Nakon što je 20. lipnja, točno na dan prozivke, službeno objavljeno da Željko Petrović više neće biti trener Zrinjskog, nastao je šok među svim pristalicama Plemića. Nema sumnje da taj događaj vuče sa sobom dosta nelogičnosti, ali i otvara dosta zabrinjavajućih pitanja.
Započet ćemo sa službenim priopćenjem koje je blago rečeno čudno da ne kažemo – smiješno:
„Ispred nas je još jedna sezona u koju ulazimo s velikim očekivanjima i ambicijama, a s obzirom na renome gospodina Petrovića i mogućnost odlaska u neki inozemni klub i prije naših europskih utakmica, morali smo se okrenuti rješenju koje smatramo jednako dobrim, a koje nam istovremeno jamči kontinuitet u radu.“
Zdrav razum nameće pitanje: Gdje je bojazan od Petrovićevog odlaska iz Zrinjskog bila čitavih mjesec dana, tj. u razdoblju od osvajanja kupa, pa do prve prozivke? Čemu klupski intervju u kojem je Petrović govorio o prethodnoj polusezoni i najavi nove? Otiđemo li korak natrag u prošlost, možemo se i postaviti pitanje čemu uopće dovođenje Petrovića jer smo već tada imali „jednako dobrog“ Marija Ivankovića, koji je uz to i jedna od legendi kluba.
Što god bio razlog otkaza Petroviću, ne možemo se oteti dojmu da se nije mogao naći zajednički jezik sa čovjekom koji je treći krug ligaškog dijela sezone završio sa maksimalna 33 boda, osvojio kup, tukao Borca dva puta u Banja Luci, te vjerojatno stvorio fantastičnu atmosferu u svlačionici koja je nama izvana izgledala kao nikada bolja.
Budući slijed događaja je bio očekivan, a to je odlazak i Filip Bradarića koji je javno iskazao nezadovoljstvo povodom Petrovićevog otkaza i tako smo u smo 3-4 dana ostali bez dvije važne karike koje su imale jak utjecaj na sve dobro što se događalo u Zrinjskom od sredine ožujka do kraja svibnja. Oni koji donose odluke u današnjem nogometu moraju biti lojalni samo uspjehu i jedino je važno da je u datom trenutku najbolja momčad na terenu, bez obzira tko ima kakve zasluge iz prošlosti.
Zrinjski je osvajao titule prije Petrovića i Bradarića, osvajat će ih i nakon njih, no ono što najviše boli je način na koji se rasplela cijela situacija. Ozbiljan klub, za kakav smo smatrali da je postao Zrinjski, tako si što ne smije dozvoliti. Klub koji želi biti iznad sredine u kojoj egzistira i koji sam sebi tepa raznim epitetima mora imati puno bolju i konkretniju dugoročnu strategiju. Bacanje još jednog trenera pod giljotinu je samo guranje stvarnih problema pod tepih. Pomalo komično izgleda činjenica da je na klupi Zrinjskog treći trener i to u 365 dana unutar kojih je Zrinjski ostvario povijesni rezultat u Europi, osvojio kup, a u ligi imao samo dva boda manje u odnosu na prošlu sezonu.
No, uz dužno poštovanje smatramo i da to nije kraj lošim odlukama. Nećemo ići toliko daleko u prošlu sezonu i nabrajati iste, nego ćemo se držati ove nove. Novi ugovor za Slobodana Jakovljevića (1+1) je bila još jedna u nizu nelogičnosti koja se dogodila tih dana jer postoji dovoljan broj razloga zašto je bilo bolje okrenuti novi list:
– Slobodan Jakovljević ima 35 godina, pad u njegovoj igri je očigledan, uz sve učestalije ozljede.
– Ozlijedio se 16. ožujka u utakmici protiv Željezničara i nije boravio na terenu sve do 26. svibnja, tj. zadnjeg kola u Konjicu. U tom je razdoblju Zrinjski odigrao 14 utakmica u kojim je ostvario 13 pobjeda i jedan remi, te sačuvao čistu mrežu 11 puta. Sve te stvari ukazuju da se odsustvo Slobodana Jakovljevića na terenu nije osjetilo.
– Novi ugovor za Slobodana Jakovljevića bi imao smisla da su ostali stoperi u kadru dosta mlađi i neiskusniji, no prva dva stopera Zrinjskog imaju 35 i 33 godine i ovo je bilo idealno vrijeme za priključiti (ili dovesti) nekog mlađeg stopera koji bi uskoro mogao pokucati na vrata početnih 11.
– Zrinjski već ima dovoljan broj lidera u kadru koji mogu upravljati svlačionicom, a pogotovo u zadnjoj liniji.
– Jakovljević sigurno nije jeftin igrač na godišnjoj razini i njegova primanja su se mogla usmjeriti na neke druge pozicije koje su bile primarnije u ovom trenutku.
– Jakovljević je legenda kluba, ali ovo je okrutni nogomet i okrutni profesionalizam u kojem ne postoji jučer nego sutra. Zrinjski što skorije mora krenuti u fazu pomlađivanja stopera i generalno cijele ekipe.
Pred početak nove sezone sumnju ostavlja i stručni stožer
Pred početak nove sezone, puno otvorenih pitanja ostavlja i sami stručni kadar. Iako nas iz kluba uvjeravaju da su izabrali u najmanju ruku jednako dobro rješenje, ne možemo se oteti dojmu da se radi o stručnom kadru koji je neiskusan i nedokazan. Naime, Zrinjski po ugovorima ima najskuplju ili drugu najskuplju momčad u povijesti kluba, a momčad predvode trener i njegovi pomoćnici od kojih nijedan nije vodio prvu momčad nekog kluba.
Nadalje, očito je da uprava donosi odluke „ad hoc“, budući da Ivankoviću nisu vjerovali nakon kraja prve polusezone, pa su doveli Petrovića. S njim su raskrstili iz samo njima znanih razloga pa su sada opet vratili Ivankovića kojem nisu vjerovali prije pola godine, a sada mu odjednom vjeruju i ističu da je „jednako dobro rješenje“. Sve to vjerojatno u nedostatku boljih rješenja.
Pozitivna strana nove sezone
Bilo kako bilo, nad prolivenim mlijekom je uzalud plakati. Ima i pozitivnih stvari. Zrinjski unatoč zadnjim potresima i dalje ima nogometaše sposobne za vratiti naslov u Pod Bijeli Brijeg. Dolaskom Frana Topića (za kojeg smatramo da je jedna od najboljih, ako ne i najbolja dohvatljiva U21 opcija), Čambera i godinu dana iskusnijeg Ramića, Zrinjski ima dosta povoljniju situaciju sa igračima iz zaštićenog godišta nego što je to bilo prošle sezone. Golmani, obrana i krila su ostali na okupu (bar za sada). Zrinjskog najviše posla očekuje u veznom redu, te u napadu jer će netko trebati nadoknaditi golove Nemanje Bilbije. Hoćemo li na tim pozicijama uskoro gledati neka nova lica, ostaje nam tek za vidjeti. Za razliku od prošle sezone kad su „pojačanja“ stizala tjedan za tjedan, čini nam se da smo ove godine puno pametniji i oprezniji kod dovođenja pojačanja. Vjerujemo da je razlog tome i nešto kasniji start u Europi, ali i vrijedna iskustva iz prošlogodišnje sezone.
Da je stanje alarmantno – nije, ali da se u novu sezonu moglo ući u puno pametnijem i boljem ozračju – definitivno jeste. O transfer politici, infrastrukturi, omladinskoj školi i dugoročnoj strategiji kluba ćemo drugom prilikom.