All posts by : Canca

Tog sedamnaestog svibnja mrak se lagano spuštao nad Mokri Dolac. Nervoza se osjetila na cijelom stadionu. Domaći navijači nadali su se da njihova momčad može zadržati 1:1 protiv Zrinjskog i tako gurnuti Borac prema tituli prvaka BiH, dok su se iz gostujućeg sektora uz neprestanu pjesmu vrtjela i pitanja: “Može li se ponoviti čudo iz Vrapčića i kasni gol Tomislava Kiša?”

Igrala se 82. minuta kada je Petar Mamić ubacio loptu u domaći kazneni prostor, ona se odbila do Antonija Ivančića koji natrčava i pogađa suigrača Nardina Mulahusejnovića, ali mu se vraća i ovaj put ne propušta priliku – lijevom nogom snažno zakucava loptu u domaću mrežu i postiže gol koji je, uz spomenuti Kišov, najvažniji u sezoni u kojoj je Zrinjski osvojio deveti naslov prvaka BiH.

A za Ivančića je ne tako davno sve moglo biti potpuno drugačije.

Kada je početkom 2023. godine stigao u Zrinjski, za Antonija se znalo o kakvom igraču je riječ jer je bio standardni prvotimac Istre, ali su se pojavljivali i mnogi upitnici jer je bio pola godine bez kluba, dok se u medijima moglo čitati o njegovim zdravstvenim problemima.

Sve je počelo tijekom ljeta 2021. godine kada mi se život okrenuo tijekom noći. Bio sam na vrhuncu karijere i imao odličnu sezonu iza sebe. Sjećam se utakmice protiv Šibenika koja nam je bila jedna od najvažnijih u borbi za ostanak. Ušao sam na poluvremenu kada smo gubili 0:1 i u deset minuta zabio, iznudio penal i asistirao. Tu smo utakmicu pobijedili, kao i Lokomotivu u sljedećem kolu kada sam zabio dva gola. Stvarno sam odigrao dobar drugi dio sezone u kojoj smo nakon velike borbe ostali u HNL-u, prisjeća se Antonio Ivančić na početku razgovora za portal The Nobles i nastavlja:

Pripreme za novu sezonu su dobro prošle, stigao je i novi trener Gonzalo Garcia pod kojim sam odigrao skoro cijelu utakmicu prvog kola protiv Hrvatskog Dragovoljca. Tri dana prije drugog kola i gostovanja na Rujevici počeo sam osjećati velike bolove u koljenima i zglobovima. Kroz bolove sam odradio sljedeća dva treninga, ali su me večer prije utakmice probudili toliki bolovi da ih ja dan danas ne mogu opisati nekome tko to nije prošao. Bilo je mnogo upitnika i kod mene i kod novog stožera jer znamo da nisam dobio nikakav udarac u prošloj utakmici, normalno sam trenirao kroz cijeli tjedan… Jutro nakon utakmice s Rijekom suigrači dolaze na oporavak, a ja sam na štakama i ne mogu obući papuču, a ne tenisicu.

Sljedećih nekoliko mjeseci Antonio je obilazio sve bolnice po Puli, vadio mnoge nalaze i radio razne pretrage dok su koljena i zglobovi i dalje oticali. Bol se nije smanjivala, a svaki pokret predstavljao je veliki napor. U dogovoru s Istrom otišao je doma u Zagreb gdje je na raspolaganju imao veći izbor liječnika koji su pokušavali ustvrditi što mu se događa. Nakon više mjeseci i nekoliko pogrešnih dijagnoza i tretmana, napokon je uspostavljena ona prava – artritis.

Jedna doktorica mi je dala pravu dijagnozu. Morao sam piti 15-18 tableta dnevno, šest mjeseci nisam smio trčati ni voziti bicikl. Doktorica mi je rekla da možda više neću igrati nogomet jer se nije znalo je li autoimuna bolest, ali na moju sreću bio je taj neki reaktivni artritis.

Vratio sam se tijekom drugog dijela sezone, ali to nije bilo to. Garcia me opravdano dozirao, trebalo mi je dok se vratim u ritam, odigrao sam utakmica u toj 2022., ali sam na kraju sezone odlučio da je vrijeme za promjenu sredine iako mi je Istra ponudila novi ugovor. Sve me je ovo nekako deprimiralo i želio sam otići, otkriva nam Ivančić.

Iako se potpuno oporavio, informacije o njegovim zdravstvenim problemima izašle su u medije i mnogi klubovi nisu željeli riskirati s njegovim dovođenjem. Bilo je nekoliko ponuda iz “udaljenih država”, ali nakon svega što je prošao Antonio je odlučio da nije vrijeme za takve poteze i čekao je ponude iz okruženja, što se isplatilo krajem 2022. godine.

Bilo je mnogo skeptika, od trenera do predsjednika klubova do mojih bližnjih, ali ja sam bio uvjeren da ću ponovno igrati. Te zime stigao je poziv iz Zrinjskog, točnije poziv mog bivšeg trenera Krunoslava Rendulića i bivšeg suigrača Josipa Čondrića. Raspitivali su se o mojoj zdravstvenoj situaciji, a ja sam im garantirao da sam spreman i da ću sam raskinuti ugovor i otići ako mi se ono vrati. Ovim putem želim još jednom zahvaliti treneru Renduliću koji je vjerovao u mene, ističe Antonio.

Da Ivančić nije lagao o svojoj spremi govori i to da se u Zrinjskom brzo nametnuo, postao standardni član prvih 11 i ušao u povijest kao dio momčadi koja je osvojila prvu dvostruku krunu, a potom izborila i prvi nastup u grupnoj fazi Konferencijske lige.

Kada sam došao u Zrinjski ja sam znao da je to to. Priključio sam se momčadi u Međugorju i kada sam vidio kvalitetu na treningu, karakter tih momaka, ja sam znao da tu pripadam i da je dolazak ovdje bila najbolja moguća odluka. Ekipa me sjajno prihvatila, kliknuo sam sa svim suigračima, posebno s Markom Marićem, Tomom Kišem, Marinom Magdićem, Matijom Malekinušićem i Mariom Tičinovićem.

Izdominirali smo drugi dio sezone i osvojili prvu dvostruku krunu. Sve mi je to bilo nevjerojatno. Pitaš se hoćeš li moći više igrati nogomet, a nekoliko mjeseci kasnije si osvojio dvije titule sa Zrinjskim, pritom odigrao većinu utakmica i slušaš himnu Lige prvaka na početku europskih kvalifikacija, tijekom kojih ćemo osigurati i prvi nastup u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja, prisjeća se naš sugovornik i na ruci pokazuje kako se i danas naježi kada razmišlja o tome.

Ivančić i Zrinjski će i u toj sezoni osvojiti kup, ali je ona sljedeća za sada nekako obilježila njegovo vrijeme u Mostaru. Sezona 2024./25. je zbog svoje završnice bila sjajna za svakog igrača, djelatnika i navijača Zrinjskog, ali ono što se događalo Antoniju Ivančiću teško je nadmašiti.

Osam dana “ludila” u svibnju 2025.

17. svibnja – “onaj” gol Posušju

Desetak minuta do kraja gledam na semafor, 1:1 je i razmišljam si “pa nećemo valjda na posljednjoj prepreci izgubiti titulu”. Imali smo još dva kola do kraja, ali smo znali da je gostovanje u Posušju posljednji pravi test. Lagao bih kada bi rekao da nije bilo straha, ali opet je isplivao taj naš mentalitet pobjednika. Digli smo se pred kraj i počeli napadati, sjetimo se one Topićeve prilike prije našeg drugog gola. Nedugo nakon toga jedna lopta se odbija prema meni, prvo pogađam Nardina, ali kada mi se drugi put vratila pri udarcu sam osjetio da sam je dobro zahvatio i da završava u mreži. Puno je bilo dobrih osjećaja od kada sam u Zrinjskom, ali mislim da je ovaj za mene kao igrača bio najbolji. Inače ja to gledam ekipno, ali ako bih morao izdvojiti neki trenutak za sebe mislim da su to taj gol Posušju i kada je sudac svirao kraj utakmice.

22. svibnja – protiv Borca u Superkupu uz osvajanje trofeja upisao 100. nastup za Zrinjski

Iznenadilo me kako sam brzo došao do tog 100. nastupa. Inače ja ne pratim toliko te brojke, netko mi je nekoliko dana ranije rekao da se to bliži. Baš mi je proletjelo, nisam puno utakmica ni propustio i hvala Bogu nisam imao problema s ozljedama. Ponosan sam što sam ušao u klub 100. Tek po dolasku u Mostar shvatiš koliko je Zrinjski veliki klub i kolika je čast uopće igrati u dresu s lentom, a kamoli skupiti 100 nastupa i proživjeti ovo sve što sam ja proživio.

24. svibnja – potpis novog ugovora

O produženju ugovora smo razgovarali mnogo ranije, ali smo se dogovorili da nema potrebe žuriti i da sav fokus treba biti na osvajanju titule. Sjećam se kako je Danko Šulenta kroz šalu rekao da će sada svi misliti da sam ugovor dobio zbog gola u Posušju. Meni su iz kluba već godinu dana ranije dali do znanja da me žele zadržati što je meni bilo dovoljno. Intenzivniji dogovori počeli su krajem travnja i početkom svibnja, ali smo pričekali da prođe to najstresnije razdoblje i ugovor je na kraju potpisan u idealnom trenutku.

25. svibnja – osvajanje trofeja “Filip Šunjić – Pipa”, gol Igmanu i osvajanje devete titule prvaka BiH

Znao sam od ranije sve o tom trofeju, te što on znači i predstavlja. Dovoljno je i pogledati popis prijašnjih dobitnika. Bio sam toliko ponosan jer mi je drago da i navijači vide koliko mi znači Zrinjski i da uvijek dajem sve od sebe na terenu. To nikada neću zaboraviti i mislim da mi je trofej “Filip Šunjić – Pipa” najvrjedniji koji sam dobio u karijeri. Zbog svega sam pun emocija ušao u tu utakmicu s Igmanom koji je došao opušten, a znamo da su tada možda i najopasniji jer su ranije napravili probleme i Borcu. Imali su i oni svojih prilika, ali smo mi na vrijeme poveli s 2:0. Ja sam desnom nogom postigao pogodak za 3:0 nakon čega mi je pao kamen sa srca jer je to bila konačna potvrda da se titula vraća u Mostar. Za kraj smo imali i veliku proslavu. Ma čudesnih osam dana, otkriva Antonio Ivančić za portal The Nobles.

Ulazak u ovu sezonu, pod novim trenerom Simonom Rožmanom, nije bio dobar. Rano ispadanje iz Europe poremetilo je neke planove, ali se momčad brzo reorganizirala i posložila. Sedam pobjeda (šest zaredom) i jedan poraz za koji znamo na kakav je način došao, isprali su gorak okus lošijeg europskog izdanja.

Krenulo je ružno. Ja sam suigračima s kojima pijem kavu govorio da je najbitnije samo proći Valur jer sam vidio kako se dobro radi pod novim trenerom, a znam kakav je naš mentalitet – “to je metla, nemaju oni pojma, lagano ćemo”. Strah me bilo ako ispadnemo da će se odmah na početku pojaviti negativa, što se i dogodilo. Naravno da sam bio razočaran zbog ispadanja, ali sam iskreno vjerovao u ovo sve jer su se već protiv Islanđana vidjele neke naznake igre koju želimo igrati. Imali smo dobar sastanak prije početka lige i cilj je bio krenuti s bilo kakvom pobjedom protiv Čelika pa uhvatiti neki dobar niz. To smo ostvarili. I to na kakav način.

Uvjeren sam da ove sezone idemo po titulu. Sviđaju mi se način i sustav u kojemu igramo. Ne pati se od posjeda, nego je najvažnija okomitost i kada god imaš priliku guraj loptu naprijed, bez kompliciranja. Spremni smo na svaki protivnički sustav i drago mi je da uvijek postoji opcija B ako vidimo da ne prolazi prvotni plan. Vidim da su suigrači također zadovoljni i vjerujem da će nam ovaj rad donijeti sreću na kraju sezone, smatra veznjak Plemića.

Zrinjski je u posljednjem susretu prije pauze pobijedio Velež, a Ivančić je odigrao još jednu dominantnu utakmicu protiv gradskog suparnika koju je okrunio asistencijom i sjajnim golom. Nakon utakmice je i sam izjavio da bi trebao možda češće pucati.

Ja uvijek gledam da proigram suigrače, ali mislim da će mi ovaj gol dati poticaj da češće pucam, pogotovo ako sam negdje oko šesnaesterca. To na stranu, najviše mi je drago što smo pobijedili Velež jer svi znamo koliko živimo za to. Bez obzira na to što su te pobjede već duže vrijeme učestale, te utakmice se uvijek moraju pobjeđivati i igrati na maksimumu, dodaje Ivančić.

Premijer liga BiH vraća se ovaj vikend, a Zrinjski u nedjelju od 16 sati gostuje kod Sloge.

Jedva smo čekali pauzu. Nije bilo puno utakmica kao prošle godine, ali se jako treniralo i dobro dođe pauza, pogotovo za ove koji nisu ništa propuštali. Istrošeni smo bili i fizički i psihički i dobro nam je došlo malo odmora da se resetiramo, ali moram priznati da mi se ne sviđaju ovako duge pauze usred sezone. Dobro je došla, ali ovo je previše. Nekad nismo znali imati tri tjedna pauze za Božić.

Protiv Sloge očekujem tešku utakmicu. U posljednje vrijeme smo imali malo pehova i s ozljedama. Zanimljiv je i nedjeljni termin utakmice, možda im opet VAR neće raditi zbog sunca haha. Sloga je okej ekipa, namučili su i Borca, prva je utakmica nakon pauze, ali očekujem pobjedu. Mislim da nam je ovo jako bitna utakmica i da bi s pobjedom opet krenuli u dobar niz do sljedeće pauze, vjeruje igrač Zrinjskog.

Antonio može pokrivati sve pozicije u veznom redu pa nas je zanimalo na kojoj od njih se najbolje snalazi, odnosno koja mu najviše odgovara.

Najviše mi odgovara osmica ili ova uloga poludesno. Mogu ja odigrati i šesticu, ali me nekako uvijek vuče prema suparničkom golu. Zbog toga volim igrati na osmici i da dolazim u završnicu iz drugog plana ili poludesno pa da po primitku lopte mogu s lijevom nogom ući u sredinu, kao što se dogodilo kod gola Veležu. Znao sam odigrati i desetku, ali nisam ljubitelj. Uvijek sam Kišu govorio igraj ti desetku ti si majstor. Ne volim biti leđima okrenut golu, direktniji sam i više volim napasti dubinu tako da mi najviše odgovaraju i najbolje se osjećam na dvije spomenute pozicije, ali mogu pokriti sve što bude potrebno.

Trenutni ugovor mu ističe na kraju ove sezone.

Nismo još razgovarali o novom ugovoru, ali iskreno i ne razmišljam o tome. Ja sam ovdje k’o doma i toliko volim klub i grad. Volio bih ostati, ali se ne opterećujem time. Mene samo zanima da ove godine uzmemo titulu, a lako ćemo se dogovoriti za ostalo, zaključuje Antonio Ivančić razgovor za portal The Nobles uz nadu da će se sve odigrati kao i kod posljednjeg produživanja ugovora.

159 utakmica, 13 golova, 19 asistencija i 7 trofeja. Treneri se mijenjaju, a Ivančić kod svih ostaje standardni prvotimac. O njegovom odnosu prema klubu i navijačima dovoljno govori osvajanje trofeja “Filip Šunjić – Pipa”, a taj se dojam dodatno potvrđuje kada shvatite da je odvojio sat i pol vremena za razgovor za navijački portal te da su ga profesionalne obveze “omele” da o Zrinjskom nastavi pričati barem još toliko. 

Antonio Ivančić. Igrač kojemu je Zrinjski pružio priliku kada mu je bilo najpotrebnije, a on mu je uzvratio na najbolji mogući način.

Foto: HŠK Zrinjski & Bljesak info

Ako je Trojanski rat dao mitski dvoboj Ahila i Hektora, moderni bh. nogomet svoju je epsku priču posljednjih godina dobio u utrkama našeg Zrinjskog i banjalučkog Borca. Dvije momčadi koje su posljednjih godina pomaknule granice mogućeg, kada je u pitanju domaći nogomet, ali podigle i, koliko god onima u Sarajevu to bilo teško priznati, regionalni ugled na europskoj sceni, ponovno će “ukrstiti koplja” i ovog vikenda u Banja Luci.

Rijetko su, dueli između naše momčadi i Borca, bili obična borba za tri boda. Češće se radilo o srazu dviju filozofija, koje su posljednjih godina natjerale ostatak lige da gleda u njihova leđa. Dok su drugi tražili izgovore, Zrinjski i Borac su gradili koeficijente, rušili favorite i natjerali nogometnu Europu da nauči i zapamti njihova imena.

Ajde, da bi se malo odmakli od neutralnosti, dodat ćemo i mrvicu navijačke strasti i patetike, koja nas, koliko god bježali, na kraju ipak nekako sustigne. ​Borac u ovaj okršaj ne ulazi samo kao aktualni prvak države, nego kao nekakav prvenstveni “Golijat”.

Klub je to iza kojeg, uz nespornu igračku kvalitetu (pogotovo posljednje dvije sezone), stoji i čitav savezni aparat. Nije tajna da banjalučki sastav u domaćem prvenstvu uživa status “zaštićenog gosta”, uz vjetar u leđa koji prečesto ne dolazi s tribine, nego s mjesta gdje bi pravda trebala biti makar neutralna. Upitne sudačke odluke, logistika i naklonost saveza kojim upravlja Vico Zeljković, stvorili su bedem oko njihove dominacije, čineći svaki sraz s njima borbom koja enormno troši zalihe suparnika. I to ne samo borbom protiv jedanaest igrača na terenu, nego i protiv sustava koji ih “čuva i pazi”, koliko god nekad svi pokušavali zatvoriti oči na takve stvari.

​S druge strane, svesti Borac samo na logističku moć bilo bi nepravedno prema terenu i onome što smo redovno gledali u prošloj sezoni. Banjalučani u svojim redovima imaju individualnu kvalitetu, širinu kadra i sposobnost da riješe utakmice u ligi bez pretjeranog grča.

Upravo zbog te igračke snage, vjetrovi u leđa i prvenstveni cirkus uopće im nisu potrebni, nego zapravo samo bacaju sjenu na momčad koja ima sve predispozicije da čisto, nogometno i pravedno nadigra bilo koga i pošteno se potuče za bodove.

No, kada maknete po strani sve izakulisne priče, ostaje skupina iznimno opasnih pojedinaca koji jednim potezom mogu kazniti i najmanju pogrešku svake momčadi, što su, istinabog, dokazali i na europskoj sceni, pa se tako s našim klubom ove jeseni i izjednačili po broju ostvarenih plasmana u grupnu fazu Konferencijske lige. No, da se ne bi previše bavili “nadnaravnim”, ostaje nam, po tradiciji, ukratko predstaviti momčad subotnjeg domaćina.

O struci se, manje više, sve zna. S klupe momčad predvodi nekadašnji trener našeg kluba i osvajač naslova prvaka u sezoni 2015/2016, Vinko Marinović. Najveća prijetnja našoj obrani svakako dolazi od Luke Juričića. Naš nekadašnji junior, član “Kristalnih 11” i najbolji strijelac lanjskog izdanja prvenstva, produžio je svoj ugovor s banjalučkim klubom i nastavio tresti mreže u dresu Borca. Vrijedi izdvojiti i Amera Hiroša, Stefana Savića, Miloša Jojića, Sebastiana Herreru i sjajnog mladog golmana, Mladena Jurkasa. Momčad je oslabljena nedavnim transferom Damira Hrelje u Tursku, dok je ozljedu u prošlom duelu na Koševu zaradio i iskusni veznjak Anderson Esiti.

Borac nije na najbolji način ušao u premijerligaški ciklus, pa je tako u prvih pet kola ostvario tri pobjede, neočekivani remi u Bijeljini (2-2) i poraz na Koševu od Sarajeva (1-0), uz odgođenu utakmicu sa Slogom iz Doboja. No, to neka budu problemi s kojima se bave domaćini, a mi idemo zaviriti u tabor naše momčadi pred ovu važnu utakmicu.

Otvaranje sezone iz snova, maksimalnih 18 bodova iz šest susreta, govori o snazi i stabilnosti naše momčadi u ovom trenutku. Izabranici Simona Rožmana su osvajali “trobode” redom, pokazavši kvalitetu ali i gard prvaka, koji nam je ponekad nedostajao lani.

Čak i kad ne briljiraju, kao u posljednjem okršaju, gdje je, ruku na srce, igra protiv Širokog ipak malo zaškripala, Plemići pronalaze put do tri boda. No, znamo, mostarska je publika posebna sorta. Pobjeda nije dovoljna ako nije popraćena lepršavošću i dominacijom. Pokoja kritika nakon pobjede možda i nije slabost, nego više luksuz našeg kluba i navijača, jer smo naviknuti na perfekciju, a u derbije obično ulazimo s velikom gladi, da bi iznova pokazali tko je vladar domaćeg nogometa. Tako mora biti i ovu subotu!

Protiv Širokog se u strijelce ponovno upisao, i to dva puta, kapetan Nemanja Bilbija, Antonio Ilić i Karlo Abramović nastavili su sa sjajnim igrama u posljednjoj trećini terena, dok smo konačno u napadu, zakratko, vidjeli i dugo očekivanog Niku Gajzlera. Kažemo, zakratko, jer se Simon Rožman nakon samo nekoliko minuta, očigledno izrevoltiran pristupom mladog krilnog igrača iz Rijeke, odlučio napraviti novu zamjenu i povući ga na klupu. Bit će zanimljivo vidjeti nastavak njegovog angažmana u našem klubu, s obzirom na to da Rožman ne djeluje kao zlopamtilo, te bi Gajzler, pravim zalaganjem i isprikom kroz dosljedan pristup na treninzima, lako mogao povratiti očito izgubljeno trenersko povjerenje.

Ostaje i pitanje s kakvim bi stoperskim parom mogli krenuti u Platonovoj, budući da je tu najviše do sada naš trener i “čačkao”. No, u posljednje tri utakmice, na tim pozicijama zabetonirano mjesto ima iskusni duet Jakovljević – Barišić, stoga bi se, ako ne dođe do velikih promjena, dali kladiti da bi se takav scenarij i konstelacija snaga mogli ponoviti i u subotu. Od ozljede se oporavljao i Neven Đurasek, stoga je upitno hoće li se i njegovo lice naći u službenom zapisniku sljedeće utakmice.

Matematika sugerira da bi i bod u ovom raspletu sačuvao prednost od osam bodova, ali povijest i mentalitet Zrinjskog ne priznaju kalkulacije. Plemići su svoj “mentalitet pobjednika” gradili na prkosu i napadačkom genu, a nikada na čuvanju rezultata. Upravo smo na Gradskom stadionu u Banja Luci ostvarivali velike pobjede, podizali i trofeje, stoga ne vidimo razlog da ovaj put idemo na kraj države s digitronom u rukama.

Sve je zbilja lijepo, toplo
Ljubav puna obećanja
Ti u meni tražiš luku
Dok ja sanjam putovanja….

Foto: HŠK Zrinjski

S uvodnih “pet od pet” Zrinjskog i one najveće, šampionske ambicije potvrđene su i u simpatičnom terminu “utorkom navečer” rutinskom pobjedom nad momčadi BSK – a. Poslužio je taj sraz kao sjajna uvertira pred tri derbija koja Plemiće očekuju do reprezentativne pauze.

Sjajna i fluidna napadačka igra, ponovno okrunjena velikim brojem prilika (nažalost najvećim brojem nerealiziranih), izmamila je ponovno pljesak i salve pozitivnih kritika na tribinama stadiona HŠK Zrinjski. Da “Noblesi” ne bi uvijek sipali pozitivu, dojam je na spomenutoj utakmici, nakon dominacije i čvrstih 2-0, pomalo pokvario nespretno primljeni (auto)gol, pa i mala nervoza koja se nakon istog očekivano uvukla u redove naše momčadi.

No, brzo su se snage Simona Rožmana grupirale i iz lijepe akcije, pred samu sudačku nadoknadu, sjajni Ilić pogađa za konačnih 3-1. Upozorenje mora biti i prilika gostiju u prvom poluvremenu, kada je, nakon nepažnje naše obrane, sam na Gorana Karačića istrčao mladi Stefan Marčetić, ali srećom nije na najbolji način “bocnuo” našeg vratara.

Da se ne bi previše bavili utakmicom u kojoj su uknjižena tri boda, okrenut ćemo se onom što dolazi. Prvi iz bogatog repertoara derbija je onaj sa Širokim Brijegom. Mlada i poletna momčad trenera Damira Milanovića, prije početka aktualne sezone bila je među onima koje su označene kao potencijalni putnici za “Federaciju”. No, Široki je narativ relativno okrenuo u kontra smjeru, pa nakon uvodnih pet kola imaju osam bodova i zauzimaju treće mjesto prvenstvene ljestvice.

Goste, kako smo i spomenuli, još od prošle sezone predvodi Damir Milanović, koji je u Široki Brijeg prvotno stigao kao prvi asistent Deana Klafurića, a potom u prošloj sezoni i sam preuzeo kormilo prve momčadi. Pokazao se kao trener koji teži modernom nogometu i etabliranju mladih igrača, što se u Širokom pokazalo sjajnim potezom, zbog neizvjesne financijske situacije i činjenice da budžetom ne mogu pratiti najbolje klubove u ligi.

Momčad kao kapetan broda i najiskusniji igrač predvodi naš bivši veznjak, Tomislav Tomić, koji će pak ovaj susret odgledati s tribina, zbog trećeg žutog kartona kojeg je zaradio u prošlom prvenstvenom ogledu sa Sarajevom. Od iskusnijih igrača vrijedi istaknuti Luiza Guedesa, koji je nakon samo sedam minuta protiv Sarajeva, u svom drugom službenom nastupu upisao pogodak. Tu su i španjolski krilni napadač David Virgili, koji je na Pecaru stigao iz zagrebačke Lokomotive, kao i Mario Mourelo koji je pristigao iz Santa Colome, nekadašnjeg europskog protivnika Plemića.

Naš bivši branič, Niko Vukančić, za sada nije upisao nastup za svoju novu momčad. Iz plejade mlađih igrača ističe se njih nekolicina, od braće Filipa i Marka Matića, Mateja Hrkaća, Ivana Jelića, Ivana Krstanovića…

Upravo su prošlogodišnji susreti sa Širokim po mnogima bili najveća zamjerka bivšem treneru, Igoru Štimcu. Iako smo na blagdan Svih svetih slavili na Pecari nakon devet godina posta (1-2), u preostala tri nastupa s nedjeljnim rivalom upisali smo mršava dva boda. Posebno je frustrirajući bio domaći nastup, tri dana nakon europske utakmice protiv Crystal Palacea, kada smo osvojili jedan bod i tako se vjerojatno oprostili od utrke u domaćem natjecanju, jer se u tom kolu Borac odvojio na šest bodova prednosti.

Iako je posljednji sraz sa Širokim bio u prijateljskoj utakmici u srpnju, kada smo slavili s 0-2, negativna statistika sa Širokim iz zadnje sezone mora biti upozorenje Rožmanovim izabranicima da “hercegovački derbi” shvate maksimalno ozbiljno i u niz od tri važne utakmice uđu s pobjedom.

Podsjećamo, Plemiće nakon Širokog očekuje gostovanje u Banja Luci, kada će ih u “Platonovoj” dočekati Borac, a nakon toga, u posljednjem kolu pred reprezentativnu stanku, na svom terenu dočekuju Velež.

Sve nas zajedno oduševljava sjajna forma igrača, a pogotovo napadačkog četverca koji se i utorak iskazao sjajnim i koordiniranim akcijama i mehanizmima koji su nas doveli do velikog broja izglednih prilika. Ipak, za susret s Borcem koji nas čeka, morat ćemo ponoviti koncentraciju u obrani koja se iskazala u ranijim duelima sa Sarajevom i Željezničarom.

A onda, ne sumnjamo, možemo s maksimalnim brojem bodova dočekati stanku, jer se Borac u ritmu s dvije utakmice tjedno pokazao kao itekako ranjiv protivnik, a travnjak gradskog stadiona u Banja Luci mjesto gdje su Plemići ostvarivali velike pobjede i bilježili trofeje.

No, prvo Široki. Bijeli Brijeg, nedjelja, 20 i 15 sati. Pobjedom bi Plemići postali prva momčad u povijesti koja je novu sezonu otvorila sa šest pobjeda u prvih šest kola. Idemo po novi rekord!

“I pjesma nek nosi te ova, da pobjede nove nam daješ…”

Foto: HŠK Zrinjski

Nakon savršeno odrađenog uvoda u prvenstveni maraton s maksimalnih 12 bodova, na našem putu nalazi se nova prepreka u okviru “međukola” i duela koji nas u utorak očekuje s momčadi BSK – a.

Momčad iz Banja Luke, s originalnom ulogom kluba “satelita” starijem bratu Borcu, novopečeni je premijerligaš koji nije najbolje startao u prvenstvene obaveze. Iz prva četiri kola izabranici većini poznatog trenera Bojana Puzigaće, uprihodili su tri boda, pobjedom i s tri poraza.

Na svom terenu uspjeli su savladati Velež rezultatom 2-0, dok su poraze upisivali redom na Grbavici (2-1), protiv Sarajeva (1-0), i u posljednjem kolu protiv Sloge, koja ih je golom Chuce porazila na domaćem terenu.

Što se igračkog kadra današnjeg gosta tiče, njega uglavnom sačinjavaju nekoć rezervni igrači i rubni prvotimci Borca, a izdvaja se David Čavić, koji je u eri Mladana Žižovića bio jedan od istaknutijih igrača momčadi iz “Platonove”. Tu su i iskusni Zoran Kvržić i Aleksandar Subić,a vrijedi spomenuti da je član BSK – a i nekadašnji omladinac i igrač našeg kluba, Juraj Ljubić.

Ne trebamo puno riječi trošiti o našoj momčadi. Savršeno uštimani stroj Simona Rožmana na Koševu je upisao još jednu pobjedu, uz igru koja je brojne podsjetila na izdanja kakva je u glavnom gradu imala i šampionska posada Sergeja Jakirovića.

Uz brzu i kombinatornu igru koja stvara veliki broj prilika, Plemići su sjajno iskontrolirali sve nalete domaćina i pokazali da zategnuta obrana iz domaćeg duela sa Željom nije slučajnost. Može se reći da je Rožman u glavi složio idealnih 15 igrača i da se manje više zna s kakvim udarnim snagama napadamo sva tri fronta do kraja natjecateljske sezone.

Ono što nas je zabrinulo u subotnjem okršaju je svakako ozljeda Marka Vranjkovića u prvom poluvremenu, koji je sjajno ušao i u ovaj susret i potvrdio odličnu formu s početka sezone. Vranjković je slomio rebro te se okrenuo oporavku koji bi, prema prvim procjenama, trebao trajati oko mjesec dana. Njegovu ulogu sjajno je na Koševu prihvatio Viktor Grbić i pokazao da imamo dovoljne unutarnje rezerve da iznesemo sve obaveze do reprezentativne pauze.

Od pozitivnih vijesti vrijedi izdvojiti i nedjeljni kiks Borca, koji je tako nakon dugo vremena našu momčad gurnuo u poziciju “lovine”. I moramo priznati, ovaj osjećaj nam je nedostajao. Neka traje!

Sraz sa BSK dolazi u neobičnom terminu, u utorak od 20 i 45 sati, ali ne sumnjamo u mostarsku publiku koja je zadovoljna izdanjima Zrinjskog na početku sezone i vjerujemo da će nagraditi momčad još jednom sjajnom podrškom.

Emocije su na tribinama!

Foto: HŠK Zrinjski

Bez osobitog uvoda, sljedeću ćemo utakmicu predstaviti sa sintagmom koju smo proljetos upotrijebili u jednoj drugoj prilici. Sintagma je to koja dobro oslikava situaciju oko susreta kojeg u subotu trebaju odigrati Zrinjski i Sarajevo – putujući cirkus!

Ljepši epitet od toga nije savezna karavana ni zaslužila, nakon što se očigledno tri dana vijećalo oko toga gdje će se, a u konačnici i hoće li se spomenuta utakmica četvrtog kola Premijer WWin Lige BIH odigrati. Kocka je u konačnici pala na Koševo, koje više, gle čuda, ne treba dobiti suspenziju i predstavlja legitimno “borilište” na kom će dvije europske momčadi odmjeriti svoje snage u sljedeću subotu.

Kako god, ovakve nas situacije plasirane iz kuhinje Saveza više ne iznenađuju, nego se samo nadamo da u tom svijetlu sve ovo što se dogodilo neće negativno utjecati na momčad Simona Rožmana, te da Plemići svojim putem idu po četvrtu pobjedu u nizu.

Što reći o gostima? Osim spaljenog terena i koncerta Dine Merlina, najvažniji događaj ovog ljeta bio je povratak Zorana Zekića kao šefa svlačionice na Koševu.

U rubrikama “dolasci i odlasci” također je, kako smo i naviknuli od subotnjeg domaćina, bilo dosta prometno. U odnosu na prošlu sezonu, Sarajevo su napustili nositelji igre poput Luke Menala, Adema Ljajića, Stefan! Ristovskog, Renana Oliveire i Slavka Bralića, dok je Nermin Mujkić transferiran u Abu Dhabi.

Klub su ovo ljeto pojačala provjerena imena poput Luke Dajčera, iskusniji igrači iz domaćeg natjecanja poput povratnika Selmira Pidre, dok je iz redova naše momčadi u Sarajevo preselio i Leo Mikić. Iz Veleža je, također, pristigao Ivan Šarić, dok su momčad nekadašnjeg “Torpeda” pojačala i neka mlađa imena poput Bartola Barišića, Antonia Galešića i Petra Miškovića. Vrijedi napomenuti da se trajno ugovorom za Sarajevo vezao i Jovan Ivanišević, koji je prošle sezone bio posuđen iz momčadi Istre.

Nisu “Pitari”, za razliku od naše momčadi, na bajan način ušli u novu sezonu. U prvom kolu uprihodili su mršavi “X” s Radnikom na “domaćem” terenu. U drugom kolu trebali su odigrati gradski derbi sa Željezničarom koji se također odgodio zbog problema sa stadionom, ali ovaj put na drugom sarajevskom stadionu, Željinoj Grbavici. Treće kolo donijelo im je sraz s BSK – om, gdje su odigrali kvalitetnu utakmicu i slavili pogotkom Barišića. Ipak, ta je utakmica, kao i ona u prvom kolu s Radnikom, otkrila velike manjkavosti u realizaciji prilika.

Kada govorimo o našoj momčadi, brojni navijači će se složiti da konačno “kreće ono pravo”. Plemići su u prva tri kola pokazali sav potencijal napadačkog arsenala, a utakmica sa Željezničarom konačno je donijela i pravu obrambenu stabilnost. Situacija u prvih 11 je manje više poznata, tako da nas Simon Rožman jedino može “prevariti” s odabirom veznjaka za ovaj susret, pogotovo zbog činjenice da nas u Sarajevu iščekuje prava oranica.

U četvrtak je sporazumno raskinut ugovor s Adijem Nalićem, dok odvojeno od momčadi već neko vrijeme trenira Marijan Ćavar. Manje više se standardizirao broj igrača koji se rotira, dok jedini na svoju minutažu i debi i dalje čeka Niko Gajzler, koji je u kadru bio u Bijeljini, ali i u Mostaru protekle nedjelje.

Nadamo se da će naša momčad u subotu pokazati da je definitivno spremna za boj na desetu titulu prvaka, te da sjajne igre iz prva tri kola nisu nikakva slučajnost. Nadamo se i pravom odgovoru na savezne izakulisne spletke,tamo gdje je najvažnije, na (zelenom?) terenu!

Naši Ultrasi su najavili još jedan pohod na glavni grad, tako da ni velika podrška s tribina sarajevskog “lavora” neće izostati.

Nakon ovog susreta očekuju nas dvije domaće utakmice u tjednu ispred nas, a onda i derbiji s Borcem i Veležom.

LUDI RITAM NEKA KRENE! ZGAZITE PITARE!

Foto: HŠK Zrinjski

Iako smo o sljedećoj utakmici i svemu što nas čeka u nedjelju rekli manje – više sve, tradicionalno ćemo predstaviti i našeg sljedećeg protivnika – sarajevski Željezničar.

Ne treba sezati daleko u povijesne knjige da bi shvatili koliko su utakmice ova dva rivala donosile domaćem nogometu. Od legendarnih utrka za titulu do samog kraja, preokreta iz 0-3 do 3-3, do sjajnih navijačkih izdanja naših Ultrasa, utakmice Zrinjskog i Željezničara s razlogom nose epitet derbija.

U prošloj sezoni Plemići su pod vodstvom Igora Štimca bili bolji tri puta (2-1, 0-3, 2-0), dok je Željo slavio samo jednom, u prvom duelu, u kolovozu 2025, rezultatom 2-0. Nedjeljni susret bit će ukupno 70. službena utakmica ova dva kluba, a Zrinjski ima 29 pobjeda, Željezničar 18, dok su 22 puta susreti završili neodlučeno. Zanimljivo, posljednji remi dogodio se u veljači 2024. godine na Grbavici, kada je našu momčad s klupe u svom službenom debiju predvodio Željko Petrović.

Što se tiče Željezničara, klub je doživio veliku tranziciju i pretumbavanja kroz posljednjih nekoliko godine. Od posljednje titule prvaka BIH pod Amarom Osimom prošlo je trinaest godina, a jedino su uspjeli slaviti naslov osvajača Kupa 2018. godine, u sezoni u kojoj su s Plemićima vodili trku i na premijerligaškoj stazi do posljednjeg kola.

Iako je proljetos bio gotovo izgledan ulazak u klub investitora Sanina Mirvića, ta se priča u sumnjivim okolnostima izjalovila i je Željezničar je bio osuđen na vjetrometinu. Mirvićev potencijalan ulazak u klub značio je dolazak bivšeg sportskog direktora Dinama, Marka Marića, ali i potentnog hrvatskog trenera Ivana Preleca, koji su o jednom trenutku bili predstavljeni kao novi šefovi struke. Ipak, samo dva dana iza, cijela priča doživjela je neslavan kraj. Klupu je naknadno preuzeo anonimni Španjolac, David Muslera Rodriguez, a momčad se ekipirala u hodu.

U prvom kolu slavili su tijesnu pobjedu nad novopečenim premijerligašem, BSK – om iz Banja Luke, rezultatom 2-1. Pobjedu im je donio donedavni kadet, Aldian Korora. Upravo bi igrači iz podmlatka kluba mogli biti nositelji igre Želje ove sezone, uz nekoliko iskusnijih imena poput Alekse Pejića, Samira Radovca i Denija Miloševića.

Što se tiče naše momčadi, nakon sjajne izvedbe protiv Radnika očekivanja su i u ovom kolu ogromna. Konačno su se namjestile nišanske sprave napadačkog dijela momčadi i pet komada je, nadamo se, označilo početak uspona i uzlazne forme izabranika Simona Rožmana. Dobili smo i obrise prvih 11, s tim da se i dalje najviše upitnika stavlja na konstelaciju snaga u obrani, odnosno stoperski tandem. Iako se najavljivalo da će Igor Savić podebljati obrambene linije, u drugoj utakmici u nizu je igrao na poziciji zadnjeg veznog, pa ostaje za vidjeti kako će se razviti ta priča.

Službeni klub je ovih dana komunicirao raskide ugovora s Nikom Vukančićem i Tonijem Majićem, dok Matej Šakota radi na inozemnom transferu. Ostaje otvoreno pitanje i Nike Gajzlera, koji se ni u Bijeljini nije našao u zapisniku.

Nedjeljna utakmica ponovno donosi sjajan termin u 21 sat, a po svim najavama i prekrasno vrijeme kao pravi mamac za tribine. Protivnik je atraktivan, u kakvom god stanju dolazi, a dodatni motiv predstavlja sjajna akcija Ultrasa i sve što smo posljednjih dana najavili kroz prodaju prigodnih majica za ovaj sraz i obilježavanje kolovoza kao ključnog mjeseca u slavnoj povijesti imena Zrinjski.

Istok, Zapad. Svi kao jedan!
Titule smo slavili svi skupa, oduvijek smo ista krvna grupa!

Nedjelja, 21 sat.

Foto: HŠK Zrinjski

Nogometaše Zrinjskog u četvrtak od 20:30 sati očekuje uzvratna utakmica protiv Valura u sklopu 2. kola kvalifikacija za Konferencijsku ligu.

Plemići su na Islandu poraženi minimalnim rezultatom 1:0 i pred svojim navijačima će pokušati opravdati status favorita i nadoknaditi zaostatak iz prve utakmice.

Medijima su se uoči utakmice obratili trener Simon Rožman i kapetan Nemanja Bilbija.

Svakako se veselimo sljedećoj utakmici iz više razloga. Prvi je da se predstavimo našim navijačima i u ovoj atmosferi pokažemo najbolje što možemo. Drugi je što me nakon svake utakmice veseli kada dobijemo tjedan dana za trening jer možemo puno toga ispraviti i unaprijediti. Mislim da smo to maksimalno iskoristili. Bez obzira na to što smo nakon prve utakmice u rezultatskom zaostatku i dalje vjerujem da je sve u našim rukama, nogama i glavama. Ekipa je spremna i točno znamo na koji način želimo igrati, rekao je strateg Plemića.

Zrinjski je u prvoj utakmici, unatoč porazu, bio mnogo bolji protivnik od Valura, ali je nedostajala realizacija.

Rezultat uvijek daje konačnu sliku zadovoljstva ili nezadovoljstva, ali zadovoljan sam načinom na koji smo se suprotstavili. Pripremili smo dosta dobrih situacija, možda nam je nedostajalo malo mirnoće u realizaciji. Možda bi rezultat otišao u drugom smjeru da nas je malo poslužila sreća. Bitno je da smo svjesni svojih nedostataka, ali i kvaliteta koje ćemo u uzvratu pokušati iskoristiti, kazao je Rožman i dodao kako prostor za napredak vidi u prekidima i organizaciji igre, posebno zbog Valurovih promjena sustava tijekom utakmice.

Na naše pitanje o stanju Nevena Đuraseka i aktivnosti na tržištu, te novim dolascima ili odlascima, Rožman odgovara:

Neven trenutno može odraditi cijeli trening s momčadi, a u petak će odigrati i prijateljsku utakmicu kako bi osjetio taj natjecateljski dio. Što se tiče kadra, ja sam zadovoljan. Uvijek smo aktivni na tržištu, ali sam ja zadovoljan kadrom i smatram da smo jako dobro izbalansirani.

Zanimalo nas je i kako je kapetan Nemanja Bilbija vidio prvu utakmicu i njegovo mišljenje o glavnom razlogu onolikih problema s realizacijom. Jesu li to uvjeti na terenu, prva utakmica ili pak nešto treće?

Možemo tražiti te neke razloge. Sve sam te lopte osjetio gdje će ići, ali nisu prešle crtu. Meni je drago da smo mi ušli u te prilike, da smo u njih došli s tih pozicija koje vježbamo na treningu i ako ponovimo istu utakmicu sutra navečer da nećemo imati nikakvih problema, smatra kapetan Zrinjskog.

Cijelu konferenciju za medije možete pogledati u nastavku.

The Office je popularni sitcom iz kojega su proizašli brojni memeovi, a jedan od najpopularnijih je onaj iz 13. epizode pete sezone kada Michael izlazi iz svog ureda i viče:

Oh my God! Okay, it’s happening. Everybody stay calm. Stay f*cking calm!

Upravo ove riječi Michaela Scotta prošle su mi kroz glavu razmišljajući o četvrtku kada će HŠK Zrinjski službeno započeti novu sezonu gostovanjem na Islandu kod Valura. Svaka čast Svjetskom prvenstvu, ali ovo se čekalo.

Ljeto je u Zrinjskom, kao i uvijek, bilo jako prometno. Nećemo ulaziti u detalje oko odlazaka i dolazaka jer vjerujem da ste svi upoznati, a o svemu ste mogli čitati na našem portalu i društvenim mrežama. Jedan od pridošlica je Karlo Stapić, zanimljiv mladi igrač kojega smo vam odlučili predstaviti za početak nove sezone. Riječ je o 24-godišnjem stoperu koji je svoj razvojni put počeo u rodnoj Busovači.

Otac mi kao djetetu nije odmah dao da upišem nogomet jer smo živjeli daleko od stadiona pa sam se s osam godina napokon upisao u NK Busovaču gdje sam bio sve do svoje 16. godine. Već sam s 15 godina debitirao za seniore, gurnuli su me u vatru što mi je mnogo značilo u nastavku karijere. Na početku sam igrao krilo, bio sam brz i kako sam ulazio u seniore treneri su me pomicali prema beku jer su dolazili opasniji protivnici i mislili su da kao mlad, malen i krhak igrač tu nekako mogu najmanje pogriješiti. Kako sam odrastao sve sam više igrao na stoperu tako da sam na te dvije pozicije ostao i danas.

Sa 16 godina sam prešao u Maglaj u BFK Simm-Bau, klub koji se u međuvremenu ugasio. Tamo sam proveo dvije godine i sada mogu reći da mi je to bila odskočna daska. Nastupali smo u drugoj ligi gdje sam stekao dodatnog iskustva, dosta igrao, postao kapetan i ostvario transfer u Slogu koja se u tom trenutku plasirala u Premijer ligu BiH. U Doboju mi je bilo odlično, igrao sam u prvoj postavi, odigrao 16 utakmica u prvih 19 kola, ali sam pred kraj prvog dijela sezone doživio veliki peh. Ozlijedio sam se i morao operirati bruh zbog čega sam propustio ostatak sezone, otkriva Karlo Stapić na početku razgovora za portal The Nobles

Nije dugo očajavao jer je već na ljeto stigao poziv iz Posušja.

U Posušju sam proveo dvije godine i nadam se da sam ostavio trag. Odigrao sam skoro 50 utakmica, bilo mi je super i tu sam se nekako etablirao na premijerligaškoj razini. Imao sam želju ostati i nakon druge sezone, ali nažalost nisam uspio pronaći zajednički jezik s trenerom.

U tom prijelaznom roku Karlu se dogodila jedna bizarna situacija koju prvi put otkriva za naš portal.

Nakon Posušja sam dobio ponudu rumunjskog Petrolula. Oni su u tom trenutku bili na pripremama u Sloveniji, poslali su ugovor mailom i prije potpisa zamolili da dođem na liječnički pregled. Bio sam uvjeren da će to proći bez problema jer sam bio zdrav i fizički spreman, no po dolasku tamo njihov trener mi je rekao da ne izgledam kao profesionalni nogometaš. Po njegovom mišljenju nisam građen kao igrač. Nudili su mi ugovor na pola godine, odnosno probu, što sam iz inata odbio. Bili su dobri uvjeti, ali zbog takvog trenerovog pristupa više nisam želio ostati. Kada sam ovo prepričavao prijateljima oni su mislili da ih zezam i govorili su mi da se ne rugam s njima, prisjeća se Stapić kroz smijeh.

Zbog cijele ove situacije izgubio je mnogo vremena jer su klubovi već počeli s pripremama. Stiglo mu je nekoliko ponuda, opet se javilo i Posušje, ali se Karlo odlučio na odlazak u Cibaliju.

Prekrasno iskustvo. Do tada nisam nikada bio u Slavoniji, sve me je oduševilo, a posebno Vinkovačke jeseni. Vinkovci su prelijep grad, navijači su me zavoljeli i baš sam uživao. Jedino mi je žao što nismo izborili to prvo mjesto i promociju u prvu ligu, a bili smo na “pola koraka”. Ugovor mi je bio na jednu sezonu koji se automatski produžuje na još jednu ako izborimo ulazak u HNL. Razgovarali smo o nastavku suradnje i da nije bilo Zrinjskog sigurno bih se vratio u Cibaliju. Trener me htio, sviđala mi se njegova ideja, uvjeren sam da će u ovoj sezoni opet napasti to prvo mjesto i držim im fige da uđu u HNL. Navijači i Vinkovci to zaslužuju.

Stapić je u Zrinjski prvo stigao na probu i nakon samo tjedan dana oduševio trenera i upravu.

Prije nekoliko tjedana javio se jedan trener koji me pitao jesam li zainteresiran za dolazak u slovensku Muru. Kasnije tog dana me ponovno nazvao i rekao da se pojavila opcija da dođem na probu u Zrinjski na što sam odmah pristao. Okej, nisam ja više tako mlad igrač da idem po probama, ali sam prihvatio bez razmišljanja jer se radi o Zrinjskom. Došao sam na tjedan dana i hvala Bogu ostao. Bio sam dobar, valjda sam zaslužio ostati dok sam i dalje tu, govori Karlo kroz smijeh i prisjeća se prvih treninga u Međugorju.

Po dolasku sam mislio da će mi veliki problem biti to što je momčad već tjedan dana bila u treningu dok sam ja bio kući. Nisam sumnjao u sebe, ali sam mislio da će mi biti teže, što na kraju i nije bilo. Trener je zahtijevao mnogo rada s loptom. Bilo je trčanja, ali kada trčiš s loptom lakše je, nije toliko “surovo”.

Malo prije njegova dolaska, u klub je stigao i novi trener – Simon Rožman. Nezahvalno je pitati igrače za mišljenje o treneru, pogotovo o onome koji je tek stigao, jer će svi biti puni riječi hvale, što je i logično. Nas je više zanimalo Karlovo viđenje iznutra jer je Rožman poznat po analitičnom i modernom pristupu.

Iznenadilo me koliko živi nogomet. Imam osjećaj da 24 sata dnevno razmišlja o nogometu i analizama. Jedna situacija najbolje opisuje o kakvom je treneru riječ. Igrali smo pripremnu utakmicu u Širokom, a po povratku u Mostar u autobusu je odmah izvadio laptop i analizirao utakmicu. To me je oduševilo, otkriva Stapić za portal The Nobles.

Plemići su u pripremnom razdoblju odigrali četiri utakmice u kojima su redom pobjeđivali: Sarajevo 2:1, Široki Brijeg 2:0, Arsenal Tivat 6:0 i Posušje 3:1. Karlo je nastupio u svim utakmicama osim u posljednjoj protiv Posušja koja se igrala jutro nakon one protiv Arsenala.

Zadovoljan sam svojom igrom, ali uvijek mislim da može bolje. Kao ekipa mislim da smo dobro odradili te utakmice, još uvijek se uigravamo i kada usvojimo sve trenerove ideje mislim da će to baš dobro izgledati. Uvijek imamo nekih pet-šest rješenja na terenu kojima možemo odgovoriti na svaku protivnikovu postavku. Na analizama utakmica vidimo koliko još imamo prostora za napredak i mislim da ćemo biti sve bolji i bolji kako vrijeme odmiče, kada popravimo te neke nijanse i dok se svi još bolje upoznamo, smatra igrač Zrinjskog.

Stapić je po vokaciji stoper koji može igrati i beka, ali ga je protiv Arsenala bilo iznenađujuće vidjeti na lijevoj strani.

Mogu igrati i lijevog i desnog beka. U Cibaliji sam igrao sve pozicije u obrani i kada je trebalo nešto krpiti, trener bi gurnuo mene. Nisam se nikada bunio i dobro mi je išlo na svim spomenutim pozicijama. Trener me protiv Arsenala probao na lijevoj strani i mislim da je dobro izgledalo.

Za Plemiće sezona službeno starta u četvrtak kada na Islandu kreću u pohod na novu europsku jesen. Utakmica protiv Valura za Karla će biti prva u nekom europskom natjecanju.

Očekujem da će biti teška utakmica jer će nam biti prva natjecateljska u novoj sezoni. Pokazali smo se u pripremnim utakmicama, ali ovo će nam biti prvi pravi podražaj. Očekujem dobru utakmicu s naše strane i ako budemo radili sve što je trener zamislio vjerujem da neće biti problema. Njihova je možda prednost što su u natjecateljskom ritmu i što igraju na umjetnoj travi, ali ja vjerujem u našu momčad, dodaje Stapić.

Zrinjski je za Karla najveći iskorak u dosadašnjoj karijeri, a tijekom razgovora nam otkriva da je maštao kako će jednoga dana nositi dres s lentom.

NK Busovača je 2018. godine slavila 70 godina kluba povodom čega je organizirana prijateljska utakmica protiv Zrinjskog. Tada je za Plemiće igrao Busovljak i moj susjed Neven Laštro koji je bio kapetan u toj utakmici. Susret je izazvao dosta interesa jer Zrinjski ima mnogo navijača po cijeloj Bosni. Ja sam kao 15-godišnjak igrao lijevog beka i imao sam veliku tremu, kao da je finale Lige prvaka. Tada sam rekao da mi je san zaigrati za Zrinjski. Korak po korak došao sam do Mostara i trenutno živim svoje snove, kaže Karlo za portal The Nobles.

Uz najveći iskorak u karijeri veže se i najveći pritisak rezultata i trofeja, ali i onaj s tribina.

Imao sam dosta situacija kada me je hvatala “prpa” u svlačionici prije početka utakmice, ali kada izađem na teren ja ništa ne čujem. Igrao sam protiv Hajduka pred 10 000 ljudi na stadionu i nisam ništa čuo. Iskreno. Fokusiran sam samo na teren, ne bojim se pritiska i čak mi više odgovara igrati u takvim uvjetima.

Iz kluba o Karlu dolaze samo pozitivne informacije. Ostavio je odličan dojam, kako na terenu tako i izvan njega, a nas je za kraj zanimalo kakav dojam su na njega ostavili klub i grad.

Iznenadilo me koliko je Zrinjski organiziran i koliko je sve posloženo unutar kluba. Što se tiče Mostara, volio bih samo da je malo hladnije kao u mojoj Busovači. Mislio sam da će mi se biti teže snaći, ali sam bez problema pohvatao sve ulice, ljudi su lagani, ma sve super. Mogu pješke na trening, mogu pješke na ručak, mogu pješke na kavu, sve mogu pješke, ali eto opet idem autom jer mi je mrsko pješke, zaključuje Karlo Stapić kroz smijeh svoj razgovor za portal The Nobles.

Koliko je riječ o gotivnom i neiskvarenom momku najbolje govori to da uopće nije bio opterećen time što ćemo pisati o njemu, već mu je samo bilo važno da ne zaboravimo spomenuti njegovu Busovaču i njezinu važnost u cijeloj ovoj priči.

Mostarska publika uvijek je cijenila skromne igrače koji na mala vrata dođu u klub i koji najbolje govore na terenu. Karlo Stapić primjer je takvog igrača i nakon što je oduševio ljude u klubu, vjerujemo da će takav dojam ostaviti i na navijače te da će sa Zrinjskim ispisati još jednu lijepu stranicu u bogatoj povijesti kluba.

Foto: HŠK Zrinjski

Treća pripremna utakmica i treća pobjeda za Zrinjski. Ovaj put je u Mostaru teško nastradao Arsenal iz Tivta 6:0, a u strijelce su se upisivali dva puta Nemanja Bilbija te Ćuže, Nalić, Ilić i Majić.

Zrinjski je od samog početka zagospodario terenom, a nadmoć Plemića brzo je okrunjena pogotkom u 8. minuti kada je, nakon lijepe akcije Čuića i Ćuže, Nalić pogodio za 1:0.

Samo četiri minute kasnije prednost je udvostručena. Bilbija je petom proigrao Ćužu, koji je sigurno pogodio za 2:0.

Domaći su nastavili dominirati pa je u 15. minuti Bilbija završio još jednu tečnu akciju Zrinjskog i povisio na 3:0. Do odlaska na odmor kapetan Plemića postigao je i svoj drugi pogodak, potvrdivši uvjerljivu predstavu svoje momčadi za visokih 4:0 na poluvremenu.

Drugo poluvrijeme obilježio je veliki broj izmjena u redovima Zrinjskog, no igra Plemića nije izgubila na kvaliteti. Prvo je Ilić sjajnim šutem “ubacio” petardu u mrežu gostiju, da bi u 80. minuti Majić pogodio za konačnih 6:0.

Idući četvrtak Zrinjskog očekuje daleko putovanje na Island i prva službena utakmica protiv Valura u okviru kvalifikacija za Konferencijsku ligu.

Foto: HŠK Zrinjski