Nakon što su se “Plemićka sjećanja” na društvenim mrežama prisjetila 25. obljetnice prvog nastupa HŠK Zrinjski u UEFA natjecanjima, u suradnji s njima donosimo i sjećanja svjedoka tog vremena.
Tada mladi igrač, Silvio Bubalo, za The Nobles se prisjetio početka karijere, utakmica protiv NK Đerzeleza i igranja za prvu momčad HŠK Zrinjski.
Popularni Ćija se za početak prisjetio svog pristupanja Zrinjskom.
Nakon vijesti o obnovi kluba, a nakon što su se djelomično smirila ratna događanja u našem gradu, došao je i moj prvi pravi susret sa Zrinjskim. Tada su Miroslav Mican Kordić i Bruno Repar pokrenuli školu nogometa kojoj sam pristupio 1994., a kako dvije godine nije bilo treninga i organizacija je bila dosta otežana. U sezoni 1994./1995. Nogometni savez Herceg Bosne starta s juniorskim prvenstvom, koje osvajamo uvjerljivo, iako je veliki broj igrača po godištu zapravo pripadao kadetskom uzrastu, prisjeća se Bubalo za The Nobles.
Zanimalo nas je i sjeća li se svog debija za prvu momčad Plemića.
Naravno, nakon četiri sezone u školi nogometa tadašnji trener-igrač Blaž Baka Slišković uveo me u prvu momčad, a debitirao sam protiv Redarstvenika u kolovozu 1998. godine. Mostar je tada imao nekoliko vrlo jakih klubova u prvom i drugom rangu natjecanja pa je to bio svojevrsni gradski derbi, otkriva nam.
Potom dolazi sezona 1999./2000. u kojoj je Zrinjski, kao predstavnik NS Herceg Bosne, dobio priliku razigravati za nastup u Intertoto kupu.
Tako je, sezona u kojoj rezultati nisu bili na najvišoj razini, ali su uprava i direktor Božidar Bata Puljić osigurali licencu za nastup u Europi pa je pred nama stajao taj dvomeč s NK Đerzelez. U tom trenutku bili su igrački možda i najjača momčad BiH, vodio ih je Husref Musemić, a na terenu vrhunski pojedinci, ali organizacijski su se teže nosili s drugim klubovima. To, međutim, u dvije utakmice nije značilo mnogo i mi smo morali dati sve od sebe da uspijemo.
Prve utakmice na Koševu se sjećam po dolasku naših Ultrasa, jednom od prvih organiziranih dolazaka neke navijačke skupine s područja jednoga saveza na područje drugoga saveza. Na terenu je bilo jako teško, a pokojni trener Vladimir Skočajić Taramba tražio je čvrstu obranu i aktivan rezultat za uzvrat pred našim navijačima, u čemu smo mi uspjeli zahvaljujući najviše vrataru Toniju Jurjevu.
Uzvrat je također bio jako čvrsta utakmica koja je došla do penala, a težina uloga vidi se po tome da je Taramba morao pitati tko je spreman izvesti penal. Javio sam se zajedno s par suigrača jer sam na treningu redovito pogađao i osjećao sam u tom trenutku želju da preuzmem odgovornost. Uslijedilo je ono čega se danas s radošću sjećamo, Jurjev je obranio tri udarca igračima Đerzeleza pa su realizirani penali Tihomira Tikija Skoke, mene osobno i Tihomira Tiše Bogdana donijeli prvi izlazak u europska natjecanja u klupskoj povijesti, prisjeća se Bubalo za The Nobles.
Prisjetio se i zanimljive anegdote iz raspucavanja.
Tu seriju penala pamtim po anegdoti prilikom izvođenja od strane Tiše Bogdana. Stariji će se sjetiti, a mlađima biti zanimljivo, tijekom zaleta pokazao je rukom suparničkom vrataru gdje će šutirati, a onda zabio u suprotan kut. Kad je lopta već bila u mreži nastavio je prema vrataru Đerzeleza i rekao mu: “Nikad ne vjeruj strancu!”, otkriva nam Ćija kroz smijeh.
Nakon toga slijedi sezona u kojoj se Zrinjski borio za ostanak u društvu najboljih. Pred kraj sezone Bubalo je postigao tri gola, dao doprinos ostanku i privukao pažnju nekih klubova iz Hrvatske.
Da, sezona 2000./2001. bila je duga i teška, a posljednja tri kola pogodio sam u sve tri utakmice i svaki od tih pogodaka ima neku priču. Onaj protiv Ljubuškog ušao je u top 10 golova te sezone, zatim me protiv Kiseljaka primijetio Ivan Katalinić i nudio mogućnost prelaska u Rijeku, ali sam ostao u Mostaru. Sjećam se da su iz Rijeke tada zamijetili i igrača Kiseljaka, Rajka Vidovića, koji je u HNL ostvario lijepu karijeru. Posljednje kolo i treći pogodak bio je protiv NK Široki Brijeg, uzeo sam loptu blizu centra Juri Kordiću i s velike udaljenosti pogodio preko vratara Igora Melhera.
Silvio je ostao vjeran Plemićima još dvije sezone i onda iznenada prestao s profesionalnim nogometom.
Točno, još dvije sezone u nogometu koji se teško može nazvati potpuno profesionalnim, uz sve poteškoće kroz koje je liga prolazila. Karijeru sam zaključio jako rano, a toj je odluci doprinijela i ozljeda zbog koje sam prošao dva operativna zahvata u kratkom vremenu. Završilo je nekako s polufinalnim utakmicama Kupa BiH, protiv Leotara, iako sam odigrao još par susreta poslije toga.
Pogodio sam te sezone u Kupu penal protiv Radnika iz Bijeljine, također u raspucavanju pa i danas žalim što nisam dobio priliku izvesti penal protiv Leotara, ali tako je kako je, život velikih klubova prate i takva tragična ispadanja. To se kasnije vrati, nekim velikim preokretima koji donesu titule, a u kojima danas uživam kao navijač Zrinjskog, rekao je Silvio Bubalo za kraj razgovora za The Nobles i Plemićka sjećanja.