Foto: Ćiril Ćiro Raič

Bata Puljić za The Nobles: U Švedskoj sam ostao i “bez druge noge”

U tjednu spomena prvih nastupa Zrinjskog u europskim natjecanjima, donosimo još jedno svjedočanstvo tog vremena. Ondašnji direktor kluba, a moglo bi se reći “direktor i više od toga”, Božidar Puljić, za The Nobles i Plemićka sjećanja se prisjetio utakmica protiv NK Đerzeleza i Västra Frölunda IF.

Puljić je bio direktor HŠK Zrinjski u razdoblju od 1996. do kraja 2000. godine, a ono na što danas, četvrt stoljeća kasnije, sam sebi ne može dati odgovor jeste pitanje zašto se prihvatio funkcije za koju je unaprijed znao da će ga fizički, a posebno psihički iscrpiti do kraja.

Naime, ovaj netom diplomirani pravnik nije ni dobio priliku za rad u struci kada je počela agresija na Mostar. Tijekom Domovinskoga rata ostao je bez noge pa je donio odluku da se neće baviti poslom odvjetnika jer, i na onako narušeno fizičko zdravlje, ne želi dodati stres koji ovaj poziv nosi sa sobom. Ipak, kaže nam, nosila ga je ljubav prema Mostaru, nogometu i Zrinjskom te osjećaj da može učiniti nešto veliko za svoj klub pa je prihvatio ponudu i pet godina revno obavljao svoje zadaće.

Na pitanje o svibnju 2000. godine te osiguranoj licenci za nastup u Europi popularni Bata zagonetno se osmjehnuo, ali se složio s izjavom Silvija Bubala da je Đerzelez u tom trenutku bio igrački najjača momčad u Bosni i Hercegovini. Skup vrhunskih pojedinaca vodio je Husref Musemić, ali organizacijski nisu mogli parirati većim klubovima.

Nakon što je Zrinjski prošao tu prepreku, voljom ždrijeba, za suparnika u ondašnjem Intertoto kupu, dobio je švedsku momčad IFK Norrköping. S obzirom na to da je Švedska, zbog svoje pozicije prema UEFA Respect Fair Play rankingu, dobila dodatno mjesto u UEFA Kupu, koje je zauzeo upravo IFK Norrköping, suparnik Zrinjskog postala je Västra Frölunda IF, a to je otvorilo mnoga pitanja. Najvažnije od njih, kako u otežanim uvjetima funkcioniranja uopće otići na gostovanje.

Doslovno smo išli od vrata do vrata, objašnjavali važnost ovih utakmica, kako za Zrinjski tako i za grad Mostar te teškom mukom osigurali sredstva za daleki put. Sa sjetom danas gledam fotografije jer više nisu među živima neki od važnih sudionika ovog putovanja, vođa puta Žarko Žara Tipurić, službeni predstavnik kluba Nevenko Karačić i tadašnji šef struke Vladimir Skočajić Taramba. Osim igrača na put su išli i pomoćni treneri Ronald Hrkać i Drago Bokšić te fizioterapeut Branimir Đolo, prisjeća se Bata ističući kako nešto ipak želi posebno navesti.

Ključnu ulogu u organizaciji odigrala je tadašnja tajnica kluba, Mirna Džidić. Ona je bila u stalnoj komunikaciji s našim suparnikom i UEFA-om, pa smo zahvaljujući tome znatno smanjili troškove putovanja, a mogli smo registrirati i pojačanja što smo iskoristili za dovođenje Hrvoja Ercega i Anđelka Kvesića. Za to je bila zaslužna njena komunikacija s krovnom organizacijom europskog nogometa, unatoč tome što su iz matičnog NS BiH tvrdili da ne postoji mogućnost dovođenja novih igrača.

Utakmica u Göteborgu za Batu i danas ostaje misterija.

Manjak sportske sreće, trema zbog debitantskog nastupa ili nešto treće, ne mogu reći, ali toliko neiskorištenih prigoda naš suparnik morao je kazniti. Ipak, dojam s utakmice ostavljao je nadu da ćemo proći u drugo kolo, kazuje nam Bata, a na upit o nekoj zanimljivosti spomenuo je skandinavsku hladnoću.

Naime, s visokih temperatura u Hercegovini došli smo u Švedsku, pa sam u neznanju da se hotel grije izašao vani u kratkim hlačama gdje me dočekala hladnoća zbog koje mi se odsjekla i druga noga, govori kroz smijeh.

Bati ni uzvrat u Mostaru nije ostao u lijepom sjećanju, a za to se dodatno pobrinuo i glavni sudac koji je imao više diskutabilnih odluka.

Uzvrat u Mostaru, vruć lipanjski dan, tribine koje “gore”, naša igra u prvom susretu, sanjali smo drugo kolo, a onda kasnije i Celtu Vigo pod Bijelim brijegom. Prije utakmice iznad grada kružio je zrakoplov koji je nosio parolu posvećenu Zrinjskom i izbacivao letke o ovom povijesnom susretu… Ne znam, nerado se prisjećam te utakmice jer smo sami sebi naškodili s obzirom na to da smo “glavom” već prošli dalje.

Poveli smo s 2:0, nije nam priznat regularan gol Kvesića, a bilo je i mnoštvo drugih loših odluka irskoga suca Richarda O’Hanlona. Kako je utakmica odmicala padali smo fizički i nakon primljenog gola više nismo mogli do preokreta, sva energija uložena je u onih 2:0 i susret je završio kako je završio, zbog gola u gostima Västra Frölunda je prošla dalje.

Delegat je bio poznati bivši sudac, Austrijanac Erich Linemayr, čovjek koji je sudio utakmice svjetskog i europskog prvenstva, koji se i sam čudio odlukama irskoga suca, ali nama ta loša ocjena nije bila neka utjeha. Morali smo zbiti redove i pripremiti se za nadolazeću sezonu 2000./2001., prvu zajedničku na razini Federacije BiH, a koja je zbog broja klubova i kratkog odmora bila iznimno teška.

Ostao sam do kraja te 2000. godine i isteka mandata, a iako su u klubu tražili da ostanem još jedan mandat rekao sam sebi da je dosta. Bilo je lijepih i manje lijepih trenutaka, velikih utakmica, ispunjenih i praznih tribina, dobrih i loših poteza, ali je u današnje uspjehe kluba utkano i to vrijeme i svaka druga godina kroz povijest našega kluba, rekao je Božidar Puljić na kraju razgovora za The Nobles i Plemićka sjećanja.

Foto: Ćiril Ćiro Raič

Comments are closed.