All posts by : Canca

Hrvatski športski klub Zrinjski uhvatio je pravi ritam, onaj kakav se i očekuje od prvaka. Nakon što je osigurana europska jesen, igrači su na čelu s trenerom Igorom Štimcem odlučili ispraviti početna dva kiksa u prvenstvu i vratiti se tamo gdje i pripadaju. U sami vrh.

Nakon spomenutih kikseva protiv Širokog Brijega (0:0) i Željezničara (0:2), Zrinjski je povezao tri pobjede protiv: Radnika 2:0, Sarajeva 2:0 i Posušja 1:0. Posebno impresivna pobjeda bila je protiv Sarajeva kada je protivnik nakrcan velikim imenima ostavljen na samo dvije poluprilike iz prvog poluvremena.

Ako se prisjetimo i one utakmice u Nizozemskoj protiv Utrechta koja je završena 0:0, Zrinjski u posljednje četiri utakmice nije primio pogodak. Jedan od najzaslužnijih za to je Duje Dujmović, mladi stoper koji je pod trenerom Štimcem postao neizostavan član prve postave čemu u prilog ide i podatak da je u posljednjih sedam utakmica proveo sve minute na terenu.

Dujmović je rođen u Splitu, nogometnu karijeru započeo je u Solinu iz kojeg je prešao u mlađe uzraste Rijeke, dok je seniorsko iskustvo stjecao u dresu Šibenika.

Igrao sam za juniore Solina, a usporedno s tim sam profesionalno igrao i futsal. U Solinu su zovnuli nas pet juniora na seniorski trening i ja sam jedini zadovoljio. Proveo sam jednu polusezonu kao senior i završio u Rijeci. Zvali su me još Slaven Belupo, Hrvatski dragovoljac i Hajduk. Rijeka je poslala ponudu dan prije potpisa za Hajduk, bili su konkretniji i odlučio sam prihvatiti njihovu ponudu.

U Rijeci se nisam naigrao za seniore, većinu vremena sam provodio u juniorima pa je u dogovoru s klubom odlučeno da odem na posudbu u Šibenik gdje bih dobio potrebne minute u seniorskom nogometu. Igrao sam svaku utakmicu, osvojili smo drugu ligu i izborili povratak u najviši rang nakon čega su me Damir Mišković i Rijeka povukli nazad s posudbe. Međutim, na pripremama su me stavili na lijevog beka gdje se nisam dobro snašao i gdje nisam mogao iskoristiti svoj puni potencijal, nakon čega su me ponovno poslali na posudbu u Šibenik gdje se u ta četiri mjeseca nisam puno naigrao jer je klub na mojoj poziciji imao svoje igrače koje je želio prodati. Na zimskoj pauzi stigla je ponuda Zrinjskog koju sam naravno odmah prihvatio, kazao je Dujmović na početku razgovora za portal The Nobles.

Zanimalo nas je zašto je Splićanin izabrao Rijeku ispred Hajduka.

U Rijeci je tada bila ozbiljnija priča. Iz Hajduka me je kontaktirao voditelj omladinske škole, nitko vezan za seniore, i rekli su mi da bi ostao na posudbi u Solinu. S druge strane, iz Rijeke su me zvali Mišković i trener Goran Tomić i odlučio sam se za njihovu ponudu, prisjeća se.

U redove Plemića stigao je početkom godine kada je potpisao ugovor do ljeta 2027.

Zrinjski sam čekao skoro mjesec dana. Imao sam ponudu Zorye Luhansk gdje sam bio blizu potpisa, a imao sam i ponudu Širokog Brijega. Odlučio sam čekati Zrinjski koji se javio među prvima, ali je bilo nekih problem s papirima pa sam unatoč spomenutim ponudama odlučio pričekati hoće li se sve riješiti, što mi se na kraju i isplatilo, otkriva mladi stoper za portal The Nobles.

Suradnja između Dujmovića i Zrinjskog nije mogla bolje početi i nakon samo četiri mjeseca osvojio je svoje prve trofeje u karijeri.

Svima govorim da mi je seniorska karijera savršeno počela. Sa Šibenikom sam osvojio drugu ligu, potom dođem u Mostar i sa Zrinjskim osvojim prvenstvo i superkup. Ne može bolje, govori nam Duje kroz smijeh.

Nova sezona je također počela na željeni način jer su Plemići ispunili svoj glavni cilj i osigurali novu jesen u Europi.

Završio sam prošlu sezonu u prvoj postavi, ali sam se zbog loših priprema i nekih stvari sam izbacio iz nje. Utakmice protiv Virtusa su u našim glavama bile lagane, ali su i oni na kraju došli do playoffa Konferencijske lige tako da nijedna utakmica u kvalifikacijama nije lagana. Slovan nas je u prvoj utakmici nadigrao i iskoristio svaku našu grešku. Taj Slovan iz prve utakmice mi je bio najkvalitetnija ekipa protiv koje smo igrali u ovim kvalifikacijama. Protiv Utrechta smo po meni bili bolji u obje utakmice, ali mi nismo iskoristili svoje prilike dok oni svoje jesu, što dovoljno govori o kvaliteti protivnika.

Ždrijebom je odlučeno da će Zrinjski u Konferencijskoj ligi snage odmjeriti s: Lincolnom, Mainzom, Dinamo Kijevom, Hackenom, Rakowom i Rapid Bečom.

Vjerujem da možemo biti konkurentni, posebno u ovim domaćim utakmicama protiv Lincolna, Hackena i Rapida. U gostima možemo iznenaditi Rakow, dok nas protiv Mainza i Dinamo Kijeva očekuju jako teške utakmice, ali mi vjerujemo u sebe jer smo više puta pokazali da se možemo nositi i s kvalitetnijim suparnicima, smatra igrač Zrinjskog.

Dujmović je jedan od igrača koji je najviše profitirao dolaskom Igora Štimca. Novi trener Zrinjskog sigurno zna kako se treba odnositi prema obrambenim igračima jer je u svojoj bogatoj igračkoj karijeri igrao na mjestu stopera.

Od kada je došao novi trener, ja sam odigrao skoro svaku minutu. Veliki je motivator i govornik, zna što treba reći prije utakmice kako bi nas dodatno “nabrijao”. Imamo jako dobar odnos, često me pohvali, ali i kaže što nije bilo dobro. Mnogo stvari nam govori iz svog iskustva, više gleda nas stopere nego što bi to možda radili neki drugi treneri, otkriva Duje u razgovoru za portal The Nobles.

U međuvremenu je postao glavni stoper Zrinjskog, a na terenu je uz njega najčešće veliki Slobodan Jakovljević.

Ja se osjećam najsigurnije pored Slobe. Kada on ide na skok ja znam da će ga on i osvojiti, čak ni ne trebam zatvoriti iza, toliko sam siguran. Uvijek treba biti taj balans mladosti i iskustva, smatra naš sugovornik.

Dujmović je stilski jako zanimljiv igrač za moderni nogomet. Ljevak je, ima visinu, a uz to jako dobro iznosi loptu što je tražena kombinacija u današnje vrijeme kada nema mnogo stopera kojima je lijeva noga primarna.

Sebe bih opisao kao modernog stopera. Problem je što želim dati i to završno dodavanje, ali za sada se i to isplaćuje. U posljednjih sedam utakmica prođe sve što zamislim, ali trebam biti oprezan jer je pozicija stopera jedna od najzeznutijih i najosjetljivijih na pogreške.

Mladi stoper Zrinjskog u ovoj je godini vodio mnoge teške bitke s protivničkim igračima, a istaknuo je neke koji su mu zadavali najviše problema.

Matej Cvetanoski iz Željezničara je jako dobar igrač i njega mi je bilo možda najteže čuvati. I u prijateljskoj i u ligaškoj utakmici. Sjajno koristi otvoreni prostor i ako s njim ostaneš jedan na jedan… David Strelec također. Vidjeli smo što je radio Rudigeru protiv Njemačke, a napravio je i odličan transfer iz Slovana u Middlesbrough.

Kako je i sam spomenuo na početku razgovora, Duje je profesionalno igrao i futsal, a otkriva nam da je umalo izabrao taj sport ispred nogometa.

Kada igrate futsal usvojite tu određenu motoriku. Dok sam bio junior Solina igrao sam futsal sa strane i dogurao do mlade hrvatske futsal reprezentacije. U tim trenucima sam razmišljao kojem sportu bi se potpuno posvetio i bio sam baš blizu da izaberem futsal ispred velikog nogometa jer sam bio dobar, zabio sam 30 golova u 15 utakmica za AFC Universitas. Zbog toga imam dobru tehniku pa svi ostanu u čudu kada kažem da sam stoper. Na kraju je presudio otac koji me je savjetovao da nema novca u futsalu pa sam se prije tri godine potpuno posvetio nogometu, prisjeća se Dujmović.

Za momka iz Splita bilo je očekivano da će se brzo naviknuti na život u Mostaru.

Mostar mi je savršen grad. Ima mnogo sunca, gdje god prođeš piju se pića, uživa se, priroda, parkovi, zelenilo… Baš uživam ovdje. U klubu sam sjajno primljen, uvjeti su odlični, a kada se završi tribina bit će još bolji. Kroz razne situacije sam dobio potvrdu da je riječ o velikom klubu i jako sam sretan u Zrinjskom i Mostaru, zaključio je Duje Dujmović razgovor za portal The Nobles.

Foto: HŠK Zrinjski

Osam utakmica, četiri protivnika i dva trenera u nešto više od mjesec dana brojčani su pokazatelji nikada burnijeg kvalifikacijskog ciklusa za Plemiće.

Kao glavni lik nekog akcijskog filma u kojeg gledatelji polažu svoje nade te se s njim identificiraju dok on prolazi kroz mnoge nedaće i prepreke, Zrinjski je tražio svoj put do postavljenog cilja – jesen u Europi.

Iako je na trenutke djelovalo neizvjesno, na kraju se ta neizvjesnost ispostavila kao trik scenariste da gledatelje drži budnim i na trenutak ih stavi u stanje uma gdje će pomisliti kako ovaj film možda ipak neće imati sretan kraj, da će glavni lik ostati poražen.

Istini za volju, u jednom trenutku se zaista uvukla sumnja u sve navijače da bi Zrinjski možda mogao pokleknuti bez obzira na to što mu je povlašteni status kroz ždrijeb nudio novu priliku nakon svakog pretkola.

Opravdano ili ne, zaključite sami.

Virtus

Kada je UEFA sredinom lipnja u jutarnjim satima skratila popis mogućih protivnika Zrinjskog na samo četiri imena, tri su se u vrlo kratkom vremenu izdvojila kao najnepoželjniji, a ovaj četvrti je postao personifikacija sreće – ne Fortuna, već Virtus.

Želja mnogih postala je stvarnost Plemićima koji su tako voljom kuglica za prvu prepreku u kvalifikacijama za Ligu prvaka dobili predstavnika San Marina – Virtus.

Na papiru lagan, a u stvarnosti dosta tvrd orah kojeg je Zrinjski na kraju prošao s ukupnih 4:1 uz dosta upitnika.

Slovan i trenerska smjena

S mislima kako su to bile tek prve utakmice nakon priprema, ali uzdajući se u zakonitost velikih brojeva više nego u dobre predstave na terenu, Plemići su krenuli put Bratislave.

Ono što je trebalo biti rješavano u Mostaru, riješeno je u 62. minuti dvoboja u Bratislavi kada je Marko Tolić pogodio za 3:0.

Duboko u nadoknadi Slovaci su otišli na 4:0 pa je tako uzvrat postao formalnost u kojoj je tek na četiri minute oživjela nada u još jedan povijesni preokret Zrinjskog.

Jakov Pranjić je pogodio za 2:0, a David Strelec s dva pogotka postavio konačnih 2:2.

Ispadanje od Slovana svojim mjestom na klupi platio je trener Mario Ivanković.

Dojam je kako je to reakcija na kumulaciju svih blijedih predstava koje je Zrinjski do tada pružao pod Ivankovićem, a ne izravna posljedica eliminacije s obzirom na to da, ma kako god zvučalo prolazno, Slovan je ipak višestruko skuplja i iskusnija ekipa od Zrinjskog.

Igor Štimac, prolaz Breidablika i svježa krv

Mnogo se tih dana spekuliralo o nasljedniku Marija Ivankovića na klupi Zrinjskog.

U kombinacijama su bili Silvio Čabraja, Mislav Karoglan, a u jednom trenutku i Igor Jovičević.

Na kraju, izbor je pao na drugog Igora, Igora Štimca koji je stigao pred najvažniji dvomeč sezone, onaj s Breidablikom čiji je prolaz osiguravao ligašku fazu konferencijske lige.

S ukupnih 3:2 i prolaskom dalje Štimac je barem na kratko isplovio u mirnije vode te će se njegov rad konkretnije moći ocjenjivati tek nakon reprezentativne pauze i dobivanja vremena neophodnog za rad s ekipom, što je i sam već nekoliko puta ponovio.

Za sada djeluje kako je Štimac ispravno detektirao manjkavosti ali i dobre strane ekipe, a u prilog mu ne ide veliki broj odgođenih utakmica s početka prvenstva i ritam četvrtak-nedjelja koji će pratiti Zrinjski do kraja godine, pa je potrebna žurna adaptacija na isti.

Zrinjskom bi se uskoro trebale priključiti i prinove od kojih su svakako najveća očekivanja od Nevena Đuraseka.

Svježa krv i roster koji bi postao širi i kvalitetom, a ne samo brojkom, neophodni su kako bi ekipa mogla ispratiti sve zahtjeve koji će se pred njih staviti do kraja ove godine.

Za kraj-Utrecht

Dugo ljeto za nogometaše Zrinjskog u četvrtak će dobiti svoj konačni epilog poslije kojega će biti jasno u kojem europskom natjecanju će Plemići ove sezone nastupati.

Na gostovanju kod Utrechta Zrinjskom je potrebna pobjeda od barem dva gola razlike kako bi svoju sudbinu krojili kroz produžetke.

Međutim, Zrinjski bez rezultatskog imperativa “nema što izgubiti” u ovoj utakmici, no sigurno da bi predstavljanje u dobrom svjetlu na izazovnom europskom gostovanju povećalo samopouzdanje ekipe i poslalo poruku svim potencijalnim europskim takmacima da se ove jeseni ne planira biti samo u ulozi izletnika kroz Europu.

Također, obaveza svakog sudionika utakmice je da zna kako se ime Zrinjskog ni u kojem slučaju ne smije vezivati uz blijede partije i nedovoljno pružanje otpora protivniku ma kako god se on zvao.

Prva utakmica protiv Utrechta jasan je pokazatelj da Zrinjski u svojim redovima ima kvalitetu da se suprotstavi financijski moćnijim i na papiru jačim klubovima od sebe.

Ono što može brinuti trenera Igora Štimca je realizacija.

Upravo je sterilnost pred golom protivnika omogućila Utrechtu da pod Bijelim Brijegom sačuva svoju mrežu te da na kraju rezultat na semaforu pokazuje 0:2 za protivnika.

Kada govorimo o domaćem natjecanju slično se provukao i Široki Brijeg, a dvoboj sa Željezničarom bio je neuspjeli eksperiment kao opomena stručnom stožeru da premijerligaški tereni ne praštaju ad hoc ideje.

Bez obzira na to što navijači mogu biti zadovoljni s većinom viđenog na terenu, rezultat je ono što se na kraju piše i broji. Premijer liga je kolijevka iz koje se jedino može doći na europsku scenu, a dopadljivost bez rezultata samo privremeno donosi mir.

Zrinjski u svom identitetu sadržava sve što je potrebno da iz ovog “kriznog” razdoblja izađe jači, to nije potrebno dokazivati, ali je itekako došlo vrijeme za to ponovno prikazivati.

Foto: HŠK Zrinjski

Ako se zaigrate i ChatGPT upitate ponešto o Hrvatskom športskom klubu Zrinjski, jedna od istaknutih informacija koje ćete dobiti je ona da klub nosi nadimak “Plemići” uz dodatak da taj nadimak odražava bogatu povijest kluba, te simbolizira ponos, karakter i čast.

Zrinjski je kroz svoju povijest imao velikih igrača i “vojnika” kluba, ali nije imao toliko “pravih” Plemića. Zato, kada govorimo o pravim Plemićima svi navijači će imati svoje favorite koji po njihovom mišljenju spadaju u tu kategoriju, a jedno je ime oko kojeg će se složiti svi – i one mlađe i one starije generacije navijača i kroničara mostarskog prvaka.

U uvodu valja dodati i da je Mostar nerijetko najkritičniji i najoštriji prema svojima, igračima koji su djeca ovog grada. Pred njih su uvijek postavljena najveća očekivanja i njima se i one najmanje greške mjere “krupnim mjerilima”. Kad već spominjemo Mostar onda znate i da je Mostar pun “šupljih priča”, fora, anegdota i svih tih šala koje daju štih ovom gradu i koje čine duh samog grada.

Negdje prije godinu i pol, Mostarom je kružila priča da je nakon povratka u Plemiće jedan nogometaš odlučio svoje prve (pošteno) zarađene novce u svom matičnom klubu podijeliti radnoj zajednici istog. Da je u tom kontekstu (uz dužno poštovanje prema svima, a neki su možda uradili i više) spomenut bilo koji drugi nogometaš u Mostaru bi istu tu priču odmah ocijenili šupljom. Ovaj put to nije bilo tako. Mostarci, poznavajući o kome se radi, samo su se osmjehnuli i vjerojatno ponovili tisuću puta: “Šunka, legenda”.

Bila priča istinita ili plod mašte nekog Mostarca, u nju je bilo lako povjerovati svima koji iole poznaju Tonija Šunjića. Ne bi to bio prvi put da Toni pokaže da ima veliko srce, baš kao što je i puno puta pokazao da ima karakter, čast, predanost i volju. Sve ono što najzagriženiji navijači kluba očekuju od jednog Plemića.

Toni Šunjić – Plemić

Toni Šunjić ili kako ga mnogi od milja zovu “Šunka” prošao je sve omladinske kategorije Zrinjskog i debitirao u užarenom Beogradu. Brzo je privukao pažnju brojnih klubova te na kraju ostvario jako respektabilnu karijeru koja traje više od 18 godina i tijekom koje je nastupao i na Svjetskom prvenstvu.

Gdje god igrao, bili to Stuttgart, Palermo, Kortrijk ili daleke Rusija i Kina, uvijek je bio na raspolaganju i svome klubu i svome gradu. Oprostit ćete nam na mogućoj patetici, ali vrijedi izdvojiti da se radi o momku koji je iz svih spomenutih gradova i država tiho i bez ikakve pompe sudjelovao u raznim humanitarnim akcijama u Mostaru te pomogao brojnim obiteljima kao i klubu.

Prije godinu i pol odlučio se vratiti i završiti karijeru u svom Zrinjskom. U tih 18 mjeseci s klubom je osvojio tri trofeja u koja je ugradio svoj doprinos, a navijačima će iz ovog razdoblja dvije scene ostati posebno urezane u sjećanje. Prva je s početka prošle sezone kada krvave glave i s kapetanskom vrpcom oko ruke vodi svoje suigrače u derbiju protiv Borca, a druga je s kraja sezone u Posušju kada staje u obranu navijača svoga kluba i zbog toga završava u policijskoj stanici.

Nakon naporne sezone razmišljao je o igračkoj mirovini, ali je na nagovor glavnih i odgovornih u klubu odlučio produžiti ugovor na još godinu dana i ostati kao produžena ruka trenera i mentor mladim igračima.

Nažalost, kako pišu mediji, to je trajalo samo dva mjeseca. Da ne idemo previše u širinu, prema riječima trenera Igora Štimca, on je s Tonijem obavio razgovore i poručio mu da neće mnogo računati na njega u nastavku sezone i savjetovao mu da razmisli da od zime krene na određene edukacije i priključi se njegovom stožeru. On je to odbio i navodno odlučio odmah napustiti klub i time vjerojatno i završiti svoju igračku karijeru.

Moguće da je trener to malo uljepšao i istina je vjerojatno negdje između toga i mostarskih priča, ali ono što je gotovo sigurno je da Tonijevu verziju nikada nećemo čuti. Jednostavno nije takva osoba, neće nikada pričati protiv kluba i ako već ide, u mirovinu će otići kao i što je sve do sada radio. Bez pompe i lovorika. Tiho. Časno. Plemićki.

I upravo u tome leži najveći problem u ovoj priči. Možda su pogriješili u klubu, možda je pogriješio Igor Štimac što je donio ovu odluku, možda je pogriješio Toni Šunjić što je odlučio ranije otići. Bilo kako bilo, klub kao HŠK Zrinjski ne smije dopustiti ovakve rastanke s legendama. S legendama – da. Toni Šunjić je sa svojih 37 godina legenda ovog kluba.

Slažemo se da nijedan igrač ne smije biti veći od kluba. Slažemo se i da igrači ne volontiraju i da su plaćeni za ono što rade. Ali, mora postojati neka razlika. Ne možemo i nećemo na isti način gledati Tonija i neke igrače koji će napustiti Mostar s istekom ugovora. Ako se već trebamo oprostiti, onda se klub ne smije na isti način oprostiti od Tonija Šunjića i nekih prolaznih igrača. Od Tonija Šunjića se ne oprašta Facebook postovima i eventualnom plaketom s brojem nastupa.

Volimo si tepati da smo europski i gospodski, a upravo su ovo situacije u kojima to treba pokazati. Moramo više cijeniti ovakve igrače i ako je već moralo biti na takav način, nadamo se da će Toni barem dobiti priliku oprostiti se od svog stadiona i svojih navijača pred punom tribinom na nekoj od predstojećih europskih utakmica.

I za kraj dvije stvari. Prva. Ne tražimo krivca, ako krivca uopće ima. Ali želimo kao navijači uputiti jedan poziv. Ako su donesene odluke, i jedne i druge strane, plod loše komunikacije, vrućih glava i mentaliteta kojeg ovo podneblje nosi, onda pozivamo: s jedne strane klub zajedno s trenerom, a s druge strane Tonija da preispitaju svoje odluke. Za dobrobit Zrinjskog.

Druga stvar. Podijelit ćemo s vama riječi jednog forumaša:

Ne radi se uopće o pitanju patetika ili nije… Nama nedostaje 50-ak godina otete povijesti, koje mnogi mlađi ovdje spominju puno češće nego mi stariji. U to zlatno doba nogometa klubovi su stvarali ime, crtice za povijest, imena za povijest.

Mi s tim kasnimo i ne smijemo olako uzimati stvari. A, TŠ je jedna od osoba koja ispunjava sve kriterije u ovom trenutku da bude ime naše povijesti. Nisam vidovnjak da sutra predviđam, ali jučer i danas dobro poznajem.

Nemamo sve info pa ću sačekati, ali u startu, gledajući dosadašnji život i djelo, Toni je jedan od nas.

Toni je jedan od nas. Bio je to i jučer. I danas. I sutra.

Neven Đurasek uskoro bi mogao postati novi igrač HŠK Zrinjski, neslužbeno doznaje portal The Nobles.

Trener Igor Štimac i uprava kluba ubrzano rade na osnaživanju momčadi, a jedna od glavnih meta upravo je Đurasek.

Hrvatski nogometaš, koji će za tri dana napuniti 27 godina, može pokrivati više pozicija u veznome redu, a primarna mu je ona defenzivnog veznog.

Đurasek je trenutno član mađarskog Debrecena s kojim ga ugovor veže na još godinu dana, a u svojoj bogatoj karijeri nastupao je za: Dinamo, Lokomotivu, Varaždin, Dnipro, Olimpiju, Shakhtar i Aris.

Podsjetimo, u ponedjeljak smo pisali kako bi Marko Vranjković uskoro trebao postati novi igrač Zrinjskog, što je klub u utorak i potvrdio.

Foto: EXPA/ Newspix/ Marcin Bulanda

Marko Vranjković trebao bi uskoro postati novi igrač HŠK Zrinjski, neslužbeno doznaje portal The Nobles.

Vranjkovićeva primarna pozicija je desni bek, ali je prošle sezone dosta vremena proveo i na desnom krilu.

Ovom 26-godišnjaku istekao je ugovor s Lokomotivom, a u karijeri je još nastupao za Sesvete i Inter Zaprešić.

Više informacija trebalo bi biti poznato uskoro.

Foto: NK Lokomotiva

U tjednu spomena prvih nastupa Zrinjskog u europskim natjecanjima, donosimo još jedno svjedočanstvo tog vremena. Ondašnji direktor kluba, a moglo bi se reći “direktor i više od toga”, Božidar Puljić, za The Nobles i Plemićka sjećanja se prisjetio utakmica protiv NK Đerzeleza i Västra Frölunda IF.

Puljić je bio direktor HŠK Zrinjski u razdoblju od 1996. do kraja 2000. godine, a ono na što danas, četvrt stoljeća kasnije, sam sebi ne može dati odgovor jeste pitanje zašto se prihvatio funkcije za koju je unaprijed znao da će ga fizički, a posebno psihički iscrpiti do kraja.

Naime, ovaj netom diplomirani pravnik nije ni dobio priliku za rad u struci kada je počela agresija na Mostar. Tijekom Domovinskoga rata ostao je bez noge pa je donio odluku da se neće baviti poslom odvjetnika jer, i na onako narušeno fizičko zdravlje, ne želi dodati stres koji ovaj poziv nosi sa sobom. Ipak, kaže nam, nosila ga je ljubav prema Mostaru, nogometu i Zrinjskom te osjećaj da može učiniti nešto veliko za svoj klub pa je prihvatio ponudu i pet godina revno obavljao svoje zadaće.

Na pitanje o svibnju 2000. godine te osiguranoj licenci za nastup u Europi popularni Bata zagonetno se osmjehnuo, ali se složio s izjavom Silvija Bubala da je Đerzelez u tom trenutku bio igrački najjača momčad u Bosni i Hercegovini. Skup vrhunskih pojedinaca vodio je Husref Musemić, ali organizacijski nisu mogli parirati većim klubovima.

Nakon što je Zrinjski prošao tu prepreku, voljom ždrijeba, za suparnika u ondašnjem Intertoto kupu, dobio je švedsku momčad IFK Norrköping. S obzirom na to da je Švedska, zbog svoje pozicije prema UEFA Respect Fair Play rankingu, dobila dodatno mjesto u UEFA Kupu, koje je zauzeo upravo IFK Norrköping, suparnik Zrinjskog postala je Västra Frölunda IF, a to je otvorilo mnoga pitanja. Najvažnije od njih, kako u otežanim uvjetima funkcioniranja uopće otići na gostovanje.

Doslovno smo išli od vrata do vrata, objašnjavali važnost ovih utakmica, kako za Zrinjski tako i za grad Mostar te teškom mukom osigurali sredstva za daleki put. Sa sjetom danas gledam fotografije jer više nisu među živima neki od važnih sudionika ovog putovanja, vođa puta Žarko Žara Tipurić, službeni predstavnik kluba Nevenko Karačić i tadašnji šef struke Vladimir Skočajić Taramba. Osim igrača na put su išli i pomoćni treneri Ronald Hrkać i Drago Bokšić te fizioterapeut Branimir Đolo, prisjeća se Bata ističući kako nešto ipak želi posebno navesti.

Ključnu ulogu u organizaciji odigrala je tadašnja tajnica kluba, Mirna Džidić. Ona je bila u stalnoj komunikaciji s našim suparnikom i UEFA-om, pa smo zahvaljujući tome znatno smanjili troškove putovanja, a mogli smo registrirati i pojačanja što smo iskoristili za dovođenje Hrvoja Ercega i Anđelka Kvesića. Za to je bila zaslužna njena komunikacija s krovnom organizacijom europskog nogometa, unatoč tome što su iz matičnog NS BiH tvrdili da ne postoji mogućnost dovođenja novih igrača.

Utakmica u Göteborgu za Batu i danas ostaje misterija.

Manjak sportske sreće, trema zbog debitantskog nastupa ili nešto treće, ne mogu reći, ali toliko neiskorištenih prigoda naš suparnik morao je kazniti. Ipak, dojam s utakmice ostavljao je nadu da ćemo proći u drugo kolo, kazuje nam Bata, a na upit o nekoj zanimljivosti spomenuo je skandinavsku hladnoću.

Naime, s visokih temperatura u Hercegovini došli smo u Švedsku, pa sam u neznanju da se hotel grije izašao vani u kratkim hlačama gdje me dočekala hladnoća zbog koje mi se odsjekla i druga noga, govori kroz smijeh.

Bati ni uzvrat u Mostaru nije ostao u lijepom sjećanju, a za to se dodatno pobrinuo i glavni sudac koji je imao više diskutabilnih odluka.

Uzvrat u Mostaru, vruć lipanjski dan, tribine koje “gore”, naša igra u prvom susretu, sanjali smo drugo kolo, a onda kasnije i Celtu Vigo pod Bijelim brijegom. Prije utakmice iznad grada kružio je zrakoplov koji je nosio parolu posvećenu Zrinjskom i izbacivao letke o ovom povijesnom susretu… Ne znam, nerado se prisjećam te utakmice jer smo sami sebi naškodili s obzirom na to da smo “glavom” već prošli dalje.

Poveli smo s 2:0, nije nam priznat regularan gol Kvesića, a bilo je i mnoštvo drugih loših odluka irskoga suca Richarda O’Hanlona. Kako je utakmica odmicala padali smo fizički i nakon primljenog gola više nismo mogli do preokreta, sva energija uložena je u onih 2:0 i susret je završio kako je završio, zbog gola u gostima Västra Frölunda je prošla dalje.

Delegat je bio poznati bivši sudac, Austrijanac Erich Linemayr, čovjek koji je sudio utakmice svjetskog i europskog prvenstva, koji se i sam čudio odlukama irskoga suca, ali nama ta loša ocjena nije bila neka utjeha. Morali smo zbiti redove i pripremiti se za nadolazeću sezonu 2000./2001., prvu zajedničku na razini Federacije BiH, a koja je zbog broja klubova i kratkog odmora bila iznimno teška.

Ostao sam do kraja te 2000. godine i isteka mandata, a iako su u klubu tražili da ostanem još jedan mandat rekao sam sebi da je dosta. Bilo je lijepih i manje lijepih trenutaka, velikih utakmica, ispunjenih i praznih tribina, dobrih i loših poteza, ali je u današnje uspjehe kluba utkano i to vrijeme i svaka druga godina kroz povijest našega kluba, rekao je Božidar Puljić na kraju razgovora za The Nobles i Plemićka sjećanja.

Foto: Ćiril Ćiro Raič

Dok s nestrpljenjem čekamo prvu europsku utakmicu u novoj sezoni, vratit ćemo se u prošlost i prisjetiti se povijesnih dresova s debitantskog nastupa Zrinjskog na europskoj sceni.

Nakon što je naš klub, kao predstavnik NS Herceg-Bosne, uspješno prošao razigravanje sa zeničkim Đerzelezom, ždrijeb nam je za suparnika u tadašnjem Intertoto kupu dodijelio švedski klub Västra Frölunda IF.

Danas je lako doći do podataka o svakom klubu, ali tada su naš jedini izvori informacija bile kladionice, znao je reći pokojni trener Vladimir Skočajić Taramba, dočaravši ono vrijeme i suparnika koji je tada bio potpuna nepoznanica za sve u klubu.

Radi se o klubu iz Göteborga, drugog najvećeg grada u Švedskoj, s oko milijun stanovnika. Västra Frölunda IF nogometni je klub osnovan 1930. godine, a iako je 90-ih godina uglavnom bio član prve švedske lige, 2000. završava sezonu na 14. mjestu i ispada u niži rang, a danas nastupa u četvrtom rangu švedskog nogometa.

Prva utakmica odigrana je 18. lipnja 2000. u Švedskoj, gdje je domaćin slavio s minimalnih 1:0. Uzvrat je odigran tjedan dana kasnije u Mostaru — Zrinjski pobjeđuje rezultatom 2:1, ali švedska momčad prošla je dalje zahvaljujući golu u gostima.

Momčadi su nastupile u dresovima sa slike, Zrinjski u crvenom dresu marke Fotex, s bijelom lentom i prišivenom reklamom Aluminij, a dres s brojem 2 nosio je legendarni Tihomir Skoko, dok su gosti nastupili u dresovima renomiranog proizvođača Umbro, koji je u to vrijeme opremao velike klubove poput Manchester Uniteda, Ajaxa, Celtica, kao i reprezentacije Engleske, Škotske i Irske.

Za razliku od domaćina, na čijem se dresu nalazila samo jedna reklama, dres švedske ekipe bio je prekriven sponzorskim logotipima: SKONA – poznati švedski brend kućanskih i higijenskih proizvoda, Stadium – veliki švedski lanac sportskih trgovina, Folksam – osiguravajuća kuća i Mål-Tipset – švedska verzija kladionice.

U tim povijesnim utakmicama Zrinjski je s klupe vodio Vladimir Skočajić Taramba, a nastupali su: Toni Jurjev, Joško Farac, Slaven Musa, Anđelko Kvesić, Ante Marijanović, Elvis Margeta, Tihomir Bogdan, Kenan Lizde, Hrvoje Erceg, Leon Buhić, Armin Džinović, Ives Čakarun, Dario Prce, Silvio Bubalo te Tihomir Tiki Skoko koji se jednom prilikom prisjetio susreta i igranja u dresu sa slike.

Naš suparnik je tada imao proračun od 10 milijuna, a mi smo tih dana, odnosno naš legendarni direktor Božidar Bata Puljić, skupljali novac za avion i nismo znali hoćemo li uopće otići na prvu utakmicu. Ostaje veliki žal zbog neuspjeha jer da smo prošli išli bi na makedonski Pelister, s kojim smo sigurno mogli igrati, a dalje je čekala Celta iz Viga, klub u čijoj sam juniorskoj momčadi proveo dio svoje karijere. U sjećanju mi je ostalo i sjajno ozračje na tribinama, koje nas je nosilo pa smo igrali srcem, novca nije bilo puno, a posebno sam ponosan jer su u timu bili u velikom broju domaći igrači, govorio je Skoko koji se prisjetio i jedne anegdote vezane za gostovanje u Švedskoj.

Dobili smo po 160 KM od kluba, da možemo pokriti osobne troškove boravka u Švedskoj, kao neke dnevnice, ali smo brzo vidjeli da nam taj novac neće mnogo značiti jer je cijena mineralne vode bila oko 30 KM.

Nakon što su se “Plemićka sjećanja” na društvenim mrežama prisjetila 25. obljetnice prvog nastupa HŠK Zrinjski u UEFA natjecanjima, u suradnji s njima donosimo i sjećanja svjedoka tog vremena.

Tada mladi igrač, Silvio Bubalo, za The Nobles se prisjetio početka karijere, utakmica protiv NK Đerzeleza i igranja za prvu momčad HŠK Zrinjski.

Popularni Ćija se za početak prisjetio svog pristupanja Zrinjskom.

Nakon vijesti o obnovi kluba, a nakon što su se djelomično smirila ratna događanja u našem gradu, došao je i moj prvi pravi susret sa Zrinjskim. Tada su Miroslav Mican Kordić i Bruno Repar pokrenuli školu nogometa kojoj sam pristupio 1994., a kako dvije godine nije bilo treninga i organizacija je bila dosta otežana. U sezoni 1994./1995. Nogometni savez Herceg Bosne starta s juniorskim prvenstvom, koje osvajamo uvjerljivo, iako je veliki broj igrača po godištu zapravo pripadao kadetskom uzrastu, prisjeća se Bubalo za The Nobles.

Zanimalo nas je i sjeća li se svog debija za prvu momčad Plemića.

Naravno, nakon četiri sezone u školi nogometa tadašnji trener-igrač Blaž Baka Slišković uveo me u prvu momčad, a debitirao sam protiv Redarstvenika u kolovozu 1998. godine. Mostar je tada imao nekoliko vrlo jakih klubova u prvom i drugom rangu natjecanja pa je to bio svojevrsni gradski derbi, otkriva nam.

Potom dolazi sezona 1999./2000. u kojoj je Zrinjski, kao predstavnik NS Herceg Bosne, dobio priliku razigravati za nastup u Intertoto kupu.

Tako je, sezona u kojoj rezultati nisu bili na najvišoj razini, ali su uprava i direktor Božidar Bata Puljić osigurali licencu za nastup u Europi pa je pred nama stajao taj dvomeč s NK Đerzelez. U tom trenutku bili su igrački možda i najjača momčad BiH, vodio ih je Husref Musemić, a na terenu vrhunski pojedinci, ali organizacijski su se teže nosili s drugim klubovima. To, međutim, u dvije utakmice nije značilo mnogo i mi smo morali dati sve od sebe da uspijemo.

Prve utakmice na Koševu se sjećam po dolasku naših Ultrasa, jednom od prvih organiziranih dolazaka neke navijačke skupine s područja jednoga saveza na područje drugoga saveza. Na terenu je bilo jako teško, a pokojni trener Vladimir Skočajić Taramba tražio je čvrstu obranu i aktivan rezultat za uzvrat pred našim navijačima, u čemu smo mi uspjeli zahvaljujući najviše vrataru Toniju Jurjevu.

Uzvrat je također bio jako čvrsta utakmica koja je došla do penala, a težina uloga vidi se po tome da je Taramba morao pitati tko je spreman izvesti penal. Javio sam se zajedno s par suigrača jer sam na treningu redovito pogađao i osjećao sam u tom trenutku želju da preuzmem odgovornost. Uslijedilo je ono čega se danas s radošću sjećamo, Jurjev je obranio tri udarca igračima Đerzeleza pa su realizirani penali Tihomira Tikija Skoke, mene osobno i Tihomira Tiše Bogdana donijeli prvi izlazak u europska natjecanja u klupskoj povijesti, prisjeća se Bubalo za The Nobles.

Prisjetio se i zanimljive anegdote iz raspucavanja.

Tu seriju penala pamtim po anegdoti prilikom izvođenja od strane Tiše Bogdana. Stariji će se sjetiti, a mlađima biti zanimljivo, tijekom zaleta pokazao je rukom suparničkom vrataru gdje će šutirati, a onda zabio u suprotan kut. Kad je lopta već bila u mreži nastavio je prema vrataru Đerzeleza i rekao mu: “Nikad ne vjeruj strancu!”, otkriva nam Ćija kroz smijeh.

Nakon toga slijedi sezona u kojoj se Zrinjski borio za ostanak u društvu najboljih. Pred kraj sezone Bubalo je postigao tri gola, dao doprinos ostanku i privukao pažnju nekih klubova iz Hrvatske.

Da, sezona 2000./2001. bila je duga i teška, a posljednja tri kola pogodio sam u sve tri utakmice i svaki od tih pogodaka ima neku priču. Onaj protiv Ljubuškog ušao je u top 10 golova te sezone, zatim me protiv Kiseljaka primijetio Ivan Katalinić i nudio mogućnost prelaska u Rijeku, ali sam ostao u Mostaru. Sjećam se da su iz Rijeke tada zamijetili i igrača Kiseljaka, Rajka Vidovića, koji je u HNL ostvario lijepu karijeru. Posljednje kolo i treći pogodak bio je protiv NK Široki Brijeg, uzeo sam loptu blizu centra Juri Kordiću i s velike udaljenosti pogodio preko vratara Igora Melhera.

Silvio je ostao vjeran Plemićima još dvije sezone i onda iznenada prestao s profesionalnim nogometom.

Točno, još dvije sezone u nogometu koji se teško može nazvati potpuno profesionalnim, uz sve poteškoće kroz koje je liga prolazila. Karijeru sam zaključio jako rano, a toj je odluci doprinijela i ozljeda zbog koje sam prošao dva operativna zahvata u kratkom vremenu. Završilo je nekako s polufinalnim utakmicama Kupa BiH, protiv Leotara, iako sam odigrao još par susreta poslije toga.

Pogodio sam te sezone u Kupu penal protiv Radnika iz Bijeljine, također u raspucavanju pa i danas žalim što nisam dobio priliku izvesti penal protiv Leotara, ali tako je kako je, život velikih klubova prate i takva tragična ispadanja. To se kasnije vrati, nekim velikim preokretima koji donesu titule, a u kojima danas uživam kao navijač Zrinjskog, rekao je Silvio Bubalo za kraj razgovora za The Nobles i Plemićka sjećanja.

Zajednica navijača HŠK Zrinjski okupljena oko The Noblesa nedavno je predstavila album samoljepljivih sličica pod nazivom “Moj identitet”.

Album je predstavljen u punoj galeriji Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača uz prateću izložbu dresova i memorabilija iz bogate povijesti Zrinjskog.

Nakon što su se dojmovi malo slegli, predstavljamo vam veliku galeriju fotografija iz pune Kosače i još jednom zahvaljujemo što ste svojim dolaskom uveličali naš projekt na kojemu smo radili više od godinu dana.

Za sjajne fotografije zaslužan je Daniel Rezo kojemu i ovim putem zahvaljujemo.

Dokumentarni film “HŠK Zrinjski – priča o ponosu” možete pogledati u CineStar Cinemas BiH u Mepas Mallu!

Ovaj dokumentarni film portret je jednog kluba, ali i vremena i ljudi koji su ga stvarali, radovali se njegovim uspjesima i tugovali. Priča o klubu koji je dijelio sudbinu svoga grada i zemlje, započinje proslavom prve titule Zrinjskog iz 2005. na 100. obljetnicu osnivanja, a onda se retrospektivno vraćamo na početak burnog 20. stoljeća, gdje se počinje odmotavati klupko zamršenih političkih i intimnih okolnosti, te zanimljivih anegdota u formi sjećanja potomaka igrača i dužnosnika kluba.

U filmu tako govore neki od najvećih nogometaša ovih prostora poput Blaža Bake Sliškovića, čiji je djed bio dugogodišnji predsjednik Zrinjskog tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća, potom Ivana Ćurkovića, legendarnog vratara i reprezentativca bivše Jugoslavije, prvog Mostarca koji je igrao finale Lige prvaka 1976., a čiji je otac bio dugogodišnji igrač Zrinjskog prije Drugog svjetskog rata, sve do Luke Modrića višestrukog osvajača Lige prvaka s Real Madridom i dobitnika Zlatne lopte, koji je u Zrinjskom proveo sezonu u kojoj je sazrio i kao igrač i kao čovjek, izgradivši jednu posebno emotivnu vezu s gradom, navijačima i samim klubom.

Ulaznice možete osigurati na: https://blitz-cinestar-bh.ba/mostar-mepas-mall/hsk-zrinjski-prica-o-ponosu-/373