Nogometaši Zrinjskog porazom od Sarajeva oprostili su se od Kupa BiH, a jedina svijetla točka u uzvratu bio je Marko Marić koji je spasio Zrinjski težeg poraza obranivši jedanaesterac i nekoliko čistih zicera gostiju iz Sarajeva.
Za potrebu priče, vratimo se malo unatrag. Marić je prije nešto više od dvije godine upravo protiv Sarajeva debitirao u Premijer ligi BiH. Stigao je kao vatrogasno rješenje nakon odlaska Josipa Čondrića, a postao jedan od nositelja kluba koji će u sljedeća tri mjeseca protutnjati ligom i kupom i osvojiti prvu dvostruku krunu u svojoj povijesti. Marić je na tom putu primio samo devet golova, od čega ih je pet bilo na kraju sezone kada je Zrinjski već i osigurao titulu.
U sljedećoj sezoni je potvrdio o kakvom se golmanu radi. U “onoj” utakmici protiv Urartua sjajnom paradom obranio je jedanaesterac gostima, da bi potom Hrvoje Barišić potvrdio prolaz u drugo pretkolo Lige prvaka. “Zlatna obrana” – vrištale su naslovnice medija, a ispostavit će se da su bili u pravu jer je ta obrana bila jedna od presudnih u osiguravanju prve grupne faze nekog europskog natjecanja u povijesti kluba i države.
O nastupima protiv Aston Ville, Alkmaara i Legije ne treba trošiti puno riječi, dovoljno je samo pogledati highlightse, posebno one protiv Aston Ville. Marić se tim utakmicama dokazao na velikoj sceni i ubrzo su u klub počeli dolaziti razni upiti za njegove usluge. Najviše je zagrizao njemački HSV, ali Mariću se nije žurilo i više je puta istaknuo kako mu je ovdje super i da će otići tek kada i on i klub budu zadovoljni. Sjajan pristup na terenu i izvan njega prepoznali su i navijači koji su ga nagradili trofejom Filip Šunjić Pipa.
Ljubav je, sa strane kluba, pukla samo godinu dana nakon prvog europskog izleta. Vodstvo Zrinjskog je tri tjedna nakon utakmice protiv Aston Ville u klub vratilo Gorana Karačića. Svima je bilo jasno da je s Gogom dogovoreno da preuzima mjesto prvog golmana ili odmah ili na ljeto, ovisno o ponudama za Marića, ali to se nije dogodilo. Unatoč svim naporima kluba da ga se “riješi” prošlo ljeto, Marić je ostao i Zrinjski se na zimskoj pauzi našao u lošoj situaciji.
Pregovori s Marićem oko novog ugovora nisu uspjeli, dok je Karačiću ugovor istekao i koji je navodno već bio dogovorio odlazak u Tursku. Zrinjski je, da ne bi na ljeto ostao bez obojice, brzo reagirao i s Gogom potpisao novi ugovor. Kroz određene kanale odmah su puštene vijesti o “sumanutoj svoti novca” koju je Marić tražio, da bi se dio navijača odmah okrenuo protiv njega. Jer, što će nam ovaj umišljeni lik koji se nekada davno učlanio u svoj lokalni NK Široki Brijeg, dok su na klupi naši Mostarci.
Ubrzo su procurile i te “sumanute svote” što je Marić navodno tražio da bi ispalo da one nisu pretjerane koliko se pričalo i da su tražena povećanja pristojna i zaslužena igrama na terenu. Klub je poručio da je to za njih previše i okrenuo se Karačiću.
Da se razumijemo, ovaj tekst nije ni o Gogi ni o njegovim kvalitetama. Dobro je ušao u nastavak sezone i u narednom razdoblju će nam pokazati je li on ono što u ovom trenutku Zrinjskom treba. Ovo je tekst o odnosu kluba prema igračima koji su se uvijek na pravi način odnosili prema dresu s lentom. Dok se u klub vraćaju igrači koji su nakon odlaska iz Zrinjskog provocirali njegove navijače, slavili golove, obračunavali se s bivšim suigračima, najavljivali proslavu titule ispred Vječne vatre, ovakav tretman dobivaju oni što ostanu vjerni Zrinjskom. Dok se nepotrebno nagomilavaju igrači i preplaćuju svakakve “zvijezde”, za ovakve igrače nema novca.
Zrinjski se zbog svega odlučio na taktiku preuzetu od nekih hrvatskih klubova. Ako ne želiš potpisati novi ugovor pod našim uvjetima, ideš na klupu do njegovog isteka. Ovakve odluke nikada nisu jasne jer ako imaš igrača koji ti donosi razliku i pomoći će ti u borbi za titule, zašto ne ići s njim do kraja pa si po završetku sezone pružiti ruku, zahvaliti i pozdraviti se do možda nekog novog susreta.
Unatoč svemu, nigdje niste mogli pročitati da je Marić rekao nešto protiv trenera ili kluba. Prihvatio je odluku, sjeo na klupu i čekao priliku da možda još koji put do isteka ugovora stane među vratnice svoga kluba. Kada se Karačić razbolio, Mario Ivanković je bio primoran dati mu priliku i u tri utakmice (Velež i 2x Sarajevo) je ponovno pokazao da je riječ o jednom od najboljih golmana u povijesti kluba.
Bilo bi zanimljivo vidjeti kako će Ivanković i ostali u klubu nakon svega pogledati Marića u oči i reći mu da se unatoč onakvoj utakmici vraća na klupu jer ne pristaje na manje novca od onoga što zaslužuje.
Marić će ponovno bez riječi prihvatiti odluku, sjesti na klupu i biti na raspolaganju treneru ako ga opet bude “primoran” uvesti u igru.
Ako je utakmica protiv Sarajeva bila Marićev posljednji ples, otplesao ga je vrhunski. Gospodski oproštaj vrhunskog golmana, a još većeg čovjeka.
Ili kako je to jedan forumaš napisao:
Ako ti je ovo zadnja tekma u dresu s lentom, samo da kažem da boljeg vratara u novijoj povijesti nismo imali.
Kiša je te srijede napokon prestala padati. Dok su se igrači Zrinjskog i Veleža pripremali za nastavak utakmice, promrzli navijači Plemića koji su obučeni u bijele majice okupirali Zenicu, počeli su sa zagrijavanjem glasnica za drugo poluvrijeme finala Kupa BiH.
Nije im trebalo dugo da se zagriju.
Veležovi igrači su u 52. minuti pokušali iznijeti loptu nakon slobodnog udarca Zrinjskog. Antonio Ivančić je iskoristio konfuziju u protivničkim redovima i iz prve prebacio loptu na desnu stranu za Josipa Ćorluku koji je iz prve šalje u kazneni prostor gdje ju Mario Ćuže iz prve lijevom nogom šalje u bliži kut Osmana Hadžikića. Mat u tri poteza za veliko slavlje igrača i navijača u bijelom.
Tim golom Zrinjski je stigao do svog drugog naslova pobjednika Kupa BiH, ali i prve dvostruke krune u povijesti. Ćuže se prometnuo u heroja, ne samo zbog osiguravanja dugoočekivanog Kupa, nego i zbog toga što je u finalu nadigran mrski gradski rival.
Mario Ćuže u Zrinjski je prvi put stigao u ljeto 2022. na jednogodišnju posudbu iz Dinama. Zagrebački klub već ga je neko vrijeme slao po posudbama, a potpisniku ovih redova u najboljem sjećanju ostala je ona prva – u Istri. Bljesnuo je u prvih šest utakmica sa šest golova i asistencijom i postao hit HNL-a. Naravno da mu je nakon toga produkcija opala, ali je ostao jako važan igrač momčadi koja se borila za ostanak i u većini utakmica na terenu je proveo svih 90 minuta.
Ivan Prelec šaltao ga je po potrebi s lijevog krila na napadača ili polušpicu, a pokazao je (pogotovo za te godine) i zrelost u defenzivi koja je posebno do izražaja dolazila kada bi se tijekom nekih utakmica spustio i na beka.
Dok se tijekom zimske pauze pripremao za povratak u Pulu, Nenad Bjelica odlučio je da će ga tu polusezonu ipak ostaviti u Dinamu za koji je u tih nekoliko mjeseci nastupio u 13 utakmica (575 minuta) i postigao dva pogotka. Ujesen je opet poslan na posudbu, u Lokomotivu, ali nakon dva mjeseca i šest nastupa ponovno je vraćen u Dinamo kako bi grijao klupu, ako bi uopće i bio u sastavu. Uslijedile su dvije posudbe u ukrajinski Dnjipro gdje se preporodio. Ukrajinci su ga željeli i otkupiti, ali se u priču upleo rat i Ćuže se ponovno našao u Zagrebu, nesiguran što budućnost nosi za njegovu karijeru.
Ostatak te sezone 2021/22 proveo je u Dinamovoj drugoj momčadi gdje je održavao formu, da bi na ljeto “sletio” u Mostar na novu jednogodišnju posudbu. Tadašnji trener Zrinjskog, Sergej Jakirović, bio je oduševljen novim pojačanjem kojega je u razgovoru za Sportske novosti prozvao “mostarskim Thomasom Müllerom” i priznao kako bi igrač takvog kalibra Plemićima bio nedostupan da nije počeo rat u Ukrajini.
Novi suigrači su ga odlično prihvatili i krenuli za**bavati zbog novog nadimka, a dobro je prihvaćen i na tribinama od tradicionalno teške mostarske publike koja je brzo vidjela o kakvom se igraču radi.
“Odlučio sam doći i zasad sam oduševljen. Čak je puno bolje nego su mi pričali. Čekam da krene liga, da krenemo u obranu naslova, a nadam se i duploj kruni”, najavio je prije početka sezone koju je završio s double-double učinkom (11 golova i 10 asistencija) i u kojoj je upravo on Zrinjskom donio spomenutu duplu krunu, prvu u klupskoj povijesti.
Po isteku posudbe vratio se u Dinamo u kojemu i dalje nije imao mjesta, a u Mostaru su se potajno nadali kako bi ga mogli vratiti u svoje redove unatoč dobrim ponudama koje je imao iz inozemstva. Šuškanja su postajala sve glasnija da bi Zrinjski početkom srpnja sjajnim videima potvrdio da se Ćuže vraća u Mostar, ali ovaj put kao njihov igrač. S Dinamom je dogovoren transfer, a Mario je stavio potpis na četverogodišnji ugovor.
Sa Zrinjskim je nastavio ispisivati povijest, osiguran je prvi nastup u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja gdje su se sjajno nosili s renomiranim protivnicima, ponovno je bio strijelac u finalu Kupa kojega su Plemići osvojili pobijedivši Borac, a sezonu je završio blizu novog double-doublea (16 golova i 9 asistencija).
Mario je taktički zahvalan igrač jer može igrati više pozicija, a radilica je i u obrani što ne viđamo često od krilnih igrača. Naravno da ima i mana, jer da nema sigurno ga ne bi gledali u Mostaru. Zna imati crnih rupa, što se posebno vidjelo u prvih nekoliko mjeseci po povratku u Zrinjski kada se ponekad činilo kao da nikada nije igrao s tadašnjim suigračima, da bi potom eksplodirao u drugom dijelu sezone, a zbog driblinga viška često sebi zna nepotrebno stvoriti probleme u završnici.
Od njegovog dolaska u klub, svaki prijelazni rok se spominjao mogući transfer. Ove zime je prvi put bilo zatišje jer su oči uprte u Nardina Mulahusejnovića i još neke igrače, da bi upravo Ćuže iznenada napustio Zrinjski. Stigla je ponuda iz Južne Koreje, točnije Gangwona za koji je igrao i kapetan Nemanja Bilbija, a ona je očito bila prihvatljiva i igraču i klubu.
Zrinjski nikada ne objavljuje koliko su zaradili na prodaji svojih igrača i uvijek smo osuđeni na insajderske informacije i nagađanja, a one ovaj put kažu da su Mostarci prodajom Ćuže zaradili 300 000 eura. Ako je istina, složit ćete se i da nije neka cifra s obzirom na to da je riječ o jednom od najvažnijih igrača kluba, da je u pitanju Južna Koreja, da je igračeva procijenjena vrijednost 800 000 eura, te da ima još dvije i pol godine ugovora. Velika je mogućnost i da se igraču izašlo u susret, s čim nemam problem jer je itekako zaslužio.
Koliki je trag u Mostaru ostavio za samo dvije i pol sezone govori i podatak da je postao sedmi strijelac u povijesti Zrinjskog – 116 utakmica, 31 gol i 21 asistencija. Proživio je s klubom neke od najtežih trenutaka (Slovan Bratislava), da bi potom kao jedan od glavnih likova sudjelovao u stvaranju nekih od najljepših trenutaka u Plemićkoj povijesti.
Iako je već dugo prisutan u nogometnoj javnosti, Ćuže ima samo 25 godina. Ponudu iz Južne Koreje je očito vidio kao priliku da se financijski osigura, a ako se nekada poželi vratiti u Mostar, dočekat ćemo ga raširenih ruku. Bilo je sjajnih i onih nešto manje sjajnih zajedničkih trenutaka, ali mu nijedan navijač neće zaboraviti Zenicu 17. svibnja 2023.
Pobjedama na Grbavici protiv Željezničara i u Mostaru protiv Širokog Brijega, Plemići za sada uspješno apsolviraju niz derbija.
Bile su to dvije utakmice u kojima je Zrinjski stavom, zalaganjem i igrom (tim redoslijedom) podsjetio na prethodne šampionske sezone.
Unatoč ozljedama čak sedmorice igrača, trener Ivanković je čini se uspio pronaći dobitnu kombinaciju. Posebice je vidljiv napredak veznog reda na čelu sa Surdanovićem i Ćavarom, a ekipa je po prvi put ove sezone povezala dvije utakmice sa čistom mrežom dozvolivši zajedno Željezničaru i Širokom Brijegu samo jedan udarac u okvir gola(!).
Mašić je u obje utakmice bio starter što jasno pokazuje da su pridošlice u smiraju prijelaznog roka itekako osvježile i promijenile krvnu sliku ekipe. Veliki dobitak su i sve zapaženije igre Frana Topića na desnom krilu, koji kao u21 igrač daje ekipi dodatnu kvalitetu kojom mladi igrač više nije teret. Također treba spomenuti i Nardina Mulahusjenovića, koji čitavo ovo vrijeme viteški pokušava minimalizirati utjecaj nedostatka kapetana Nemanje Bilbije.
I zaista, ovim pobjedama i govorom tijela igrača vraćena je boja na lice navijača Zrinjskog, boja koja je opravdano blijedila pod utjecajem ne baš uvjerljive igre u većini utakmica koje je Zrinjski ove sezone odigrao.
Iako su sigurno još neki upitnici iznad glava svih onih kojima Zrinjski nešto znači, bodovni saldo i pogled na tablicu je izuzetno zadovoljavajući.
Osim bodovnog značaja, pobjede su dodatno učvrstile dobru atmosferu i potrebni mir pred subotu i gradski derbi s ekipom Veleža, koja istini za volju, ne može biti zadovoljna ulaskom u novu sezonu.
Rođeni su trenutno na 8. mjestu sa 9 prikupljenih bodova iz 7 odigranih utakmica što je dovelo do promjena u upravljačkim strukturama, ali i na klupi. Čini se da je utakmica protiv GOŠK-a došla u najboljem trenutku za novog trenera Irfana Buza kojom je prekinut niz od četiri utakmice bez pobjede. No, unatoč visokoj pobjedi od 4-0, Velež je pokazao i dosta nesigurnosti u zadnjoj liniji u prvih 20-ak minuta potvrdivši da na tom dijelu imaju dosta problema.
Unatoč nedostatku nekih od najvažnijih igrača, labilnoj formi onih stožernih, a mora se priznati i neskrivenim kuloarskim sumnjama u stručni stožer, Zrinjski nije potonuo.
Pa tako, osim već davno zaboravljene nekonkurentnosti protiv Guimaraesa i friškog sjećanja na naivno ispuštena tri boda protiv Borca, ne može se reći da je bilo kikseva koji bi već sada zaustavili pehar osvajača Premijer lige na svom devetom putovanju prema Bijelom Brijegu.
Pozitivan momentum je zagrlio Zrinjski i bitno je to prepoznati, kako navijačima, tako i akterima na terenu i pored njega koji imaju priliku ovaj jesenski rok položiti s najvišim ocjenama.
Vjetar koji je dobrim dijelom ove sezone, kako se činilo, puhao u prsa nogometaša Zrinjskog, polako postaje vjetar u leđa.
Ljeto je 2021. godine. Iako nije uspio izboriti Europu, uprava kluba dala je povjerenje Sergeju Jakiroviću i on je krenuo u sastavljanje momčadi za novu sezonu i povratak Zrinjskog tamo gdje mu je i mjesto, u sami vrh bh. nogometa.
Jakirović je nastavio gdje je stao nekoliko mjeseci ranije po svom dolasku u klub. Tada je iskoristio svoje znanje o drugom rangu HNL-a koje je prikupljao čestim odlascima na stadione dok je vodio Sesvete i Goricu. U zimskom prijelaznom roku u klub su stizali igrači iz Zmijavaca, druge momčadi Osijeka, Dubrave, Neretvanca… I dok su navijači Zrinjskog čekali neko zvučnije pojačanje, Jakirović je i u ljetnom prijelaznom roku nastavio sa svojom sportskom politikom i 15. srpnja klub je službeno predstavio novo pojačanje – Matiju Malekinušića.
Dvadesetdvogodišnji krilni napadač u naš klub dolazi nakon što je dvije godine igrao za NK Sesvete, a u prethodnoj sezoni u 27 utakmica upisao je četiri pogotka i trinaest asistencija te je prvenstvo zaključio kao prvi asistent 2. HNL. Malekinušić je rođen u Zagrebu, u mlađim uzrastima bio je član U17 i U19 momčadi GNK Dinamo, a u prvoj seniorskoj sezoni igrao je za NK Trnje, objavio je tada Zrinjski. Navijačima je prošlo malo ispod radara jer, kao što smo rekli, oni su zazivali neka “veća” pojačanja, a Jakirović im je upravo doveo igrača Sesveta.
Od 32 odigrane utakmice u prvoj sezoni, Malekinušić je 22 počeo s klupe. Nije se bunio, kada god je ušao u igru pružio je maksimum, te je bio igrač na kojega se Jakirović uvijek mogao osloniti tijekom dominantnog osvajanja titule. U drugoj sezoni u klubu nastavio je ulaziti s klupe, a imao je isti statistički učinak kao u prvoj – dva gola i tri asistencije. Ipak, kada je ta Matijina sezona u pitanju, navijačima je u glavi ostala ona nepotrebno izgubljena lopta u Bratislavi nakon koje Zrinjski prima gol u 122. minuti utakmice. Ali, Matija će se iskupiti godinu dana kasnije…
Statistički, iza sebe ima najbolju godinu u karijeri (9 golova i 8 asistencija), ali navijači znaju da je tu bilo i puno više od same statistike. Bio je jedan od najvažnijih igrača Plemića koji su napravili najveći uspjeh u povijesti bh. nogometa osiguravši prvu europsku jesen u povijesti kluba. U demoliranju Breidablika u Mostaru zabio je dva gola i jednom asistirao, a ono najbolje sačuvao je za grupnu fazu.
U legendarnom preokretu protiv AZ-a sjajno je asistirao Aldinu Hrvanoviću za izjednačenje, a zatim pogodio vratnicu nakon koje Zvonimir Kožulj natrčava i posprema loptu u praznu mrežu za 4:3. Protiv Aston Ville u Birminghamu i u dvije utakmice protiv Legije odigrao je pristojno, da bi u posljednje dvije utakmice oduševio čak i UEFA-u.
U Alkmaaru je prebačen s pozicije desnog krila na lijevog beka! Igrač koji je po vokaciji krilo na drugoj strani terena odjednom se protiv ovakvog protivnika našao sa zadaćom da brani njihovo opasno krilo i beka koji će nakon te sezone napraviti transfer u Southampton. Unatoč minimalnom porazu, Matija je bio jedan od najboljih igrača utakmice. Nisu mu smetali ni snijeg i niska temperatura, ni jak protivnik, ni nova pozicija i bio ga je užitak gledati kako “gine” za svoj klub.
Bili smo prisiljeni praviti rotacije. Malekinušić je odigrao lijevog bočnog na njihovog možda i najboljeg igrača, maksimalno 90 minuta. Poslije utakmice sam mu rekao da mu skidam kapu, za svaku sekundu, za krv koju si prolio, rekao je tada privremeni trener Mario Ivanković, a oduševljena je bila i svjetska sportska javnost jer je Malac dobio jednu od najvećih ocjena u cijelom tjednu i uvršten je u momčad kola.
Nagrada za takvu utakmicu stigla je u posljednjem kolu u Mostaru i to protiv onog najvećeg u grupi – Aston Ville. Igrala se 87. minuta kada je Tomislav Kiš loptu proslijedio lijevo do Malekinušića koji je povukao loptu, krenuo prema sredini, driblingom izbacio jednog igrača, namjestio se i savršeno pogodio za delirij pod Bijelim brijegom. Skinuo je dres i pun emocija proslavio s punom zapadnom tribinom. Zasluženo.
Majstoriju je prepoznala i UEFA koja je Matijin gol proglasila najboljim u posljednjem kolu.
Nastavio je Malac s jako dobrim igrama kroz cijelu sezonu, a svoju igru digao je na razinu više opet kada je bilo najpotrebnije, protiv Borca u finalu Kupa BiH. Zrinjski je u obje utakmice slavio s 1:0, a on je sudjelovao u oba gola. Prvo je u Mostaru sjajno vanjskom asistirao Mariju Ćuži, da bi u Banja Luci i sam zabio. Primio je loptu prsima i desnom nogom zakucao u gol za potvrdu obrane naslova pobjednika Kupa BiH.
Ideja za tekst stigla je sama od sebe tijekom posljednjeg ligaškog duela s Borcem. Tijekom utakmice Matija je prebačen na desnog beka i opet je odigrao jako dobro na neprirodnoj poziciji. Da, mogao je kod onog gola i bolje reagirati, ali zar stvarno na toj poziciji očekujemo perfekciju od igrača kojemu su primarne uloge one u napadu? Gledati igrača tvog kluba kako u 90. minuti prljavog dresa sprinta prema naprijed, a nekoliko trenutaka kasnije uklizava u obrani i iznosi loptu je užitak za svakog navijača bilo kojega kluba.
Iako osporavan odmah po svom dolasku, Matija je skupio 120 nastupa za Zrinjski, potpisao novi ugovor i izravno sudjelovao u jednim od najljepših trenutaka u povijesti kluba.
Da, mnogi ne vole ovaj izraz vojnik kluba. Jer da, tako su se nazivali mnogi igrači u prošlosti pa nam se kasnije obilo od glavu. Jer da, to su igrači koji ne igraju besplatno, nego su fino plaćeni za svoje usluge. Ali, mislim da je ovo najbolji izraz kojim se može opisati Matija.
Legendarni Tony Adams izrekao je jedan od najboljih citata u povijesti nogometa: “Play for the name on the front of the shirt, and they’ll remember the name on the back”. Upravo to je napravio Matija Malekinušić.
26. je lipnja 2018. godine. Hrvatska nogometna reprezentacija na Rostov Areni protiv Islanda igra svoju treću utakmicu na Svjetskom prvenstvu na kojemu će ostvariti svoj najveći uspjeh u povijesti.
Sudac Mateu Lahoz u 65. minuti dao je znak da je vrijeme za izmjenu, a 40-ak tisuća okupljenih ustalo je zapljeskati jer je igru napuštao veliki Luka Modrić. Umjesto njega na teren je istrčao 26-godišnjak koji će nakon turnira ostvariti jedan od najvećih izlaznih transfera u povijesti Rijeke – Filip Bradarić.
23. je svibnja 2024. godine. HŠK Zrinjski u uzvratnoj utakmici finala Kupa BiH gostuje u Banjoj Luci kod Borca i brani 1:0 iz prve utakmice. Sudac Irfan Peljto u 81. minuti dao je znak da je vrijeme za izmjenu, a 300-tinjak gostujućih navijača pljeskom je iz igre ispratilo ljubimca navijača mostarskog kluba, Tomislava Kiša. Umjesto njega na teren je istrčao 32-godišnjak koji je u posljednjih nekoliko mjeseci navijačima Zrinjskog također postao jedan od omiljenih igrača – Filip Bradarić.
Osam sekundi (!) nakon ulaska u igru lopta stiže do Bradarića koji je sjajno podiže za Matiju Malekinušića koji je prima prsima i desnom nogom zakucava u gol za potvrdu obrane naslova pobjednika Kupa BiH.
“Daj mi minutu da ih riješim, daj mi minutu”, vikao je Bradarić u kameru nakon utakmice i otišao primiti medalju, prvu nakon onoga srebra u Rusiji…
Što se dogodilo u ovih šest godina između medalje na Svjetskom prvenstvu i medalje osvajača Kupa BiH?
Da ne dužimo previše o tom razdoblju, nakon Rusije ostvario je višemilijunski transfer u Cagliari gdje je u prvoj sezoni nastupio u 29 utakmica pružajući solidne partije. Klub sa Sardinije je u ljeto 2019. i ovako natrpanu središnjicu terena dodatno pojačao Radjom Nainggolanom i Markom Rogom, pa se Bradarić odlučio na posudbu u Hajduk gdje je bio jedan od najvažnijih igrača. Velike planove za svojih 3-5-2 s Bradarićem je imao i novi trener Igor Tudor, ali njegove dobre igre nisu prošle nezapaženo pa je španjolski prvoligaš Celta Vigo otkupio Bradarićevu posudbu za 500 000 eura.
U Celti je nastupio u 14 od 18 mogućih utakmica nakon čega ga Cagliari šalje u Al-Ain, a na kraju sezone 2020/21 njegov ugovor od Talijana za dva milijuna eura otkupljuje Al-Ahli gdje se zadržao nešto više od godinu dana kada je odlučio raskinuti ugovor i vratiti se u Europu. Bio je pred povratkom u matični Hajduk kada mu se dogodio veliki peh. Pred kraj 2022. godine doživio je prijelom noge na malonogometnom turniru u Trilju. Uslijedio je višemjesečni oporavak, povratak u Split je propao, ali to je iskoristio Zrinjski koji je iskusnog veznjaka potpisao u kolovozu prošle godine uoči važnog dvomeča s islandskim Breidablikom.
Bradarić je u Zrinjski došao zamišljen kao veliko pojačanje s iskustvom koje će biti jako važno u potencijalnom povijesnom nastupu u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja. Bilo je vidljivo da je došao s viškom kilograma i da je teška ozljeda ostavila traga. Prve nastupe za Plemiće upisao je u grupnoj fazi Konferencijske lige gdje je trener Krunoslav Rendulić pokušao iskoristiti njegovo spomenuto iskustvo, dok u ligi nije dobivao puno prilika i često je bio žrtva U21 pravila. Nije se bunio, kondicijski treneri s kojima je radio po posebnom programu su stalno hvalili njegov napredak i radnu etiku, a fizički napredak bio je vidljiv iz dana u dan.
Na kraju prvog dijela sezone naslovnice bh. i hrvatskih, uvijek “dobro upućenih”, portala (što smo vidjeli i u slučaju Tomislava Kiša) vrištale su o Bradarićevom odlasku iz Zrinjskog. “Na velika vrata stigao u Zrinjski, a odlazi neprimjetno” – pisalo je u naslovu jednog “eminentnog” bh. portala dok su u tekstu to još začinili s: “Nagledali smo se u prošlosti slučajeva kada igrači dođu u neki klub u Premijer ligi BiH, nastane veliki “hajp” oko njih, no oni podbace i na mala vrata isti klub, ali i ligu napuste. Takav sada slučaj prema neslužbenim informacijama dolazi iz Mostara.”
Bradarić je u klubu ne samo ostao, nego na zimske pripreme stigao (ne)prepoznatljiv. Fizički je izgledao prepolovljen, a na terenu je počeo pokazivati djeliće one svoje magije koja ga je i odvela u klubove liga petice. Do početka drugog dijela sezone ta magija je bila sve vidljivija, a u posljednja tri mjeseca postao je jedan od najvažnijih igrača u sustavu novog trenera Željka Petrovića.
Svjesno ili nesvjesno preuzeo je ulogu vođe veznog reda i postao igrač koji pokreće napade Plemića. Njegova progresivna dodavanja ubrzala su napad momčadi i podsjetila na onaj moćni Zrinjski koji je u nekoliko poteza znao izigrati cijelu protivničku momčad i bez puno muke doći do gola. Osim na terenu, Bradarić se pokazao i kao veliki gospodin izvan njega. Suigrači su ga hvalili u mnogim izjavama za medije, a u prilog tomu idu i informacije koje su pristizale iz kluba, a otkrivale su da se radi o sjajnom i skromnom momku čiji karakter uopće ne otkriva kakvu karijeru i uspjehe ima iza sebe. A sjetimo se samo nekih “velikih” imena koja su do sada prolazila kroz klub i za sobom u gotovo svim slučajevima ostavila samo nered…
Brada je prije uzvrata protiv Borca imao velikih problema sa zdravljem, najavljivalo se da neće ni putovati, ali je unatoč visokoj temperaturi stisnuo zube, otputovao u Banja Luku, ušao u igru i u prvom dodiru s loptom asistirao za pobjednički gol.
“U karanteni protiv Tuzle me uhvatilo i bilo je gadno, tri-četiri dana temperatura, ali rekao sam da ću dati sve od sebe pa makar ovdje na tribini sjedio i gledao jer ne mogu ostati kući a da se oni bore i pišaju krv na terenu. Rekao sam da moram biti tu i hvala dragom Bogu i svim ljudima, desilo se što se desilo, najbitnije je da smo pobijedili i to je to”, rekao je Bradarić nakon utakmice i dodao:
“Sretan sam i zadovoljan i nadam se da ću tu ostati. Iskreno to kažem. Popričat ćemo i vidjeti, ali s moje strane je to baš tako”.
Hoće li Brada ostati ili ne, vidjet ćemo kroz sljedećih nekoliko tjedana. Pri svakom dodiru s loptom vidljivo je da je iznad ne samo Premijer lige BiH, nego vjerojatno i HNL-a. Ponuda mu sigurno neće nedostajati, ali prema neslužbenim informacijama portala The Nobles, Brada bi trebao ostati u Zrinjskom.
Ovim mu se putem svejedno želimo zahvaliti na svemu što je napravio u ovoj sezoni i što je pokazao kako se jedan igrač, a pogotovo takvog kalibra, treba odnositi prema dresu s lentom. Na terenu i izvan njega.
“Da mi je da te upoznam, odvedem sebi u Mostar, zaljubit ćeš se u njeg’ i ostat’ kraj mene”, riječi su jedne popularne mostarske pjesme koje su se po tko zna koji put pokazale istinitima.
Dario Čanađija u Mostaru je proveo samo nekoliko mjeseci, a iz njega odlazi pun emocija i prijateljstava, te uz obećanje da će se sigurno vratiti.
– Sedam mjeseci u Zrinjskom, a imao sam osjećaj kao da sam tu sedam godina. Veliki trag na meni ostavili su prvenstveno suigrači, pogotovo ta neka okosnica ekipe s kojom sam se najviše i družio, pa onda navijači, klub, grad, dosta ljudi koje sam upoznao izvan nogometa i ostao prijatelj s njima… Svi su ostavili jako veliki trag, bilo je puno emocija i iskreno mi nikada nije bilo teže otići. Žena i ja smo već pričali da bi kupili stan u Mostaru, što vjerojatno i hoćemo, tako da bi baš željeli ostati povezani s Mostarom bilo to da se ja vratim kao igrač, trener ili bilo što. Klub, grad, navijači, ljudi, svi su ostavili veliki utisak na mene, kazao je Čanađija za portal The Nobles.
Iako se u Mostaru nije dugo zadržao, Čanađija je uvijek biranim riječima govorio o Zrinjskom, pa nas je zanimalo što to izdvaja Plemiće od dosadašnjih klubova u njegovoj karijeri.
– Nas sedam-osam bilo je svaki dan na kavi, družili smo se sa ženama i djecom, ostajali smo poslije utakmica popiti piće i podružiti se, svi smo bili u svakodnevnoj komunikaciji i druženju i osjetila se ta sinergija. Dogodila se i Europa koja je samo dodatno utjecala na sve to. Imao sam ja i u Rijeci vrhunsku atmosferu i prijatelje za cijeli život, u Olimpiji smo osvojili duplu krunu i imali neke prekrasne trenutke, ali u Zrinjskom se stvorila baš ta neka kemija između nas, napravili smo i taj povijesni uspjeh i vjerujem da će ova sezona na kraju biti još uspješnija kada to sve sjedne na svoje mjesto. Posebno se izdvaja ta neka toplina unutar kluba. Ne osjećaš se kao u nekim klubovima, pogotovo vani, da dođeš samo odraditi posao, bila je ta obiteljska atmosfera i osjećao si se kao da si došao doma u dnevni boravak, a ne na posao, otkriva nam Čanađija.
Ovaj neumorni veznjak sudjelovao je u povijesnom uspjehu Zrinjskog i plasmanu u grupnu fazu Konferencijske lige, a na tom putu odigrao je nekoliko sjajnih utakmica.
– Jako mi je teško izdvojiti najdražu utakmicu jer ih je bilo jako puno. Npr. ona domaća utakmica protiv Urartua gdje se nekako sve otvorilo, pa ona utakmica kući protiv Breidablika kada smo jednom nogom, a i više, zakoračili prema grupnoj fazi što je bilo prekrasno, a da ne pričam o Alkmaaru i Aston Villi. Bilo je stvarno prekrasnih utakmica, a bilo je i dobrih utakmica za uživanje, ističe Čanađija usput se prisjećajući i utakmica koje mu nisu ostale u baš dragom sjećanju. Posebno ističe dvomeč protiv kluba na čiji se spomen svakom navijaču Zrinjskog vraćaju užasne uspomene.
Trn u oku je Slovan Bratislava. U prvoj utakmici smo osjetili da možemo, u nekim trenucima smo bili i bolji, ali bezvezno primimo gol. Pokušavaš, trudiš se izjednačiti, imaš dobre prilike, ali lopta neće u gol. U gostima također, vidjeli smo na kraju da možemo kada smo ih stisnuli, ali smo bojažljivo ušli u utakmicu i iz prekida odmah primili gol. A čak i onaj LASK. Vodimo 1:0, sve imamo pod kontrolom, a propuštamo i priliku za 2:0. Tu smo možda trebali biti pametniji i oprezniji jer primamo gol za 1:1, a s 1:0 smo bili u produžecima i sigurno bi se drugačije otvarala utakmica. Za te utakmice mislim da smo mogli više napraviti.
Nakon gostovanja kod Aston Ville u Birminghamu, pojavila se zanimljiva priča kako ga je popularni Nicolo Zaniolo zamolio za dres nakon utakmice.
– Nije baš tako bilo, prisjeća se kroz smijeh. Bili smo jedan pored drugog na centru, a kako sam igrao u Italiji znam ponešto talijanskog jezika, nešto sam ga upitao i on je odgovorio, nakon čega je rekao “pa ja tebe znam, ti si igrao u Speziji”. On je rođen u tom kraju pa je pratio Speziju i išao na utakmice, makar je on u to vrijeme igrao u Entelli koja je na pola sata od Spezije. Nakon razgovora smo razmijenili dresove i tako je točno išla priča, otkriva Čanađija za portal The Nobles.
Čane je bio jedan od najstandardnijih igrača Zrinjskog u prvom dijelu sezone. Za Plemiće je odigrao 31 utakmicu i upisao tri asistencije. Odnosno, propustio je samo gostovanja kod Alkmaara i Zvijezde 09. Očekivano su u klub počeli stizati upiti za njegove usluge i na kraju se odlučio ponovno otisnuti u inozemstvo potpisavši ugovor s grčkim Kifisiasom.
– Došla je ta ponuda iz Grčke. Razgovarali smo s trenerom i klubom, procijenili smo da će u drugom dijelu sezone više prilike dobivati neki drugi, mlađi igrači, što je i normalno. Na kraju sam u dogovoru s njima odlučio da je bolje da idem negdje gdje ću igrati, tako da sam otišao u Grčku. Što se nove momčadi tiče, ovdje ima dosta kvalitete i mislim da ćemo se sada krenuti dizati. Došlo je dosta dobrih igrača s renomiranim karijerama i vjerujem da neće biti problema s ostankom, ali to je uvijek teško i ne smiješ se nikada opustiti jer je i prvenstvo malo specifično i teško.
Bivši trener Plemića, Sergej Jakirović, često je volio uspoređivati Premijer ligu BiH s HNL-om i smatrao je da bi Zrinjski dobro prošao i u HNL-u, pa nas je zanimalo Čanađijino mišljenje s obzirom na to da je proveo mnogo godina u elitnom rangu hrvatskog nogometa.
– Zrinjski bi sigurno imao što tražiti u HNL-u. Igrali smo prijateljske utakmice protiv Varaždina i Lokomotive u kojima smo bili jako dobri i mislim da bi Zrinjski sigurno tamo bio u top četiri. HNL je nešto kvalitetniji od Premijer lige BiH zbog infrastrukture i toga svega, ali sigurno da Premijer liga ide u korak. Ulaže se dosta novca u terene i kada se sve to napravi sigurno će kvaliteta biti bolja. Većina klubova je financijski stabilnija i sve to doprinosi boljoj kvaliteti lige, tako da će i PLBiH sigurno imati neku uzlaznu putanju. Ono što se meni osobno više sviđa kod Premijer lige su navijači. U Hrvatskoj je to dosta centralizirano, svi navijaju za Hajduk i Dinamo, ima tamo nešto Rijeka i Osijek, ali npr. Slaven Belupo igra doma protiv Hajduka i onda 90% tribina navija za Hajduk. Dok, recimo ti dođeš igrati u Posušje i ljudi navijaju za svoj klub, neće navijati za Zrinjski… neće ljudi iz Posušja navijati za Borac ili Sarajevo. To mi se sviđa, svugdje je ta neka domaćinska atmosfera i onda je većim klubovima puno teže uzimati bodove, što smo vidjeli i po nekim našim kiksevima u prvom dijelu sezone, dodaje Čanađija.
Malo navijača i pratitelja nogometa zna da je Čanađija već prije nekoliko godina krenuo i s usavršavanjem na trenerskom planu.
– Završio sam tečaj za UEFA C licencu i trenutno mi nedostaju dva ispita za B licencu. To sam već planirao riješiti, ali kako smo stalno igrali po dvije utakmice tjedno nije bilo prostora da to završim, a kako sam sada otišao u Grčku to će vjerojatno morati pričekati do ljeta. Idem u tom nekom smjeru, završio sam i tečaj za naprednog nogometnog analitičara, sada upisujem i tečaj za nogometnog skauta, tako da se vidim u nogometu i volio bih ostati raditi u njemu. Ne znam na kojoj će to biti funkciji, ali volio bih se okušati kao glavni trener i to mi je neki cilj. Želio bih u nečemu takvom vidjeti da je to stvarno za mene i da se pronađem u tome, a ne da to radim kao čisto iz nekog hobija. Taj dio me ne zanima, želim biti baš posvećen tome i vidjeti neki napredak ako stvarno jesam za to, a ako nisam onda hvala Bogu i idemo dalje, tražit ćemo nešto drugo. Za sada bih probao taj trenerski posao, vidim se u tome, dosta učim i usavršavam se pa ćemo vidjeti gdje će me to odvesti.
Svi treneri i oni koji poznaju Čanađiju, pored nogometnih izdvajaju i njegove ljudske kvalitete. Koliko su te ljudske kvalitete i karakter bitne u razvoju jednog nogometaša?
– Jako su bitne te ljudske kvalitete, to je ono što sam uvijek naglašavao u svim intervjuima. Ova ekipa Zrinjskog je prepuna momaka koji imaju te neke ljudske vrline i kvalitete koje pomažu da u najtežim trenucima momčad ne potone, da se izvuče na svoj karakter. Bio sam u toj situaciji i u Rijeci. Mislim da sam oborio i neki rekord HNL-a, igrao sam 25-26 utakmica, a svaku sam ulazio s klupe. Tada smo osvojili i duplu krunu. Svaki trening smo trenirali 100%, nismo dizali nos i ljutili se, nismo pričali protiv onih što su igrali nego smo svi bili zajedno, bili smo im podrška. To je karakter. Trener te ne stavi u igru, ali ćeš ti doći sutra na trening i odradit ćeš to 100%, bit ćeš nasmijan i sretan zbog ekipe što je pobijedila, nećeš mrmljati protiv suigrača i trenera, nego ćeš jednostavno to prihvatiti i na svakom treningu pokušati biti što bolji.Napraviš sve što je u tvojoj moći i ako si ti pravi tebe će kad tad u nogometu nagraditi, tako da mislim da su te neke karakteristike jako bitne i drže jednu cjelinu na okupu.
Hvala svim ljudima koji su to prepoznali kod mene. Te neke stvari, da budeš na 100% i da se boriš, to nikada ne smije izostati i to je glavni temelj da budeš još bolji i da napreduješ. Kod nas se često spominje “moramo trčati, moramo ovo, moramo ono”, vani je to normalno i bez toga se ne može ni krenuti u utakmicu. Mislim da moramo biti baš pravi karakter, da svaki trening bude na najvišoj razini, a onda ni rezultati na utakmicama neće izostati, smatra Čanađija.
Na kraju je uputio i poruku Plemićkoj obitelji.
– Za kraj se želim zahvaliti svima. Klub mi je baš ostao u srcu. Dao sam od sebe koliko sam god mogao u tom trenutku. Vjerojatno sam mogao još bolje što se tiče neke igračke strane, ali nije bilo ni lagano jer sam došao u novo prvenstvo i novu sredinu. Mislim da je ovih sedam mjeseci bilo korektno. Ja ću se sigurno vraćati u Mostar i bit ću vaš veliki navijač. Kao što sam se već dogovorio s dečkima, meni u Grčkoj sezona završava 12. svibnja, doći ću u Mostar i ako sve bude u redu i ako se uzme titula, što ja vjerujem da se može, pa da to proslavimo kako treba, zaključio je Čanađija razgovor za portal The Nobles.
Nedavno smo pisali o tome što znači časno i profesionalno predstavljati HŠK Zrinjski. Dario Čanađija je po svim aspektima bio jedan od onih koji su to radili na pravi način, i na terenu i izvan njega. Zbog takvog odnosa prema klubu, navijačima i gradu, zauvijek će ostati u sjajnom sjećanju svih navijača Zrinjskog.
