U tjednu spomena prvih nastupa Zrinjskog u europskim natjecanjima, donosimo još jedno svjedočanstvo tog vremena. Ondašnji direktor kluba, a moglo bi se reći “direktor i više od toga”, Božidar Puljić, za The Nobles i Plemićka sjećanja se prisjetio utakmica protiv NK Đerzeleza i Västra Frölunda IF.
Puljić je bio direktor HŠK Zrinjski u razdoblju od 1996. do kraja 2000. godine, a ono na što danas, četvrt stoljeća kasnije, sam sebi ne može dati odgovor jeste pitanje zašto se prihvatio funkcije za koju je unaprijed znao da će ga fizički, a posebno psihički iscrpiti do kraja.
Naime, ovaj netom diplomirani pravnik nije ni dobio priliku za rad u struci kada je počela agresija na Mostar. Tijekom Domovinskoga rata ostao je bez noge pa je donio odluku da se neće baviti poslom odvjetnika jer, i na onako narušeno fizičko zdravlje, ne želi dodati stres koji ovaj poziv nosi sa sobom. Ipak, kaže nam, nosila ga je ljubav prema Mostaru, nogometu i Zrinjskom te osjećaj da može učiniti nešto veliko za svoj klub pa je prihvatio ponudu i pet godina revno obavljao svoje zadaće.
Na pitanje o svibnju 2000. godine te osiguranoj licenci za nastup u Europi popularni Bata zagonetno se osmjehnuo, ali se složio s izjavom Silvija Bubala da je Đerzelez u tom trenutku bio igrački najjača momčad u Bosni i Hercegovini. Skup vrhunskih pojedinaca vodio je Husref Musemić, ali organizacijski nisu mogli parirati većim klubovima.
Nakon što je Zrinjski prošao tu prepreku, voljom ždrijeba, za suparnika u ondašnjem Intertoto kupu, dobio je švedsku momčad IFK Norrköping. S obzirom na to da je Švedska, zbog svoje pozicije prema UEFA Respect Fair Play rankingu, dobila dodatno mjesto u UEFA Kupu, koje je zauzeo upravo IFK Norrköping, suparnik Zrinjskog postala je Västra Frölunda IF, a to je otvorilo mnoga pitanja. Najvažnije od njih, kako u otežanim uvjetima funkcioniranja uopće otići na gostovanje.
Doslovno smo išli od vrata do vrata, objašnjavali važnost ovih utakmica, kako za Zrinjski tako i za grad Mostar te teškom mukom osigurali sredstva za daleki put. Sa sjetom danas gledam fotografije jer više nisu među živima neki od važnih sudionika ovog putovanja, vođa puta Žarko Žara Tipurić, službeni predstavnik kluba Nevenko Karačić i tadašnji šef struke Vladimir Skočajić Taramba. Osim igrača na put su išli i pomoćni treneri Ronald Hrkać i Drago Bokšić te fizioterapeut Branimir Đolo, prisjeća se Bata ističući kako nešto ipak želi posebno navesti.
Ključnu ulogu u organizaciji odigrala je tadašnja tajnica kluba, Mirna Džidić. Ona je bila u stalnoj komunikaciji s našim suparnikom i UEFA-om, pa smo zahvaljujući tome znatno smanjili troškove putovanja, a mogli smo registrirati i pojačanja što smo iskoristili za dovođenje Hrvoja Ercega i Anđelka Kvesića. Za to je bila zaslužna njena komunikacija s krovnom organizacijom europskog nogometa, unatoč tome što su iz matičnog NS BiH tvrdili da ne postoji mogućnost dovođenja novih igrača.
Utakmica u Göteborgu za Batu i danas ostaje misterija.
Manjak sportske sreće, trema zbog debitantskog nastupa ili nešto treće, ne mogu reći, ali toliko neiskorištenih prigoda naš suparnik morao je kazniti. Ipak, dojam s utakmice ostavljao je nadu da ćemo proći u drugo kolo, kazuje nam Bata, a na upit o nekoj zanimljivosti spomenuo je skandinavsku hladnoću.
Naime, s visokih temperatura u Hercegovini došli smo u Švedsku, pa sam u neznanju da se hotel grije izašao vani u kratkim hlačama gdje me dočekala hladnoća zbog koje mi se odsjekla i druga noga, govori kroz smijeh.
Bati ni uzvrat u Mostaru nije ostao u lijepom sjećanju, a za to se dodatno pobrinuo i glavni sudac koji je imao više diskutabilnih odluka.
Uzvrat u Mostaru, vruć lipanjski dan, tribine koje “gore”, naša igra u prvom susretu, sanjali smo drugo kolo, a onda kasnije i Celtu Vigo pod Bijelim brijegom. Prije utakmice iznad grada kružio je zrakoplov koji je nosio parolu posvećenu Zrinjskom i izbacivao letke o ovom povijesnom susretu… Ne znam, nerado se prisjećam te utakmice jer smo sami sebi naškodili s obzirom na to da smo “glavom” već prošli dalje.
Poveli smo s 2:0, nije nam priznat regularan gol Kvesića, a bilo je i mnoštvo drugih loših odluka irskoga suca Richarda O’Hanlona. Kako je utakmica odmicala padali smo fizički i nakon primljenog gola više nismo mogli do preokreta, sva energija uložena je u onih 2:0 i susret je završio kako je završio, zbog gola u gostima Västra Frölunda je prošla dalje.
Delegat je bio poznati bivši sudac, Austrijanac Erich Linemayr, čovjek koji je sudio utakmice svjetskog i europskog prvenstva, koji se i sam čudio odlukama irskoga suca, ali nama ta loša ocjena nije bila neka utjeha. Morali smo zbiti redove i pripremiti se za nadolazeću sezonu 2000./2001., prvu zajedničku na razini Federacije BiH, a koja je zbog broja klubova i kratkog odmora bila iznimno teška.
Ostao sam do kraja te 2000. godine i isteka mandata, a iako su u klubu tražili da ostanem još jedan mandat rekao sam sebi da je dosta. Bilo je lijepih i manje lijepih trenutaka, velikih utakmica, ispunjenih i praznih tribina, dobrih i loših poteza, ali je u današnje uspjehe kluba utkano i to vrijeme i svaka druga godina kroz povijest našega kluba, rekao je Božidar Puljić na kraju razgovora za The Nobles i Plemićka sjećanja.
Dok s nestrpljenjem čekamo prvu europsku utakmicu u novoj sezoni, vratit ćemo se u prošlost i prisjetiti se povijesnih dresova s debitantskog nastupa Zrinjskog na europskoj sceni.
Nakon što je naš klub, kao predstavnik NS Herceg-Bosne, uspješno prošao razigravanje sa zeničkim Đerzelezom, ždrijeb nam je za suparnika u tadašnjem Intertoto kupu dodijelio švedski klub Västra Frölunda IF.
Danas je lako doći do podataka o svakom klubu, ali tada su naš jedini izvori informacija bile kladionice, znao je reći pokojni trener Vladimir Skočajić Taramba, dočaravši ono vrijeme i suparnika koji je tada bio potpuna nepoznanica za sve u klubu.
Radi se o klubu iz Göteborga, drugog najvećeg grada u Švedskoj, s oko milijun stanovnika. Västra Frölunda IF nogometni je klub osnovan 1930. godine, a iako je 90-ih godina uglavnom bio član prve švedske lige, 2000. završava sezonu na 14. mjestu i ispada u niži rang, a danas nastupa u četvrtom rangu švedskog nogometa.
Prva utakmica odigrana je 18. lipnja 2000. u Švedskoj, gdje je domaćin slavio s minimalnih 1:0. Uzvrat je odigran tjedan dana kasnije u Mostaru — Zrinjski pobjeđuje rezultatom 2:1, ali švedska momčad prošla je dalje zahvaljujući golu u gostima.
Momčadi su nastupile u dresovima sa slike, Zrinjski u crvenom dresumarke Fotex, s bijelom lentom i prišivenom reklamom Aluminij, a dres s brojem 2 nosio je legendarni Tihomir Skoko, dok su gosti nastupili u dresovima renomiranog proizvođača Umbro, koji je u to vrijeme opremao velike klubove poput Manchester Uniteda, Ajaxa, Celtica, kao i reprezentacije Engleske, Škotske i Irske.
Za razliku od domaćina, na čijem se dresu nalazila samo jedna reklama, dres švedske ekipe bio je prekriven sponzorskim logotipima: SKONA – poznati švedski brend kućanskih i higijenskih proizvoda, Stadium – veliki švedski lanac sportskih trgovina, Folksam – osiguravajuća kuća i Mål-Tipset – švedska verzija kladionice.
U tim povijesnim utakmicama Zrinjski je s klupe vodio Vladimir Skočajić Taramba, a nastupali su: Toni Jurjev, Joško Farac, Slaven Musa, Anđelko Kvesić, Ante Marijanović, Elvis Margeta, Tihomir Bogdan, Kenan Lizde, Hrvoje Erceg, Leon Buhić, Armin Džinović, Ives Čakarun, Dario Prce, Silvio Bubalo te Tihomir Tiki Skoko koji se jednom prilikom prisjetio susreta i igranja u dresu sa slike.
Naš suparnik je tada imao proračun od 10 milijuna, a mi smo tih dana, odnosno naš legendarni direktor Božidar Bata Puljić, skupljali novac za avion i nismo znali hoćemo li uopće otići na prvu utakmicu. Ostaje veliki žal zbog neuspjeha jer da smo prošli išli bi na makedonski Pelister, s kojim smo sigurno mogli igrati, a dalje je čekala Celta iz Viga, klub u čijoj sam juniorskoj momčadi proveo dio svoje karijere. U sjećanju mi je ostalo i sjajno ozračje na tribinama, koje nas je nosilo pa smo igrali srcem, novca nije bilo puno, a posebno sam ponosan jer su u timu bili u velikom broju domaći igrači, govorio je Skoko koji se prisjetio i jedne anegdote vezane za gostovanje u Švedskoj.
Dobili smo po 160 KM od kluba, da možemo pokriti osobne troškove boravka u Švedskoj, kao neke dnevnice, ali smo brzo vidjeli da nam taj novac neće mnogo značiti jer je cijena mineralne vode bila oko 30 KM.
Nakon što su se “Plemićka sjećanja” na društvenim mrežama prisjetila 25. obljetnice prvog nastupa HŠK Zrinjski u UEFA natjecanjima, u suradnji s njima donosimo i sjećanja svjedoka tog vremena.
Tada mladi igrač, Silvio Bubalo, za The Nobles se prisjetio početka karijere, utakmica protiv NK Đerzeleza i igranja za prvu momčad HŠK Zrinjski.
Popularni Ćija se za početak prisjetio svog pristupanja Zrinjskom.
Nakon vijesti o obnovi kluba, a nakon što su se djelomično smirila ratna događanja u našem gradu, došao je i moj prvi pravi susret sa Zrinjskim. Tada su Miroslav Mican Kordić i Bruno Repar pokrenuli školu nogometa kojoj sam pristupio 1994., a kako dvije godine nije bilo treninga i organizacija je bila dosta otežana. U sezoni 1994./1995. Nogometni savez Herceg Bosne starta s juniorskim prvenstvom, koje osvajamo uvjerljivo, iako je veliki broj igrača po godištu zapravo pripadao kadetskom uzrastu, prisjeća se Bubalo za The Nobles.
Zanimalo nas je i sjeća li se svog debija za prvu momčad Plemića.
Naravno, nakon četiri sezone u školi nogometa tadašnji trener-igrač Blaž Baka Slišković uveo me u prvu momčad, a debitirao sam protiv Redarstvenika u kolovozu 1998. godine. Mostar je tada imao nekoliko vrlo jakih klubova u prvom i drugom rangu natjecanja pa je to bio svojevrsni gradski derbi, otkriva nam.
Potom dolazi sezona 1999./2000. u kojoj je Zrinjski, kao predstavnik NS Herceg Bosne, dobio priliku razigravati za nastup u Intertoto kupu.
Tako je, sezona u kojoj rezultati nisu bili na najvišoj razini, ali su uprava i direktor Božidar Bata Puljić osigurali licencu za nastup u Europi pa je pred nama stajao taj dvomeč s NK Đerzelez. U tom trenutku bili su igrački možda i najjača momčad BiH, vodio ih je Husref Musemić, a na terenu vrhunski pojedinci, ali organizacijski su se teže nosili s drugim klubovima. To, međutim, u dvije utakmice nije značilo mnogo i mi smo morali dati sve od sebe da uspijemo.
Prve utakmice na Koševu se sjećam po dolasku naših Ultrasa, jednom od prvih organiziranih dolazaka neke navijačke skupine s područja jednoga saveza na područje drugoga saveza. Na terenu je bilo jako teško, a pokojni trener Vladimir Skočajić Taramba tražio je čvrstu obranu i aktivan rezultat za uzvrat pred našim navijačima, u čemu smo mi uspjeli zahvaljujući najviše vrataru Toniju Jurjevu.
Uzvrat je također bio jako čvrsta utakmica koja je došla do penala, a težina uloga vidi se po tome da je Taramba morao pitati tko je spreman izvesti penal. Javio sam se zajedno s par suigrača jer sam na treningu redovito pogađao i osjećao sam u tom trenutku želju da preuzmem odgovornost. Uslijedilo je ono čega se danas s radošću sjećamo, Jurjev je obranio tri udarca igračima Đerzeleza pa su realizirani penali Tihomira Tikija Skoke, mene osobno i Tihomira Tiše Bogdana donijeli prvi izlazak u europska natjecanja u klupskoj povijesti, prisjeća se Bubalo za The Nobles.
Prisjetio se i zanimljive anegdote iz raspucavanja.
Tu seriju penala pamtim po anegdoti prilikom izvođenja od strane Tiše Bogdana. Stariji će se sjetiti, a mlađima biti zanimljivo, tijekom zaleta pokazao je rukom suparničkom vrataru gdje će šutirati, a onda zabio u suprotan kut. Kad je lopta već bila u mreži nastavio je prema vrataru Đerzeleza i rekao mu: “Nikad ne vjeruj strancu!”, otkriva nam Ćija kroz smijeh.
Nakon toga slijedi sezona u kojoj se Zrinjski borio za ostanak u društvu najboljih. Pred kraj sezone Bubalo je postigao tri gola, dao doprinos ostanku i privukao pažnju nekih klubova iz Hrvatske.
Da, sezona 2000./2001. bila je duga i teška, a posljednja tri kola pogodio sam u sve tri utakmice i svaki od tih pogodaka ima neku priču. Onaj protiv Ljubuškog ušao je u top 10 golova te sezone, zatim me protiv Kiseljaka primijetio Ivan Katalinić i nudio mogućnost prelaska u Rijeku, ali sam ostao u Mostaru. Sjećam se da su iz Rijeke tada zamijetili i igrača Kiseljaka, Rajka Vidovića, koji je u HNL ostvario lijepu karijeru. Posljednje kolo i treći pogodak bio je protiv NK Široki Brijeg, uzeo sam loptu blizu centra Juri Kordiću i s velike udaljenosti pogodio preko vratara Igora Melhera.
Silvio je ostao vjeran Plemićima još dvije sezone i onda iznenada prestao s profesionalnim nogometom.
Točno, još dvije sezone u nogometu koji se teško može nazvati potpuno profesionalnim, uz sve poteškoće kroz koje je liga prolazila. Karijeru sam zaključio jako rano, a toj je odluci doprinijela i ozljeda zbog koje sam prošao dva operativna zahvata u kratkom vremenu. Završilo je nekako s polufinalnim utakmicama Kupa BiH, protiv Leotara, iako sam odigrao još par susreta poslije toga.
Pogodio sam te sezone u Kupu penal protiv Radnika iz Bijeljine, također u raspucavanju pa i danas žalim što nisam dobio priliku izvesti penal protiv Leotara, ali tako je kako je, život velikih klubova prate i takva tragična ispadanja. To se kasnije vrati, nekim velikim preokretima koji donesu titule, a u kojima danas uživam kao navijač Zrinjskog, rekao je Silvio Bubalo za kraj razgovora za The Nobles i Plemićka sjećanja.
Zajednica navijača HŠK Zrinjski okupljena oko The Noblesa nedavno je predstavila album samoljepljivih sličica pod nazivom “Moj identitet”.
Album je predstavljen u punoj galeriji Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača uz prateću izložbu dresova i memorabilija iz bogate povijesti Zrinjskog.
Nakon što su se dojmovi malo slegli, predstavljamo vam veliku galeriju fotografija iz pune Kosače i još jednom zahvaljujemo što ste svojim dolaskom uveličali naš projekt na kojemu smo radili više od godinu dana.
Za sjajne fotografije zaslužan je Daniel Rezo kojemu i ovim putem zahvaljujemo.
Dokumentarni film “HŠK Zrinjski – priča o ponosu” možete pogledati u CineStar Cinemas BiH u Mepas Mallu!
Ovaj dokumentarni film portret je jednog kluba, ali i vremena i ljudi koji su ga stvarali, radovali se njegovim uspjesima i tugovali. Priča o klubu koji je dijelio sudbinu svoga grada i zemlje, započinje proslavom prve titule Zrinjskog iz 2005. na 100. obljetnicu osnivanja, a onda se retrospektivno vraćamo na početak burnog 20. stoljeća, gdje se počinje odmotavati klupko zamršenih političkih i intimnih okolnosti, te zanimljivih anegdota u formi sjećanja potomaka igrača i dužnosnika kluba.
U filmu tako govore neki od najvećih nogometaša ovih prostora poput Blaža Bake Sliškovića, čiji je djed bio dugogodišnji predsjednik Zrinjskog tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća, potom Ivana Ćurkovića, legendarnog vratara i reprezentativca bivše Jugoslavije, prvog Mostarca koji je igrao finale Lige prvaka 1976., a čiji je otac bio dugogodišnji igrač Zrinjskog prije Drugog svjetskog rata, sve do Luke Modrića višestrukog osvajača Lige prvaka s Real Madridom i dobitnika Zlatne lopte, koji je u Zrinjskom proveo sezonu u kojoj je sazrio i kao igrač i kao čovjek, izgradivši jednu posebno emotivnu vezu s gradom, navijačima i samim klubom.
Zajednica navijača HŠK Zrinjski okupljena oko The Noblesa s ponosom službeno najavljuje predstavljanje albuma samoljepljivih sličica pod nazivom “Moj identitet”.
Album, koji je prvi put službeno najavljen na kvizu HŠK Zrinjski Mostar, je poklon navijača klubu koji obilježava 120 godina svoga postojanja. Rad na albumu trajao je više od godinu dana, a ovim putem još jednom zahvaljujemo svima koji su na bilo koji način sudjelovali u njegovoj izradi.
Službena promocija albuma u organizaciji The Noblesa održat će se 29. svibnja 2025. godine u galeriji Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača uz prateću izložbu dresova i memorabilija iz bogate povijesti Zrinjskog.
Promocija će biti otvorena za javnost, a svojim najavljenim dolaskom uveličat će je igrači i stručni stožer HŠK Zrinjski Mostar. Službeni program predstavljanja albuma zakazan je za 19:05 sati, a vrata galerije će biti otvorena od 17:00.
Prošli tjedan predstavili smo vam novu rubriku u kojoj smo pisali o domaćem dresu iz prve šampionske sezone. Danas, kada predstavljamo novi dres iz povijesti Zrinjskog, idemo samo nekoliko koraka unaprijed u odnosu na prethodni – u sezonu 2007/08.
Ta sezona možda nije započela idealno, s dva poraza protiv beogradskog Partizana u prvom pretkolu Kupa UEFA, ali ju je Zrinjski ipak završio na visokoj noti – osvajanjem Kupa Bosne i Hercegovine, zahvaljujući boljem ukupnom rezultatu u dvomeču protiv tuzlanske Slobode.
Sezona 2007/08 označila je i početak desetogodišnje suradnje s renomiranom talijanskom sportskom markom Zeus, čiji je ekskluzivni distributer za Bosnu i Hercegovinu bila kompanija Interkomerc d.o.o.
Zeus Sport je osnovan 1999. godine u Torre Annunziati, blizu Napulja, i u samo dvadesetak godina postao je prepoznatljiv brend na talijanskom i europskom sportskom tržištu. Njihov proboj u Serie A dodatno je učvrstio reputaciju, gdje su njihovu opremu nosili klubovi poput Salernitane 1919 i Frosinone Calcia.
Suradnja između Zrinjskog, Zeusa i Interkomerca trajala je do 1. siječnja 2017., a u tom razdoblju Zrinjski je predstavio niz zanimljivih dresova – od eksperimentiranja s fontovima do prvog crnog dresa s crvenom lentom, koji je kod navijača bio sjajno prihvaćen.
Dres iz prve Zeus/Interkomerc sezone bio je klasičan i prepoznatljiv: bijela podloga s crvenom lentom, unutar koje su se nalazili grb kluba i reklama “Aluminij”. Lentaje bila lijepljena, dok je logo “Zeus” na prsima i rukavima bio strojno ušiven.
Također, prvi put se na rukavima pojavljuje reklama E/P (Elektroprivreda d.o.o.), dok se na leđima nalazio lijepljeni broj, iznad kojeg je bila reklama HT ADSL – element koji će se pojavljivati i u narednim sezonama, s malim varijacijama u fontu i boji.
Broj četiri te sezone nosio je Staniša Nikolić, pouzdani defenzivac koji je u Zrinjskom proveo tri godine i s klubom osvojio titulu prvaka u sezoni 2008/09 i naslov u Kupu Bosne i Hercegovine. Odigrao je ukupno 111 utakmica i postigao 12 pogodaka.
Uz njega, dres iz sezone 2007/08 nosili su i mnogi drugi igrači koji su ostavili trag u povijesti kluba poput Džidića, Smajića, Ivankovića, Žižovića, Joldića, Đurića, Rajovića, Landeke ali i Tonija Šunjića koji je u sezoni 2007/08 debitirao za prvi tim.
U novoj rubrici na portalu The Nobles moći ćete detaljnije čitati o dresovima iz povijesti HŠK Zrinjski. Danas ćemo vam predstaviti domaći dres iz prve šampionske sezone.
Dres koji je nošen u sezoni 2004/05 dizajnirala je sportska marka NAAI, koja je osnovana 1979. godine u Srbiji. Iako je NAAI regionalni brand, koji je stekao prepoznatljivost i izvan Balkana, najpoznatiji je po tome što je svojim sportskim proizvodima opskrbljivao nogometne, rukometne i košarkaške klubove u Bosni i Hercegovini, Srbiji i Crnoj Gori.
Na prednjoj strani dresa nalazi se u horizontalnom položaju reklama “Aluminij”, nekadašnji gigant i ponos Hercegovine, kompanije koja je osnovana 1977. a ugašena 2019. godine i koja je u najboljim godinama zapošljavala do tisuću radnika.
Osim reklame na središnjem dijelu dresa, na desnoj strani nalazi se broj 100 u ovalnom obliku, što ukazuje na obljetnicu od 100 godina od osnivanja kluba.
U sredini, iznad reklame, se nalaze dva stilizirana slova “A” koji su oznaka branda.
Za razliku od nogometnih liga u okruženju, a pogotovo od onih puno poznatijih “liga petice”, na rukavima dresova iz ovog razdoblja nemamo nikakva obilježja lige.
Na leđima se u gornjem dijelu nalazi HŠK ZRINJSKI, dok je ispod broj 6 koji je te sezone nosio Josip Papić.
Ovaj model dresa s lijeve i desne strane broja ima reklamu pivovare Karlovačko, detalj koji se pojavljuje tek krajem sezone 2004/05. Isto tako crveni rub na rukavima je nešto širi od onoga koji se nosio na početku sezone. Na ovratniku crvene boje je bijelim slovima upisano HŠK ZRINJSKI.
Dok su svi detalji na dresu, od natpisa HŠK ZRINJSKI, grba, broja 100 i oznake AA “uprintani” u dres, reklame za Karlovačko kao i broj su dodatno lijepljeni.
Igrači koji su obilježili ovo razdoblje i koji su nosili dres u sezoni 2004/2005 kada je osvojen prvi naslov prvaka su: Velimir Vidić, Ivica Džidić, Semjon Milošević, Dušan Kerkez, Mislav Karoglan, Ricardo da Costa, Zoran Rajović, Zajko Zeba, Davor Landeka, Sulejman Smajić, Paul Matas, Boris Marić, Alvin Karadža, Anes Čardaklija, golmani Nikola Marić i Romeo Mitrović, dok ih je s klupe predvodio pokojni Franjo Džidić.
Sudac daje znak za početak utakmice dok se tribinama uz prepoznatljivi ritam bubnjeva prolama: “Oooo Tribina, oooo Stajanje”. Gledam oko sebe i vidim dobro poznata lica.
EVO NAS OPET SMO SKUPA..
Neki “viđeniji” nedostaju, nisu tu, što zbog prisilnog odlaska u inozemstvo, što zbog radnog dana i ranije satnice. Nekoj starijoj gospodi je navodno zasmetala kiša koja je završila netom prije početka utakmice, a i utakmica je na TV prijenosu. S druge strane uočavam odano društvo umirovljenika na svojim mjestima sa šalom oko vrata. Tu su i “malci”. Neki od njih uzbuđeno sjede pored roditelja, drugi pak piju sok i trčkaraju tribinom, a oni najvjerniji stoje u sektoru A.
Premladi su, zasigurno se ne sjećaju Tribine Stajanje i svih preokreta koje smo slavili tamo. Gledam ih i mislim u sebi: “Ma nema šanse!”. U zanosu su. Vidiš neke dijelove sebe u njima.
Mentalitet Stajanja ostaje nepromijenjen, prenosi se generacijama koje dolaze, a one to osjećaju u svakoj pjesmi, svakom zvuku bubnja, upaljenoj baklji, podignutoj koreografiji. Upravo u svakom od njih vidim da je istinita ona izreka da je upravo na Stajanju “tvoje ja odraslo – postali mi”.
ČEKAT ĆE TE TVOJE STAJANJE..
Sva romantika prestaje pogledom na “onih nekoliko stubova”. Kroz misli ti u tom trenutku prolazi milijun lijepih uspomena, ali i teških trenutaka i poraza koje si proživio na toj tribini. Osjećaš blagu gorčinu. Nervozan si jer stalno čuješ ista pitanja kojima ne znaš odgovor. Što, kako i kada? Povlačiš paralele s izgradnjom gradske dvorane, prestaješ gledati u teren, pjesma koja se ori stadionom tek predstavlja skup nepovezanih riječi.. Odlutao si u mislima.
BAŠ TE TADA TREBA NAJVIŠE..
U nedjelju budi prisutan, onako kako si nekad znao. Pogledaj oko sebe i osjeti da si čvrsto svoj na svome – sa svojim Ultrasima. Sva ona poznata i manje poznata lica ponovno su zajedno iz istog razloga – da budu vjetar u leđa voljenom klubu.
U nedjelju se ne dijelimo na sektore,’ ove i one, ‘sezonce’ i turiste, zagrižene i derbi navijače, simpatizere i bogzna kakve.
Dijelimo se na one koji osjećaju mentalitet Stajanja i one koji to nemaju u sebi.
A ja ostajem nepromijenjen..
Emocije nemaju cijenu niti rok trajanja. Na kojem god životnom putu danas bio, znaš da ti je u nedjelju mjesto na stadionu. Zrinjski u borbi za naslov prvaka, a bolji poziv od toga nije potreban.
Budi dvanaesti igrač Zrinjskog!
UTAKMICA GENERACIJE
Igračima i stručnom stožeru možemo samo poručiti da se u nedjelju radi o utakmici generacije. Utakmici koja će otvorit vrata novim “alkmaarima”, “villama” i europskim avanturama. Novim redovima za ulaznice, novim masovnim gostovanjima, novim doživljajima s najdražim klubom i najboljom ekipom. Ovih devedeset minuta može odrediti budućnost Zrinjskog i svih zaljubljenika u dres s crvenom lentom.
Mentalitet pobjednika usađen u identitet Kluba garancija je borbe za svaku loptu i to je ono što se traži od svakog Plemića!
Stoga , u nedjelju igrače gledamo isključivo prema gardu s kojim izađu na zeleni teren i onima koji pokažu što znači mentalitet pobjednika.
ČEKAT ĆE TE TVOJE STAJANJE
Kako se ovaj tekst približava kraju, sve više vizualiziram Stajanje. Kroz svaku napisanu i pročitanu riječ nazire se dio te tribine i osjećaja koji me prožima. Ne ovog što danas imamo, ne onog što ćemo imati, nego onog što smo imali. Odlutam u mislima. Osjećam nostalgiju.
ŽIVIM ZA OSJEĆAJE
Sudac daje znak za kraj utakmice. Blagi trzaj prijatelja vraća me u realnost i slavimo novu pobjedu. Gledam oko sebe nasmiješena lica, mlado i staro, poznato i nepoznato. Shvatim da sam upravo tu gdje trebam biti. Ponovno se javlja osjećaj pripadnosti, zajedništva i kako su to već Ultrasi jednom kazali “priče neiskvarene emocije u kojoj bezuvjetno vjeruješ tuđim očima”.
Odlazim sa stadiona, a u glavi tutnji prepoznatljivi ritam bubnjeva koji prekida misao “Ooo Tribina, Ooo Stajanje..”. Stoga u nedjelju u sebi probudi mentalitet Stajanja, pokaži da je srce jače od razuma i da ne možeš sakriti tu neopisivu emociju. Ove emocije ipak ti dragi čitatelju, koliko god to pokušavao, ne mogu prenijeti kroz papir niti klikom na ovaj članak, morat ćeš ih sam proživjeti.