All posts by : Canca

Nogometaše Zrinjskog u nedjelju očekuje jedna od ključnih utakmica ove sezone. Plemići će nakon visoke pobjede protiv Slobode ugostiti drugoplasirani Borac i eventualna pobjeda bi ih jako približila tituli osvajača Premijer lige BiH.

Tim povodom razgovarali smo s Franom Topićem. Ovaj 21-godišnji krilni igrač u Zrinjski je stigao prošlo ljeto na jednogodišnju posudbu iz Dinama, a za naš portal ispričao je i zanimljivu anegdotu vezanu za to vrijeme.

U Mostaru sam bio na dogovoru sa Zrinjskim nakon čega sam otišao u Berlin na utakmicu Hrvatska-Španjolska. Stojim pored zida u redu za WC i neki pijani lik se pokušava progurati i meni pored glave zalijepi naljepnicu Zrinjskog. Usred Berlina… Ja gledam i govorim tati “ako ovo nije znak…” I naravno da sam ga pustio na WC, prisjeća se Fran kroz smijeh.

Svoj nogometni put započeo je u Sesvetama gdje ga je primijetio Dinamo u kojemu je upisao i 10 nastupa za prvu momčad.

U Sesvetama sam doslovno odrastao jer sam tamo počeo igrati sa šest godina. Tada još nije bilo moje generacije nego sam igrao s bratovom, odnosno dvije godine starijima. U klubu sam prošao sve razine do seniora. Na zimu 2022. godine stigao je poziv Dinama. U Sesvetama su mi rekli kako se bore za ostanak u ligi i da mladi igrači neće moći puno igrati pa sam se odlučio na prelazak u juniore Dinama.

S juniorima sam radio pola godine, nisam imao ugovora i nisam znao računaju li na mene. Kasnije sam dobio ugovor, tražili su me Rijeka i Slaven Belupo, ali je Dinamo želio da ostanem u Zagrebu. U klub je tada stigao Igor Bišćan koji mi je dao deset utakmica u prvoj ekipi. Nakon kraja seniorske sezone vratio sam se u juniore s kojima sam osvojio titulu, tako da sam na kraju osvojio prvenstvo i sa seniorima i juniorima, otkriva Topić za The Nobles.

Prvu punu seniorsku sezonu odradio je u Rudešu. Bila je to turbulentna sezona, ali jako vrijedna za mladog igrača.

Krenuo sam u pripreme s prvom Dinamovom ekipom. Bilo je sve super dok se nisam ozlijedio. U klub je u međuvremenu stigao Sergej Jakirović i preporučio mi da odem na posudbu, poslušao sam ga i otišao u Rudeš gdje sam proveo godinu dana. Bila je to turbulentna sezona, ali sam mnogo naučio. Vidio sam kako je biti “dole” pa zbog toga više cijenim kada sam u momčadi koja se bori za prvo mjesto. Za mladog igrača dolazak u prvu ekipu Dinama je nerealan, to nije prirodni put, to uspije jednom od tisuću igrača, kao što su npr. Gvardiol i Baturina. Danas ili sutra ti u karijeri može biti puno bolje ovako, a najbolji primjer je Luka Modrić. U Rudešu sam dosta naučio i sigurno mi je ta prva puna seniorska sezona bila jako važna, smatra Topić.

Nakon Rudeša je u dogovoru s Dinamom odlučio da bi bilo korisno otići na novu posudbu gdje bi skupio još seniorskih minuta i iskustva. Izbor je pao na Zrinjski, a prije dolaska u Mostar posavjetovao se i s bivšim trenerom Plemića.

Tražio sam klub koji je u vrhu i bori se za prvo mjesto i koji igra napadački nogomet. Kada sam sve stavio na papir Zrinjski je bio logičan izbor. Bilo je i nekih opcija u HNL-u, ali nisam više htio tamo ići na posudbe jer se u toj ligi drugačije tretiraju igrači na posudbama. U Mostar sam došao i sa željom da se kvalificiramo u grupe Konferencijske lige, ali nas je na posljednjoj prepreci zapao najteži protivnik (op.a. Guimaraes), i sa željom da igram napadački nogomet, a zna se što je Zrinjski zadnjih par godine. Pričao sam i s Jakirovićem koji mi je također savjetovao da odem u Zrinjski jer je za mladog igrača najbitnije da igra.

Meni je ovdje idealno i presretan sam. Oženio sam se, čekam i prinovu. Zadovoljni smo i žena i ja, sve nam je blizu, grad je super, a i pola rodbine mi živi u Posušju koje nije daleko od Mostara, otkriva Topić za portal The Nobles.

Imao je sjajan debi u Premijer ligi BiH. U preokretu protiv Sloge ušao je na poluvremenu, zabio gol za 2:1 pa asistirao Toniju Šunjiću za treći. U dresu s lentom ove sezone je ukupno zabio šest golova i upisao tri asistencije.

Ta utakmica je bila prekretnica. Ja sam se po dolasku ozlijedio i nisam prošao pripreme zbog čega sam u sezonu ušao nespreman. Dobio sam priliku i u europskim kvalifikacijama, ali to nije bilo to, trebalo mi je malo da nadođem, a i sve mi je bilo novo. Brzo sam se priviknuo i došao sebi, ali mislim da mogu još puno bolje. Zadovoljan sam, ali je bilo situacija u kojima sam morao zabiti ili asistirati. Siguran sam da mogu još puno više pridonijeti i očekujem više od sebe. Nadam se da ću u ovih 10 posljednjih utakmica preuzeti odgovornost i da ćemo osvojiti naslov, kaže nam Fran.

U reprezentativnoj pauzi za njega nije bilo odmora jer je dobio poziv hrvatske U-21 reprezentacije koja je u Dohi odigrala prijateljski turnir protiv Australije (U-23), Egipta (U-20) i Tajlanda (U-23). Igrači Ivice Olića osvojili su turnir, a Topić je bio junak nevjerojatnog preokreta protiv Egipta zbog čega je i proglašen igračem utakmice.

Vratio sam se prije koji dan. Bilo je lijepo, odigrali smo te tri prijateljske utakmice na turniru u Dohi. Prve dvije utakmice sam igrao na poziciji napadača, a posljednju na svojoj prirodnoj poziciji desnom krilu. Protiv Egipta sam zabio za pobjedu u jednoj zanimljivoj utakmici u kojoj smo u 93. minuti gubili 1:2. Bilo je to jedno jako lijepo iskustvo i potvrda moje dobre sezone. Ljudi ponekad misle da se Premijer liga BiH ne prati, ali nisu u pravu. Izbornik Ivica Olić i njegov pomoćnik Niko Kranjčar prate ligu jer u njoj ima baš zanimljivih igrača, otkriva Topić.

Kao što smo spomenuli u uvodu, pred Plemićima je jedna od ključnih utakmica sezone. U nedjelju će na svom stadionu ugostiti drugoplasirani Borac, a upravo je Topić bio jedini strijelac u njihovoj posljednjoj međusobnoj utakmici.

Očekujem jednu tešku, pravu mušku utakmicu u kojoj će se boriti dva potencijalna prvaka. Možda će biti malo tvrđa utakmica bez previše prilika, ali očekujem da ćemo pokazati gard, da ćemo pobijediti i pokazati zašto zaslužujemo biti prvi. Možda nismo igrali najbajnije u ovom dijelu polusezone, ali u ovoj utakmici nema nikakvih izlika i moramo pobijediti. Vratili su nam se ozlijeđeni igrači, imamo kadar, igramo na svom terenu i moramo pokazati da smo najbolji. Borac je dobra ekipa, dobro stoje, a o tome govori i njihov uspjeh u Europi. Stvarno su kvalitetna ekipa, ali mi možemo i moramo pobijediti i dokazati da smo bolji, kazao je Topić za The Nobles.

Ovakve utakmice sjajan su podražaj za mladog igrača.

Meni je najbitnije da danas/sutra težim tome da igram u klubovima koji se bore za nešto. Boriti se za prvo mjesto je najljepše, ali i najteže jer kada je pritisak trebaš pokazati da si ti taj. Takva utakmica je u nedjelju, takve utakmice su za dva i tri tjedna (op.a. Sarajevo i Željezničar) i ti derbiji su vjerojatno i odlučujuće utakmice. U prošla dva ciklusa smo pokazali da se možemo sa svima njima nositi i da smo bolji, a sada moramo opet pokazati isto i osvojiti titulu. Nema nikakvih kalkulacija, idemo na pobjedu, poručio je.

Topić se dotaknuo i povratka Nemanje Bilbije koji polako ulazi u svoj ritam što je ohrabrujuća vijest za sve navijače, ali i njegove suigrače.

Kapetanov povratak nam jako puno znači. Svi znamo o kakvom je igraču riječ, koliko inteligentno igra i koliko se protivnik drugačije ponaša kada je on na terenu. Utječe puno na igru čak i kada ne zabije ili asistira. Ima tešku ozljedu iza sebe i mislim da dolazi na svoju razinu što će nam sigurno puno značiti u ovih posljednjih 10 utakmica i borbi za naslov.

Za kraj je uputio poruku navijačima uoči derbija.

Svi na stadion, podržite nas i napravite što bolju atmosferu, a mi ćemo vam se odužiti na terenu, zaključio je Fran Topić razgovor za The Nobles.

U prostorijama HŠK Zrinjski u četvrtak je održana konferencije za medije uoči početka trećeg dijela prvenstva i domaće utakmice protiv Slobode.

Medijima se obratio trener Mario Ivanković koji je istaknuo kako je njegova momčad dobro iskoristila pauzu i da je spremna za nastavak sezone.

Jedini problem nam je bilo vrijeme zbog kojega nismo trenirali u kampu nego smo cijeli tjedan tu na umjetnoj travi. Pauzu smo maksimalno iskoristili za oporavak ozlijeđenih igrača tako će već u petak u rosteru biti tri-četiri igrača koja su s nama već nekoliko dana u treningu s tim da je od svih njih Jakovljević spreman i on će početi od prve minute, kazao je Ivanković i dodao da će zbog problema u veznom redu od igrača sa zaštićenim godištem početi Tarik Ramić.

Plemići su posljednju utakmicu odigrali upravo protiv Slobode u Mostaru. Bila je to iznenađujuće teška utakmica za domaću momčad koja je na kraju preokretom slavila s 3:2.

Možemo i moramo podići razinu igre. Moramo se dignuti u svim segmentima ako mislimo zadržati prvo mjesto. Vidjeli smo sinoć nakon utakmice da je Borac ostao odmah iza nas. Protiv Slobode ne očekujem neku laganu utakmicu iz razloga što će sutra biti sedam-osam novih igrača u odnosu na prošlu utakmicu. U ovom proljetnom dijelu sezone nikako se ne možemo standardizirati i krenuti onako kako treba. Ipak, svjetlo je neko da se polako vraćaju ozlijeđeni igrači, Barišić je jutros napravio posljednji kontrolni test i dobio zeleno svjetlo tako da će se i on ovih dana priključiti momčadi i pored ova tri suspendirana igrača (op.a. Savić, Surdanović i Topić) koja nemaju pravo igrati protiv Slobode mislim da smo od ponedjeljka svi osim Šunjića u trenažnom procesu i da će sve biti drugačije i mnogo lakše, smatra trener Zrinjskog.

Borac se pobjedom protiv Sarajeva približio Zrinjskom na tri boda zaostatka dok je Sarajevo ostalo na -11.

Ne može se reći da je Sarajevo otpalo dok god ima teoretske šanse, ali mislim da je sada definitivno veliki zaostatak u odnosu na obadvije ekipe. Bitka se skoro svela samo na nas i Borac i mislim da su to dvije najbolje ekipe u ligi. 11 kola, 11 utakmica od kojih će svaka biti priča za sebe i neće biti lake utakmice, dodao je Ivanković.

U posljednjoj utakmici protiv Slobode zbog ozljede je izašao Ilija Mašić. U igru nije ušao mladi David Karačić kojemu je to prirodna pozicija nego Kerim Memija pa nas je zanimalo zbog čega se odlučio na takvu izmjenu.

Karačića smo priključili naknadno dan prije utakmice, sutradan je on već igrao prvenstvenu utakmicu za svoju ekipu. Priključen je kako bi imali još jednu mogućnost više, ali jednostavno u onoj utakmici pogotovo u deficitu rezultata normalna je bila odluka da uvedemo Memiju koji je kroz tjedan na treninzima bio ta neka rezervna opcija na tome mjestu.

Javnost je protekli tjedan iznenadila vijest da je klub napustio trener vratara Romeo Mitrović. Našeg novinara zanimalo je zbog čega je u ovom trenutku došlo do prekida suradnje i je li Igor Melher novi trener vratara.

Mislim da se sve događa s razlogom pa tako i to. Nije mjesto da o tome pričamo kako je i što bilo, jednostavno je došlo do promjene i nakon par sezona Romeo više nije tu. Ja mu i ovim putem želim sve najbolje na funkciji na kojoj će biti u budućnosti. Tu je trenutno Igor Melher do kraja sezone pa ćemo vidjeti kako će se stvari događati i rješavat ćemo u hodu što treba, zaključio je Ivanković.

Utakmica između Zrinjskog i Slobode na rasporedu je u petak u 16:30 na stadionu HŠK Zrinjski.

HŠK Zrinjski znao je u mandatima bivših trenera, prilikom rješavanja igračke križaljke, zagrabiti u bazen hrvatskog drugoligaškog nogometa i tamo često pronaći igrače koji bi kasnije postali vrlo bitnim kotačićima u igri Plemića.

Tom taktikom klub se poslužio i u proteklom zimskom prijelaznom roku kada je potpisao dva igrača Jaruna, Jakova Pranjića i Karla Abramovića, koji su se pokazali kao vrijedna pojačanja u nastavku sezone.

Jakov je 24-godišnjak iz okolice Bjelovara koji je prošao cijelu školu nogometa toga kluba i dogurao do seniora. U razgovoru nam otkriva da je završio fakultet i da je usporedo s nogometom pronašao posao, kao što to radi i većina igrača u trećim ligama. Razmišljao je o prekidu karijere i posveti poslu, a sve je promijenio poziv Jaruna.

Ja sam u Jarun prvo došao na probu i kroz pripreme sam zaslužio svoje mjesto u ekipi. Krenuo sam u prvenstvo s klupe i već u prvom kolu dobio priliku u 30. minuti. Iskoristio sam to na dobar način, izborio se za prvih jedanaest i nastavio tako kroz cijelu sezonu. Klub je, kao i većina ostalih u drugoj hrvatskoj ligi, dobar za odskočnu dasku, dok je Jerko Leko dobar trener koji daje priliku mladim igračima i koji mi je govoreći kroz svoje iskustvo dao dobre naputke što bih trebao popraviti, promijeniti i nadodati, i na tome mu mogu biti samo zahvalan, govori nam Jakov na početku razgovora.

U Jarunu je odigrao sjajan prvi dio sezone što je privuklo interes mnogih klubova.

Ova zima je bila dosta turbulentna za mene. Na dnevnoj bazi je bilo puno upita. Kontaktiralo me je par klubova iz HNL-a, iz slovenske i latvijske prve lige, ali ništa nije bilo konkretno da sam ja mogao reći da pristajem. Nakon toga je došao Zrinjski i sve smo dogovorili u dva dana. Došli su s konkretnom ponudom i ja sam odmah prihvatio, otkriva Pranjić za The Nobles.

Prvi dojmovi o Mostaru i Zrinjskom su samo pozitivni.

Kada dođem na trening sve me čeka. Dečki su stvarno odlični, kada vidim koliko daju sebe i u pripremu treninga, vježbe i aktivaciju, da rade na sebi… Kompletna okolina i klub su na top razini. Što se tiče Mostara, stvarno je lijep i miran grad. Sve mi je blizu, lijepo vrijeme, stvarno se osjećam ugodno u Mostaru.

Zanimala nas je razlika između hrvatskog drugoligaškog nogometa i Premijer lige BiH, a Pranjić i sam dodatno poteže usporedbu s HNL-om koju su radili mnogi bivši treneri Plemića.

Vidi se da je nogomet brži, da imam manje vremena za neke odluke, da je trkački zahtjevnija liga. Mislim da sam prerastao taj drugoligaški nogomet i da sam trebao novi podražaj, dobro mi je došao poziv Zrinjskog i trudim se pokazati da tu i pripadam.

Prije dolaska nisam puno pratio ligu jer u Hrvatskoj nije mnogo medijski popraćena, možda i bez razloga jer nije puno slabija od HNL-a. Sjećam se nekih pripremnih utakmica koje je Zrinjski igrao protiv Lokomotive i Varaždina u kojima je većinom pobjeđivao. Iskreno mislim da bi Zrinjski u HNL-u trenutno bio između 4. i 6. mjesta, govori Pranjić za The Nobles.

U Jarunu ga je Leko koristio na raznim pozicijama pa mu po dolasku u Zrinjski nije bio problem uskočiti i pokriti poziciju lijevog krila.

U dobroj ekipi se lakše prilagoditi i napraviti nešto u igri. Tu je bio i Mario Tičinović koji me je usmjeravao i savjetovao što mi je mnogo pomoglo u prilagodbi na lijevo krilo.

Upravo je na lijevom krilu odigrao dvije odlične utakmice protiv Igmana i Željezničara u kojima je bio jedini strijelac. Većina napada je išla preko njega, a protiv Željezničara je postigao jedan od najboljih golova ove sezone.

Bila je takva situacija da sam stigao na loptu sekundu prije golmana. Prvo sam je razmišljao gurnuti naprijed i iznuditi kontakt, ali je on dirnuo loptu koja je otišla malo u zrak. U okretu sam vidio da lopta pada, odlučio sam je poklopiti jer je gol bio prazan i to je bilo to. Odluku sam donio instinktivno u sekundi jer je postojala mogućnost da će netko stići zatvoriti gol, otkriva nam Pranjić.

Trener Mario Ivanković ga je u posljednjim utakmicama počeo vraćati na njegovu prirodnu poziciju, ofenzivnog veznog.

Trener od mene traži da napadam dubinu, odnosno prostor koji primijetim da mi se oslobodio. Dobro se osjećam na svojoj poziciji, nedostaje mi još da s ekipom poradim na nekim kretanjima, da se još uigramo i to će s vremenom biti još bolje, smatra Pranjić.

Zrinjski je u posljednjoj utakmici drugog kruga prvenstva ugostio Slobodu i puno teže od očekivanog stigao do nova tri boda. Na istom mjestu protiv istog protivnika Plemići će u petak otvoriti i posljednji dio prvenstva.

Dobro smo ušli u tu utakmicu, dobro smo probijali i kreirali situacije iz kojih smo i zabili gol. Mislim da smo se nakon toga opustili, mislili smo da će nam nakon gola biti lakše. Napravili smo neke greške uz taj drugi gol koji je Beganović vrhunski zabio, ali to je tako u tim utakmicama, kada se opustiš brzo te kazne. Sloboda je došla bez opterećenja i pritiska i dala je svoj maksimum da se pokaže i proba nešto napraviti.

Sada će naš pristup biti jači i bolji, kakav i treba biti. Sloboda trenutno izgleda kao dobro posložena ekipa koja nema pritiska rezultata i koja se želi nadigravati, ali kada smo mi pravi nema straha protiv nikoga, dodaje Pranjić.

Plemići u posljednji dio prvenstva ulaze s tri boda više od Borca, a već ih u drugom, trećem i četvrtom kolu očekuju utakmice protiv Banjalučana, Sarajeva i Željezničara koje bi mogle biti ključne u borbi za titulu.

Svaka utakmica je važna i moramo pružiti svoj maksimum u ova posljednja dva mjeseca sezone. Slijedi nam vjerojatno ključni dio prvenstva i nekoliko derbija gdje ćemo morati biti pravi kako bi sebi osigurali malo mira i lakšu završnicu prvenstva. Kraj sezone također neće biti lagan jer se svaka ekipa bori za nešto, ili za ostanak ili za vrh. Imam osjećaj da protiv nas svi igraju puno bolje nego što inače igraju, Zrinjski im bude dodatni motiv. Vjerujem da ćemo mi biti pravi i da ću za dva mjeseca sa Zrinjskim osvojiti svoj prvi trofej u karijeri, zaključuje Pranjić razgovor za portal The Nobles.

Skromni momak koji se u manje od dvije godine od razmišljanja o prekidu karijere našao u klubu kojega je preko TV-a gledao u grupnoj fazi Konferencijske lige i sanjario: “Što ako…”. To “što ako” je nikada bliže, a mi se nadamo da će Jakov za dva mjeseca podignuti svoj prvi trofej u karijeri i sa suigračima krenuti u borbu za novi europski izlet Zrinjskog.

Nogomet piše lijepe priče.

Kompletiranjem 22. kola Premijer lige BiH, poznat je raspored za treći dio prvenstva.

Zaostala utakmica između Sarajeva i Borca na rasporedu je 26. ožujka, ali ona ne može promijeniti stanje na tablici.

Zrinjski u posljednji dio prvenstva kreće s prve pozicije. Plemići imaju 57 bodova, šest više od Borca i 11 od Sarajeva koji imaju utakmicu manje.

U nastavku vam donosimo raspored Zrinjskog za ostatak sezone.

1. kolo (29. ožujka)

• Zrinjski – Sloboda

2. kolo (5. ili 6. travnja)

• Zrinjski – Borac

3. kolo (12. ili 13. travnja)

• Sarajevo – Zrinjski

4. kolo (19. travnja)

• Zrinjski – Željezničar

5. kolo (23. travnja)

• Sloga – Zrinjski

6. kolo (26. ili 27. travnja)

• Zrinjski – Široki Brijeg

7. kolo (3. ili 4. svibnja)

• Velež – Zrinjski

8. kolo (10. ili 11. svibnja)

• Zrinjski – Radnik

9. kolo (17. ili 18. svibnja)

• Posušje – Zrinjski

10. kolo (25. svibnja)

• Zrinjski – Igman

11. kolo (31. svibnja)

• GOŠK – Zrinjski

Nogometaši Zrinjskog porazom od Sarajeva oprostili su se od Kupa BiH, a jedina svijetla točka u uzvratu bio je Marko Marić koji je spasio Zrinjski težeg poraza obranivši jedanaesterac i nekoliko čistih zicera gostiju iz Sarajeva.

Za potrebu priče, vratimo se malo unatrag. Marić je prije nešto više od dvije godine upravo protiv Sarajeva debitirao u Premijer ligi BiH. Stigao je kao vatrogasno rješenje nakon odlaska Josipa Čondrića, a postao jedan od nositelja kluba koji će u sljedeća tri mjeseca protutnjati ligom i kupom i osvojiti prvu dvostruku krunu u svojoj povijesti. Marić je na tom putu primio samo devet golova, od čega ih je pet bilo na kraju sezone kada je Zrinjski već i osigurao titulu.

U sljedećoj sezoni je potvrdio o kakvom se golmanu radi. U “onoj” utakmici protiv Urartua sjajnom paradom obranio je jedanaesterac gostima, da bi potom Hrvoje Barišić potvrdio prolaz u drugo pretkolo Lige prvaka. “Zlatna obrana” – vrištale su naslovnice medija, a ispostavit će se da su bili u pravu jer je ta obrana bila jedna od presudnih u osiguravanju prve grupne faze nekog europskog natjecanja u povijesti kluba i države.

O nastupima protiv Aston Ville, Alkmaara i Legije ne treba trošiti puno riječi, dovoljno je samo pogledati highlightse, posebno one protiv Aston Ville. Marić se tim utakmicama dokazao na velikoj sceni i ubrzo su u klub počeli dolaziti razni upiti za njegove usluge. Najviše je zagrizao njemački HSV, ali Mariću se nije žurilo i više je puta istaknuo kako mu je ovdje super i da će otići tek kada i on i klub budu zadovoljni. Sjajan pristup na terenu i izvan njega prepoznali su i navijači koji su ga nagradili trofejom Filip Šunjić Pipa.

Ljubav je, sa strane kluba, pukla samo godinu dana nakon prvog europskog izleta. Vodstvo Zrinjskog je tri tjedna nakon utakmice protiv Aston Ville u klub vratilo Gorana Karačića. Svima je bilo jasno da je s Gogom dogovoreno da preuzima mjesto prvog golmana ili odmah ili na ljeto, ovisno o ponudama za Marića, ali to se nije dogodilo. Unatoč svim naporima kluba da ga se “riješi” prošlo ljeto, Marić je ostao i Zrinjski se na zimskoj pauzi našao u lošoj situaciji.

Pregovori s Marićem oko novog ugovora nisu uspjeli, dok je Karačiću ugovor istekao i koji je navodno već bio dogovorio odlazak u Tursku. Zrinjski je, da ne bi na ljeto ostao bez obojice, brzo reagirao i s Gogom potpisao novi ugovor. Kroz određene kanale odmah su puštene vijesti o “sumanutoj svoti novca” koju je Marić tražio, da bi se dio navijača odmah okrenuo protiv njega. Jer, što će nam ovaj umišljeni lik koji se nekada davno učlanio u svoj lokalni NK Široki Brijeg, dok su na klupi naši Mostarci.

Ubrzo su procurile i te “sumanute svote” što je Marić navodno tražio da bi ispalo da one nisu pretjerane koliko se pričalo i da su tražena povećanja pristojna i zaslužena igrama na terenu. Klub je poručio da je to za njih previše i okrenuo se Karačiću.

Da se razumijemo, ovaj tekst nije ni o Gogi ni o njegovim kvalitetama. Dobro je ušao u nastavak sezone i u narednom razdoblju će nam pokazati je li on ono što u ovom trenutku Zrinjskom treba. Ovo je tekst o odnosu kluba prema igračima koji su se uvijek na pravi način odnosili prema dresu s lentom. Dok se u klub vraćaju igrači koji su nakon odlaska iz Zrinjskog provocirali njegove navijače, slavili golove, obračunavali se s bivšim suigračima, najavljivali proslavu titule ispred Vječne vatre, ovakav tretman dobivaju oni što ostanu vjerni Zrinjskom. Dok se nepotrebno nagomilavaju igrači i preplaćuju svakakve “zvijezde”, za ovakve igrače nema novca.

Zrinjski se zbog svega odlučio na taktiku preuzetu od nekih hrvatskih klubova. Ako ne želiš potpisati novi ugovor pod našim uvjetima, ideš na klupu do njegovog isteka. Ovakve odluke nikada nisu jasne jer ako imaš igrača koji ti donosi razliku i pomoći će ti u borbi za titule, zašto ne ići s njim do kraja pa si po završetku sezone pružiti ruku, zahvaliti i pozdraviti se do možda nekog novog susreta.

Unatoč svemu, nigdje niste mogli pročitati da je Marić rekao nešto protiv trenera ili kluba. Prihvatio je odluku, sjeo na klupu i čekao priliku da možda još koji put do isteka ugovora stane među vratnice svoga kluba. Kada se Karačić razbolio, Mario Ivanković je bio primoran dati mu priliku i u tri utakmice (Velež i 2x Sarajevo) je ponovno pokazao da je riječ o jednom od najboljih golmana u povijesti kluba.

Bilo bi zanimljivo vidjeti kako će Ivanković i ostali u klubu nakon svega pogledati Marića u oči i reći mu da se unatoč onakvoj utakmici vraća na klupu jer ne pristaje na manje novca od onoga što zaslužuje.

Marić će ponovno bez riječi prihvatiti odluku, sjesti na klupu i biti na raspolaganju treneru ako ga opet bude “primoran” uvesti u igru.

Ako je utakmica protiv Sarajeva bila Marićev posljednji ples, otplesao ga je vrhunski. Gospodski oproštaj vrhunskog golmana, a još većeg čovjeka.

Ili kako je to jedan forumaš napisao:

Ako ti je ovo zadnja tekma u dresu s lentom, samo da kažem da boljeg vratara u novijoj povijesti nismo imali.

Kiša je te srijede napokon prestala padati. Dok su se igrači Zrinjskog i Veleža pripremali za nastavak utakmice, promrzli navijači Plemića koji su obučeni u bijele majice okupirali Zenicu, počeli su sa zagrijavanjem glasnica za drugo poluvrijeme finala Kupa BiH. 

Nije im trebalo dugo da se zagriju.

Veležovi igrači su u 52. minuti pokušali iznijeti loptu nakon slobodnog udarca Zrinjskog. Antonio Ivančić je iskoristio konfuziju u protivničkim redovima i iz prve prebacio loptu na desnu stranu za Josipa Ćorluku koji je iz prve šalje u kazneni prostor gdje ju Mario Ćuže iz prve lijevom nogom šalje u bliži kut Osmana Hadžikića. Mat u tri poteza za veliko slavlje igrača i navijača u bijelom.

Tim golom Zrinjski je stigao do svog drugog naslova pobjednika Kupa BiH, ali i prve dvostruke krune u povijesti. Ćuže se prometnuo u heroja, ne samo zbog osiguravanja dugoočekivanog Kupa, nego i zbog toga što je u finalu nadigran mrski gradski rival. 

Mario Ćuže u Zrinjski je prvi put stigao u ljeto 2022. na jednogodišnju posudbu iz Dinama. Zagrebački klub već ga je neko vrijeme slao po posudbama, a potpisniku ovih redova u najboljem sjećanju ostala je ona prva – u Istri. Bljesnuo je u prvih šest utakmica sa šest golova i asistencijom i postao hit HNL-a. Naravno da mu je nakon toga produkcija opala, ali je ostao jako važan igrač momčadi koja se borila za ostanak i u većini utakmica na terenu je proveo svih 90 minuta.

Ivan Prelec šaltao ga je po potrebi s lijevog krila na napadača ili polušpicu, a pokazao je (pogotovo za te godine) i zrelost u defenzivi koja je posebno do izražaja dolazila kada bi se tijekom nekih utakmica spustio i na beka.

Dok se tijekom zimske pauze pripremao za povratak u Pulu, Nenad Bjelica odlučio je da će ga tu polusezonu ipak ostaviti u Dinamu za koji je u tih nekoliko mjeseci nastupio u 13 utakmica (575 minuta) i postigao dva pogotka. Ujesen je opet poslan na posudbu, u Lokomotivu, ali nakon dva mjeseca i šest nastupa ponovno je vraćen u Dinamo kako bi grijao klupu, ako bi uopće i bio u sastavu. Uslijedile su dvije posudbe u ukrajinski Dnjipro gdje se preporodio. Ukrajinci su ga željeli i otkupiti, ali se u priču upleo rat i Ćuže se ponovno našao u Zagrebu, nesiguran što budućnost nosi za njegovu karijeru.

Ostatak te sezone 2021/22 proveo je u Dinamovoj drugoj momčadi gdje je održavao formu, da bi na ljeto “sletio” u Mostar na novu jednogodišnju posudbu. Tadašnji trener Zrinjskog, Sergej Jakirović, bio je oduševljen novim pojačanjem kojega je u razgovoru za Sportske novosti prozvao “mostarskim Thomasom Müllerom” i priznao kako bi igrač takvog kalibra Plemićima bio nedostupan da nije počeo rat u Ukrajini.

Novi suigrači su ga odlično prihvatili i krenuli za**bavati zbog novog nadimka, a dobro je prihvaćen i na tribinama od tradicionalno teške mostarske publike koja je brzo vidjela o kakvom se igraču radi. 

“Odlučio sam doći i zasad sam oduševljen. Čak je puno bolje nego su mi pričali. Čekam da krene liga, da krenemo u obranu naslova, a nadam se i duploj kruni”, najavio je prije početka sezone koju je završio s double-double učinkom (11 golova i 10 asistencija) i u kojoj je upravo on Zrinjskom donio spomenutu duplu krunu, prvu u klupskoj povijesti. 

Po isteku posudbe vratio se u Dinamo u kojemu i dalje nije imao mjesta, a u Mostaru su se potajno nadali kako bi ga mogli vratiti u svoje redove unatoč dobrim ponudama koje je imao iz inozemstva. Šuškanja su postajala sve glasnija da bi Zrinjski početkom srpnja sjajnim videima potvrdio da se Ćuže vraća u Mostar, ali ovaj put kao njihov igrač. S Dinamom je dogovoren transfer, a Mario je stavio potpis na četverogodišnji ugovor.

Sa Zrinjskim je nastavio ispisivati povijest, osiguran je prvi nastup u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja gdje su se sjajno nosili s renomiranim protivnicima, ponovno je bio strijelac u finalu Kupa kojega su Plemići osvojili pobijedivši Borac, a sezonu je završio blizu novog double-doublea (16 golova i 9 asistencija).

Mario je taktički zahvalan igrač jer može igrati više pozicija, a radilica je i u obrani što ne viđamo često od krilnih igrača. Naravno da ima i mana, jer da nema sigurno ga ne bi gledali u Mostaru. Zna imati crnih rupa, što se posebno vidjelo u prvih nekoliko mjeseci po povratku u Zrinjski kada se ponekad činilo kao da nikada nije igrao s tadašnjim suigračima, da bi potom eksplodirao u drugom dijelu sezone, a zbog driblinga viška često sebi zna nepotrebno stvoriti probleme u završnici.

Od njegovog dolaska u klub, svaki prijelazni rok se spominjao mogući transfer. Ove zime je prvi put bilo zatišje jer su oči uprte u Nardina Mulahusejnovića i još neke igrače, da bi upravo Ćuže iznenada napustio Zrinjski. Stigla je ponuda iz Južne Koreje, točnije Gangwona za koji je igrao i kapetan Nemanja Bilbija, a ona je očito bila prihvatljiva i igraču i klubu.

Zrinjski nikada ne objavljuje koliko su zaradili na prodaji svojih igrača i uvijek smo osuđeni na insajderske informacije i nagađanja, a one ovaj put kažu da su Mostarci prodajom Ćuže zaradili 300 000 eura. Ako je istina, složit ćete se i da nije neka cifra s obzirom na to da je riječ o jednom od najvažnijih igrača kluba, da je u pitanju Južna Koreja, da je igračeva procijenjena vrijednost 800 000 eura, te da ima još dvije i pol godine ugovora. Velika je mogućnost i da se igraču izašlo u susret, s čim nemam problem jer je itekako zaslužio.

Koliki je trag u Mostaru ostavio za samo dvije i pol sezone govori i podatak da je postao sedmi strijelac u povijesti Zrinjskog – 116 utakmica, 31 gol i 21 asistencija. Proživio je s klubom neke od najtežih trenutaka (Slovan Bratislava), da bi potom kao jedan od glavnih likova sudjelovao u stvaranju nekih od najljepših trenutaka u Plemićkoj povijesti.

Iako je već dugo prisutan u nogometnoj javnosti, Ćuže ima samo 25 godina. Ponudu iz Južne Koreje je očito vidio kao priliku da se financijski osigura, a ako se nekada poželi vratiti u Mostar, dočekat ćemo ga raširenih ruku. Bilo je sjajnih i onih nešto manje sjajnih zajedničkih trenutaka, ali mu nijedan navijač neće zaboraviti Zenicu 17. svibnja 2023.

Kao što sam naslov kaže: Mario, hvala ti.

Pobjedama na Grbavici protiv Željezničara i u Mostaru protiv Širokog Brijega, Plemići za sada uspješno apsolviraju niz derbija.

Bile su to dvije utakmice u kojima je Zrinjski stavom, zalaganjem i igrom (tim redoslijedom) podsjetio na prethodne šampionske sezone.

Unatoč ozljedama čak sedmorice igrača, trener Ivanković je čini se uspio pronaći dobitnu kombinaciju.
Posebice je vidljiv napredak veznog reda na čelu sa Surdanovićem i Ćavarom, a ekipa je po prvi put ove sezone povezala dvije utakmice sa čistom mrežom dozvolivši zajedno Željezničaru i Širokom Brijegu samo jedan udarac u okvir gola(!).

Mašić je u obje utakmice bio starter što jasno pokazuje da su pridošlice u smiraju prijelaznog roka itekako osvježile i promijenile krvnu sliku ekipe. Veliki dobitak su i sve zapaženije igre Frana Topića na desnom krilu, koji kao u21 igrač daje ekipi dodatnu kvalitetu kojom mladi igrač više nije teret. Također treba spomenuti i Nardina Mulahusjenovića, koji čitavo ovo vrijeme viteški pokušava minimalizirati utjecaj nedostatka kapetana Nemanje Bilbije.

I zaista, ovim pobjedama i govorom tijela igrača vraćena je boja na lice navijača Zrinjskog, boja koja je opravdano blijedila pod utjecajem ne baš uvjerljive igre u većini utakmica koje je Zrinjski ove sezone odigrao.

Iako su sigurno još neki upitnici iznad glava svih onih kojima Zrinjski nešto znači, bodovni saldo i pogled na tablicu je izuzetno zadovoljavajući.

Osim bodovnog značaja, pobjede su dodatno učvrstile dobru atmosferu i potrebni mir pred subotu i gradski derbi s ekipom Veleža, koja istini za volju, ne može biti zadovoljna ulaskom u novu sezonu.

Rođeni su trenutno na 8. mjestu sa 9 prikupljenih bodova iz 7 odigranih utakmica što je dovelo do promjena u upravljačkim strukturama, ali i na klupi. Čini se da je utakmica protiv GOŠK-a došla u najboljem trenutku za novog trenera Irfana Buza kojom je prekinut niz od četiri utakmice bez pobjede.
No, unatoč visokoj pobjedi od 4-0, Velež je pokazao i dosta nesigurnosti u zadnjoj liniji u prvih 20-ak minuta potvrdivši da na tom dijelu imaju dosta problema.

Očekivani sastavi:

Velež: Mlinarić; Jevtović, Milak; Vehabović, Pršeš, Halilović; Šturm, Hrkać, Mehremić, Oreč; Hadžikić

Zrinjski: Mulahusejnović; Ćuže, Topić; Ivančić, Ćavar, Surdanović; Tičinović, Barišić, Mašić, Ćorluka; Marić

Momentum na strani Zrinjskog

Unatoč nedostatku nekih od najvažnijih igrača, labilnoj formi onih stožernih, a mora se priznati i neskrivenim kuloarskim sumnjama u stručni stožer, Zrinjski nije potonuo.

Pa tako, osim već davno zaboravljene nekonkurentnosti protiv Guimaraesa i friškog sjećanja na naivno ispuštena tri boda protiv Borca, ne može se reći da je bilo kikseva koji bi već sada zaustavili pehar osvajača Premijer lige na svom devetom putovanju prema Bijelom Brijegu.

Pozitivan momentum je zagrlio Zrinjski i bitno je to prepoznati, kako navijačima, tako i akterima na terenu i pored njega koji imaju priliku ovaj jesenski rok položiti s najvišim ocjenama.

Vjetar koji je dobrim dijelom ove sezone, kako se činilo, puhao u prsa nogometaša Zrinjskog, polako postaje vjetar u leđa.

Dobar vjetar u leđa koji svima treba.

Ljeto je 2021. godine. Iako nije uspio izboriti Europu, uprava kluba dala je povjerenje Sergeju Jakiroviću i on je krenuo u sastavljanje momčadi za novu sezonu i povratak Zrinjskog tamo gdje mu je i mjesto, u sami vrh bh. nogometa.

Jakirović je nastavio gdje je stao nekoliko mjeseci ranije po svom dolasku u klub. Tada je iskoristio svoje znanje o drugom rangu HNL-a koje je prikupljao čestim odlascima na stadione dok je vodio Sesvete i Goricu. U zimskom prijelaznom roku u klub su stizali igrači iz Zmijavaca, druge momčadi Osijeka, Dubrave, Neretvanca… I dok su navijači Zrinjskog čekali neko zvučnije pojačanje, Jakirović je i u ljetnom prijelaznom roku nastavio sa svojom sportskom politikom i 15. srpnja klub je službeno predstavio novo pojačanje – Matiju Malekinušića.

Dvadesetdvogodišnji krilni napadač u naš klub dolazi nakon što je dvije godine igrao za NK Sesvete, a u prethodnoj sezoni u 27 utakmica upisao je četiri pogotka i trinaest asistencija te je prvenstvo zaključio kao prvi asistent 2. HNL. Malekinušić je rođen u Zagrebu, u mlađim uzrastima bio je član U17 i U19 momčadi GNK Dinamo, a u prvoj seniorskoj sezoni igrao je za NK Trnje, objavio je tada Zrinjski. Navijačima je prošlo malo ispod radara jer, kao što smo rekli, oni su zazivali neka “veća” pojačanja, a Jakirović im je upravo doveo igrača Sesveta. 

Od 32 odigrane utakmice u prvoj sezoni, Malekinušić je 22 počeo s klupe. Nije se bunio, kada god je ušao u igru pružio je maksimum, te je bio igrač na kojega se Jakirović uvijek mogao osloniti tijekom dominantnog osvajanja titule. U drugoj sezoni u klubu nastavio je ulaziti s klupe, a imao je isti statistički učinak kao u prvoj – dva gola i tri asistencije. Ipak, kada je ta Matijina sezona u pitanju, navijačima je u glavi ostala ona nepotrebno izgubljena lopta u Bratislavi nakon koje Zrinjski prima gol u 122. minuti utakmice. Ali, Matija će se iskupiti godinu dana kasnije…

Statistički, iza sebe ima najbolju godinu u karijeri (9 golova i 8 asistencija), ali navijači znaju da je tu bilo i puno više od same statistike. Bio je jedan od najvažnijih igrača Plemića koji su napravili najveći uspjeh u povijesti bh. nogometa osiguravši prvu europsku jesen u povijesti kluba. U demoliranju Breidablika u Mostaru zabio je dva gola i jednom asistirao, a ono najbolje sačuvao je za grupnu fazu.

U legendarnom preokretu protiv AZ-a sjajno je asistirao Aldinu Hrvanoviću za izjednačenje, a zatim pogodio vratnicu nakon koje Zvonimir Kožulj natrčava i posprema loptu u praznu mrežu za 4:3. Protiv Aston Ville u Birminghamu i u dvije utakmice protiv Legije odigrao je pristojno, da bi u posljednje dvije utakmice oduševio čak i UEFA-u.

U Alkmaaru je prebačen s pozicije desnog krila na lijevog beka! Igrač koji je po vokaciji krilo na drugoj strani terena odjednom se protiv ovakvog protivnika našao sa zadaćom da brani njihovo opasno krilo i beka koji će nakon te sezone napraviti transfer u Southampton. Unatoč minimalnom porazu, Matija je bio jedan od najboljih igrača utakmice. Nisu mu smetali ni snijeg i niska temperatura, ni jak protivnik, ni nova pozicija i bio ga je užitak gledati kako “gine” za svoj klub. 

Bili smo prisiljeni praviti rotacije. Malekinušić je odigrao lijevog bočnog na njihovog možda i najboljeg igrača, maksimalno 90 minuta. Poslije utakmice sam mu rekao da mu skidam kapu, za svaku sekundu, za krv koju si prolio, rekao je tada privremeni trener Mario Ivanković, a oduševljena je bila i svjetska sportska javnost jer je Malac dobio jednu od najvećih ocjena u cijelom tjednu i uvršten je u momčad kola.

Nagrada za takvu utakmicu stigla je u posljednjem kolu u Mostaru i to protiv onog najvećeg u grupi – Aston Ville. Igrala se 87. minuta kada je Tomislav Kiš loptu proslijedio lijevo do Malekinušića koji je povukao loptu, krenuo prema sredini, driblingom izbacio jednog igrača, namjestio se i savršeno pogodio za delirij pod Bijelim brijegom. Skinuo je dres i pun emocija proslavio s punom zapadnom tribinom. Zasluženo.

Majstoriju je prepoznala i UEFA koja je Matijin gol proglasila najboljim u posljednjem kolu.

Nastavio je Malac s jako dobrim igrama kroz cijelu sezonu, a svoju igru digao je na razinu više opet kada je bilo najpotrebnije, protiv Borca u finalu Kupa BiH. Zrinjski je u obje utakmice slavio s 1:0, a on je sudjelovao u oba gola. Prvo je u Mostaru sjajno vanjskom asistirao Mariju Ćuži, da bi u Banja Luci i sam zabio. Primio je loptu prsima i desnom nogom zakucao u gol za potvrdu obrane naslova pobjednika Kupa BiH.

Ideja za tekst stigla je sama od sebe tijekom posljednjeg ligaškog duela s Borcem. Tijekom utakmice Matija je prebačen na desnog beka i opet je odigrao jako dobro na neprirodnoj poziciji. Da, mogao je kod onog gola i bolje reagirati, ali zar stvarno na toj poziciji očekujemo perfekciju od igrača kojemu su primarne uloge one u napadu? Gledati igrača tvog kluba kako u 90. minuti prljavog dresa sprinta prema naprijed, a nekoliko trenutaka kasnije uklizava u obrani i iznosi loptu je užitak za svakog navijača bilo kojega kluba.

Iako osporavan odmah po svom dolasku, Matija je skupio 120 nastupa za Zrinjski, potpisao novi ugovor i izravno sudjelovao u jednim od najljepših trenutaka u povijesti kluba.

Da, mnogi ne vole ovaj izraz vojnik kluba. Jer da, tako su se nazivali mnogi igrači u prošlosti pa nam se kasnije obilo od glavu. Jer da, to su igrači koji ne igraju besplatno, nego su fino plaćeni za svoje usluge. Ali, mislim da je ovo najbolji izraz kojim se može opisati Matija.

Legendarni Tony Adams izrekao je jedan od najboljih citata u povijesti nogometa: “Play for the name on the front of the shirt, and they’ll remember the name on the back”. Upravo to je napravio Matija Malekinušić.

26. je lipnja 2018. godine. Hrvatska nogometna reprezentacija na Rostov Areni protiv Islanda igra svoju treću utakmicu na Svjetskom prvenstvu na kojemu će ostvariti svoj najveći uspjeh u povijesti. 

Sudac Mateu Lahoz u 65. minuti dao je znak da je vrijeme za izmjenu, a 40-ak tisuća okupljenih ustalo je zapljeskati jer je igru napuštao veliki Luka Modrić. Umjesto njega na teren je istrčao 26-godišnjak koji će nakon turnira ostvariti jedan od najvećih izlaznih transfera u povijesti Rijeke – Filip Bradarić.

23. je svibnja 2024. godine. HŠK Zrinjski u uzvratnoj utakmici finala Kupa BiH gostuje u Banjoj Luci kod Borca i brani 1:0 iz prve utakmice. Sudac Irfan Peljto u 81. minuti dao je znak da je vrijeme za izmjenu, a 300-tinjak gostujućih navijača pljeskom je iz igre ispratilo ljubimca navijača mostarskog kluba, Tomislava Kiša. Umjesto njega na teren je istrčao 32-godišnjak koji je u posljednjih nekoliko mjeseci navijačima Zrinjskog također postao jedan od omiljenih igrača – Filip Bradarić.

Osam sekundi (!) nakon ulaska u igru lopta stiže do Bradarića koji je sjajno podiže za Matiju Malekinušića koji je prima prsima i desnom nogom zakucava u gol za potvrdu obrane naslova pobjednika Kupa BiH.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli HŠK Zrinjski Mostar (@hsk.zrinjski)

“Daj mi minutu da ih riješim, daj mi minutu”, vikao je Bradarić u kameru nakon utakmice i otišao primiti medalju, prvu nakon onoga srebra u Rusiji…

Što se dogodilo u ovih šest godina između medalje na Svjetskom prvenstvu i medalje osvajača Kupa BiH?

Da ne dužimo previše o tom razdoblju, nakon Rusije ostvario je višemilijunski transfer u Cagliari gdje je u prvoj sezoni nastupio u 29 utakmica pružajući solidne partije. Klub sa Sardinije je u ljeto 2019. i ovako natrpanu središnjicu terena dodatno pojačao Radjom Nainggolanom i Markom Rogom, pa se Bradarić odlučio na posudbu u Hajduk gdje je bio jedan od najvažnijih igrača. Velike planove za svojih 3-5-2 s Bradarićem je imao i novi trener Igor Tudor, ali njegove dobre igre nisu prošle nezapaženo pa je španjolski prvoligaš Celta Vigo otkupio Bradarićevu posudbu za 500 000 eura. 

U Celti je nastupio u 14 od 18 mogućih utakmica nakon čega ga Cagliari šalje u Al-Ain, a na kraju sezone 2020/21 njegov ugovor od Talijana za dva milijuna eura otkupljuje Al-Ahli gdje se zadržao nešto više od godinu dana kada je odlučio raskinuti ugovor i vratiti se u Europu. Bio je pred povratkom u matični Hajduk kada mu se dogodio veliki peh. Pred kraj 2022. godine doživio je prijelom noge na malonogometnom turniru u Trilju. Uslijedio je višemjesečni oporavak, povratak u Split je propao, ali to je iskoristio Zrinjski koji je iskusnog veznjaka potpisao u kolovozu prošle godine uoči važnog dvomeča s islandskim Breidablikom.

Bradarić je u Zrinjski došao zamišljen kao veliko pojačanje s iskustvom koje će biti jako važno u potencijalnom povijesnom nastupu u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja. Bilo je vidljivo da je došao s viškom kilograma i da je teška ozljeda ostavila traga. Prve nastupe za Plemiće upisao je u grupnoj fazi Konferencijske lige gdje je trener Krunoslav Rendulić pokušao iskoristiti njegovo spomenuto iskustvo, dok u ligi nije dobivao puno prilika i često je bio žrtva U21 pravila. Nije se bunio, kondicijski treneri s kojima je radio po posebnom programu su stalno hvalili njegov napredak i radnu etiku, a fizički napredak bio je vidljiv iz dana u dan.

Na kraju prvog dijela sezone naslovnice bh. i hrvatskih, uvijek “dobro upućenih”, portala (što smo vidjeli i u slučaju Tomislava Kiša) vrištale su o Bradarićevom odlasku iz Zrinjskog. “Na velika vrata stigao u Zrinjski, a odlazi neprimjetno” – pisalo je u naslovu jednog “eminentnog” bh. portala dok su u tekstu to još začinili s: “Nagledali smo se u prošlosti slučajeva kada igrači dođu u neki klub u Premijer ligi BiH, nastane veliki “hajp” oko njih, no oni podbace i na mala vrata isti klub, ali i ligu napuste. Takav sada slučaj prema neslužbenim informacijama dolazi iz Mostara.”

Bradarić je u klubu ne samo ostao, nego na zimske pripreme stigao (ne)prepoznatljiv. Fizički je izgledao prepolovljen, a na terenu je počeo pokazivati djeliće one svoje magije koja ga je i odvela u klubove liga petice. Do početka drugog dijela sezone ta magija je bila sve vidljivija, a u posljednja tri mjeseca postao je jedan od najvažnijih igrača u sustavu novog trenera Željka Petrovića.

Svjesno ili nesvjesno preuzeo je ulogu vođe veznog reda i postao igrač koji pokreće napade Plemića. Njegova progresivna dodavanja ubrzala su napad momčadi i podsjetila na onaj moćni Zrinjski koji je u nekoliko poteza znao izigrati cijelu protivničku momčad i bez puno muke doći do gola. Osim na terenu, Bradarić se pokazao i kao veliki gospodin izvan njega. Suigrači su ga hvalili u mnogim izjavama za medije, a u prilog tomu idu i informacije koje su pristizale iz kluba, a otkrivale su da se radi o sjajnom i skromnom momku čiji karakter uopće ne otkriva kakvu karijeru i uspjehe ima iza sebe. A sjetimo se samo nekih “velikih” imena koja su do sada prolazila kroz klub i za sobom u gotovo svim slučajevima ostavila samo nered…

Brada je prije uzvrata protiv Borca imao velikih problema sa zdravljem, najavljivalo se da neće ni putovati, ali je unatoč visokoj temperaturi stisnuo zube, otputovao u Banja Luku, ušao u igru i u prvom dodiru s loptom asistirao za pobjednički gol.

“U karanteni protiv Tuzle me uhvatilo i bilo je gadno, tri-četiri dana temperatura, ali rekao sam da ću dati sve od sebe pa makar ovdje na tribini sjedio i gledao jer ne mogu ostati kući a da se oni bore i pišaju krv na terenu. Rekao sam da moram biti tu i hvala dragom Bogu i svim ljudima, desilo se što se desilo, najbitnije je da smo pobijedili i to je to”, rekao je Bradarić nakon utakmice i dodao:

“Sretan sam i zadovoljan i nadam se da ću tu ostati. Iskreno to kažem. Popričat ćemo i vidjeti, ali s moje strane je to baš tako”.

Hoće li Brada ostati ili ne, vidjet ćemo kroz sljedećih nekoliko tjedana. Pri svakom dodiru s loptom vidljivo je da je iznad ne samo Premijer lige BiH, nego vjerojatno i HNL-a. Ponuda mu sigurno neće nedostajati, ali prema neslužbenim informacijama portala The Nobles, Brada bi trebao ostati u Zrinjskom.

Ovim mu se putem svejedno želimo zahvaliti na svemu što je napravio u ovoj sezoni i što je pokazao kako se jedan igrač, a pogotovo takvog kalibra, treba odnositi prema dresu s lentom. Na terenu i izvan njega.

Brada, ostani.

“Da mi je da te upoznam, odvedem sebi u Mostar, zaljubit ćeš se u njeg’ i ostat’ kraj mene”, riječi su jedne popularne mostarske pjesme koje su se po tko zna koji put pokazale istinitima. 

Dario Čanađija u Mostaru je proveo samo nekoliko mjeseci, a iz njega odlazi pun emocija i prijateljstava, te uz obećanje da će se sigurno vratiti.

– Sedam mjeseci u Zrinjskom, a imao sam osjećaj kao da sam tu sedam godina. Veliki trag na meni ostavili su prvenstveno suigrači, pogotovo ta neka okosnica ekipe s kojom sam se najviše i družio, pa onda navijači, klub, grad, dosta ljudi koje sam upoznao izvan nogometa i ostao prijatelj s njima… Svi su ostavili jako veliki trag, bilo je puno emocija i iskreno mi nikada nije bilo teže otići. Žena i ja smo već pričali da bi kupili stan u Mostaru, što vjerojatno i hoćemo, tako da bi baš željeli ostati povezani s Mostarom bilo to da se ja vratim kao igrač, trener ili bilo što. Klub, grad, navijači, ljudi, svi su ostavili veliki utisak na mene, kazao je Čanađija za portal The Nobles.

Iako se u Mostaru nije dugo zadržao, Čanađija je uvijek biranim riječima govorio o Zrinjskom, pa nas je zanimalo što to izdvaja Plemiće od dosadašnjih klubova u njegovoj karijeri.

– Nas sedam-osam bilo je svaki dan na kavi, družili smo se sa ženama i djecom, ostajali smo poslije utakmica popiti piće i podružiti se, svi smo bili u svakodnevnoj komunikaciji i druženju i osjetila se ta sinergija. Dogodila se i Europa koja je samo dodatno utjecala na sve to. Imao sam ja i u Rijeci vrhunsku atmosferu i prijatelje za cijeli život, u Olimpiji smo osvojili duplu krunu i imali neke prekrasne trenutke, ali u Zrinjskom se stvorila baš ta neka kemija između nas, napravili smo i taj povijesni uspjeh i vjerujem da će ova sezona na kraju biti još uspješnija kada to sve sjedne na svoje mjesto. Posebno se izdvaja ta neka toplina unutar kluba. Ne osjećaš se kao u nekim klubovima, pogotovo vani, da dođeš samo odraditi posao, bila je ta obiteljska atmosfera i osjećao si se kao da si došao doma u dnevni boravak, a ne na posao, otkriva nam Čanađija.

Ovaj neumorni veznjak sudjelovao je u povijesnom uspjehu Zrinjskog i plasmanu u grupnu fazu Konferencijske lige, a na tom putu odigrao je nekoliko sjajnih utakmica. 

– Jako mi je teško izdvojiti najdražu utakmicu jer ih je bilo jako puno. Npr. ona domaća utakmica protiv Urartua gdje se nekako sve otvorilo, pa ona utakmica kući protiv Breidablika kada smo jednom nogom, a i više, zakoračili prema grupnoj fazi što je bilo prekrasno, a da ne pričam o Alkmaaru i Aston Villi. Bilo je stvarno prekrasnih utakmica, a bilo je i dobrih utakmica za uživanje, ističe Čanađija usput se prisjećajući i utakmica koje mu nisu ostale u baš dragom sjećanju. Posebno ističe dvomeč protiv kluba na čiji se spomen svakom navijaču Zrinjskog vraćaju užasne uspomene.

Trn u oku je Slovan Bratislava. U prvoj utakmici smo osjetili da možemo, u nekim trenucima smo bili i bolji, ali bezvezno primimo gol. Pokušavaš, trudiš se izjednačiti, imaš dobre prilike, ali lopta neće u gol. U gostima također, vidjeli smo na kraju da možemo kada smo ih stisnuli, ali smo bojažljivo ušli u utakmicu i iz prekida odmah primili gol. A čak i onaj LASK. Vodimo 1:0, sve imamo pod kontrolom, a propuštamo i priliku za 2:0. Tu smo možda trebali biti pametniji i oprezniji jer primamo gol za 1:1, a s 1:0 smo bili u produžecima i sigurno bi se drugačije otvarala utakmica. Za te utakmice mislim da smo mogli više napraviti.

Nakon gostovanja kod Aston Ville u Birminghamu, pojavila se zanimljiva priča kako ga je popularni Nicolo Zaniolo zamolio za dres nakon utakmice.

– Nije baš tako bilo, prisjeća se kroz smijeh. Bili smo jedan pored drugog na centru, a kako sam igrao u Italiji znam ponešto talijanskog jezika, nešto sam ga upitao i on je odgovorio, nakon čega je rekao “pa ja tebe znam, ti si igrao u Speziji”. On je rođen u tom kraju pa je pratio Speziju i išao na utakmice, makar je on u to vrijeme igrao u Entelli koja je na pola sata od Spezije. Nakon razgovora smo razmijenili dresove i tako je točno išla priča, otkriva Čanađija za portal The Nobles.

Čane je bio jedan od najstandardnijih igrača Zrinjskog u prvom dijelu sezone. Za Plemiće je odigrao 31 utakmicu i upisao tri asistencije. Odnosno, propustio je samo gostovanja kod Alkmaara i Zvijezde 09. Očekivano su u klub počeli stizati upiti za njegove usluge i na kraju se odlučio ponovno otisnuti u inozemstvo potpisavši ugovor s grčkim Kifisiasom.

– Došla je ta ponuda iz Grčke. Razgovarali smo s trenerom i klubom, procijenili smo da će u drugom dijelu sezone više prilike dobivati neki drugi, mlađi igrači, što je i normalno. Na kraju sam u dogovoru s njima odlučio da je bolje da idem negdje gdje ću igrati, tako da sam otišao u Grčku. Što se nove momčadi tiče, ovdje ima dosta kvalitete i mislim da ćemo se sada krenuti dizati. Došlo je dosta dobrih igrača s renomiranim karijerama i vjerujem da neće biti problema s ostankom, ali to je uvijek teško i ne smiješ se nikada opustiti jer je i prvenstvo malo specifično i teško.

Bivši trener Plemića, Sergej Jakirović, često je volio uspoređivati Premijer ligu BiH s HNL-om i smatrao je da bi Zrinjski dobro prošao i u HNL-u, pa nas je zanimalo Čanađijino mišljenje s obzirom na to da je proveo mnogo godina u elitnom rangu hrvatskog nogometa.

– Zrinjski bi sigurno imao što tražiti u HNL-u. Igrali smo prijateljske utakmice protiv Varaždina i Lokomotive u kojima smo bili jako dobri i mislim da bi Zrinjski sigurno tamo bio u top četiri. HNL je nešto kvalitetniji od Premijer lige BiH zbog infrastrukture i toga svega, ali sigurno da Premijer liga ide u korak. Ulaže se dosta novca u terene i kada se sve to napravi sigurno će kvaliteta biti bolja. Većina klubova je financijski stabilnija i sve to doprinosi boljoj kvaliteti lige, tako da će i PLBiH sigurno imati neku uzlaznu putanju. Ono što se meni osobno više sviđa kod Premijer lige su navijači. U Hrvatskoj je to dosta centralizirano, svi navijaju za Hajduk i Dinamo, ima tamo nešto Rijeka i Osijek, ali npr. Slaven Belupo igra doma protiv Hajduka i onda 90% tribina navija za Hajduk. Dok, recimo ti dođeš igrati u Posušje i ljudi navijaju za svoj klub, neće navijati za Zrinjski… neće ljudi iz Posušja navijati za Borac ili Sarajevo. To mi se sviđa, svugdje je ta neka domaćinska atmosfera i onda je većim klubovima puno teže uzimati bodove, što smo vidjeli i po nekim našim kiksevima u prvom dijelu sezone, dodaje Čanađija.

Malo navijača i pratitelja nogometa zna da je Čanađija već prije nekoliko godina krenuo i s usavršavanjem na trenerskom planu.

– Završio sam tečaj za UEFA C licencu i trenutno mi nedostaju dva ispita za B licencu. To sam već planirao riješiti, ali kako smo stalno igrali po dvije utakmice tjedno nije bilo prostora da to završim, a kako sam sada otišao u Grčku to će vjerojatno morati pričekati do ljeta. Idem u tom nekom smjeru, završio sam i tečaj za naprednog nogometnog analitičara, sada upisujem i tečaj za nogometnog skauta, tako da se vidim u nogometu i volio bih ostati raditi u njemu. Ne znam na kojoj će to biti funkciji, ali volio bih se okušati kao glavni trener i to mi je neki cilj. Želio bih u nečemu takvom vidjeti da je to stvarno za mene i da se pronađem u tome, a ne da to radim kao čisto iz nekog hobija. Taj dio me ne zanima, želim biti baš posvećen tome i vidjeti neki napredak ako stvarno jesam za to, a ako nisam onda hvala Bogu i idemo dalje, tražit ćemo nešto drugo. Za sada bih probao taj trenerski posao, vidim se u tome, dosta učim i usavršavam se pa ćemo vidjeti gdje će me to odvesti.

Svi treneri i oni koji poznaju Čanađiju, pored nogometnih izdvajaju i njegove ljudske kvalitete. Koliko su te ljudske kvalitete i karakter bitne u razvoju jednog nogometaša?

– Jako su bitne te ljudske kvalitete, to je ono što sam uvijek naglašavao u svim intervjuima. Ova ekipa Zrinjskog je prepuna momaka koji imaju te neke ljudske vrline i kvalitete koje pomažu da u najtežim trenucima momčad ne potone, da se izvuče na svoj karakter. Bio sam u toj situaciji i u Rijeci. Mislim da sam oborio i neki rekord HNL-a, igrao sam 25-26 utakmica, a svaku sam ulazio s klupe. Tada smo osvojili i duplu krunu. Svaki trening smo trenirali 100%, nismo dizali nos i ljutili se, nismo pričali protiv onih što su igrali nego smo svi bili zajedno, bili smo im podrška. To je karakter. Trener te ne stavi u igru, ali ćeš ti doći sutra na trening i odradit ćeš to 100%, bit ćeš nasmijan i sretan zbog ekipe što je pobijedila, nećeš mrmljati protiv suigrača i trenera, nego ćeš jednostavno to prihvatiti i na svakom treningu pokušati biti što bolji. Napraviš sve što je u tvojoj moći i ako si ti pravi tebe će kad tad u nogometu nagraditi, tako da mislim da su te neke karakteristike jako bitne i drže jednu cjelinu na okupu.

Hvala svim ljudima koji su to prepoznali kod mene. Te neke stvari, da budeš na 100% i da se boriš, to nikada ne smije izostati i to je glavni temelj da budeš još bolji i da napreduješ. Kod nas se često spominje “moramo trčati, moramo ovo, moramo ono”, vani je to normalno i bez toga se ne može ni krenuti u utakmicu. Mislim da moramo biti baš pravi karakter, da svaki trening bude na najvišoj razini, a onda ni rezultati na utakmicama neće izostati, smatra Čanađija.

Na kraju je uputio i poruku Plemićkoj obitelji.

– Za kraj se želim zahvaliti svima. Klub mi je baš ostao u srcu. Dao sam od sebe koliko sam god mogao u tom trenutku. Vjerojatno sam mogao još bolje što se tiče neke igračke strane, ali nije bilo ni lagano jer sam došao u novo prvenstvo i novu sredinu. Mislim da je ovih sedam mjeseci bilo korektno. Ja ću se sigurno vraćati u Mostar i bit ću vaš veliki navijač. Kao što sam se već dogovorio s dečkima, meni u Grčkoj sezona završava 12. svibnja, doći ću u Mostar i ako sve bude u redu i ako se uzme titula, što ja vjerujem da se može, pa da to proslavimo kako treba, zaključio je Čanađija razgovor za portal The Nobles.

Nedavno smo pisali o tome što znači časno i profesionalno predstavljati HŠK Zrinjski. Dario Čanađija je po svim aspektima bio jedan od onih koji su to radili na pravi način, i na terenu i izvan njega. Zbog takvog odnosa prema klubu, navijačima i gradu, zauvijek će ostati u sjajnom sjećanju svih navijača Zrinjskog.

Čane, hvala ti i vidimo se u svibnju.