U prirodi čovjeka još od prvih koraka postoji težnja ka šutiranju predmeta koji mu se nađu u blizini i koji su dovoljno sigurni da ga prilikom navedene radnje neće povrijediti.
Ako pri tom još postoji ocrtani prostor u kojem se to čini, te označeni cilj u koji predmet treba smjestiti, dobivamo obrise igre koja u svojim temeljima liči na ono što gledamo na stadionima ili preko TV ekrana -nogomet.
Mogućnost da sa svojim tek prohodalim nasljednikom od dnevnog boravka napravite nogometnu arenu, a da on, kada malo odraste, to isto radi s vršnjacima u dvorištu, među kamenim stativama, a da svi oni zajedno imaju priliku u svojim sredinama kročiti na blatnjave travnjake i sanjati najčistije snove na loptama jajastim od sjedenja na njima, čini nogomet bliskim malom čovjeku.
Svatko i svugdje može igrati nogomet.
I to je ona istinska demokratičnost nogometa koja se još drži neokaljana pod navalom svega onoga što se danas skriva pod pojmom demokracije.
U esenciji nogometa sadržane su dvije bitne stvari-udruživanje i poistovjećivanje.
Još od sredine 19. stoljeća i pojma “Railway Mania” – navale na putovanja željeznicama u Engleskoj, ponajviše zbog odlaska na gostujuće utakmica svoga kluba, te ukidanja radnih subotnjih poslijepodneva, prisutna je neupitna potreba svakog navijača da bude uz svoj klub, s njim prelazi kilometre, kisne te dijeli sreću, nervozu i tugu.
Malo toga i danas može tako mobilizirati mase da beskompromisno daju svoje glasne žice, emocije, a na kraju i vrijeme i novac, da bi se radovali, tugovali i stresirali zbog nekog drugog, koji je ustvari isti kao i oni, u istom dresu samo na drugom mjestu – terenu.
Nogomet definitivno može i to.
Usponi, padovi, preokreti, uloga autsajdera koji prkosno pliva kontra struje dok ne pokaže kako uspjeh nije rezerviran samo za one najbogatije i predodređene, istoznačnice su kako u nogometnom tako i u životnom rječniku.
Tijekom 120 godina svoga postojanja Zrinjski je prošao i ponudio sve prethodno napisano.
Zrinjski je i danas, možda nikad jače, razlog zašto klinci loptaju po dvorištima, zašto s očevih ramena traže svoje nove idole te na primjeru starijih uče o privrženosti jednoj ideji koja je s vremenom postala DNK svakog navijača.
Vjerovanja, mišljenja i stavovi jednog navijača, identificiraju se s vrijednostima koje predstavlja njegov klub i njegova povijest, stoga je pripadanje klubu neraskidiva veza, neodvojiva od pojedinca i onog u iskonskog njemu.
Pokazivanje pripadnosti klubu nešto je što su navijači Zrinjskog do sada pokazali na mnoge i kreativne načine. Od jučer, Zrinjski ide i stepenicu više, uvodeći članstvo, klub pravi iskorake i izvan terena.
Vjerujemo kako je ovo i veliki korak prema svima onima kojima Zrinjski leži na srcu, a koji su daleko od Mostara, u nekim drugim zemljama, na nekim drugim kontinentima.
Korak ka nekim novim klincima koji tek trebaju sići s očevih ramena da bi sami ucrtali svoje korake u povijesti svoga kluba.
ZRINJSKI MOSTAR – MOJ IDENTITET