Povratak Ultrasa na Stajanje budi u meni svakojake emocije. Ne ulazimo na modernu tribinu kakva nam je obećana već davno, a znam dobro što to potencijalno znači – barem privremeni prestanak radova.
U svemu tome, svim tim crnim mislima, negativi koja je nekako isforsirana jer eto ne igramo lepršavo kao godinama unazad i nismo uzeli titulu, pronalazim ono ključno.
Povratak Ultrasa na Stajanje označava početak jedne nove lijepe priče. Zaboravljaju mnogi što je Stajanje bilo ranije, ne vizualno, nego što je predstavljalo tim momcima koji su se tamo okupljali i uređivali svoju tribinu. To je Dom. Mjesto okupljanja na kojem možeš biti potpuno svoj bez osuda i predrasuda. Mjesto na kojem je jedino bitno da ostaviš glas, podereš dlanove i pokažeš strast. Nije bitno čime se baviš, odakle dolaziš, koliko imaš godina – svi pušemo u istom smjeru.
Od tebe tražim upravo to.
U srijedu ne gledaj na Stajanje kao na nedovršeni betonski sklop, nego na priliku za povratak svome domu. Naš mali dio svemira opet će ispuniti prepoznatljive zastave i transparenti, a ekipa će imati najjači mogući vjetar u leđa.
Kad zauzmeš svoje mjesto na tribini, dobro pogledaj oko sebe. Zadivljen pregledom terena, nemoj zaboravit na ono najbitnije – a to je da si ‘svoj na svom’.
Kad zacujes ritam bubnjeva i glasno “oo Tribina, oo Stajanje” – upij taj osjećaj. Osjeti atmosferu. Budi glasan. Skači. Bodri. Negoduj.
Navijaj za Zrinjski.
Tribina Stajanje je bez obzira na vizualni izgled dom mnogobrojnih generacija navijača Zrinjskog. Na svima nama je da u srijedu Stajanje ponovno zagrmi kao nekada, a generacije koje nisu doživjele Stajanje i prvi put kroče na njega, nikad ne zaborave taj dan. Onako kako je Stajanje odgajalo nas, dolazi vrijeme da odgaja nove naraštaje.
Zapamti, ispod svih tih zastava što vijore postoji mjesto gdje možeš dignuti ruke i pjevati svoju pjesmu.
To je naša..
Tribina Stajanje!
