Još davne 2012., u ranim tinejdžerskim godinama i svojim početnim iskustvima sa Tribinom Stajanje, mogao sam shvatiti značaj tribine i poruka koje se šalju s iste. Nisam ih tada možda shvaćao u potpunosti, ali sam znao da su važne i da govore o nama i “njima”.
Isto tako se sjećam da je tog ožujka 2012. godine utakmica protiv Čelika bila iz nekog razloga baš važna. U gradu se osjetilo da je bitno pojaviti se na Stajanju, bodriti Zrinjski i stati uz grupu. Srce je već tada vuklo prema Stajanju. Uslijed već ranije postavljene ograde na Stajanju, doista si imao osjećaj da si drugačiji od “njih”.
“Zatvoren” na vlastitom stadionu, zaklonjenog pogleda na teren, strmog prilaza tribini, mokar od kiše koja nekako uvijek počne padati baš u vrijeme utakmice, shvatiš da je to mjesto prema kojem srcu vuče, mjesto na kojem se emocije osjete najčišće.
Danas, čak četrnaest godina nakon što je na toj istoj utakmici Komitetu za normalizaciju nogometa u BiH poslana jasna poruka sa Tribine Stajanje, bolje razumijem stvari.
Slušaš od starijih, pitaš, čitaš, proživiš i na kraju naučiš cijeniti ono što imaš – ljude oko sebe i tribinu koja postaje tvoj dom. Svako vrijeme donosi svoje teškoće, prednosti i mane. Svako vrijeme donosi posebne bitke s kojima se nosiš ti kao pojedinac i grupa kao zajednica. Bojkot završen davne 2008. baš protiv Čelika, zabrane odlazaka na gostovanja, prelazak na Zapad, popisi, nova tribina i povratak na moderniju verziju nekadašnjeg Stajanja…
Naš dom danas izgleda kudikamo drukčije. Tribina u izgradnji s jasnim pogledom na teren. Nove stolice. Aktualni radovi na tribini. Nekome tek naznaka onoga što treba postati i što svi Zrinjevci zaslužuju, a nekome već sada mali kutak svemira u kojem pronalazi mir s ljudima koje najbolje poznaje i kojima najviše vjeruje.
Zato nemoj da te goli beton Stajanja odvrati od dolaska. Nemoj se zavaravati užitkom gledanja utakmice dok sjediš na gornjoj zapadnoj tribini i čuješ svaku rečenicu s terena. Nemoj se zavaravati da si prestar i da je vrijeme za nove generacije. Nemoj misliti niti da će tvom malcu biti bolje uz kokice i sok ispod VIP lože. Sjeti se sebe u njegovim godinama i sjeti se gdje je srce oduvijek jače vuklo i gdje uvijek jače kuca.
Početak nove sezone za navijačku bazu Plemića treba označiti i poziv na buđenje. Nekako simbolično, ponovno pred utakmicu protiv Čelika se osjeti bunt u gradu. Osjetim da je ovo utakmica u kojoj okrećemo stvari na svoj mlin nakon kiksa u Europi.
Premijerligaška se sezona nakon dugo vremena napokon otvara na vlastitoj tribini, tamo gdje transparent “Tribina Stajanje” stoji ponosno, na istom onom mjestu gdje su nekad davno ogradili i trpali u improvizirane kaveze, danas se nastavlja graditi ispravna navijačka priča.
Željan sirovih emocija, ritma bubnjeva i glasne pjesme, premijerligaških pobjeda i novih titula, odsjaja baklje pod reflektorima, snage podignute parole sa Stajanja, jedva čekam tu nedjelju.
Onda kada zaista ostarim, želim se prisjetiti svih uspomena stvorenih na ovom mjestu. Svih ovih utakmica, dana, mjeseci i godina provedenih na mjestu gdje smo zajedno osjetili što doista znači sreća, a što razočaranje.
Zato te jednostavno želim pozvati da u nedjelju budeš tamo gdje te srce vuče, a znaj da ćeš nas ugledati na našem starom mjestu s pivom u ruci.
Tamo gdje im iznova pokazujemo da se ljubav prema Zrinjskom ne može niti zabranit’ nit’ ogradit’. Tamo gdje se živi za mostarske bijele.
Ti si na potezu.
Gdje tebe srce vuče?
Foto: KN Ultras-Zrinjski Mostar