Posts in category: SamoZrinjski

Prije 32 godine, na stadionu u Imotskom, krenuo je sportski put obnovljenog Zrinjskog. Danas, 1127 utakmica kasnije, naše vitrine krasi osam trofeja prvaka i tri trofeja osvajača kupa. Odigrali smo mnoge utakmice za pamćenje, neke od njih ući će u povijest domaćih i europskih natjecanja, ali samo je jedna prva…

A, čast da nose dres Zrinjskog u toj utakmici imali su, s lijeva na desno: Slaven Musa, Vladimir Vasilj, Ronald Hrkać, Ninoslav Kordić, Tihomir Bogdan, Adis Kodro, Mario Slišković, Goran Grubešić, Ivan Oreč, Mile Knezović te strijelac povijesnog pogotka, Mario Ivanković Maka. Osim njih nastupili su Mario Bušić, Tihomir Skoko, Nermin Mrgan, Jasmin Memić i Slaven Marijanović dok su momčad s klupe predvodili Miroslav Mican Kordić i Marko Zovko Beli. Posebne zahvale idu i tadašnjem suparniku, NK Croatia Zmijavci, koji su tom utakmicom postali važan dio naše povijesti, pišu Plemićka sjećanja.

Neki od nabrojanih članova kluba nisu više među nama, njima vječni mir, a ostalima te svim nekadašnjim igračima Zrinjskog sretan ovaj dan, na svoj način dan veterana našeg Kluba.

Pobjedama na Grbavici protiv Željezničara i u Mostaru protiv Širokog Brijega, Plemići za sada uspješno apsolviraju niz derbija.

Bile su to dvije utakmice u kojima je Zrinjski stavom, zalaganjem i igrom (tim redoslijedom) podsjetio na prethodne šampionske sezone.

Unatoč ozljedama čak sedmorice igrača, trener Ivanković je čini se uspio pronaći dobitnu kombinaciju.
Posebice je vidljiv napredak veznog reda na čelu sa Surdanovićem i Ćavarom, a ekipa je po prvi put ove sezone povezala dvije utakmice sa čistom mrežom dozvolivši zajedno Željezničaru i Širokom Brijegu samo jedan udarac u okvir gola(!).

Mašić je u obje utakmice bio starter što jasno pokazuje da su pridošlice u smiraju prijelaznog roka itekako osvježile i promijenile krvnu sliku ekipe. Veliki dobitak su i sve zapaženije igre Frana Topića na desnom krilu, koji kao u21 igrač daje ekipi dodatnu kvalitetu kojom mladi igrač više nije teret. Također treba spomenuti i Nardina Mulahusjenovića, koji čitavo ovo vrijeme viteški pokušava minimalizirati utjecaj nedostatka kapetana Nemanje Bilbije.

I zaista, ovim pobjedama i govorom tijela igrača vraćena je boja na lice navijača Zrinjskog, boja koja je opravdano blijedila pod utjecajem ne baš uvjerljive igre u većini utakmica koje je Zrinjski ove sezone odigrao.

Iako su sigurno još neki upitnici iznad glava svih onih kojima Zrinjski nešto znači, bodovni saldo i pogled na tablicu je izuzetno zadovoljavajući.

Osim bodovnog značaja, pobjede su dodatno učvrstile dobru atmosferu i potrebni mir pred subotu i gradski derbi s ekipom Veleža, koja istini za volju, ne može biti zadovoljna ulaskom u novu sezonu.

Rođeni su trenutno na 8. mjestu sa 9 prikupljenih bodova iz 7 odigranih utakmica što je dovelo do promjena u upravljačkim strukturama, ali i na klupi. Čini se da je utakmica protiv GOŠK-a došla u najboljem trenutku za novog trenera Irfana Buza kojom je prekinut niz od četiri utakmice bez pobjede.
No, unatoč visokoj pobjedi od 4-0, Velež je pokazao i dosta nesigurnosti u zadnjoj liniji u prvih 20-ak minuta potvrdivši da na tom dijelu imaju dosta problema.

Očekivani sastavi:

Velež: Mlinarić; Jevtović, Milak; Vehabović, Pršeš, Halilović; Šturm, Hrkać, Mehremić, Oreč; Hadžikić

Zrinjski: Mulahusejnović; Ćuže, Topić; Ivančić, Ćavar, Surdanović; Tičinović, Barišić, Mašić, Ćorluka; Marić

Momentum na strani Zrinjskog

Unatoč nedostatku nekih od najvažnijih igrača, labilnoj formi onih stožernih, a mora se priznati i neskrivenim kuloarskim sumnjama u stručni stožer, Zrinjski nije potonuo.

Pa tako, osim već davno zaboravljene nekonkurentnosti protiv Guimaraesa i friškog sjećanja na naivno ispuštena tri boda protiv Borca, ne može se reći da je bilo kikseva koji bi već sada zaustavili pehar osvajača Premijer lige na svom devetom putovanju prema Bijelom Brijegu.

Pozitivan momentum je zagrlio Zrinjski i bitno je to prepoznati, kako navijačima, tako i akterima na terenu i pored njega koji imaju priliku ovaj jesenski rok položiti s najvišim ocjenama.

Vjetar koji je dobrim dijelom ove sezone, kako se činilo, puhao u prsa nogometaša Zrinjskog, polako postaje vjetar u leđa.

Dobar vjetar u leđa koji svima treba.

Ljeto je 2021. godine. Iako nije uspio izboriti Europu, uprava kluba dala je povjerenje Sergeju Jakiroviću i on je krenuo u sastavljanje momčadi za novu sezonu i povratak Zrinjskog tamo gdje mu je i mjesto, u sami vrh bh. nogometa.

Jakirović je nastavio gdje je stao nekoliko mjeseci ranije po svom dolasku u klub. Tada je iskoristio svoje znanje o drugom rangu HNL-a koje je prikupljao čestim odlascima na stadione dok je vodio Sesvete i Goricu. U zimskom prijelaznom roku u klub su stizali igrači iz Zmijavaca, druge momčadi Osijeka, Dubrave, Neretvanca… I dok su navijači Zrinjskog čekali neko zvučnije pojačanje, Jakirović je i u ljetnom prijelaznom roku nastavio sa svojom sportskom politikom i 15. srpnja klub je službeno predstavio novo pojačanje – Matiju Malekinušića.

Dvadesetdvogodišnji krilni napadač u naš klub dolazi nakon što je dvije godine igrao za NK Sesvete, a u prethodnoj sezoni u 27 utakmica upisao je četiri pogotka i trinaest asistencija te je prvenstvo zaključio kao prvi asistent 2. HNL. Malekinušić je rođen u Zagrebu, u mlađim uzrastima bio je član U17 i U19 momčadi GNK Dinamo, a u prvoj seniorskoj sezoni igrao je za NK Trnje, objavio je tada Zrinjski. Navijačima je prošlo malo ispod radara jer, kao što smo rekli, oni su zazivali neka “veća” pojačanja, a Jakirović im je upravo doveo igrača Sesveta. 

Od 32 odigrane utakmice u prvoj sezoni, Malekinušić je 22 počeo s klupe. Nije se bunio, kada god je ušao u igru pružio je maksimum, te je bio igrač na kojega se Jakirović uvijek mogao osloniti tijekom dominantnog osvajanja titule. U drugoj sezoni u klubu nastavio je ulaziti s klupe, a imao je isti statistički učinak kao u prvoj – dva gola i tri asistencije. Ipak, kada je ta Matijina sezona u pitanju, navijačima je u glavi ostala ona nepotrebno izgubljena lopta u Bratislavi nakon koje Zrinjski prima gol u 122. minuti utakmice. Ali, Matija će se iskupiti godinu dana kasnije…

Statistički, iza sebe ima najbolju godinu u karijeri (9 golova i 8 asistencija), ali navijači znaju da je tu bilo i puno više od same statistike. Bio je jedan od najvažnijih igrača Plemića koji su napravili najveći uspjeh u povijesti bh. nogometa osiguravši prvu europsku jesen u povijesti kluba. U demoliranju Breidablika u Mostaru zabio je dva gola i jednom asistirao, a ono najbolje sačuvao je za grupnu fazu.

U legendarnom preokretu protiv AZ-a sjajno je asistirao Aldinu Hrvanoviću za izjednačenje, a zatim pogodio vratnicu nakon koje Zvonimir Kožulj natrčava i posprema loptu u praznu mrežu za 4:3. Protiv Aston Ville u Birminghamu i u dvije utakmice protiv Legije odigrao je pristojno, da bi u posljednje dvije utakmice oduševio čak i UEFA-u.

U Alkmaaru je prebačen s pozicije desnog krila na lijevog beka! Igrač koji je po vokaciji krilo na drugoj strani terena odjednom se protiv ovakvog protivnika našao sa zadaćom da brani njihovo opasno krilo i beka koji će nakon te sezone napraviti transfer u Southampton. Unatoč minimalnom porazu, Matija je bio jedan od najboljih igrača utakmice. Nisu mu smetali ni snijeg i niska temperatura, ni jak protivnik, ni nova pozicija i bio ga je užitak gledati kako “gine” za svoj klub. 

Bili smo prisiljeni praviti rotacije. Malekinušić je odigrao lijevog bočnog na njihovog možda i najboljeg igrača, maksimalno 90 minuta. Poslije utakmice sam mu rekao da mu skidam kapu, za svaku sekundu, za krv koju si prolio, rekao je tada privremeni trener Mario Ivanković, a oduševljena je bila i svjetska sportska javnost jer je Malac dobio jednu od najvećih ocjena u cijelom tjednu i uvršten je u momčad kola.

Nagrada za takvu utakmicu stigla je u posljednjem kolu u Mostaru i to protiv onog najvećeg u grupi – Aston Ville. Igrala se 87. minuta kada je Tomislav Kiš loptu proslijedio lijevo do Malekinušića koji je povukao loptu, krenuo prema sredini, driblingom izbacio jednog igrača, namjestio se i savršeno pogodio za delirij pod Bijelim brijegom. Skinuo je dres i pun emocija proslavio s punom zapadnom tribinom. Zasluženo.

Majstoriju je prepoznala i UEFA koja je Matijin gol proglasila najboljim u posljednjem kolu.

Nastavio je Malac s jako dobrim igrama kroz cijelu sezonu, a svoju igru digao je na razinu više opet kada je bilo najpotrebnije, protiv Borca u finalu Kupa BiH. Zrinjski je u obje utakmice slavio s 1:0, a on je sudjelovao u oba gola. Prvo je u Mostaru sjajno vanjskom asistirao Mariju Ćuži, da bi u Banja Luci i sam zabio. Primio je loptu prsima i desnom nogom zakucao u gol za potvrdu obrane naslova pobjednika Kupa BiH.

Ideja za tekst stigla je sama od sebe tijekom posljednjeg ligaškog duela s Borcem. Tijekom utakmice Matija je prebačen na desnog beka i opet je odigrao jako dobro na neprirodnoj poziciji. Da, mogao je kod onog gola i bolje reagirati, ali zar stvarno na toj poziciji očekujemo perfekciju od igrača kojemu su primarne uloge one u napadu? Gledati igrača tvog kluba kako u 90. minuti prljavog dresa sprinta prema naprijed, a nekoliko trenutaka kasnije uklizava u obrani i iznosi loptu je užitak za svakog navijača bilo kojega kluba.

Iako osporavan odmah po svom dolasku, Matija je skupio 120 nastupa za Zrinjski, potpisao novi ugovor i izravno sudjelovao u jednim od najljepših trenutaka u povijesti kluba.

Da, mnogi ne vole ovaj izraz vojnik kluba. Jer da, tako su se nazivali mnogi igrači u prošlosti pa nam se kasnije obilo od glavu. Jer da, to su igrači koji ne igraju besplatno, nego su fino plaćeni za svoje usluge. Ali, mislim da je ovo najbolji izraz kojim se može opisati Matija.

Legendarni Tony Adams izrekao je jedan od najboljih citata u povijesti nogometa: “Play for the name on the front of the shirt, and they’ll remember the name on the back”. Upravo to je napravio Matija Malekinušić.

Zrinjski će ove nedjelje u Mostaru u sklopu šestog kola Premijer lige Bosne i Hercegovine ugostiti banjalučki Borac, a to će ujedno biti i prvi veliki ovosezonski derbi budući da se sastaju dva od tri najveća favorita za naslov prvaka. Obje ekipe su do sada ostvarile maksimalan učinak, no iako je na rasporedu šesto kolo, Zrinjski je odigrao tri, dok je Borac odigrao samo dvije utakmice. No, to je postala već „normalna“ pojava u našoj ligi.

Zrinjski je pred ovaj derbi u jednoj zanimljivoj utakmici svladao Slogu Doboj, a uz to je dosta igrača odigralo zapaženu ulogu. Prije svega treba spomenuti vezni red koji je predvođen Marijanom Ćavarom i Stefanom Surdanovićem izgledao za nijansu pokretljivije u odnosu na neke prethodne utakmice, a mjesta za napredak itekako ima budući da su se po prvi put našli zajedno na terenu. Ivan Posavec je također jedan od igrača koji je skrenuo pažnju sa sebe, prvenstvo atraktivnom asistencijom za preokret, ali se nikako ne smije zanemariti njegov trkački učinak u drugom poluvremenu. Možda i najvažniji dobitak s utakmice protiv Sloge je Fran Topić, budući da je kao u21 igrač odigrao veliku ulogu u pobjedi golom i asistencijom, a uz je pokazao i da ima opasan udarac ljevicom s distance, Koliko je važno imati pouzdanog i konkretnog u21 igrača ne moramo ni spominjati.

Nakon što je protiv Posušja prosjedio na klupi, Hrvoje Barišić se našao u početnoj postavi i dokazao da mu pri iznošenju lopte malo tko može parirati u ligi. Barišić je bio jedan od najzaslužnijih za lijepu akciju koja je prethodila drugom golu.

Uz neke probuđene, pojavili su se i pojedini igrači iz drugog plana pa se može reći da Zrinjski u dobroj atmosferi dočekuje ovaj derbi, no problem može stvoriti dosta ozlijeđenih i nedovoljno oporavljenih igrača kao što su Tomislav Kiš, Antonio Prskalo, Antonio Ivančić, Tarik Ramić, Josip Ćorluka i Slobodan Jakovljević.

Što se tiče Borca, kako smo već rekli, u ovu utakmicu ulaze sa samo odigrana dva ligaška kola i šest bodova, ali i s osam europskih utakmica i izborenom grupnom fazom Konferencijske lige.

Ekipa je doživjela velike problema i na klupi i u rosteru. Mladen Žižović je ostvario povijesni europski uspjeh u Banja Luci, a Borac je defenzivno jako dobro izgledao, posebno u utakmicama protiv PAOK-a i Ferencvaroša. U Borac je ovog ljeta stiglo čak 16 novih igrača, ali je klub napustilo dosta važnih igrača koji su trsili put ka naslovu prvaka kao što su Jovo Lukić, Jakov Blagaić, Alen Jurilj, Jovan Nišić i Maks Juraj Ćelić.

Imaju potpuno nov napad koji će predvoditi Gregor Bajde koji je najviše pažnje skrenuo na sebe u Sloveniji igrajući za Maribor i Celje, Đorđe Despotović koji je vrhunac karijere imao u Rubin Kazanu, a solidnu opciju s klupe imaju u Esmiru Hasukiću. Naravno, ne treba zaboraviti ni (pre)mladog Stefana Marčetića kojeg su ljubitelju Premijer lige upoznali u četvrtfinalu kupa protiv Sarajeva.

Na krilnim pozicijama leži njihova u21 snaga jer su u klubu ostali i Enver Kulašin i David Vuković, a iz Wisle Plock je stigao Nikola Srećković. Ne treba zaboraviti na desnom krilu Damira Hrelju, a vidjet ćemo koliko će prilike dobivati David Čavić koji više nije u21 igrač. Na prednjem veznom će odlazak Jakova Blagaića pokušati nadomjestiti Stefan Savić koji ima veliko iskustvo iz Slovenije i Poljske, a poznat nam je i iz HNL-a. U samom smiraju prijelaznog roka je stigao Sandi Ogrivec iz Tirola.

Glavni igrač u veznom redu i dalje je Srđan Grahovac, a ovog ljeta mu je prvi partner Dino Skorup koji je pojačao Borac nakon odlične sezone u GOŠK-u. Banjalučani su doveli i Aleksa Pihlera koji je 8 godina bio član Maribora, a pred sam kraj prijelaznog roka su potpisali Bobana Nikolova, inače čovjeka koji ima skoro 50 nastupa za reprezentaciju Makedonije, a bio je i član onog čuvenog Sheriffa koji je izbacio Zvezdu, Dinama i tukao Reala na Bernabeu. No treba istaknuti i da mu od tada karijera ide silaznom putanjom.

Sebastian Herrera je i dalje prva opcija na lijevom beku, dok je desno stigao Marko Vukčević iz Varaždina. Stoperska suradnja se odvija na nizozemskom jeziku budući da su ovog ljeta stigli Jurich Carolina i Bart Meijers koji su jako dobro djelovali u europskim utakmicama, a pred kraj prijelaznog roka je stigao iskusni Niko Datković, dok će svoju priliku kroz sezonu tražiti Savo Šušić kao u21 igrač.

Bez obzira na to što je tek početna faza prvenstva, pobjeda nad direktnim rivalom vrijedi duplo, a ona bi i dala dodatni zamah pred nešto teži raspored do sljedeće reprezentativne pauze. Vrijedi spomenuti kako Zrinjski ima tri uzastopne pobjede nad Borcem, a zadnji je poraz doživio upravo od Borca na domaćem terenu.

Utakmica je na rasporedu u nedjelju od 19:45.

HŠK Zrinjski plasirao se u play-off Konferencijske lige. Nakon prošlotjednog poraza od 2:1 u Bugarskoj, u četvrtak je u Mostaru s 2:0 slavio protiv Boteva i s ukupnih 3:2 prošao dalje, te treću godinu u nizu došao do samog kraja kvalifikacijskog ciklusa.

Gosti su bolje ušli utakmicu, te je već u 6. minuti Popov dugom loptom uhvatio na spavanju Barišića i Šunjića, no Sekulićev udarac izvrsno brani Marić. Sjajni Marić nekoliko sekundi nakon toga skida i Conteov udarac glavom.

Botev je u prvih 17-18 minuta imao više od igre, a Zrinjski je bio potpuno bezopasan sve do 20. minute kada Tičinović lijevom nogom šalje precizan centaršut na Mulahusejnovića koji koristi svoje najjače oružje i udarcem glavom skoro svladava Bernata. Danski golman uspio je spasiti svoju mrežu, ali je potom napravio prekršaj nad Malekinušićem za najstrožu kaznu. Ipak, veliku priliku da „Plemiće“ s bijele točke dovede u vodstvo nije iskoristio Mlinar koji je penal opucao mlako i po zemlji, što je Bernat zaustavio.

Usprkos velikoj propuštenoj prilici da stvari vrati na početak, Zrinjski je nastavio s napadima te u 39. minuti došao do vodstva. S desne strane centrirao je Memija, ponovno na Mulahusejnovića, koji ovoga puta glavom zabija za 1-0. Samo dvije minute kasnije, Zrinjski je imao novi razlog za zadovoljstvo budući da je, nakon naguravanja s Mulahusejnovićem, Conte izgubio živce i dobio crveni karton kojim je zapečatio sudbinu svoje momčadi.

S igračem više, Zrinjski je u nastavak utakmice ušao s dosta samopouzdanja i uz pravovremene izmjene Ivankovića uspio u maniru iskusne ekipe iskontrolirati pokušaje kontri gostiju, a pred kraj utakmice i riješiti pitanje putnika u play off. Nakon par propuštenih prilika, pobjednički gol je u 82. minuti postigao Tomislav Kiš. U sudačkoj nadoknadi zatresla se i mreža Zrinjskog, ali pomoćni sudac je opravdano signalizirao zaleđe. Ostalo je 2-0 i Zrinjski se plasirao u play-off, gdje će igrati dvomeč protiv Vitorije iz Guimaraesa.

Zrinjski je uzvrat u Mostaru odigrao kudikamo agresivnije u veznom redu nego što je to bio slučaj u prvoj utakmici. Bekovi su odigrali veliku utakmicu u oba smjera što je Ćuži dosta pomoglo da češće ulazi u sredinu, a to je veznom redu davalo dodatnu stabilnost. Zrinjskom je ovog ljeta sasvim sigurno najveće pojačanje Mario Ćuže koji je prošao ljetne pripreme s ekipom što se jasno vidi budući da Ćuže pravi  razliku i u europskim utakmicama. Vrhunsku utakmicu u oba smjera odigrao je i Ivančić, no vidjet ćemo koliko u kontinuitetu može pružati partije na visokoj razini s obzirom na to da se protiv Brava i u Bugarskoj nije najbolje snalazio u novoj ulozi. S druge strane, Mlinaru će sigurno trebati još neko vrijeme da dosegne svoj maksimum jer u njegovoj igri i te kako ima mjesta za napredak.

No, ako bi nekome morali dati titulu najzaslužnijeg što je Zrinjski preskočio Bugare, onda bi to sasvim sigurno bio Marko Marić koji je u ovom dvomeču imao sigurno 5 ili 6 obrana koje se mogu vidjeti samo u nogometu na najvišoj razini.

Zrinjski je kroz godine sazrijevanja u Europi prerastao bizarna i tijesna ispadanja i Boteva je preskočio na iskustvo i europsku auru koje je krvavo zaradio, a očito novi igrači tih vrijednosti postaju svjesni jako brzo. Bez obzira na ishod dvomeča protiv favoriziranih Portugalaca, Zrinjski će ovosezonsku europsku sezonu moći smatrati uspješnom, ali vjerujemo kako je moguće da nam prirede još jednu zanimljivu i dugu europsku jesen.

Nakon još jedne uspješno preskočene europske prepreke Zrinjski je prošli tjedan saznao novog europskog oponenta. Sljedeća prepreka Zrinjskog u borbi za play-off Konferencijske lige bit će stari znanac, Botev iz Plovdiva. Zrinjski i Botev su se prvi put sastali prije 11 godina, a u tom dvomeču uspješniji su bili Bugari. No, od tada se kod obje momčadi štošta promijenilo. Zato, idemo u kratku šetnju Bugarskom …

Botev je osnovan 1912. godine i najstariji je aktivni klub u Bugarskoj. Klub je ime dobio po bugarskom pjesniku, revolucionaru i pokretaču Travanjske bune protiv Turaka, Hristu Botevu.

Kroz svoju povijest Botev ima dva naslova prvaka države, četiri puta su osvajali bugarski kup, jednom Superkup, a u vitrinama imaju i titulu Balkanskog kupa. Najveći uspjeh u Europi su izborili 1963. godine kada su dogurali do četvrtfinala Kupa pobjednika kupova.

Za više informacija o novom europskom protivniku Zrinjskog razgovarali smo sa Teodorom Borisovom, inače poznatim bugarskim sportskim novinarom i autorom knjige „Povijest bugarskog nogometa“. Nismo okolišali, a Borisov nam je iznio neke jako zanimljive detalje.

Bogata i burna povijest Boteva

„Botev je imao dosta problema sa svojim vlasnicima nakon tranzicije 1989. godine. Klubovi su postajali privatni, a Botev je u jednom trenutku bio pred gašenjem. Tada su ih kupili Talijani, a zatim je došao u ruke jedne bugarske banke čiji je kontroverzni vlasnik pobjegao u Srbiju i baš su u tim godinama počeli graditi stadion, ali novca nije bilo. Gradnja je trajala duže od 10 godina, a na kraju je vlada morala pomoći s 28 milijuna eura. No, stadion ni sad nije potpuno završen. Postoje još neke stvari koje se moraju napraviti, ali i kao takav je najmoderniji stadion koji Bugarska ima. Zamislite, Plovdiv je drugi najveći grad u Bugarskoj, a nije imao pravi nogometni stadion i stoga je Botev svoje europske utakmice uvijek morao igrati negdje drugo. Protiv Maribora je Botev po prvi put bio domaćin u svom gradu nakon 20-ak godina.“, ističe u razgovoru Borisov.

Borisov nam otkriva i da najnovija povijest Boteva započinje 2021. jer klub tada dolazi u ruke ruskog tajkuna Antona Zingareviča koji od ranije ima iskustvo u nogometu budući da je bio vlasnik engleskog Readinga.

„Po mom mišljenju Botev nikada nije izgledao ozbiljnije i financijski stabilnije. Zanimljivo, Zingarevič je u klub uveo bitcoin plaćanje, pa tako i nogometaši svoje premije dobivaju u bitcoinima. Osvojili su kup pobijedivši u finalu Ludogoretsa, najvećeg hegemona u našem nogometu, ali naravno da su u prvenstvu očekivali više od 7. mjesta jer imaju stvarno odličan kadar za bugarske prilike.“, objašnjava Borisov.

Neigranje Ujaha veliki udarac za Botev

Borisov smatra da je uz vlasnika kluba, ključna figura Boteva i sportski direktor Artur Platek koji je prethodno bio skaut Borussije Dortmund. Zahvaljujući njemu u Botev je stigao napadač Anthony Ujah s velikim iskustvom iz Bundeslige.

„Međutim, ozlijedio se u utakmici protiv Panathiniakosa i neće igrati pola godine i to će biti ogroman hendikep za Botev u budućnosti jer je po meni bio najbolji igrač ekipe u prvih šest utakmica i sada Martin Sekulić ostaje jedina napadača opcija, a po meni je Ujah za njega svjetska klasa.“, smatra Borisov.

Ulaganja u vlastite snage i kupovine iz Afrike

Dobro upućeni Borisov objasnio je za naš portal i temelje i načine funkcioniranja bugarskog kluba u posljednjih nekoliko godina.

„Botev je počeo ulagati velika sredstva u vlastitu nogometnu akademiju i razvoj mladih igrača, pa su tako već ovog ljeta prodali Dmitra Papazova u Bolognu, te Stefana Smarkaleva u Werder Bremen. Istovremeno, dosta se ulaže u mlade afričke nogometaše, pri čemu su igrači iz Nigerije, Gane i Obale Bjelokosti u klupsku blagajnu donijeli oko 6 milijuna eura u posljednje dvije godine. Ipak, ne ide sve po planu budući da je klub pod istragom zbog sumnje za nezakonito transferiranje maloljetnih Afrikanca, no po svemu sudeći od nekih drakonskih kazni neće biti ništa.“, objašnjava Borisov.

Bivši Plemić na klupi Bugara

Također treba spomenuti i Dušana Kerkeza koji je u Botev donio dodatnu klasu i pod njim se osjeti napredak, no veliki je pritisak raditi u Botevu jer se treneri brzo smjenjuju, ali to je na ovim prostorima postalo normalno; isto je i u Levskom, CSKA Sofiji, Lokomotiv Plovdivu jer su to ekipe s velikim brojem navijača među kojima vlada veliko nestrpljenje i svi žele rezultat odmah, a ne sutra. Kerkez danas sasvim sigurno ne bi bio na klupi Boteva jer mu se pred kraj sezone nije ponudio novi ugovor, ali se nakon titule u bugarskom kupu sve promijenilo i potpisao je novi ugovor. Da kojim slučajem nisu osvojili kup, on danas ne bi bio trener Boteva, siguran je Borisov.

Što se tiče same ekipe, Botev igra u formaciji 4-2-3-1 i to je gotovo ista ekipa koja je prije par mjeseci osvojila kup, a od stožernih igrača klub su napustili Umeh Emmanuel (prodan u Zurich za 1.3 mil. eura) i standardni vratar Hidajet Hankić (Rostov).

Posebno bih upozorio na Nikolu Ilijeva. On je reprezentativac, prošao je akademiju milanskog Intera i odigrao sjajno prvu utakmicu protiv Maribora. Također je tu Ivelin Popov, koji je nekoliko puta bio bugarski igrač godine sa velikim iskustvom igranja u Rusiji i Turskoj, te veliki broj stranaca koji su klasa za razinu naše lige, a posebno bih tu istaknuo dva nigerijska krila Samuela Akerea i Christiana Nwachukwua. James Eto’o je najvažniji igrač Boteva na sredini terena i oko njega se vrti sva igra i kada igra on igra i Botev, smatra Borisov.

„Zrinjskom je najvažnije da iskoristi sve svoje prilike jer je obrana Boteva najslabiji dio ekipe. Pored već spomenutog Ujaha, ozlijeđena su i dva obrambena igrača, a to su Atanas Chernev i Andrej Yordanov i to nisu nimali bezazleni izostanci i po meni je utakmica 50-50.“, zaključuje za naš portal jedan od najpoznatijih bugarskih sportskih novinara Teodor Borisov.

Prvi susret na rasporedu je u četvrtak u Plovdivu s početkom u 20 sati.

U epicentru ljeta Mostar je bio domaćin jednog od značajnijih nogometnih/sportskih događaja u posljednje vrijeme.

Ne, nije se s centra stadiona Pod Bijelim Brijegom zakotrljala lopta i nije Zrinjski priredio još jedan filmski preokret.

Zrinjski je postao film, a lopta ono što spaja i razdvaja dvoje zaljubljenih koji nenametljivo iz pozadine sitnim glumačkim gestama prožimaju dokumentarac vraćajući nas u doba plesnjaka i uglađenih manira.

U doba nekog Mostara kojeg gledamo samo na fotografijama, a kojeg smo sinoć uz pomoć Komadine, Jerkića, Rotima i Marinovića vješto oživjeli.

Priča o ponosu je priča o Zrinjskom, ali i priča o svemu onome što se događalo oko Zrinjskog kroz čitavu njegovu povijest.

Ako pomno promatrate sve te događaje, ne možete ne primijetiti njihov veliki utjecaj na identitet kluba koji je sve do danas ostao korijen istog.

Identitet Zrinjskog nije samo nacionalni već seže i do kulturoloških, urbanih i regionalnih granica, kako je to lijepo naglasio redatelj i scenarist filma Dragan Komadina.

Identitet Zrinjskog nikad nije bio krut i statičan, ali je bio nesalomljiv. Kroz ratove, gašenja i zabrane, preko polemiziranja činjenica ostajao je netaknut zbog ljudi koji su ga bili spremni iznova i iznova obnavljati, a takvih ljudi u ovom dokumentarcu je mnogo, te smo sigurni da će u vama barem na kratko probuditi ponos što koračate istim tlom kao i oni.

Danas, kada je ideja o neuništivosti kluba rezultirala epitetima najtrofejnijeg i kada Pod Bijelim Brijegom gostuju stariji i mlađi europski klubovi od Zrinjskog, ne možemo se oteti dojmu da su zdravi ideali najmoćnija pokretačka snaga čovjeka.

Bilo je lijepo vidjeti toliki broj ljudi koji su željeli prisustvovati sinoćnjoj premijeri koja je okupila i poznata imena s hrvatske nogometne scene.

Najznačajniji među njima je svakako Luka Modrić, bivši Plemić koji je pokazao ogromno strpljenje slikajući se svakim djetetom u toj sparnoj mostarskoj večeri.

Zrinjski i Mostar su još jednom pokazali da imaju mnogo neispričanih priča, samo trebaju nekoga da ih čuje.

A kada ih čujete, prenesite ih svojoj djeci, pričajte ih na druženjima, na putu do stadiona, nakon utakmice.

One će već naći put do sjajnih ljudi spremnih da idu toliko duboko, do obiteljskih stabala, postave ih na filmsko platno i pošalju u svijet.

Jer samo tako će živjeti u nama dok Neretva teče, kako se to spontano i snažno povika na kraju sinoćnje premijere.

I dok se Zrinjski marljivo priprema i čeka svoju četvrtu pripremnu utakmicu u kojoj će snage odmjeriti sa hrvatskim prvoligašem Slaven Belupom, potencijalni protivnici Plemića u 2. pretkolu konferencijske lige ukrstili su svoja koplja. Naime, u okviru prvog pretkola Konferencijske lige u Ljubljani su snage odmjerili Bravo i Connah’s Quay Nomads. Gosti su slavili sa minimalnih 0-1. Bila je to jedna nezanimljiva i na trenutke mučna utakmica u kojoj su gosti sretno i spretno došli do pobjede.

Ljubljančani su imali više udaraca, više prilika, ali se u svojoj povijesnoj europskoj utakmici nisu proslavili. Svoje najbolje prilike su propustili u prvom dijelu kada su zapucali tri ili četiri odlične prilike, no u nastavku su potpuno nestali sa terenu.  Velšani su u toj uspavanki iskoristili jedan centaršut i nakon grede u 83. minuti došli do pogotka i pobjede.

Bilo kako bilo, Zrinjski će za šest dana saznati svog protivnika u drugom pretkolu kvalifikacija za UEFA Konferencijsku ligu, a do tada ćemo vas pokušati upoznati sa obje ekipe.

NK Bravo

„Nećemo zbog Europe izgubiti vlastiti DNK i nastavit ćemo s razvojem mladih igrača i davanjem prilika novim generacijama“, bile su riječi trenera Brava, Aleša Arnola, nakon premijernog izlaska na euroscenu.

NK Bravo je mladi klub iz Ljubljane, osnovan 2006. godine kao škola nogometa, ali je tek od 2013. klub ušao u seniorske vode s posebnim fokusom na radu s mladim igračima. Klub iz godine u godinu sve više dobiva na značaju.

Bravo se za „samo“ šest godina iz petog razreda slovenskog nogometa popeo u prvu ligu, a nakon pet sezona života u prvoj slovenskoj ligi, uspjeli su ostvariti izlazak u Europu. To se doduše dogodilo na krilima sretnih okolnosti jer NK Rogaška (osvajač kupa) nije dobila licencu za UEFA-ina natjecanja. Bilo kako bilo, iza Brava je povijesna sezona jer su ostvarili najbolji plasman u povijesti kluba osvojivši četvrto mjesto, prikupili su rekordnih 50 bodova, bili su treća najbolja obrana lige iza Celja i Maribora, te su isprofilirali dosta mladih igrača, što je u krajnjoj liniji i osnovni cilj ovog kluba. Naime, najmlađi prosjek godina početnih 11 u prošloj sezoni im je bio 22.18 godina, a najstariji 24.18 godina.

Međunarodni nogometni institut CIES Football Observatory je u ožujku izbacio podatke iz 48 liga diljem svijeta prema prosječnoj dobi igrača koji dolaze u klubove u posljednjih 10 prijelaznih rokova i Bravo zauzima četvrto mjesta sa prosjekom od 22.22 godine; ispred su samo Athletic Bilbao, Red Bull Bragantino i Red Bull Salzburg.

„Istraživanje je samo još jedan dokaz onoga što godinama naglašavamo, a to je da Bravo nudi i nudit će priliku mladim slovenskim nogometašima. To je naša filozofija.“, rekao je sportski direktor Ljubljančana Dejan Močnik.

U prilog tome ide činjenica da su čak šestorica nogometaša koji su bili dio reprezentacije Slovenije na Europskom prvenstvu u Njemačkoj u jednom trenutku bili članovi NK Brava, a to su Jaka Bijol, Adam Gnezda Čerin, Vanja Drkušić, David Brekalo, Igor Vekić i Nino Žugelj.

Pred kraj srpnja, u hrvatskim medijima se pojavila vijest da će Bravo postati Dinamov klub partner za razvoj mladih igrača, a već su i ranije mnogi mladi Dinamovci bili tamo (Roko Baturina, Maro Katanić, Jakov Gurlica, Ivan Šaranić, Renato Josipović, Stefan Milić). No, izgleda da od te suradnje neće biti ništa, bar za sad.

Što je tiče same ekipe, mora se priznati da NK Bravo nema dovoljno širok kadar jer raspolaže sa svega 13-14 igrača, a ostatak će popuniti juniori koji će se po prvi put susresti s profesionalnim nogometom. Ne možemo se oteti dojmu da taj način rada pomalo baca sumnju i na samu ozbiljnost i ambiciju kluba.

Najveći udarac za Bravo je odlazak Matije Kavičića u Celje jer je riječ o najboljem lijevom beku u slovenskoj ligi koji je sezonu zaključio sa nevjerojatnih 13 asistencija. Traga će također ostaviti i odlazak prvog stopera Jana Gorenca, inače posuđenog igrača iz belgijskog Eupena.

Za sada su doveli samo zamjene na tim pozicijama, a to su Gašper Jovan, lijevi bek iz Aluminija, te Miguel Rodrigues, stoper iz portugalskog trećeligaša Academice. Najveće pojačanje im je ostanak Martina Pečara, mladog slovenskog reprezentativca koji je prošao nogometnu školu Eintracht Frankurta i bečke Austrije, te se slobodno može se reći da je najveća zvijezda u ekipi Brava.

Početkom svibanja Bravo je izašao u javnost s viješću da će njihov stadion ŽAK u sportskom kompleksu Šiška biti iz temelja renoviran po završetku sezone, te da će njihov novi dom biti nacionalni stadionu Stožice. Ipak, izgleda da će selidba Brava još neko vrijeme pričekati jer su Velšane ipak ugostili na ŽAK-u, a utakmica sa Zrinjskim (ako dođe do nje) će i definitivno biti njihova posljednja na tom stadionu, kako za sada stvari stoje.

Connah’s Quay Nomads

Budući da je teško naći prave informacije o klubovima iz Walesa, odlučili smo o ovom klubu porazgovarati sa jednim navijačem CQN-a i evo što nam je rekao:

„Prije svega, morate znati da je osim jednog kluba (The New Saints), cijela liga poluprofesionalna i amaterska, a to znači da svi naši nogometaši uz igranje za Connah’s Quay Nomas imaju svoje primarne poslove tijekom tjedna. Ostali smo bez golmana Andy Firtha koji je sa 27 godina otišao u saudijski Al-Ettifaq i pridružio se trenerskom timu Stevena Gerrarda.

Velšani obožavaju nogomet, ali liga nije popularna, a na stadionu se skupi od 200 do 700 ljudi. Ovdje svi navijaju za Swansea, Cardiff ili Wreaxam.

Naš klub se nalazi na sjeveru Walesa u Flinthireu, nekih 20-30 minuta od Wrexama. Također se nalazimo uz velško-englesku granicu i privlačimo mnogo igrača iz Merseysidea i Cheshirea koju su za nas odlični. Imamo jako dobar geografski položaj i obično ciljamo na igrače iz petog, šestog i sedmog razreda engleskog nogometa, pa su tako naši najbolji igrači stigli iz upravo tih liga.

Ako bih morao izdvojiti par igrača koji se ističu, to su sigurno Jack Kenny, Harry Franklin, Chris Marriott, a imamo i odličnog novog vrata Georgea Ratcliffea. Nažalost, ovog ljeta smo ostali bez našeg najboljeg igrača Jordana Davisa koji je u prošloj sezoni zabio 26 golova. Potpisao je za Morton, klub iz škotskog Championshipa i to je velika stvar za njega.

Nažalost, naše europske utakmice ne možemo igrati u Flintshireu jer stadion nije u skladu sa UEFA-nim standardima, potrebna nam je UEFA kategorija 2 barem za kvalifikacije, ali većina naših stadiona to ne ispunjava, pa stoga moramo voziti 50 milja do Bangora.“

Uzvratna utakmica se igra 18. srpnja u Walesu, a pobjednik duela će prvu utakmicu protiv Zrinjskog igrati u Mostaru 25. srpnja.

Nakon što je 20. lipnja, točno na dan prozivke, službeno objavljeno da Željko Petrović više neće biti trener Zrinjskog, nastao je šok među svim pristalicama Plemića. Nema sumnje da taj događaj vuče sa sobom dosta nelogičnosti, ali i otvara dosta zabrinjavajućih pitanja.

Započet ćemo sa službenim priopćenjem koje je blago rečeno čudno da ne kažemo – smiješno:

„Ispred nas je još jedna sezona u koju ulazimo s velikim očekivanjima i ambicijama, a s obzirom na renome gospodina Petrovića i mogućnost odlaska u neki inozemni klub i prije naših europskih utakmica, morali smo se okrenuti rješenju koje smatramo jednako dobrim, a koje nam istovremeno jamči kontinuitet u radu.“

Zdrav razum nameće pitanje: Gdje je bojazan od Petrovićevog odlaska iz Zrinjskog bila čitavih mjesec dana, tj. u razdoblju od osvajanja kupa, pa do prve prozivke? Čemu klupski intervju u kojem je Petrović govorio o prethodnoj polusezoni i najavi nove? Otiđemo li korak natrag u prošlost, možemo se i postaviti pitanje čemu uopće dovođenje Petrovića jer smo već tada imali „jednako dobrog“ Marija Ivankovića, koji je uz to i jedna od legendi kluba.

Što god bio razlog otkaza Petroviću, ne možemo se oteti dojmu da se nije mogao naći zajednički jezik sa čovjekom koji je treći krug ligaškog dijela sezone završio sa maksimalna 33 boda, osvojio kup, tukao Borca dva puta u Banja Luci, te vjerojatno stvorio fantastičnu atmosferu u svlačionici koja je nama izvana izgledala kao nikada bolja.

Budući slijed događaja je bio očekivan, a to je odlazak i Filip Bradarića koji je javno iskazao nezadovoljstvo povodom Petrovićevog otkaza i tako smo u smo 3-4 dana ostali bez dvije važne karike koje su imale jak utjecaj na sve dobro što se događalo u Zrinjskom od sredine ožujka do kraja svibnja. Oni koji donose odluke u današnjem nogometu moraju biti lojalni samo uspjehu i jedino je važno da je u datom trenutku najbolja momčad na terenu, bez obzira tko ima kakve zasluge iz prošlosti.

Zrinjski je osvajao titule prije Petrovića i Bradarića, osvajat će ih i nakon njih, no ono što najviše boli je način na koji se rasplela cijela situacija. Ozbiljan klub, za kakav smo smatrali da je postao Zrinjski, tako si što ne smije dozvoliti. Klub koji želi biti iznad sredine u kojoj egzistira i koji sam sebi tepa raznim epitetima mora imati puno bolju i konkretniju dugoročnu strategiju. Bacanje još jednog trenera pod giljotinu je samo guranje stvarnih problema pod tepih. Pomalo komično izgleda činjenica da je na klupi Zrinjskog treći trener i to u 365 dana unutar kojih je Zrinjski ostvario povijesni rezultat u Europi, osvojio kup, a u ligi imao samo dva boda manje u odnosu na prošlu sezonu.

No, uz dužno poštovanje smatramo i da to nije kraj lošim odlukama. Nećemo ići toliko daleko u prošlu sezonu i nabrajati iste, nego ćemo se držati ove nove. Novi ugovor za Slobodana Jakovljevića (1+1) je bila još jedna u nizu nelogičnosti koja se dogodila tih dana jer postoji dovoljan broj razloga zašto je bilo bolje okrenuti novi list:

– Slobodan Jakovljević ima 35 godina, pad u njegovoj igri je očigledan, uz sve učestalije ozljede.

– Ozlijedio se 16. ožujka u utakmici protiv Željezničara i nije boravio na terenu sve do 26. svibnja, tj. zadnjeg kola u Konjicu. U tom je razdoblju Zrinjski odigrao 14 utakmica u kojim je ostvario 13 pobjeda i jedan remi, te sačuvao čistu mrežu 11 puta. Sve te stvari ukazuju da se odsustvo Slobodana Jakovljevića na terenu nije osjetilo.

– Novi ugovor za Slobodana Jakovljevića bi imao smisla da su ostali stoperi u kadru dosta mlađi i neiskusniji, no prva dva stopera Zrinjskog imaju 35 i 33 godine i ovo je bilo idealno vrijeme za priključiti (ili dovesti) nekog mlađeg stopera koji bi uskoro mogao pokucati na vrata početnih 11.

– Zrinjski već ima dovoljan broj lidera u kadru koji mogu upravljati svlačionicom, a pogotovo u zadnjoj liniji.

– Jakovljević sigurno nije jeftin igrač na godišnjoj razini i njegova primanja su se mogla usmjeriti na neke druge pozicije koje su bile primarnije u ovom trenutku.

– Jakovljević je legenda kluba, ali ovo je okrutni nogomet i okrutni profesionalizam u kojem ne postoji jučer nego sutra. Zrinjski što skorije mora krenuti u fazu pomlađivanja stopera i generalno cijele ekipe.

Pred početak nove sezone sumnju ostavlja i stručni stožer

Pred početak nove sezone, puno otvorenih pitanja ostavlja i sami stručni kadar. Iako nas iz kluba uvjeravaju da su izabrali u najmanju ruku jednako dobro rješenje, ne možemo se oteti dojmu da se radi o stručnom kadru koji je neiskusan i nedokazan. Naime, Zrinjski po ugovorima ima najskuplju ili drugu najskuplju momčad u povijesti kluba, a momčad predvode trener i njegovi pomoćnici od kojih nijedan nije vodio prvu momčad nekog kluba.

Nadalje, očito je da uprava donosi odluke „ad hoc“, budući da Ivankoviću nisu vjerovali nakon kraja prve polusezone, pa su doveli Petrovića. S njim su raskrstili iz samo njima znanih razloga pa su sada opet vratili Ivankovića kojem nisu vjerovali prije pola godine, a sada mu odjednom vjeruju i ističu da je „jednako dobro rješenje“. Sve to vjerojatno u nedostatku boljih rješenja.

Pozitivna strana nove sezone

Bilo kako bilo, nad prolivenim mlijekom je uzalud plakati. Ima i pozitivnih stvari. Zrinjski unatoč zadnjim potresima i dalje ima nogometaše sposobne za vratiti naslov u Pod Bijeli Brijeg. Dolaskom Frana Topića (za kojeg smatramo da je jedna od najboljih, ako ne i najbolja dohvatljiva U21 opcija), Čambera i godinu dana iskusnijeg Ramića, Zrinjski ima dosta povoljniju situaciju sa igračima iz zaštićenog godišta nego što je to bilo prošle sezone. Golmani, obrana i krila su ostali na okupu (bar za sada). Zrinjskog najviše posla očekuje u veznom redu, te u napadu jer će netko trebati nadoknaditi golove Nemanje Bilbije. Hoćemo li na tim pozicijama uskoro gledati neka nova lica, ostaje nam tek za vidjeti. Za razliku od prošle sezone kad su „pojačanja“ stizala tjedan za tjedan, čini nam se da smo ove godine puno pametniji i oprezniji kod dovođenja pojačanja. Vjerujemo da je razlog tome  i nešto kasniji start u Europi, ali i vrijedna iskustva iz prošlogodišnje sezone.

Da je stanje alarmantno – nije, ali da se u novu sezonu moglo ući u puno pametnijem i boljem ozračju – definitivno jeste. O transfer politici, infrastrukturi, omladinskoj školi i dugoročnoj strategiji kluba ćemo drugom prilikom.