Dok s nestrpljenjem čekamo prvu europsku utakmicu u novoj sezoni, vratit ćemo se u prošlost i prisjetiti se povijesnih dresova s debitantskog nastupa Zrinjskog na europskoj sceni.
Nakon što je naš klub, kao predstavnik NS Herceg-Bosne, uspješno prošao razigravanje sa zeničkim Đerzelezom, ždrijeb nam je za suparnika u tadašnjem Intertoto kupu dodijelio švedski klub Västra Frölunda IF.
Danas je lako doći do podataka o svakom klubu, ali tada su naš jedini izvori informacija bile kladionice, znao je reći pokojni trener Vladimir Skočajić Taramba, dočaravši ono vrijeme i suparnika koji je tada bio potpuna nepoznanica za sve u klubu.
Radi se o klubu iz Göteborga, drugog najvećeg grada u Švedskoj, s oko milijun stanovnika. Västra Frölunda IF nogometni je klub osnovan 1930. godine, a iako je 90-ih godina uglavnom bio član prve švedske lige, 2000. završava sezonu na 14. mjestu i ispada u niži rang, a danas nastupa u četvrtom rangu švedskog nogometa.
Prva utakmica odigrana je 18. lipnja 2000. u Švedskoj, gdje je domaćin slavio s minimalnih 1:0. Uzvrat je odigran tjedan dana kasnije u Mostaru — Zrinjski pobjeđuje rezultatom 2:1, ali švedska momčad prošla je dalje zahvaljujući golu u gostima.
Momčadi su nastupile u dresovima sa slike, Zrinjski u crvenom dresu marke Fotex, s bijelom lentom i prišivenom reklamom Aluminij, a dres s brojem 2 nosio je legendarni Tihomir Skoko, dok su gosti nastupili u dresovima renomiranog proizvođača Umbro, koji je u to vrijeme opremao velike klubove poput Manchester Uniteda, Ajaxa, Celtica, kao i reprezentacije Engleske, Škotske i Irske.
Za razliku od domaćina, na čijem se dresu nalazila samo jedna reklama, dres švedske ekipe bio je prekriven sponzorskim logotipima: SKONA – poznati švedski brend kućanskih i higijenskih proizvoda, Stadium – veliki švedski lanac sportskih trgovina, Folksam – osiguravajuća kuća i Mål-Tipset – švedska verzija kladionice.
U tim povijesnim utakmicama Zrinjski je s klupe vodio Vladimir Skočajić Taramba, a nastupali su: Toni Jurjev, Joško Farac, Slaven Musa, Anđelko Kvesić, Ante Marijanović, Elvis Margeta, Tihomir Bogdan, Kenan Lizde, Hrvoje Erceg, Leon Buhić, Armin Džinović, Ives Čakarun, Dario Prce, Silvio Bubalo te Tihomir Tiki Skoko koji se jednom prilikom prisjetio susreta i igranja u dresu sa slike.
Naš suparnik je tada imao proračun od 10 milijuna, a mi smo tih dana, odnosno naš legendarni direktor Božidar Bata Puljić, skupljali novac za avion i nismo znali hoćemo li uopće otići na prvu utakmicu. Ostaje veliki žal zbog neuspjeha jer da smo prošli išli bi na makedonski Pelister, s kojim smo sigurno mogli igrati, a dalje je čekala Celta iz Viga, klub u čijoj sam juniorskoj momčadi proveo dio svoje karijere. U sjećanju mi je ostalo i sjajno ozračje na tribinama, koje nas je nosilo pa smo igrali srcem, novca nije bilo puno, a posebno sam ponosan jer su u timu bili u velikom broju domaći igrači, govorio je Skoko koji se prisjetio i jedne anegdote vezane za gostovanje u Švedskoj.
Dobili smo po 160 KM od kluba, da možemo pokriti osobne troškove boravka u Švedskoj, kao neke dnevnice, ali smo brzo vidjeli da nam taj novac neće mnogo značiti jer je cijena mineralne vode bila oko 30 KM.