Posts in category: Vijesti

Tromo, bezidejno i beskrvno. Tri su riječi koje najbolje opisuju Zrinjski nakon subotnjeg posjeta Grbavici. Plemići su u susretu u kojem su imali imperativ pobjede osvojili samo bod, ali više zabrinjava dojam koji su ostavili na terenu. Posljedica svega toga je da je Borac već nakon prvog kola proljetnog djela prvestva podebljao svoju, već i onako ozbiljnu prednost, na 9 bodova.

No, okrenimo se susretu protiv Željezničara. Prijelomni trenutak za Zrinjski se dogodio u 15. minuti susreta kada se ozlijedio onaj koji se zadnji smije ozlijediti – Silvio Ilinković. Da nevolja nikad ne dolazi sama, pokazuje činjenica da je baš u utakmici protiv Željezničara Tarik Ramić (Ilinkovićeva priroda zamjena) izdržavao kaznu zbog tri žuta kartona. Nakon Ilinkovićeve ozljede sve taktike i planovi padaju u vodu, ako su Petrović i suradnici uopće u Sarajevo i išli s planom da bi moglo doći do problema s u21 pozicijom (objektivno, glavni problem Zrinjskog u prvom dijelu prvenstva). No, trener Plemića se odlučio uvesti Sabljića na poziciju desnog krila i u tom je trenutku utakmica za Zrinjski završila. Bila je to po svemu potpuno nelogična zamjena koja je Zrinjski, pogotovo nakon ozljede Ilnkovića, stavila u potpuno podređen položaj.

Je li Petrović imao druge opcije?

Prije svega, nakon što je postalo vidljivo da Ilinković možda neće moći nastaviti susret, trener i klupa Plemića čekali su gotovo pa šest-sedam minuta da uvedu nove igrače. To ostavlja dojam da plana B u slučaju ozlijede ili neke nepredviđene okolnosti za Ilinkovića (u21 igrač) nije bilo.

Je li bilo drugih opcija. Naravno. Sam je trener isticao za Sabljića da nije krilo i da to nije njegova prirodna pozicija. Prvotno su svi njegovim ulaskom očekivali da će zaigrati u vrhu napada, a da će se Bilbija povući na desetku. No, Franko je opet zaigrao na krilu i to po prvi put na desnom.

Zrinjskom nije ni pomoglo to što su Bradarić i Savić u paru izgledali jako tromo i sporo pa su često gubili bitku od Hiroša i Karića koji su tek došli u klub nakon neslavnih polusezona u svojim bivšim klubovima. Najagilniji je bio Ivančić koji je dobio dobre batine od agresivnih igrača Željezničara. Zrinjskom u prilog nije išla ni činjenica da je sudac dozvolio grublju igru.

Puno nelogičnosti nakon dugih priprema

No, dojma smo da uvođenje i loše pozicioniranje Sabljića nije jedina nelogičnost. Ono što je prvo upalo u oči je Ćorluka u prvih 11 nakon što su na desnom beku cijele pripreme igrali Memija i Tičinović. Baš je s te strane u prvom poluvemenu Drljo prelako probijao stranu i imao previše prostora za centaršuteve. To je Zrinjskom stvaralo dosta problema.

No, u premijernom nastupu u Premijer ligi nije oduševio ni lijevi bek Plemića, Argentinac Sebastian Corda. Upravo je Željezničar prvi put došao u mat situaciju nakon Cordinog izleta prema naprijed, nakon kojeg Krpić osvaja duel protiv Barišića i ostavlja Amoaha za širokom prostoru protiv Jakovljevića.

Nedugo zatim, identična situacija. Novi izlazak Corde previše prema naprijed i nova duga lopta na Krpića koji je ovaj put u duelu spretniji od Jakovljevića i ponovno loptu odlaže za Amoaha, a ovaj gura Haračića oči u oči sa Marićem. Marić brani i definitivno osvaja titulu igrača susreta.

Akrapović je jasno računao na sporost stopera Zrinjskog, a u prilog Željezničaru je išla i činjenica da su bekovi Zrinjskog bili predaleko od stopera u situacijama kad su igrači Željezničara dolazili u kontru i polukontru iz brze tranzicije po osvojenoj lopti.

Drugo poluvrijeme nije ponudilo nikakvu napetost.  Spora i dosadna igra za neutralne promatrače i poluvrijeme u kojem je Zrinjski izgledao kao raštimani orkestar bez ikakve ideje i ambicije da krene naprijed.

Zrinjski neosporno ima kvalitetu

Zrinjski nije ekipa u rekonstrukciji, već ekipa koja je na Grbavicu istrčala sa pet igrača koji imaju preko 100 nastupa za klub i četiri koji imaju 50 i više, te uz Ilikovića koji je cijelu prošlu sezonu proveo u Mostaru. Isto tako, kostur ekipe odigrao je sjajne susrete u Europi i pokazao da ova momčad posjeduje kvalitetu. Baš je zbog toga pristup u drugom poluvremenu nedopustiv i zabrinjavajući.

Jasno je da je ozljeda Ilinkovića poremetila sve planove, ali Petroviću se mogu zamjeriti i zamjene i vrijeme kad su one rađene.  Već je u prvom poluvremenu bilo jasno da Zrinjski ne izgleda dobro prema naprijed. Ako već nije micao Sabljića u napad, a Bilbiju na prednjeg veznog, mogao je ubaciti Brekala kako bi u napad krenuo sa najjačim snagama. Franko ne bi bio ni prvi ni posljednji igrač koje je ušao i izašao iz igre u istoj utakmici. Isto tako, priče i alibiji o ambijentu, napretku lige i nekom pritisku publike jednostavno ne stoje. Ova ekipa odigrala je vrhunske utakmice na puno užarenijim gostovanjima u Birminghamu, Varšavi, Linzu, Alkmaaru, Bratislavi.

Još jedna stvar za brigu je igra Zrinjskog u gostima kad su u pitanju derbi susreti ove sezone. Poraz na Koševu, remi u Banja Luci, poraz u Vrapčićima i subotnji remi na Grbavici. Sve to uz nula pogodaka.

Vremena još ima, ali Zrinjski nema više prava na „kiks“

Naravno, ovo je prvi prvenstveni susret nakon pauze, ali očekivanja su bila puno veća. Puno je još bodova u igri i nećemo se predati i odustati od utrke za naslov već u veljači nakon jednog odigranog kola, jer to nije duh Zrinjskog. Dovoljno je vremena i utakmica da se isprave greške iz Posušja, Ugljevika, Vrapčića, Grbavice i ostvare zacrtani ciljevi. Zrinjski neosporno ima kvalitetu i najbolju momčad Premijer lige. Ovi igrači znaju pobjeđivati ključne susrete i ovi igrači imaju iskustvo igranja utakmica s imperativom pobjede.

Zrinjski nikad ne odustaje, Zrinjski igra do kraja.

U subotu 17. veljače, nakon puna 2 mjeseca, Zrinjski se vraća obavezama u domaćem prvenstvu. Prva stanica u lovu na prvo mjesto bit će Grbavica sa koje će Zrinjski pokušati četvrti put u nizu pokupiti puni plijen.

Željezničar je prvi dio sezone odigrao ispod svih očekivanja u kojem je skupio je samo 19 bodova (svi bodovi osvojeni na Grbavici), te ga je samo gol razlika spasila da ne prezimi u zoni ispadanja.  S  toga ne treba čuditi što u nastavak sezone Željo ulazi sa novim trenerom – Brunom Akrapovićem i poprilično izmijenjenim kadrom.

Klub je već ranije napustio Beća, kapetan Kosorić je postao novi član Romanije, a Rustemović, Allyson, Jašarević, Ćosić, Šehić, Dubačkić, Turanjanin, Gasal i Biber su dobili dopuštenje da pronađu novu sredinu.

Željezničar je bio prilično aktivan na „transfer pijaci“, pa su tako doveli neka dobro poznata lica sa bh. terena kao što su Amer Hiroš, Samir Radovac, Harun Karić, Faris Zubanović i Antonio Pavić. No, treba naglasiti da ti igrači dolaze nakon dosta neuvjerljivih polusezona u svojim bivšim klubovima. Osim njih, novi članovi Željezničara su Chales Bismark koji dolazi na posudbu iz CSKA Sofije, te dvojac iz Crne Gore Stefan Radinović i Nemanja Cavnić. Prije par dana su službeno predstavili i Azura Mahmića koji spada u kategoriju zaštićenog godišta i koji dolazi na posudbu iz mostarskog Veleža.

Željezničar u utakmicu protiv Zrinjskog ulazi sa dosta novih igrača od kojih je većina igrala jako malo ili gotovo nikako posljednjih 6-7 mjeseci, a dodatna otegotna okolnost za trenera Akrapovića bit će suspenzije Nedima Mekića, Marina Galića i Vahida Selimovića, te se na njih neće mogući osloniti u subotnjem derbiju.

Što se tiče Zrinjskog, u prilog Plemićima sigurno ide i uspješno svladana prva službena utakmica u kupu (Željezničar ju nije imao) u kojoj je trener Petrović dao priliku većini igrača.

Što se tiče kadra Zrinjskog, pravo nastupa zbog suspenzije nema samo Tarik Ramić, a po dva žuta kartona imaju Kerim Memija i Ivan Jukić. Na svojih 100% nisu još Josip Ćorluka i Toni Šunjić, pa je za očekivati da će jedina promjena u početnih 11 u odnosu na utakmicu sa Slavijom biti Marko Marić.

Bilo kako bilo, Grbavica je ozbiljan test i obje će ekipe biti pod pritiskom, a Zrinjski ako želi nastaviti lov na banjalučki Borac više nema pravo ni na najmanju grešku.

Zanimljivo da su Zrinjski i Željezničar u sklopu Premijer lige Bosne i Hercegovine ukupno odigrali 53 utakmice, i imaju identičan omjer.  21 pobjeda Zrinjskog, 21 pobjeda Željezničara, a 11 utakmica je završilo neodlučenim rezultatom.

Danas je Dan zaljubljenih, a kalendar je na to naslonio pokladni utorak. Naša objava ima vezu s oba dana, ali romansa je, nažalost, završila tragično.

Na slici su sjajni napadač Zrinjskog Ilko Pavlović i Vera Tokić, na jednom od maskenbala u Hrvoju. Sve njihove planove prekinula je tužna vijest, u veljači 1941., kada je Ilko preminuo u sanatoriju Brestovac, na Sljemenu.

Imao je samo 21 godinu i bio je jedini sin u obitelji trgovca Tome i Ane Pavlović. Trebao je naslijediti očev privatni posao u rodnom Metkoviću gdje je nekoliko godina djelovao i kao blagajnik mjesnog „Napretka“. Ipak njegova istinska ljubav bio je nogomet.

Prve nogometne korake načinio je u lokalnoj „Naroni“ gdje je vremenom postao jedan od najboljih igrača. U to doba HŠK Zrinjski ga je pozivao kada je trebalo pojačati momčad. Kako Sarajevski nogometni podsavez nije blagonaklono gledao na posuđivanje igrača uprava HŠK Zrinjski ga dovodi u klub početkom 1937. godine.

Osim što je slovio za pouzdanog i kvalitetnog igrača Ilko je bio vrlo društven i veseo čovjek, te je kao takav ostao upamćen među svojim suigračima. Stoga ne začuđuje što je na njegov pogreb došla kompletna momčad na čelu s predsjednikom Dragutinom Turkaljem.
Bio je to sprovod kakav Metković do tada nije upamtio. Od rodne kuće do crkve lijes su nosili igrači „Narone“, a od crkve do groblja suigrači iz Zrinjskog.

Deset igrača Zrinjskog u dresovima s crnim florom bez svog jedanaestog prvotimca. U ime kluba od Ilke Pavlovića dirljivim govorom oprostio se predsjednik Turkalj, a na pogrebu je tužne akorde odsvirala i Hrvatska glazba.

“Da mi je da te upoznam, odvedem sebi u Mostar, zaljubit ćeš se u njeg’ i ostat’ kraj mene”, riječi su jedne popularne mostarske pjesme koje su se po tko zna koji put pokazale istinitima. 

Dario Čanađija u Mostaru je proveo samo nekoliko mjeseci, a iz njega odlazi pun emocija i prijateljstava, te uz obećanje da će se sigurno vratiti.

– Sedam mjeseci u Zrinjskom, a imao sam osjećaj kao da sam tu sedam godina. Veliki trag na meni ostavili su prvenstveno suigrači, pogotovo ta neka okosnica ekipe s kojom sam se najviše i družio, pa onda navijači, klub, grad, dosta ljudi koje sam upoznao izvan nogometa i ostao prijatelj s njima… Svi su ostavili jako veliki trag, bilo je puno emocija i iskreno mi nikada nije bilo teže otići. Žena i ja smo već pričali da bi kupili stan u Mostaru, što vjerojatno i hoćemo, tako da bi baš željeli ostati povezani s Mostarom bilo to da se ja vratim kao igrač, trener ili bilo što. Klub, grad, navijači, ljudi, svi su ostavili veliki utisak na mene, kazao je Čanađija za portal The Nobles.

Iako se u Mostaru nije dugo zadržao, Čanađija je uvijek biranim riječima govorio o Zrinjskom, pa nas je zanimalo što to izdvaja Plemiće od dosadašnjih klubova u njegovoj karijeri.

– Nas sedam-osam bilo je svaki dan na kavi, družili smo se sa ženama i djecom, ostajali smo poslije utakmica popiti piće i podružiti se, svi smo bili u svakodnevnoj komunikaciji i druženju i osjetila se ta sinergija. Dogodila se i Europa koja je samo dodatno utjecala na sve to. Imao sam ja i u Rijeci vrhunsku atmosferu i prijatelje za cijeli život, u Olimpiji smo osvojili duplu krunu i imali neke prekrasne trenutke, ali u Zrinjskom se stvorila baš ta neka kemija između nas, napravili smo i taj povijesni uspjeh i vjerujem da će ova sezona na kraju biti još uspješnija kada to sve sjedne na svoje mjesto. Posebno se izdvaja ta neka toplina unutar kluba. Ne osjećaš se kao u nekim klubovima, pogotovo vani, da dođeš samo odraditi posao, bila je ta obiteljska atmosfera i osjećao si se kao da si došao doma u dnevni boravak, a ne na posao, otkriva nam Čanađija.

Ovaj neumorni veznjak sudjelovao je u povijesnom uspjehu Zrinjskog i plasmanu u grupnu fazu Konferencijske lige, a na tom putu odigrao je nekoliko sjajnih utakmica. 

– Jako mi je teško izdvojiti najdražu utakmicu jer ih je bilo jako puno. Npr. ona domaća utakmica protiv Urartua gdje se nekako sve otvorilo, pa ona utakmica kući protiv Breidablika kada smo jednom nogom, a i više, zakoračili prema grupnoj fazi što je bilo prekrasno, a da ne pričam o Alkmaaru i Aston Villi. Bilo je stvarno prekrasnih utakmica, a bilo je i dobrih utakmica za uživanje, ističe Čanađija usput se prisjećajući i utakmica koje mu nisu ostale u baš dragom sjećanju. Posebno ističe dvomeč protiv kluba na čiji se spomen svakom navijaču Zrinjskog vraćaju užasne uspomene.

Trn u oku je Slovan Bratislava. U prvoj utakmici smo osjetili da možemo, u nekim trenucima smo bili i bolji, ali bezvezno primimo gol. Pokušavaš, trudiš se izjednačiti, imaš dobre prilike, ali lopta neće u gol. U gostima također, vidjeli smo na kraju da možemo kada smo ih stisnuli, ali smo bojažljivo ušli u utakmicu i iz prekida odmah primili gol. A čak i onaj LASK. Vodimo 1:0, sve imamo pod kontrolom, a propuštamo i priliku za 2:0. Tu smo možda trebali biti pametniji i oprezniji jer primamo gol za 1:1, a s 1:0 smo bili u produžecima i sigurno bi se drugačije otvarala utakmica. Za te utakmice mislim da smo mogli više napraviti.

Nakon gostovanja kod Aston Ville u Birminghamu, pojavila se zanimljiva priča kako ga je popularni Nicolo Zaniolo zamolio za dres nakon utakmice.

– Nije baš tako bilo, prisjeća se kroz smijeh. Bili smo jedan pored drugog na centru, a kako sam igrao u Italiji znam ponešto talijanskog jezika, nešto sam ga upitao i on je odgovorio, nakon čega je rekao “pa ja tebe znam, ti si igrao u Speziji”. On je rođen u tom kraju pa je pratio Speziju i išao na utakmice, makar je on u to vrijeme igrao u Entelli koja je na pola sata od Spezije. Nakon razgovora smo razmijenili dresove i tako je točno išla priča, otkriva Čanađija za portal The Nobles.

Čane je bio jedan od najstandardnijih igrača Zrinjskog u prvom dijelu sezone. Za Plemiće je odigrao 31 utakmicu i upisao tri asistencije. Odnosno, propustio je samo gostovanja kod Alkmaara i Zvijezde 09. Očekivano su u klub počeli stizati upiti za njegove usluge i na kraju se odlučio ponovno otisnuti u inozemstvo potpisavši ugovor s grčkim Kifisiasom.

– Došla je ta ponuda iz Grčke. Razgovarali smo s trenerom i klubom, procijenili smo da će u drugom dijelu sezone više prilike dobivati neki drugi, mlađi igrači, što je i normalno. Na kraju sam u dogovoru s njima odlučio da je bolje da idem negdje gdje ću igrati, tako da sam otišao u Grčku. Što se nove momčadi tiče, ovdje ima dosta kvalitete i mislim da ćemo se sada krenuti dizati. Došlo je dosta dobrih igrača s renomiranim karijerama i vjerujem da neće biti problema s ostankom, ali to je uvijek teško i ne smiješ se nikada opustiti jer je i prvenstvo malo specifično i teško.

Trener Željko Petrović za The Nobles: “Imamo rješenja i jasnu viziju”

Bivši trener Plemića, Sergej Jakirović, često je volio uspoređivati Premijer ligu BiH s HNL-om i smatrao je da bi Zrinjski dobro prošao i u HNL-u, pa nas je zanimalo Čanađijino mišljenje s obzirom na to da je proveo mnogo godina u elitnom rangu hrvatskog nogometa.

– Zrinjski bi sigurno imao što tražiti u HNL-u. Igrali smo prijateljske utakmice protiv Varaždina i Lokomotive u kojima smo bili jako dobri i mislim da bi Zrinjski sigurno tamo bio u top četiri. HNL je nešto kvalitetniji od Premijer lige BiH zbog infrastrukture i toga svega, ali sigurno da Premijer liga ide u korak. Ulaže se dosta novca u terene i kada se sve to napravi sigurno će kvaliteta biti bolja. Većina klubova je financijski stabilnija i sve to doprinosi boljoj kvaliteti lige, tako da će i PLBiH sigurno imati neku uzlaznu putanju. Ono što se meni osobno više sviđa kod Premijer lige su navijači. U Hrvatskoj je to dosta centralizirano, svi navijaju za Hajduk i Dinamo, ima tamo nešto Rijeka i Osijek, ali npr. Slaven Belupo igra doma protiv Hajduka i onda 90% tribina navija za Hajduk. Dok, recimo ti dođeš igrati u Posušje i ljudi navijaju za svoj klub, neće navijati za Zrinjski… neće ljudi iz Posušja navijati za Borac ili Sarajevo. To mi se sviđa, svugdje je ta neka domaćinska atmosfera i onda je većim klubovima puno teže uzimati bodove, što smo vidjeli i po nekim našim kiksevima u prvom dijelu sezone, dodaje Čanađija.

Malo navijača i pratitelja nogometa zna da je Čanađija već prije nekoliko godina krenuo i s usavršavanjem na trenerskom planu.

– Završio sam tečaj za UEFA C licencu i trenutno mi nedostaju dva ispita za B licencu. To sam već planirao riješiti, ali kako smo stalno igrali po dvije utakmice tjedno nije bilo prostora da to završim, a kako sam sada otišao u Grčku to će vjerojatno morati pričekati do ljeta. Idem u tom nekom smjeru, završio sam i tečaj za naprednog nogometnog analitičara, sada upisujem i tečaj za nogometnog skauta, tako da se vidim u nogometu i volio bih ostati raditi u njemu. Ne znam na kojoj će to biti funkciji, ali volio bih se okušati kao glavni trener i to mi je neki cilj. Želio bih u nečemu takvom vidjeti da je to stvarno za mene i da se pronađem u tome, a ne da to radim kao čisto iz nekog hobija. Taj dio me ne zanima, želim biti baš posvećen tome i vidjeti neki napredak ako stvarno jesam za to, a ako nisam onda hvala Bogu i idemo dalje, tražit ćemo nešto drugo. Za sada bih probao taj trenerski posao, vidim se u tome, dosta učim i usavršavam se pa ćemo vidjeti gdje će me to odvesti.

Svi treneri i oni koji poznaju Čanađiju, pored nogometnih izdvajaju i njegove ljudske kvalitete. Koliko su te ljudske kvalitete i karakter bitne u razvoju jednog nogometaša?

– Jako su bitne te ljudske kvalitete, to je ono što sam uvijek naglašavao u svim intervjuima. Ova ekipa Zrinjskog je prepuna momaka koji imaju te neke ljudske vrline i kvalitete koje pomažu da u najtežim trenucima momčad ne potone, da se izvuče na svoj karakter. Bio sam u toj situaciji i u Rijeci. Mislim da sam oborio i neki rekord HNL-a, igrao sam 25-26 utakmica, a svaku sam ulazio s klupe. Tada smo osvojili i duplu krunu. Svaki trening smo trenirali 100%, nismo dizali nos i ljutili se, nismo pričali protiv onih što su igrali nego smo svi bili zajedno, bili smo im podrška. To je karakter. Trener te ne stavi u igru, ali ćeš ti doći sutra na trening i odradit ćeš to 100%, bit ćeš nasmijan i sretan zbog ekipe što je pobijedila, nećeš mrmljati protiv suigrača i trenera, nego ćeš jednostavno to prihvatiti i na svakom treningu pokušati biti što bolji. Napraviš sve što je u tvojoj moći i ako si ti pravi tebe će kad tad u nogometu nagraditi, tako da mislim da su te neke karakteristike jako bitne i drže jednu cjelinu na okupu.

Hvala svim ljudima koji su to prepoznali kod mene. Te neke stvari, da budeš na 100% i da se boriš, to nikada ne smije izostati i to je glavni temelj da budeš još bolji i da napreduješ. Kod nas se često spominje “moramo trčati, moramo ovo, moramo ono”, vani je to normalno i bez toga se ne može ni krenuti u utakmicu. Mislim da moramo biti baš pravi karakter, da svaki trening bude na najvišoj razini, a onda ni rezultati na utakmicama neće izostati, smatra Čanađija.

Na kraju je uputio i poruku Plemićkoj obitelji.

– Za kraj se želim zahvaliti svima. Klub mi je baš ostao u srcu. Dao sam od sebe koliko sam god mogao u tom trenutku. Vjerojatno sam mogao još bolje što se tiče neke igračke strane, ali nije bilo ni lagano jer sam došao u novo prvenstvo i novu sredinu. Mislim da je ovih sedam mjeseci bilo korektno. Ja ću se sigurno vraćati u Mostar i bit ću vaš veliki navijač. Kao što sam se već dogovorio s dečkima, meni u Grčkoj sezona završava 12. svibnja, doći ću u Mostar i ako sve bude u redu i ako se uzme titula, što ja vjerujem da se može, pa da to proslavimo kako treba, zaključio je Čanađija razgovor za portal The Nobles.

Nedavno smo pisali o tome što znači časno i profesionalno predstavljati HŠK Zrinjski. Dario Čanađija je po svim aspektima bio jedan od onih koji su to radili na pravi način, i na terenu i izvan njega. Zbog takvog odnosa prema klubu, navijačima i gradu, zauvijek će ostati u sjajnom sjećanju svih navijača Zrinjskog.

Čane, hvala ti i vidimo se u svibnju.

Što znači časno i profesionalno predstavljati HŠK Zrinjski?

Kako to već tradicionalno biva, u Zrinjskom je kao na kolodvoru svakog prijelaznog roka. Ove se zime sa dolascima i odlascima dogodilo deset izravnih transfera, jedna raskinuta posudba, šest posudbi, a sudbina dvojice igrača još je nepoznata. Jedini su otišli jer nisu imali dovoljnu kvalitetu, drugi jer je moralo stvoriti dodatnog prostora za U21 opcije, a treći jer su imali zadovoljavajuću ponudu. Bilo kako bilo, neki su odlasci bili teški, ali to je nogomet.

Budući da je Zrinjski prvi dio sezone zaključio s 34 igrača, ovakav scenarij je bio očekivan i nakon dugo vremena klub ima jako izbalansiran kadar u kojem gotovo svi imaju jednaku mogućnost izboriti se za prvih 11. Pored toga će i treneru biti dosta lakše organizirati i voditi treninge s 27 nogometaša (od čega su četvorica vratari).

Zimski prijelazni rok je specifičan jer traje dosta kraće, pa igrači nemaju previše vremena za razmišljanje i čekanje neke bolje ponude kao što je to slučaj u ljetnom prijelaznom roku. Isto tako, klub ne mora srljati i „pošto-poto“ panično dovoditi nesigurne igrače jer je prva europska utakmica za mjesec dana. Može se reći i da je iz tih razloga Zrinjski nerijetko bolje prolazio zimi nego ljeti.

Možemo slobodno zaključiti da je ove zime svaki potez bio dobro isplaniran, promišljen i realiziran u okvirima u kojima klub djeluje. Ostaje taj crv sumnje na stoperskim pozicijama, ali to je rizik u koji se očito moralo ući.

Prvo pojačanje Zrinjskog je bio Goran Karačić koji se vratio u svoj matični klub što je naišlo na odobravanje mnogih navijača. Pisali smo već u starijim člancima koliko je za UEFA-ina natjecanja, tj. za njihova pravila, važno imati igrače iz vlastitog omladinskog pogona, pa se ovaj dolazak može okarakterizirati kao najbolji mogući.

Dolazak Igora Savića je velika stvar i ozbiljno pojačanje u nastavku sezone, a svi se dobro sjećaju koliko je bio koristan pri izgradnji napada kada se spuštao po loptu između Jakovljevića i Barišića. Već je na pripremama pokazao koliko nam je u prvom dijelu sezone nedostajao takav igrač. Osim tih karakteristika, često zna biti opasnost za protivnički gol, a to od nijednog veznjaka u prvom dijelu sezone nismo imali. Ne smijemo zanemariti niti njegovih 195 cm s kojim klub ima ozbiljnog igrača u skok igri, i u fazi napada i obrane. Isto tako, zbog UEFA-inih pravila ne treba zanemariti da je i on igrač iz omladinskog pogona.

Za korisnog U21 igrača nikada nije kasno, ali smatramo da bi nam Filip Brekalo jako koristio i u prvom dijelu sezone jer bi u dosta ligaških utakmica imali više prostora za manevar sa „U21“ čime bi veznjaci i krila „prodisali punim plućima“. No, ne treba cjepidlačiti, dolazak „U21“ lijevog beka je uvijek korisna stvar.

Sebastian Corda je na pripremama pokazao da je sve ono što je Zrinjskom godinama nedostajalo, a njegovom dolasku se posebno raduje Mario Ćuže, koji da bi bio najproduktivniji u napadu iza svojih leđa treba jednog ljevaka koji će napadati karidor uz aut liniju da bi se on opuštenije mogao zabadati u sredinu. To je već pokazao na svim pripremnim utakmicama. Čini se da je Corda lijevi bek kojeg smo tražili već nekoliko proteklih sezona.

Što jedino može nedostajati ekipi iz PLBiH koja je remizirala sa Aston Villom? Pa nedostaje joj pouzdan U21 igrač u prvih 11 koji će donijeti „kisik“ cijeloj ekipi.

Dolazak Silvija Ilinkovića na tkz. poziciju U21 je vjerojatno najvažniji transfer ove zime koji će raspetljati mnoge čvorove koji su gušili ekipu tijekom prvog dijela sezone. To se posebno odnosi na krilne pozicije koje bi ovoga puta trebale pokazati svoju širinu. Osim toga, Ilinković u Zrinjskom poznaje gotovo sve igrače, pa mu prilagodba na novo okruženje neće teško pasti.

Ne treba ni spominjati koliko će karakter i liderstvo Tonija Šunjića imati utjecaja na svlačionicu.  Bez obzira na godine, čovjek koji ima preko 100 nastupa u ruskom i preko 60 u ukrajinskom prvenstvu nikada ne može biti višak, ali je pitanje koliko se u Kini zadnjih godina igra ozbiljan nogomet jer su zlatne godine tamošnje lige prošlost.

Primjera radi, kineski klubovi već godinama ne igraju značajnu ulogu u azijskoj Ligi prvaka, čak naprotiv, bili su među najgorim klubovima u sezonama 2021. i 2022. Nekada najbolja liga Azije je pala na sedmo mjesto, pa se moramo zapitati je li Toni Šunjić u Kini igrao utakmice kakve je Zrinjski igrao protiv Slovana, LASK-a, a da ne govorimo o utakmicama grupne faze. Doduše, u konačnici to ne mora ništa značiti, ali nam je puhanje na hladno prešlo u naviku. No, kvalitete Tonija Šunjića su neosporne, a on je još jedan igrač koji zadovoljava UEFA-ino pravilo o domaćih igračima.

Miriše na dobro proljeće!

Zrinjski u odnosu na svoje konkurente ima ekipu koja je dominantno osvajala prvenstva, upisivala pobjede na svim stadionima, odigrala bezbroj teških utakmica u kvalifikacijama europskih natjecanja i u konačnici na visokoj razini igrala grupnu fazu Konferencijske lige.

Jedan od presudnih faktora dok Zrinjski lovi 7 bodova zaostatka može biti silno iskustvo budući da u kadru ima čak 11 igrača koji su u dresu s lentom odigrali više od 70 utakmica i koji su zajedno odigrali svoje najveće utakmice u karijeri. Dodajući nova pojačanja od kojih Karačić, Savić, Ilinković i Sunjić znaju gdje dolaze, te uz Cordu na lijevom beku, sve miriše na uspješno proljeće.

Ne treba ni napominjati koliko bi obrana naslova značila za dodatni rast kluba koji je ujedno i otvorio svoj najveći infrastrukturni projekt, posebno ako se u obzir uzme činjenica da bi Zrinjski sa eventualnom titulom bio siguran nositelj u Q1LP i lako moguće veliki favorit u tom potencijalnom dvoboju. Sami smo se uvjerili koliko je važno preskočiti prvu prepreku u Ligi prvaka, a onda su vrata raja još jednom širom otvorena.

Zrinjski je spreman. Narodski rečeno – samo Bože zdravlja, a posebno stoperima! Neka igre počnu.

Ako se netko nekad odluči napisati biografiju Željka Petrovića imat će pune ruke posla. U više od 30 godina sportske karijere malo se koji sportski djelatnik može pohvaliti tako bogatom igračkom i trenerskom karijerom. Željko Petrović bio je dobro poznat i kvalitetan nogometaš, a branio je boje sedam klubova. U ulozi trenera ili pomoćnika obavljao je posao u 16 momčadi. Kao pomoćnik surađivao je s velikim trenerskim imenima poput Guusa Hiddinka, Dicka Advocaata, Avrama Granta, Martina Jola te Particka Kluiverta. Ovo bi bile tek uvodne crtice iz bogate biografije Željka Petrovića, nekad proslavljenog nogometaša i reprezentativca, rođenog Nikšićanina posebnog obožavanog u Podgorici i zemlji Tulipana. Posljednja i aktualna crtica u njegovoj trenerskoj biografiji je Mostar, odnosno Zrinjski, čiji je trener od siječnja ove godine.

Gospodine Petroviću, nogomet vas je vodio kroz sve moguće i nemoguće geografske duljine i širine. Imali ste nestvaran nogometni put i kao igrač i kao trener. Sada vas je taj isti nogomet vratio, a ne doveo, na 150 kilometara od vaše rodne kuće.

–  Pa jeste. Lijepo ste to rekli. Kao igrač sam dolazio ovdje u Mostar puno puta, ali pored toga u Mostar od 1986. godine dolazim stalno. Imam nebrojeno puno prijatelja ovdje u Mostaru, a ovdje sam bio najmanje tisuću puta. I ljetos sam bio na odmoru u Mostaru, baš kad smo igrali finale kupa. Meni Mostar nije nepoznanica, a puno prijateljstava s Mostarom me veže i kroz moj rad u Hamburgu (op. HSV).

Za početak, jeste li zadovoljni u Međugorju koji je evo već tradicionalno baza Zrinjskog za zimski pripremni period?

– Fenomenalno je. S klubovima koje sam trenirao na pripremama sam bio u gotovo svakom kutku Europe, pa i van Europe. Od Antalye do Andaluzije. Ali ovdje u Međugorju je sjajno. Od toga kako su nas dočekali i kako nas paze – sve je na top nivou. Imam nekih malih zamjerki, ali to ću zadržati za sebe. To iziskuje velika ulaganja, ali generalno ovo je vrhunski nivo. Komunikacija sa ljudima koji održavaju teren, sa kuhinjom, sa svima u hotelu, ma svi nas paze i čuvaju – fenomenalno.

No, kako ste i sami rekli bili ste na pripremama diljem Europe i svijeta, no može li objektivno problem biti nedostatak atraktivnih protivnika ili da se bolje izrazimo – protivnika po mjeri?

– Pa dobro, mi kako god da smo napravili otišli bi primjerice u Antalyu 10 dana i onda bi se opet morali ovdje vratiti. Ovako smo napravili program da u Međugorje idemo tri puta od ponedjeljka do subote uz odigranu utakmicu. Igrači se subotu poslijepodne vraćaju kod svojih obitelji, a u ponedjeljak su opet u punom pogonu. Tako smo napravili tri puta kako ne bi došlo do zasićenja, s naše strane prema njima i s njihove strane prema nama. Bio sam trener i u klubovima gdje smo pripreme imali i po tri mjeseca pa imam iskustva i s te strane. Što se tiče protivnika smatram da je Klagenfurt jako kvalitetan protivnik. Naivnim protivnicima ne smatram ni Croatiju Zmijavci, ni Sesvete ni Šibenik. To su ekipe koje bi bile tvrd orah svim klubovima u Premijer ligi. Oni imaju dosta kvalitetnih igrača, a pomaže nam i to što igramo protiv različitih profila momčadi i protiv različitih taktičkih zamisli. Pripremamo se protiv svih varijanti, a važno mi je da su igrači zdravi i da su neki ozdravili. Još od prošle sezone imali smo 4-5 povrijeđenih igrača. Svi su ovdje u Međugorju bili u programu. S nekima smo radili po posebnom programu kako bi ih uveli u naš program rada i kako bi spriječili eventualno ponavljanje ozljeda. Moram reći da smo zadovoljni jer su se vratili Barišić i Jakovljević, a Ćorluka bi trebao uskoro biti spreman. Sve ostalo je fenomenalno. Igrači rade odlično, iznenađen sam. Odreda su to sve profesionalci. Ne možeš se ni posvađati s nekim (haha, smijeh).

No, da se vratimo onom što je prethodilo vašem dolasku u Zrinjski. Kada su ostvareni prvi kontakti budući da je vaš prethodni angažman bio u Turskoj, u momčadi Adane,  gdje ste bili pomoćnik poznatom Nizozemcu Particku Kluivertu.

– Prvi kontakti su ostvareni još dok sam radio u Adani. Tada me nazvao moj prijatelj Davor Šuker koji mi je rekao da bi me ljudi iz Zrinjskog voljeli kontaktirati. Valjda su bili pomalo rezervirani budući da sam tada radio u Adani. Potom me nazvao Ivan Beus koji se vjerujem poznaje sa Davorom, te me posve jasno pitao jesam li zainteresiran doći u Zrinjski u slučaju da im treba trener. Ja sam mislio da će to potrajati budući da je Rendulić ovdje napravio nevjerojatan uspjeh osvajanjem duple krune i ulaskom u grupne faze europskog natjecanja. To je bio strašan uspjeh, ne samo za klub nego i za širi region. To je bila velika reklama za Zrinjski kao klub. I onda se dogodilo to što je se dogodilo (op. s Rendulićem). Nazvao me Danko Šulenta koji je zadužen za te stvari unutar kluba. Razgovarali smo dva-tri puta i to je nekako bilo to. Nisam puno razmišljao i odmah sam rekao hoću. To je njima bilo možda i malo čudno, kako čovjek odmah da kaže – hoću. No, mene je nešto vodilo prema Zrinjskom. Način na koji mi je prvi put prišao Ivan Beus pa sve drugo. Naravno, ja sam tada ‘okrenuo’ par telefona da se raspitam, iako moram priznati da sam neke utakmice gledao i prije. Malo sam se informirao, a do mene su redom stizale samo pozitivne informacije. I o ljudima u klubu i o samom klubu. Nešto nakon što je moj prethodnik napustio klub, ponovno su me nazvali i pitali je li dogovor još vrijedi. Samo sam rekao da je meni riječ važna i praktički je to bilo to. O financijskim detaljima i nismo pretjerano puno razgovarali. Imao sam tada i ponude dvije reprezentacije i jednog kluba u Belgiji, ali s Ivanom Beusom i Dankom Šulentom se bilo lako dogovoriti.  Ugovor sam potpisao 6. siječnja.


Kao što ste već prethodno u nekim drugim razgovorima spomenuli, u vremenu između odlaska Rendulića i vašeg dolaska na kormilo Zrinjskog, pratili ste momčad, a i neke ste utakmice gledali uživo. Je li vas iznenadilo koliko je ekipa bila fizički i mentalno spremna. Zrinjskom je bio prvi put da igra skupine nekog europskog natjecanja, a prethodni usporedni primjeri iz okruženja uglavnom su u počecima doživjeli debakl.

– Vidite ovo je momčad koja igra dugo zajedno. Momci su mentalno jaki, imaju karakter i fizički su spremni. Opet treba biti jasan i reći da je Konferencijska liga jedna ili dvije razine niže u odnosnu na Ligu prvaka. Bez obzira što su Legija, AZ Alkmaar i Aston Villa strašne momčadi. No, nekad se to tako ‘namjesti’. Možda i netko to odozgo gleda sve. Kod Aston Ville smo izgubili u zadnjoj sekundi, protiv  Legije izgubiš kući posve nezasluženo, da ne govorim o onda o fantastičnom preokretu protiv Alkmaara koji se događa samo jednom. I naravno, protiv Aston Ville odigraš kući fantastičnu utakmicu u kojoj si možda u zadnjih 15 minuta mogao i do pobjede. Nekada stil igre protivnika ti možda i ide više na ruku i dozvoljava ti nešto napraviti, bez obzira na razliku u kvaliteti. Ali, na stranu sve, Zrinjski je ostavio jednu jako pozitivnu sliku što se tiče nastupa u Europi i idemo sad probati to i nadograditi.

Službeno ste preuzeli klub 6. siječnja, samo tri dana kasnije bila je i prozivka. U odnosu na prvi dio sezone na prozivci nije bilo devet igrača. Je li to bila vaša odluka ili je to napravljeno u dogovoru s upravom kluba ?

– Vidite. Trenirati s 35 igrača je nemoguće. Ja se ispričavam svima, ali ja to ne umijem. Pogotovo na jednom terenu. S 35 igrača na jednom terenu jako je teško raditi i individualno i kolektivno. Na dva terena bi možda bilo lakše. Ovako gotovo nemoguće. Ja sam razgovarao s ljudima u klubu i dobio sam listu. Onda sam naravno sjeo sa svojim pomoćnicima i razgovarao. To je bila prva tema našeg razgovora. Onda smo došli s prijedlogom kod Šulente. Vidite, oni su u tom trenutku bolje poznavali igrače nego ja. Ja sam gledao i analizirao onih 15-ak što su dobivali priliku u jesenjem dijelu prvenstva.

Zrinjski je u prvom dijelu natjecateljske godine imao ludi ritam od 33 utakmice. Koliko je igračima trebalo da uđu u ritam nakon pauze od gotovo 20 dana? Koliko to ostavilo traga na igračima?

– Ostavilo je traga, imali smo puno povrijeđenih igrača koji su svoje ozljede prenijeli i na pripreme. Međutim, mislim da smo odradili pametno, tako da su sada svi više-manje vratili. Vratili smo Savića koji je super igrač  i  Silvija Ilinovića kao igrača iz kategorije zaštićenog godišta što  je jako važno.

Opći je dojam da je Zrinjski u prvoj polusezoni, bar što se tiče domaćeg prvenstva, imao najviše problema upravo zbog te U21 pozicije.

– Nama je bitno da tu imamo Ramića i Ilinkovića na istoj poziciji i Sabljića na poziciji napadača. Sabljić je igrao i na krilu, ali to nije njegova prirodna pozicija. On je pomagao na toj poziciji ali se ne osjeća na njoj dobro jer je on napadač i ima potpuno pravo. On je sve uradio za ekipu i za klub i igrao je tu poziciju.

Sve ostale pozicije su super popunjene, još samo Ćorluka da bude na 100 posto. 

Prvi tjedan nisam htio da krenemo jako da ne bi došlo do nekih ozljeda jer su oni imali prethodni dio dosta težak. Htio sam da ih uvedem u rad postepeno i dižemo intenzitet treniranja i došli smo do toga da možemo igrati presing, baš onakav kakav mi želimo. Mislim da samo ovdje odradili jako dobar posao i nadam se da će svi igrači ostati zdravi.

Neki su igrači zbog U21 imali više minuta u Europi nego u bh ligi.

– Kako ćeš? Teško je to iskombinirati. Ja sam radio u Turskoj gdje su na terenu morala igrati tri Turčina i kada mijenjaš ako ti jedan slabo igra i onda moraš mijenjati i onog što dobro igra. To su pravila uz koje je jako teško raditi. Primjerice zbog tog pravila je ispaštao Goran Karačić koji je zaslužio tada da brani po svemu prikazanom.

Je li se u ljetnom prijelaznom roku premalo pažnje posvetilo tom U21 pravilu jer  se Zrinjski cijelu polusezonu morao osloniti na Sabljića i Ramića koji ne igraju istu poziciju. U trenutku kada dolazi do zamjena remeti se cijela koncepcija na terenu.

– To je jasno kao dan. Naravno ako Sabljić igra na lijevom krilu, onda tri ostala krila sjede na klupi i gotovo nikako ne mogu ući u igru i to nije dobro. Zbog toga je jako važno što nam je sada stigao Ilinković jer nam daje mogućnost da konačno koristimo sva četiri krila tijekom 90 minuta.

Ujedno, U21 pravilo bilo je i okidač za probleme u veznom redu. Zato smo se riješili nekih igrača. Neću da kažem da su to loši igrači, ali su bili višak koji ne može doći do svojih minuta i na taj smo način smo i komunicirali s njima. Morali smo napraviti konsolidaciju gdje će većina moći dobiti šansu ako se pokažu. Nećemo davati nikome šansu zbog imena i prezimena nego će svi dobivati šansu po zaslugama. Ja sam popričao sa svakim igračem i objasnio sam im da je bolje da razmisle o svojoj budućnosti jer su pozicije u veznom redu bile prepunjene.

Danas u veznom redu imamo Savića koji je stvarno dobar igrač, Kiša koji se podigao za 20-30% u odnosu na prošlu polusezonu, imamo Ivančića , Bradarić se podigao, Zlomislić je dobar igrač. Sada imamo strašnu konkurenciju, ali imamo kup, prvenstvo je još dugo.

Među veznjacima je i Luka Lukanić koji jesenas nije dobio previše prilika i dojam je da je njegov problem više administrativne prirode budući da nema bh. državljanstvo?

– Lukanić je zlatan momak i fenomenalan igrač. Njemu svaka lopta ima adresu i on je igrač koji treba Zrinjskom i probat ćemo sve da on i u budućnosti ostane u klubu jer je klasa. On nije klasična šestica, a ni desetka, njegova najbolja pozicija je lijevi vezni u 433.

Ja sam ga pitao da provjeri sa obitelji ima li ikoga iz BiH, ali ima samo ujnu. Ja sam mu na to rekao „sine ja sam ti bliži od ujne“ (haha, opet smijeh). Tako da  je stvarno šteta što ne ulazi u U21 kategoriju, ali mislim da klub mora sve uraditi da on i u budućnosti bude dio Zrinjskog. Probamo ga i na desnom krilu jer drugačije djeluje na toj strani u odnosu na Malekinušića jer se više zabada odnosno ulazi unutra. Pokušavam mu dati što više prilike da vidi da ozbiljno računamo na njega jer je stvarno fenomenalan igrač i mene je oduševio od prvog dana.

U prvoj polusezoni navijače je oduševio Stipe Radić koji se pokazao kao sjajan stoper i koji je već ove zime napustio redove Zrinjskog. Koliko je to dobar posao za klub i ne bi li bilo bolje da je Radić možda ostao do ljeta?

– Izgubili smo Radića, ali je na kraju ispao dobar posao za klub. Mislim da je za Radića danska liga dobar iskorak u karijeri jer ako se tamo pokaže lako može završiti u Bundesligi. Nažalost, mi kao Zrinjski ne možemo odbiti sve ponude. Bilo je hrabro odbiti prvu, drugu i treću ponudu i mislim da su ljudi u klubu uradili pametan potez. Naravno, nama je žao jer smo izgubili vrhunskog igrača, ali mislim da imamo dovoljno dobrih stopera da nadomjestimo njegov odlazak.

Karačić se priključio iz juniora te se već polako uključuje u proces. On mora ići još godinu i pol u školu, ali probat ćemo ga što češće priključivati prvoj ekipi da se što bolje adaptira. Jakovljević i Magdić su tu, Senić je tu. Barišić se vratio i to nam je jako važno. Samo daj Bože da su svi zdravi. Oni nisu svi na nivou, ali nadamo se da će svi za  dva tjedna biti na razini.

Ne možemo da vas ne upitamo za jedno ime o kojem se već danima razgovara u Mostaru. Toni Šunjić.

– Trebao bi nam doći. Kroz dan-dva bi sve trebalo biti poznato.

Među igračima koji su dali veliki doprinos uspjesima Zrinjskog je i Mario Tičinović koji također ima problema s ozljedama. Kakvo je njegovo stanje i na kojoj ga poziciji vidite.

– Kolesterol mi je zbog njega skočio preko maksimale (haha, opet smijeh). Nema što ga ne boli. On je simpatični bandit, ima nešto mangupsko u sebi i ja to volim. Imali smo poseban tretman sa njim i prokušavamo ga spremiti da je za mjesec dana 100% zdrav. Ako s njim krenemo odmah u puni program, raspast će se. Što se tiče njegove pozicije, neka se bori. Imamo dobro popunjene i krila i bekove. Ne odlučujem ja, nego igrači svojim zalaganjem na treningu.

Koliko je Hrvoje Barišić spreman i koliko je njegova situacija bila ozbiljna u trenucima kada je gotovo pa prekinuo karijeru? Je li se psihološki teško vratiti nakon tih problema?

– On je gospodin igrač i po ponašanju i po stilu igre. Da kucnemo u drvo, on već 7-8 dana ne osjeća nikakve probleme nakon napornih treninga. Postepeno smo ga uvodili u trening i dizali intenzitet, ali sada radi sve i zadnja dva treninga su bila strašno naporna. On je zadovoljan i sretan jer se priključio ekipi,. Prije toga je trenirao sam na biciklu i te su stvari najbolnije za igrača. Samo da bude zdrav.

Da, dodam i odmah za Magdića koji se također vraća nakon duge pauze i trebat će mu malo vremena.

Mnoge navijače zanima i kakvo je stanje sa Filipom Bradarićem?

– Boga mi, od prvog dana dobro trenira, ali njemu je konkurencija dosta ozbiljna i dosta je velika gužva, ali igrači kao on su nam jako potrebni. Čemu trošiti riječi na igrača koji ima medalju sa Svjetskog prvenstva.

Sebastian Corda se čini kao dobro rješenje na poziciji lijevog beka, kako je došlo do kontakta s njim?

– Klub je tražio lijevog beka. Bila je lista s imenima nekoliko igrača i nekako smo se svi složili da je on taj kojeg treba pokušati dovesti. I eto, uspjeli smo. On se ovdje odlično prilagodio i uklopio. Kao da je ovdje pet godina. Već priča, lijevo-desno, sam… Plus, mislim da je on dobro pojačanje. Odličan je igrač. Samo što još nismo sigurni je li lijevak ili dešnjak (haha, opet smijeh). Dobro se služi s obje noge.

Kad smo već kod Južnoamerikanaca, u nogometnim kuloarima jedno se vrijeme spominjalo ime Jairo Conche, peruanskog reprezentativca kojeg su mediji u Južnoj Americi povezivali sa Zrinjskim pa je kasnije završio u Universitariu. Je li bilo kakvih kontakata?

Ne mislim da ima istine u tome. Mi smo prvenstveno tražili pojačanja na poziciji lijevog beka.

I za kraj ovog prvog intervjua, koju formaciju preferirate? Vidjeli smo da smo u pripremnim susretima igrali najčešće u formaciji 4-2-3-1.

Ova ekipa je pravljena za sustav 4-2-3-1. Ali, ako ne igra Kiš onda se lako prebacimo u 4-3-3. Tu je onda Ivančić koji je drugačiji tip igrača na toj poziciji. Kiš je kreativac, a Ivančić je ono što danas u modernom nogometu zovemo box-to-box igrač. Imamo rješenja i jasnu viziju.

Jedna anegdota kaže kako je neki ruski pisac i prevoditelj, tek stigavši u London i još se mučeći s osnovama engleskog jezika, slučajnog prolaznika umjesto “What is the time?”(Kolliko je sati?) upitao “What is time?”(Što je vrijeme?). Na postavljeno pitanje, ovaj mu je odgovorio: “Ali to je filozofsko pitanje, zašto mene pitaš?”

Mi se u ovom tekstu nećemo baviti filozofijom, iako prednjačimo s onim trenerskim po metru kvadratnom, niti ćemo tražiti odgovore na pitanja o vremenu.

Konstatirat ćemo samo kako puno toga stane u jedan komadić istog.

Pa krenimo redom.

(Ne)izvjesnost prvenstva

Kišan, vjetrovit i hladan bio je početak proljetnog dijela sezone, tog 26. veljače, gdje je Zrinjski “gostovao” Sarajevu, na stadionu svog gradskog rivala.

Na istom tom mjestu,9 mjeseci kasnije, Zrinjski će osjetiti kako je dobro, ali i teško breme živjeti svoje snove, a trener Rendulić koliko je tanka granica između heroja i krivca.

Spomenutog 26. veljače, svladavši Sarajevo 2:0, Zrinjski je jasno naglasio kako ih teško šta može zaustaviti na putu ka novoj tituli.

Pobjede su se redale kao na traci, pa se činilo da bi i bez obzira na stalne kikseve rivala, trka za prvo mjesto bila završena već dobrano prije zadnjeg sučevog zvižduka.

Fokus sa prvenstva se polagano prebacivao na kup, gdje je Zrinjski bez većih problema preskakao prepreke i negdje u zraku se već pripremalo neizbježno – gradski derbi u finalu kupa.

Dupla kruna

Bilino polje je postalo epicentar nogometnih zbivanja u BiH.

Tjednima prije se kalkuliralo brojkama, zbivanjima i potencijalnim raspletima kako na terenu, tako i na tribinama.

Sveopća mobilizacija, euforija i luda energija i dan danas prolaze tijelom na spomen te utakmice i njenog iščekivanja. Nakon dugo vremena pojavila se neka dječačka nestrpljivost i zaluđenost trenutkom koji traje 90 minuta.

Impresionirani važnošću događaja nisu bili igrači na terenu.

Ćužin pogodak za konačnih 1:0 ostavlja dojam da je to bila neka tijesna utakmica.

Budući da je od prve minute sve slutilo na to da će jedan pogodak (kojeg je u stanju postići samo Zrinjski) riješiti utakmicu ove distance se čini da i nije bilo tako tijesno.

Oba trofeja su tu. Pobjeda je zabilježena i na terenu i na tribinama.

I tako smo prešli dvije trećine puta. Ostala je još jedna dionica, koja je, kasnije će se ispostaviti, krila jedno neočekivano raskrižje.

Armenija zemlja daleka

“To vrelo ljetno veče oko 22 časa” ušli smo s neugodnim Armencima u produžetke uzvratnog susreta.

Ispostavilo se da onaj dio navijačke mase koji je upozoravao da se nećemo tek tako poigrati s Urartuom nije bio pesimistični, već glas razuma.

Sve je vodilo ka toliko puta viđenom scenariju:

– kako smo bili bolji

– kako nismo imali sreće

– kako nikad nećemo prerasti “ovaj” mentalitet.

Što bi, kad se podvuče crta, vrlo vjerojatno značilo još jednu nemoguću misiju do grupne faze.

A onda – Kiš.

A poslije Kiša, ne sunce, već Maksimenko.

Do Bratislave ćemo morati preko lutrije jedanaesteraca.

Vjerujem da nema osobe koja godinama živi uz Zrinjski, a da joj prilikom postavljanja lopte na bijelu točku nisu kroz glavu prošla sva ona tragična raspucavanja u kupu protiv Olimpika …

Ali Hrvoje Barišić je zatvorio oči, precizno pogodio i Zrinjski je pokazao prve znakove zrelosti potrebne za ostvarenje dugo čekanog sna.

Via Bratislava

Kuglice nisu htjele mijenjati svoju rutinu pa su i ovaj put spojile Bratislavu i Mostar.

Nažalost, još jednom je Zrinjski ostao s krive strane mosta i gorkim okusom da je falio koji odlučniji korak da se isti pređe.

I to je sva pažnja koju ta utakmica zaslužuje.

Simpatični Islanđani i iskusni Austrijanci

Vrata raja smo tražili godinama, širom Europe, ali nikada još nismo zavirili na Island.

A znate da sve što tražite dođe kada i gdje se najmanje nadate.

Efikasno,lepršavo,goropadno.

Najboljih europskih 45 minuta Zrinjskog ikad.

Petarda.

Vatromet.

San ljetne noći.

O važnosti događaja govori i to da se bez obzira na rezultat od 6:2 uoči uzvrata, među poslovično bahatom mostarskom publikom pozivalo na oprez.

I dogodilo se.

Nekako tiho, bojažljivo ali bez veće drame Zrinjski je usprkos minimalnom porazu stigao u grupnu fazu Europe, odnosno nekog europskog natjecanja!

Konferencijska liga je bila u džepu, a Lask je bio prijemni ispit za ovu drugu, malo “elitniju” opciju – Europska liga.

O njoj se onako, tiho, ispod glasa pričalo.

Za nju je,onako, tijesno, opet falilo – nešto.

Ali kada upadnete na jedan fakultet, o onom drugom na koji niste, više baš i ne razmišljate.

Kako to opisati?

Ples kuglica je bio milosrdan.

Milosrdan prema želji da se vidi kako je to u malo jačem rangu europskog natjecanja, pa je nemilosrdno dodijelio redom AZ Alkmaar, Aston Villu i stare znance Legiju.

Dok su mnogi računali koliko će Zrinjski primiti golova u ovoj grupi, Rendulić je računao koliko bi se bodova moglo uzeti – i bio je u pravu.

S godinama smo se uvjerili da Zrinjski zna itekako režirati neke preokrete za udžbenike ali ovaj put su nadmašili sami sebe, logiku i razum.

Pa osim objašnjenja da je lopta okrugla nitko još nije ponudio ništa relevantnije da bi objasnio što se zapravo te rujanske večeri dogodilo. U Mostaru je pao nizozemski Alkmaar nakon jednog od najluđih i najnestvarnijih preokreta u Konferencijskoj ligi.

Kako god, preokret protiv Alkmaara zacementirao je ime Zrinjskog na nogometnu kartu Europe, pa se više nitko neće usuditi pitati zašto je ovakvim ekipama dopušteno igrati europska natjecanja.

Fotografije s domaćeg susreta protiv AZ Alkmaara i gostujućeg protiv A. Ville (KN Ultras Zrinjsk, HŠK ZrinjskI)

VARšava

Injekcija samopouzdanja koju je Zrinjski dobio tom utakmicom pretvorila je nesigurnog dječaka u odlučnog ratnika koji u svemu vidi priliku da iskaže svoju hrabrost.

Žilava nula do zadnje minute u Birminghamu i prepucavanje s VAR-om i centimetrima protiv Legije, samo su dodatno potvrdili da na Zrinjski treba ozbiljno računati.

Naravno, bilo je tu i nešto naivnijih izvedbi, kao što su gostovanja u Varšavi i Alkmaaru, gdje smo mogli vidjeti sve suprotno od onoga u prvim utakmicama s tim protivnicima.

Ali, uvijek je dobro i podsjetiti se s kakvim protivnicima se nadigravate i na kojoj razini.

Čisto radi toga da malo više cijenimo uspjehe, a malo manje “žugamo” kada ne ide.

Upravo ovom drugom smo mogli često svjedočiti kada bi igranje na dva fronta uzimalo danak, što je posla koštalo i tvorca ovog povijesnog rezultata, Krunoslava Rendulića.

Porazom u gradskom derbiju, na istom mjestu gdje je u svom službenom debiju upisao pobjedu, postao je bivši.

Ali to je tema za neke druge članke.

Zrinjski igra s Aston Villom, čini mi se kao san…

Za kraj, teško da je moglo bolje i svečanije.

Uranjeni božićni poklon.

Jedna od najskupljih ekipa svijeta u Mostaru. Sve ono čemu se divite iz udobnosti svojih domova, gledali smo uživo iz “udobnosti” svoga stadiona.

Ne sjećam se utakmice na kojoj sam proveo 90 minuta na nogama, a da me netko iza nije upozoravao da sjednem.

Već je to odavalo dojam da se zaista radi o nečem nesvakodnevnom.

A tako je i završilo.

U koricama sjećanja i nogometnim knjigama zauvijek će ostati upisano da je jednog prosinca, svoje premijerne sezone u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja, veliki četvrti bod, Zrinjski uzeo protiv Aston Ville. Za povijest!

Zbogom Stajanje!

Pored ovih sportskih segmenata, moramo se osvrnuti i na jedan važan događaj van zelenog terena. Točnije odmah pored njega – rušenje Tribine Stajanje.

Taj beton je osjetio svu vrelinu mostarskog sunca i upornost mostarskih kiša.

Odanost i pjesma s nje preživjele su zabrane, bojkote, rešetke…a, iako ograđena „reklamnim betonom“, bila je mjesto slobode za brojne generacije.

Za vremena kada Zrinjski nije bio dostupan na klik.

Kroz skučeni prostor između dvije šiljaste štange – sjećanjima, vatrometom i pogledom ispraćena je u povijest jedna priča.

Pobjedom.

A lekcije o ljubavi koje je davala i kada pobjeda nije bilo, bile su dobro štivo za pročitati i onima na suprotnoj strani.

Unikatna i ni po čemu slična drugima od svog samog početka.

Ne želeći se prilagođavati trendu, uvijek ustrajna i vjerna.

Do kraja.

Ono naše

Svjetla reflektora na velikoj pozornici, osim pažnje, privukla si i neke upitnike pokazavši nam tako i sve naše slabosti.

Od početnih propusta u organizacijskom smislu preko histeričnih komentara nemalog broja ljudi koji umalo da bace sjenu na sve one trenutke za pamćenje što ih je Zrinjski u 2023.godini pružio svima onima kojima je iskreno do njega stalo.

Sigurno da i sami imate nešto na sve to dodati, pa iskoristite ovo zatišje pripremnog perioda za koju konstruktivnu ideju i misao.

Jer ubrzo, sve počinjemo ispočetka.

Ali ipak, složit ćete se, lijepo je bilo te godine …






* Rezime najtrofejnije sezone u povijesti kluba kroz oči vjernog navijača.

NAJAVA: The Nobles ovim putem može i službeno najaviti skoro prikazivanje dokumentarnog filma o najtrofejnijoj sezoni u povijesti HŠK Zrinjski. Dokumentarni film izlazi u produkciji samog kluba, a o datumu prikazivanja javnost će biti uskoro obaviještena.

Na svakom radnom mjestu postoji određeni skup pisanih i nepisanih pravila koja se odnose na sve zaposlenike. Igrači kluba su zaposlenici kluba pa tako ni oni nisu iznimka. Časno predstavljati klub, u ovom slučaju HŠK Zrinjski znači ponašati se na način koji odražava visoke moralne standarde, profesionalnost i poštovanje prema klubu, njegovim članovima, navijačima i široj javnosti.

Evo nekoliko ključnih aspekata (ne nužno po redu i važnosti) koji čine časno i profesionalno predstavljanje Zrinjskog na terenu i van njega:

 –   Ponašanje na terenu: Igrači i osoblje kluba trebaju pokazivati visoku razinu sportskog ponašanja tijekom utakmica. To uključuje poštivanje pravila igre, vlastitih suigrača i protivnika te izbjegavanje nesportskog ponašanja koliko je god to više moguće.

–    Poštovanje prema protivnicima: Igrači i osoblje kluba trebaju pokazivati poštovanje prema drugim sportskim ekipama i njihovim igračima. To uključuje fair-play, čestitanje nakon utakmica i izbjegavanje nepotrebnih sukoba ako je to moguće.

–    Odnos prema sebi: Svi profesionalni igrači moraju biti svjesni da je odnos prema sebi i vlastitom tijelu temelj uspjeha. Rad na nogometnom znanju i vještinama ne prestaje završetkom treninga i utakmice. To je dugotrajan i konstantan proces u kojem se igrač mora posvetiti svom napretku i van nogometnog igrališta. Profesionalnost van terena odlika je uspješnog profesionalnog igrača.

 –   Odnos prema vlastitim navijačima: Igrači i osoblje kluba trebaju održavati pozitivan odnos s vlastitim navijačima. To uključuje zahvalnost na podršci, suzdržavanje od konfliktnih situacija i ponašanje koje odražava pozitivne vrijednosti kluba.

–    Etika izvan terena: Članovi kluba, kako igrači tako i osoblje, trebaju se ponašati etički i moralno i izvan sportskih događanja. Ovo uključuje odnos prema javnosti, sponzorima, medijima i ostalim vanjskim dionicima. Ovo je važan segment koji se često zanemaruje, ali treba imati na umu da igrači predstavljaju klub i van terena te ujedno i sebe. To je posebno važno budući da mlađe generacije u igračima nerijetko vide i uzore.

 –   Suradnja s upravom kluba: Igrači i osoblje trebaju surađivati s upravom kluba kako bi podržali i postigli zajedničke ciljeve. Ovo uključuje poštivanje klupskih pravila, rad na poboljšanju timskih performansi te aktivno sudjelovanje u različitim aktivnostima kluba.

–    Suradnja sa zajednicom: Časno predstavljanje kluba uključuje i angažman u zajednici. Klubovi često imaju dobrotvorne i druge društveno odgovorne aktivnosti, a igrači i osoblje trebaju biti svjesni važnosti sudjelovanja u takvim inicijativama.

Naravno, dalo bi se nabrojati i još niz drugih važnih stvari koje se vežu za častan i profesionalan odnos i predstavljanje kluba, no shvatili ste. U konačnici, časno predstavljanje Zrinjskog znači biti ambasador vrijednosti kluba, ali i integriteta i profesionalizma koje klub promiče. Ovaj pristup stvara pozitivan dojam o klubu i doprinosi izgradnji dugoročnog ugleda.

Vrijedi istaknuti i da su klub 24. siječnja napustila dva igrača koja nisu zadovoljavala nabrojane aspekte i standarde HŠK Zrinjski.

---

Nakon postavljenog pitanja zadovoljavaju li igrači i osoblje kluba gore navedene aspekte i standarde red je pogledati se u ogledalo i postaviti pitanje kako smo mi kao simpatizeri i navijači predstavljali i prezentirali klub.

Fotografije i videozapisi navijačkih izdanja onih najvjernijih navijača s gostovanja diljem Europe, počevši od daleke Armenije, preko Islanda pa sve do Austrije, Engleske i Nizozemske, obišle su cijeli svijet. Podrška najvjernijih “Ultrasa” nikada nije ni bila upitna, a u trenucima najvećih rezultatskih ostvarenja u svojoj povijesti, gradi se još sira i jača navijačka baza. Baza koja se godinama gradi na temeljima osjećaja pripadnosti klubu koji ne ispisuje samo najljepše stranice vlastite povijesti, nego i bosanskohercegovačkog sporta općenito.

Na djelatnicima kluba je da euforiju i interes koji vladaju oko istog iskoriste na najbolji način, a Ultrasi poduzimaju prvi korak u 2024. godini i pozivaju sve Zrinjevce da budu dijelom humanitarnog turnira koji će se održati u sportskoj dvorani pod Bijelim Brijegom u subotu 27.01.2024. godine s početkom u 18:00 sati. Prilika je ovo da svi Zrinjevci osjete poziv na druženje s humanitarnim karakterom i da zajedničkim snagama vodimo Zrinjski do novih pobjeda, titula i europskih avantura.