Nogometaši Zrinjskog porazom od Sarajeva oprostili su se od Kupa BiH, a jedina svijetla točka u uzvratu bio je Marko Marić koji je spasio Zrinjski težeg poraza obranivši jedanaesterac i nekoliko čistih zicera gostiju iz Sarajeva.
Za potrebu priče, vratimo se malo unatrag. Marić je prije nešto više od dvije godine upravo protiv Sarajeva debitirao u Premijer ligi BiH. Stigao je kao vatrogasno rješenje nakon odlaska Josipa Čondrića, a postao jedan od nositelja kluba koji će u sljedeća tri mjeseca protutnjati ligom i kupom i osvojiti prvu dvostruku krunu u svojoj povijesti. Marić je na tom putu primio samo devet golova, od čega ih je pet bilo na kraju sezone kada je Zrinjski već i osigurao titulu.
U sljedećoj sezoni je potvrdio o kakvom se golmanu radi. U “onoj” utakmici protiv Urartua sjajnom paradom obranio je jedanaesterac gostima, da bi potom Hrvoje Barišić potvrdio prolaz u drugo pretkolo Lige prvaka. “Zlatna obrana” – vrištale su naslovnice medija, a ispostavit će se da su bili u pravu jer je ta obrana bila jedna od presudnih u osiguravanju prve grupne faze nekog europskog natjecanja u povijesti kluba i države.
O nastupima protiv Aston Ville, Alkmaara i Legije ne treba trošiti puno riječi, dovoljno je samo pogledati highlightse, posebno one protiv Aston Ville. Marić se tim utakmicama dokazao na velikoj sceni i ubrzo su u klub počeli dolaziti razni upiti za njegove usluge. Najviše je zagrizao njemački HSV, ali Mariću se nije žurilo i više je puta istaknuo kako mu je ovdje super i da će otići tek kada i on i klub budu zadovoljni. Sjajan pristup na terenu i izvan njega prepoznali su i navijači koji su ga nagradili trofejom Filip Šunjić Pipa.
Ljubav je, sa strane kluba, pukla samo godinu dana nakon prvog europskog izleta. Vodstvo Zrinjskog je tri tjedna nakon utakmice protiv Aston Ville u klub vratilo Gorana Karačića. Svima je bilo jasno da je s Gogom dogovoreno da preuzima mjesto prvog golmana ili odmah ili na ljeto, ovisno o ponudama za Marića, ali to se nije dogodilo. Unatoč svim naporima kluba da ga se “riješi” prošlo ljeto, Marić je ostao i Zrinjski se na zimskoj pauzi našao u lošoj situaciji.
Pregovori s Marićem oko novog ugovora nisu uspjeli, dok je Karačiću ugovor istekao i koji je navodno već bio dogovorio odlazak u Tursku. Zrinjski je, da ne bi na ljeto ostao bez obojice, brzo reagirao i s Gogom potpisao novi ugovor. Kroz određene kanale odmah su puštene vijesti o “sumanutoj svoti novca” koju je Marić tražio, da bi se dio navijača odmah okrenuo protiv njega. Jer, što će nam ovaj umišljeni lik koji se nekada davno učlanio u svoj lokalni NK Široki Brijeg, dok su na klupi naši Mostarci.
Ubrzo su procurile i te “sumanute svote” što je Marić navodno tražio da bi ispalo da one nisu pretjerane koliko se pričalo i da su tražena povećanja pristojna i zaslužena igrama na terenu. Klub je poručio da je to za njih previše i okrenuo se Karačiću.
Da se razumijemo, ovaj tekst nije ni o Gogi ni o njegovim kvalitetama. Dobro je ušao u nastavak sezone i u narednom razdoblju će nam pokazati je li on ono što u ovom trenutku Zrinjskom treba. Ovo je tekst o odnosu kluba prema igračima koji su se uvijek na pravi način odnosili prema dresu s lentom. Dok se u klub vraćaju igrači koji su nakon odlaska iz Zrinjskog provocirali njegove navijače, slavili golove, obračunavali se s bivšim suigračima, najavljivali proslavu titule ispred Vječne vatre, ovakav tretman dobivaju oni što ostanu vjerni Zrinjskom. Dok se nepotrebno nagomilavaju igrači i preplaćuju svakakve “zvijezde”, za ovakve igrače nema novca.
Zrinjski se zbog svega odlučio na taktiku preuzetu od nekih hrvatskih klubova. Ako ne želiš potpisati novi ugovor pod našim uvjetima, ideš na klupu do njegovog isteka. Ovakve odluke nikada nisu jasne jer ako imaš igrača koji ti donosi razliku i pomoći će ti u borbi za titule, zašto ne ići s njim do kraja pa si po završetku sezone pružiti ruku, zahvaliti i pozdraviti se do možda nekog novog susreta.
Unatoč svemu, nigdje niste mogli pročitati da je Marić rekao nešto protiv trenera ili kluba. Prihvatio je odluku, sjeo na klupu i čekao priliku da možda još koji put do isteka ugovora stane među vratnice svoga kluba. Kada se Karačić razbolio, Mario Ivanković je bio primoran dati mu priliku i u tri utakmice (Velež i 2x Sarajevo) je ponovno pokazao da je riječ o jednom od najboljih golmana u povijesti kluba.
Bilo bi zanimljivo vidjeti kako će Ivanković i ostali u klubu nakon svega pogledati Marića u oči i reći mu da se unatoč onakvoj utakmici vraća na klupu jer ne pristaje na manje novca od onoga što zaslužuje.
Marić će ponovno bez riječi prihvatiti odluku, sjesti na klupu i biti na raspolaganju treneru ako ga opet bude “primoran” uvesti u igru.
Ako je utakmica protiv Sarajeva bila Marićev posljednji ples, otplesao ga je vrhunski. Gospodski oproštaj vrhunskog golmana, a još većeg čovjeka.
Ili kako je to jedan forumaš napisao:
Ako ti je ovo zadnja tekma u dresu s lentom, samo da kažem da boljeg vratara u novijoj povijesti nismo imali.