Kiša je te srijede napokon prestala padati. Dok su se igrači Zrinjskog i Veleža pripremali za nastavak utakmice, promrzli navijači Plemića koji su obučeni u bijele majice okupirali Zenicu, počeli su sa zagrijavanjem glasnica za drugo poluvrijeme finala Kupa BiH.
Nije im trebalo dugo da se zagriju.
Veležovi igrači su u 52. minuti pokušali iznijeti loptu nakon slobodnog udarca Zrinjskog. Antonio Ivančić je iskoristio konfuziju u protivničkim redovima i iz prve prebacio loptu na desnu stranu za Josipa Ćorluku koji je iz prve šalje u kazneni prostor gdje ju Mario Ćuže iz prve lijevom nogom šalje u bliži kut Osmana Hadžikića. Mat u tri poteza za veliko slavlje igrača i navijača u bijelom.
Tim golom Zrinjski je stigao do svog drugog naslova pobjednika Kupa BiH, ali i prve dvostruke krune u povijesti. Ćuže se prometnuo u heroja, ne samo zbog osiguravanja dugoočekivanog Kupa, nego i zbog toga što je u finalu nadigran mrski gradski rival.
Mario Ćuže u Zrinjski je prvi put stigao u ljeto 2022. na jednogodišnju posudbu iz Dinama. Zagrebački klub već ga je neko vrijeme slao po posudbama, a potpisniku ovih redova u najboljem sjećanju ostala je ona prva – u Istri. Bljesnuo je u prvih šest utakmica sa šest golova i asistencijom i postao hit HNL-a. Naravno da mu je nakon toga produkcija opala, ali je ostao jako važan igrač momčadi koja se borila za ostanak i u većini utakmica na terenu je proveo svih 90 minuta.
Ivan Prelec šaltao ga je po potrebi s lijevog krila na napadača ili polušpicu, a pokazao je (pogotovo za te godine) i zrelost u defenzivi koja je posebno do izražaja dolazila kada bi se tijekom nekih utakmica spustio i na beka.
Dok se tijekom zimske pauze pripremao za povratak u Pulu, Nenad Bjelica odlučio je da će ga tu polusezonu ipak ostaviti u Dinamu za koji je u tih nekoliko mjeseci nastupio u 13 utakmica (575 minuta) i postigao dva pogotka. Ujesen je opet poslan na posudbu, u Lokomotivu, ali nakon dva mjeseca i šest nastupa ponovno je vraćen u Dinamo kako bi grijao klupu, ako bi uopće i bio u sastavu. Uslijedile su dvije posudbe u ukrajinski Dnjipro gdje se preporodio. Ukrajinci su ga željeli i otkupiti, ali se u priču upleo rat i Ćuže se ponovno našao u Zagrebu, nesiguran što budućnost nosi za njegovu karijeru.
Ostatak te sezone 2021/22 proveo je u Dinamovoj drugoj momčadi gdje je održavao formu, da bi na ljeto “sletio” u Mostar na novu jednogodišnju posudbu. Tadašnji trener Zrinjskog, Sergej Jakirović, bio je oduševljen novim pojačanjem kojega je u razgovoru za Sportske novosti prozvao “mostarskim Thomasom Müllerom” i priznao kako bi igrač takvog kalibra Plemićima bio nedostupan da nije počeo rat u Ukrajini.
Novi suigrači su ga odlično prihvatili i krenuli za**bavati zbog novog nadimka, a dobro je prihvaćen i na tribinama od tradicionalno teške mostarske publike koja je brzo vidjela o kakvom se igraču radi.
“Odlučio sam doći i zasad sam oduševljen. Čak je puno bolje nego su mi pričali. Čekam da krene liga, da krenemo u obranu naslova, a nadam se i duploj kruni”, najavio je prije početka sezone koju je završio s double-double učinkom (11 golova i 10 asistencija) i u kojoj je upravo on Zrinjskom donio spomenutu duplu krunu, prvu u klupskoj povijesti.
Po isteku posudbe vratio se u Dinamo u kojemu i dalje nije imao mjesta, a u Mostaru su se potajno nadali kako bi ga mogli vratiti u svoje redove unatoč dobrim ponudama koje je imao iz inozemstva. Šuškanja su postajala sve glasnija da bi Zrinjski početkom srpnja sjajnim videima potvrdio da se Ćuže vraća u Mostar, ali ovaj put kao njihov igrač. S Dinamom je dogovoren transfer, a Mario je stavio potpis na četverogodišnji ugovor.
Sa Zrinjskim je nastavio ispisivati povijest, osiguran je prvi nastup u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja gdje su se sjajno nosili s renomiranim protivnicima, ponovno je bio strijelac u finalu Kupa kojega su Plemići osvojili pobijedivši Borac, a sezonu je završio blizu novog double-doublea (16 golova i 9 asistencija).
Mario je taktički zahvalan igrač jer može igrati više pozicija, a radilica je i u obrani što ne viđamo često od krilnih igrača. Naravno da ima i mana, jer da nema sigurno ga ne bi gledali u Mostaru. Zna imati crnih rupa, što se posebno vidjelo u prvih nekoliko mjeseci po povratku u Zrinjski kada se ponekad činilo kao da nikada nije igrao s tadašnjim suigračima, da bi potom eksplodirao u drugom dijelu sezone, a zbog driblinga viška često sebi zna nepotrebno stvoriti probleme u završnici.
Od njegovog dolaska u klub, svaki prijelazni rok se spominjao mogući transfer. Ove zime je prvi put bilo zatišje jer su oči uprte u Nardina Mulahusejnovića i još neke igrače, da bi upravo Ćuže iznenada napustio Zrinjski. Stigla je ponuda iz Južne Koreje, točnije Gangwona za koji je igrao i kapetan Nemanja Bilbija, a ona je očito bila prihvatljiva i igraču i klubu.
Zrinjski nikada ne objavljuje koliko su zaradili na prodaji svojih igrača i uvijek smo osuđeni na insajderske informacije i nagađanja, a one ovaj put kažu da su Mostarci prodajom Ćuže zaradili 300 000 eura. Ako je istina, složit ćete se i da nije neka cifra s obzirom na to da je riječ o jednom od najvažnijih igrača kluba, da je u pitanju Južna Koreja, da je igračeva procijenjena vrijednost 800 000 eura, te da ima još dvije i pol godine ugovora. Velika je mogućnost i da se igraču izašlo u susret, s čim nemam problem jer je itekako zaslužio.
Koliki je trag u Mostaru ostavio za samo dvije i pol sezone govori i podatak da je postao sedmi strijelac u povijesti Zrinjskog – 116 utakmica, 31 gol i 21 asistencija. Proživio je s klubom neke od najtežih trenutaka (Slovan Bratislava), da bi potom kao jedan od glavnih likova sudjelovao u stvaranju nekih od najljepših trenutaka u Plemićkoj povijesti.
Iako je već dugo prisutan u nogometnoj javnosti, Ćuže ima samo 25 godina. Ponudu iz Južne Koreje je očito vidio kao priliku da se financijski osigura, a ako se nekada poželi vratiti u Mostar, dočekat ćemo ga raširenih ruku. Bilo je sjajnih i onih nešto manje sjajnih zajedničkih trenutaka, ali mu nijedan navijač neće zaboraviti Zenicu 17. svibnja 2023.
Kao što sam naslov kaže: Mario, hvala ti.