno stanje, da su bile veće šanse da taj četvrtak provedeš razmišljajući o poslu, o svakodnevnim brigama i o tome kako jedva čekaš vikend.

Sjeti se, dok ulaziš na stadion i gledaš prepune tribine onog što je tvoje, kako su veće šanse bile da istog tog četvrtka gledaš pred tv ekranom neki strani klub i zamišljaš kako bi bilo lijepo da i tvoj klub nekad bude na toj pozornici.

Tvoj klub je tu, narugao se pravilima i porušio pretpostavke.

Slijedi njegov primjer i ne dopusti da te od njeg’ odvoje.

Cijela tvoja ulica drži ti fige.