Posts in category: SamoZrinjski

Mostarski Zrinjski u četvrtak 2. listopada otvara novu epizodu u u seriji koja nosi naslov – europska grupna natjecanja. Prije dvije godine Zrinjski je grupnu fazu istog europskog natjecanja otvorio na svom terenu, epskom pobjedom protiv nizozemskog AZ Alkamaara. Dvije godine kasnije, Zrinjski grupnu fazu otvara na svom terenu protiv gibralatrske momčadi Lincoln Red Imps.

Našoj javnosti protivnik je slabije poznat, ali posljednjih godina momčadi sa Gibraltara sve su kompetitivnije i prvi protivnik Zrinjskog ove godine zasigurno zaslužuje maksimalnu pažnju.

Tko su Lincoln Red Imps-i sa Gibraltara?


Unutar FIFA-e postoji 12 članica koje nisu samostalne države, a jedna od njih je Gibraltar. To je poluotok na samom jugu Pirinejskog poluotoka, u Gibraltarskom prolazu, koji dijeli Atlantski ocean od Sredozemnog mora te čini granicu između Europe i Afrike. Broji tek nešto više od 40.000 stanovnika. Kao što sam već naveli, Gibraltar nema samostalnost, već pripada Velikoj Britaniji i ima status britanskog prekomorskog teritorija. Povijest Gibraltara je vrlo burna , Arapi su vladali njime sve do 1462. godine, kada ga osvajaju Španjolci. No, 1714. godine Gibraltar prelazi u britanske ruke, gdje se nalazi i danas. Španjolci ga već više od 300 godina pokušavaju vratiti pod svoju vlast i ni danas se ne odriču prava na njega. Ipak, na referendumu 2002. godine čak 99% birača glasalo je za ostanak u sastavu Velike Britanije, čime je pitanje jasno riješeno.

Kada imamo područje na kojem se prepliću kulturni utjecaji Engleske i Španjolske, logično je da se ondje igra nogomet. Gibraltarski nogometni savez jedan je od najstarijih na svijetu, osnovan je još 1895. godine, i to prvenstveno radi organizacije klupskih natjecanja, bez formiranja reprezentacije. Ipak, prva reprezentacija Gibraltara okupila se 1993. godine, kada je odigrala svoju prvu neslužbenu utakmicu na Otočkim igrama. Od 1997. godine intenzivno su radili na ulasku u UEFA-u, što su napokon i ostvarili 2013. godine, i to unatoč snažnom protivljenju Španjolskog nogometnog saveza.

Lincoln Red Imps je nogometni klub osnovan 1976. godine. Ističe se kao najtrofejniji klub na Gibraltaru s čak 29 naslova državnog prvaka i 19 trofeja nacionalnog kupa. Za razliku od Virtusa iz San Marina, Impsi imaju status profesionalnog kluba.

Posebno su zanimljivi po tome što drže europski rekord od čak 1959 dana odnosno 88 uzastopnih utakmica bez poraza u razdoblju od 2009. do 2014. godine. Osim toga, 2014. godine postali su prva momčad koja je predstavljala Gibraltar u kvalifikacijama za Ligu prvaka. U početku su bili topovsko meso, no s vremenom su bilježili sve više uspjeha. Iako su dugo bili poželjan protivnik, napretkom nogometa i na Gibraltaru počeli su ostvarivati značajnije rezultate, izbacivali su estonsku Floru, andorsku Santa Colomu te La Floritu iz San Marina, a UEFA koeficijent od 10.000 ukazuje na određenu ozbiljnost protivnika.

Ipak, jedna utakmica posebno se pamti i predstavlja trenutak kada je svijet prvi put čuo za Impse. Naime, 2016. godine u kvalifikacijama za Ligu prvaka Lincoln je na debiju Brendana Rodgersa pobijedio Celtic 1-0, iako su u uzvratu izgubili 3-0 te ispali iz natjecanja, to se uzima za najgoru utakmicu Celtica u povijesti. Pet godina kasnije, 2021., Lincoln je postao prva gibraltarska momčad koja je izborila grupnu fazu nekog UEFA-inog natjecanja kada su u doigravanju za Konferencijsku ligu izbacili latvijsku Rigu. Svoj najveći uspjeh ponovili su i ovog ljeta plasiravši se u Konferencijsku ligu preko Vikingura s Farskih otoka, a u trećem pretkolu Europa lige nakon penala izbacili su armenski Noah.

O igračkom kadru je teško govoriti. Imaju šest standardnih reprezentativaca Gibraltara, a ostatak društva čine Španjolci iz trećeg i četvrtog ranga. Nono (40) i Mandi (36) imaju značaj staž u španjolskoj Segundi, ali to su neka davna vremena. Ovoga ljeta su potpisali Tonija Kolegu koji je prethodne dvije sezone igrao za Šibenik, a član kluba je i Ibrahim Ayew, inače stariji brat daleko poznatijih Jordana i Andrea Ayewa.

Treba izdvojiti i da su domaće prvenstvo otvorili sa četiri pobjede iz isto toliko susreta, a posebno su bile impresivne dvije posljednje utakmice koje su pobijedili po 7-0.

Lincoln je momčad koja se nikako ne smije podcijeniti i momčad koja posljednjih godina pruža sve bolje i ozbiljnije partije.

Ono što je najvažnije iz 51. mostarskog derbija jest dojam da je Zrinjski ovaj put potpuno iskontrolirao utakmicu od prve do zadnje minute. Iako su gradski okršaji u prošlosti, bez obzira na stanje na ljestvici, znali biti tvrdi i neizvjesni, u subotu se jasno vidjela razlika u kvaliteti između dvaju rivala.

Zrinjski je poveo autogolom Andre Babića u 17. minuti, da bi nakon prekida u 32. minuti Igor Savić povećao na 2:0. Kada je početkom nastavka Mario Ćuže pogodio za 3:0, pitanje pobjednika bilo je praktički riješeno. Velež je preko Vasilija Đurića uspio smanjiti na 3:1, ali do preokreta nije mogao. Aktualni prvak tako je upisao petu uzastopnu pobjedu u međusobnim susretima s Veležom i još jednom potvrdio dominaciju u gradu.

Trener Igor Štimac naglasio je kako je ključ bio u postizanju pogodaka u pravim trenucima, a momčad je uz to imala i priliku odmoriti neke važne igrače. Upravo taj detalj mogao bi se pokazati bitnim u razdoblju koje slijedi – pred Plemićima su teški europski protivnici te dvoboji protiv Sarajeva i Borca, a tek će se vidjeti može li aktualni roster izdržati taj zahtjevan ritam.

Ipak, ovaj derbi bio je dobar uvod u ono što dolazi i još jedna potvrda da Zrinjski može kada najviše treba, a ni loš dojam iz susreta protiv Rudara nije ostavio traga na momčadi. Ipak, ta utakmica mora ostati upozorenje kako se u narednom periodu svakog protivnika treba shvatiti ozbiljno.

Nogometaši Zrinjskog u subotu će gostovati kod Veleža u prvom ovosezonskom Mostarskom derbiju. Utakmica se igra u 20.30 sati na stadionu Rođeni, a Plemići u ovaj susret ulaze nakon neočekivanog remija s Rudarom iz Prijedora, svjesni da pobjeda u derbiju može donijeti prijeko potreban poticaj pred seriju zahtjevnih dvoboja, kako u Europi tako i domaćoj ligi gdje ih čeka i ogled s Borcem.

Trener Igor Štimac nakon prošlog kola javno je priznao da je pogriješio u odabiru početne momčadi. Takav potez, iako rijedak u nogometnom svijetu, ulijeva povjerenje da će Zrinjski sada ući u derbi potpuno koncentriran i maksimalno pripremljen. Upravo zbog toga očekuje se da će Plemići na travnjak istrčati motiviraniji nego ikada.

Prvi pomoćnik trenera Marijo Tot naglasio je kako je atmosfera u svlačionici dobra i da je sve spremno za veliki dvoboj. Momčad je voljna, orna i spremna za ovu utakmicu. Ovo je susret u kojem nam je pobjeda važna, posebno jer nam sada slijedi nekoliko teških dvoboja. Pobjeda bi nam dala poticaj za ono što nas čeka i vjerujemo da ćemo pobijediti.

Tot se osvrnuo i na remi s Rudarom. Nakon nekoliko dobrih nastupa, dogodila se jedna utakmica koja nam nije išla na mlin. Međutim, to se događa i to je nogomet. Raduje nas što je i tada momčad pokazala energiju i na tome gradimo optimizam pred derbi.

Dodao je da zdravstveni bilten momčadi izgleda odlično. Neki su radili po posebnom programu, ali sada su potpuno spremni. Očekujem lijepu utakmicu za publiku i sve sudionike.

Optimističan je i kad je riječ o pristupu derbiju. Idemo s gardom šampiona, s gardom ekipe koja se ne boji nikoga i koja će pokazati svoju kvalitetu na terenu. Znamo tko su glavni igrači Veleža, znamo što moramo učiniti da ih spriječimo i vjerujem da ćemo sutra biti na najvišoj razini.

Zrinjski u derbi ulazi s treće pozicije na tablici Wwin lige BiH s 14 bodova i utakmicom manje, dok je Velež osmi s osam odigranih kola i sedam bodova. U posljednjih pet međusobnih susreta Plemići su slavili četiri puta, a Velež tek jednom. Ova statistika najbolje pokazuje tko je gazda u gradu, a tako će, vjerujemo, ostati i nakon ove utakmice.

Dobar podcast, uz par emojija stegnutog bicepsa, glasila je poruka koje me je prije nekoliko dana dočekala u inboxu.

Hvala doktore. Čestitke na pobjedi i asistenciji, odgovorio sam.

Hvala hvala, pratiš sve vidim haha. Ništa, kada se vratim odradit ćemo jedan podcast, imamo materijala, dodao je sugovornik uz par onih emojija koji plaču od smijeha.

Znači vraćaš se?, upitao sam.

Haha, budu li me htjeli vraćam se i džabe.

Ovo “vraćam se i džabe” ostalo mi je zvoniti u glavi neko vrijeme. Kolega iz Noblesa to je najbolje opisao: Ovakve stvari su pobjeda kluba.

Sugovornik koji me je iznenadio porukom bio je Matija Malekinušić. Igrač koji je Zrinjskom dao mnogo, ali i igrač kojemu su klub, grad i navijači dali mnogo zauzvrat. I jedna i druga strana su na kraju prošle sezone shvatili da je, nakon četiri sjajne godine, stiglo vrijeme za rastanak.

Za Matiju se tijekom ljeta raspitivalo mnogo klubova, među kojima je bio i Željezničar, a on se na kraju odlučio za odlazak u Srbiju, točnije Novi Pazar.

Da, spominjalo se dosta klubova ali ništa nije bilo konkretno. Što se tiče Željezničara bilo je upita, ali nitko me konkretno iz kluba nije zvao da dogovorimo uvjete. Novi Pazar sam izabrao zato što su jedini bili ozbiljni što se tiče moga dolaska i svidio mi se projekt kluba, otkriva Malekinušić na početku razgovora za portal The Nobles.

Osvrnuo se i na prve dojmove u klubu koji je jako dobro otvorio novu sezonu.

Prvi dojmovi su bili odlični. Nakon što sam vidio stadion i trening kamp sa sigurnošću mogu reći da rijetko tko u BiH ima približno ovakve uvjete kakve ima Novi Pazar! Ovo je jedno od najboljih otvaranja sezone u povijesti kluba, trenutno smo na četvrtom mjestu i pružamo jako dobre igre kao momčad. Cilj nam je ponoviti prošlu sezonu i da Novi Pazar opet zaigra Europu, dodaje Matija.

Novi Pazar se nalazi u vrhu tablice uz Crvenu Zvezdu, Partizan i Vojvodinu, a jedan od najzaslužnijih je upravo Malac koji je u sedam kola upisao gol i tri asistencije.

Pa dobro, to je plod cijele momčadi. Trebalo nam je malo vremena da se uigramo jer je stiglo mnogo igrača, ali sam jako zadovoljan. Naravno uvijek se teži ka boljem, ali to mjesto na tablici pokazuje kakva smo ekipa i da smo konkurentni.

Zanimalo nas je prati li igre svog bivšeg kluba i suigrača.

Naravno da pratim i gledam. Bude li Zrinjski igrao svaku utakmicu kao protiv Sarajeva, iskreno vjerujem da se isključivo oni pitaju i siguran sam da će ostvariti zacrtane ciljeve kao i svake godine, a to je sam vrh, smatra Malekinušić.

Vratili smo se na početak našega razgovora kada je rekao da bi za Zrinjski igrao i besplatno.

Jesam i mislim tako… Zrinjski je moj drugi dom. Moja prava profesionalna karijera je započela u Mostaru, tako da vezan sam jako za taj grad i nadam se da ću se jednoga dana vratiti i da slavimo kao proteklih godina, otvoreno nam govori Matija.

Za kraj smo se dotaknuli života u Novom Pazaru i toga što mu najviše nedostaje iz Mostara.

Navikao sam se na život u novom gradu i ugodno se osjećamo ovdje, a iz Mostara mi najviše nedostaje društvo, kava u Bazzi i naravno gradski derbi, zaključio je Malekinušić razgovor za portal The Nobles.

Golovi Aston Villi i Borcu u finalu Kupa, nevjerojatno poluvrijeme protiv Breidablika (dva pogotka i asistencija) kada je Zrinjski praktički osigurao svoju prvu europsku jesen, vratnica u epskom preokretu protiv AZ-a koja je prethodila golu Zvonimira Kožulja za pobjedu, asistencija Mariju Ćuži u finalu Kupa… samo su neki od podataka koji će zauvijek ostati zapisani zlatnim slovima u klupskim knjigama.

Ipak, pored svih tih sjajnih golova i asistencija, jedna od najboljih utakmica koja opisuje Matiju Malekinušića je gostovanje u Alkmaaru kada je bio primoran zaigrati na lijevom beku i kada je odigrao jednu od najboljih utakmica u svojoj karijeri. Zaigrat će nakon toga Matija još nekoliko puta na beku i na drugim neprirodnim pozicijama. Nikada se neće buniti ni zbog toga, a ni zbog toga što je utakmicu počeo ili cijelu odgledao s klupe.

Prije godinu dana sam napisao tekst u kojemu sam ga nazvao vojnikom kluba. I tada sam konstatirao kako ne volim taj izraz i da se on olako dodjeljuje, ali da nema boljeg načina kojim bi se opisao Matija Malekinušić. Svojim izjavama o Mostaru i Zrinjskom to je samo još jednom potvrdio.

Nakon dobrog niza od četiri utakmice i četiri pobjede dogodilo se ono čega sam se najviše bojao. Još dok sam išao prema stadionu pa pio piće u obližnjem kafiću, slušala se priča kako u prvom poluvremenu treba dati tri ili četiri gola i mirno privesti utakmicu kraju. Više se pričalo o nadolazećem gradskom derbiju nego o utakmici čiji se početak bližio.

Takva je atmosfera danima bila u gradu, nitko nije ozbiljno mislio kako postoji ikakva šansa da se Rudar iz Prijedora ne dobije s ozbiljnim hendikepom. Htjeli mi to priznati ili ne, i trener i igrači su ljudi koji žive s nama, ljudi koji iste te stvari slušaju svaki dan i teško je očekivati da i sami ne razmišljaju tako. Znam, oni su profesionalci, morali bi biti sto posto u svakoj utakmici, ali jasno je da to ne mogu ni najveći svjetski klubovi.

Sam ulazak u utakmicu otkrio je probleme. Pranjić je na čudnoj poziciji ostavljao golem prostor, a Gvasalia ga je koristio kako je htio, probijajući linije domaćih bez većeg otpora. Rudar je bio bolji, agresivniji i puno opasniji. Već u prvih pola sata gosti su stvorili nekoliko zrelih prilika, pogodili vratnicu i natjerali Karačića na intervencije koje su spašavale Zrinjski od ranog minusa. Dojam na tribinama bio je neumoljiv. Rudar, momčad koja je do jučer orala travnjake Prve lige Republike Srpske, izgledao je kao gazda na terenu, dok je aktualni branitelj naslova izgledao izgubljeno i nemoćno.

Štimac je morao reagirati već u prvom dijelu i povukao je Pranjića iz igre, no ni to nije donijelo veliku promjenu. Do kraja poluvremena domaći su imali tek jedan pokušaj Bilbije iz slobodnog udarca, lopta je otišla malo iznad gola i to je bilo sve što su pokazali.

Drugo poluvrijeme donijelo je nešto više energije kod Zrinjskog, ali Rudar je i dalje bio konkretniji. Opet su pogodili vratnicu, opet stvorili prilike koje su mogle prelomiti susret, a domaći su tek u samoj završnici došli do nekoliko šansi. Bilbija je glavom pucao pored gola, a Karačić u nadoknadi nije uspio svladati vratara gostiju.

Na semaforu je ostalo 0:0, ali osjećaj je bio kao da je Zrinjski izgubio. Jer sve što se događalo na travnjaku govorilo je da je Rudar bio bolji i da je zaslužio više. Za Plemiće je ovo remi s okusom poraza i podsjetnik da je najopasniji upravo onaj protivnik kojeg svi unaprijed otpišu.

Trener Igor Štimac nakon utakmice priznao je kako prvo poluvrijeme njegove momčadi nije bilo na razini.

Rudar ima veliki broj igrača koji mogu igrati i koji su pokretljivi. U analizi smo to jasno naglasili našim igračima da je moguće da će nam ovo biti najteža domaća utakmica do sada. Tako se i ispostavilo. Užasno prvo poluvrijeme, nismo bili kompaktni u pokrivanju i daleko smo stajali od igrača. Dozvolili smo gostima da se ‘razmašu’. Nakon prve prilike koju su napravili vidljivo je bilo da nam je palo i samopouzdanje te da su nas malo stresli. Tu smo se tražili i čitavo prvo poluvrijeme nismo uspjeli pohvatati konce.

Priznao je i vlastitu grešku u postavci.

Sa drugim poluvremenom mogu biti zadovoljan. Momci su energetski napravili sve što je trebalo. Pritiskali smo do samog kraja i imali finih prilika za ostvariti pobjedu. Realno gledajući, moram biti zadovoljan sa ovim na kraju. Obično se gube ovakve utakmice.

Na kraju se okrenuo gradskom derbiju koji slijedi.

To je utakmica od velikog značaja za naše navijače, za klub i sve ovdje. Zna se šta nose utakmice Zrinjskog i Veleža. Prema tome, maksimalno ćemo se pripremiti, sreća imamo šest dana do utakmice da se odmorimo i osvježimo igrače koji su danas nastupali i pronađemo svježinu u onima koji danas nisu počeli. Idemo tamo sa ‘punim šaržerom’ i nadam se da ćemo biti pravi u toj utakmici.

Foto: HŠK Zrinjski

Trener HŠK Zrinjski, Igor Štimac, obratio se medijima uoči nedjeljnog susreta protiv Rudara, koji se igra s početkom u 19:45 sati na Stadionu HŠK Zrinjski .

Štimac je naglasio kako, unatoč dobrom nizu rezultata u kojem se momčad nalazi, fokus mora ostati isključivo na onome što slijedi: Poznato je da se ne volim vraćati na ono što je iza nas. Gledam naprijed, na ono što nas čeka, na naše dužnosti i odgovornosti. Naravno da pobjede donose vjeru i optimizam, ali odmah zaboravljamo ono što je bilo i okrećemo se novim izazovima, poručio je trener Plemića.

Govoreći o protivniku, istaknuo je kako trenutna pozicija Rudara na tablici ne odražava njihovu kvalitetu: Rudar je upisao i teške poraze, ali i pokazao kvalitetu, primjerice na Grbavici. Igrali su ravnopravan nogomet s gotovo svim protivnicima. Istina je da postižu malo golova, ali to su uvijek utakmice u kojima treba biti maksimalno koncentriran. Sigurno neću dozvoliti nikakvo podcjenjivanje, rekao je Štimac.

Dodatno je istaknuo kako je zdravstveno stanje momčadi uglavnom dobro, iako se kod pojedinih igrača osjeća umor. Struka će nastojati rotacijama očuvati svježinu ekipe, dok se povratak ozlijeđenih igrača očekuje tek kada budu potpuno spremni. Želim da ova momčad, koja to zaslužuje, ima veću podršku s tribina. Hvala onima koji su bili, iako ih nije bilo u velikom broju, bodrili su nas zdušno. To je važno, a bit će još važnije u onome što nas čeka. Zrinjski treba imati snažnu podršku s tribina, naglasio je trener.

Za kraj je rekao: Pronašli smo dobar balans i to nam donosi rezultate. Sada se moramo dalje graditi u tim konturama i izvlačiti maksimum iz svakog igrača.

Prije utakmice, The Nobles je organizirao druženje za sve navijače u The House Pubu s početkom u 16:00 sati. Pozivamo vas da se pridružite i uživate u glazbi uživo te odličnoj atmosferi. Bit će to savršen uvod u utakmicu. Podržite Plemiće i zajedno s nama uživajte u danu koji će završiti pobjedom.

Nemanja Bilbija gostovao je u novoj epizodi podcasta “Cancast” na platformi portala Bljesak info.

Kapetan HŠK Zrinjski i najbolji strijelac u povijesti kluba i Premijer lige BiH ne daje mnogo izjava za medije pa je naš Luka iskoristio priliku i s Nemanjom prošao mnoge zanimljive teme.

Bilbija u ovom razgovoru otkriva zašto je angažirao odvjetnika zbog određenih medija, govori o oporavku nakon najteže ozljede u svojoj karijeri, Igoru Štimcu i Sergeju Jakiroviću, te o pozadini svojih neobičnih proslava golova.

“Bez rukavica” govori o suđenju i reprezentaciji BiH, otkriva sve o ponudama drugih klubova, što mu je rekao hrvatski izbornik Zlatko Dalić, o odnosu s Dankom Šulentom, stanju u klubu i gradu te raznim drugim zanimljivostima.

Cijeli podcast pogledajte u nastavku:

Prva sjećanja vezana za odlazak na stadion sežu mi još tamo negdje oko datuma slavlja prve titule Premijer lige BiH koju je Zrinjski osvojio.

Utakmica protiv Slavije, rijeke ljudi koje se slijevaju prema tribinama i vatreni dekor za jednog devetogodišnjaka su bili najbolje što život u tom trenutku može ponuditi.

Kasnije sam još mnogo puta s ocem dolazio na utakmice Zrinjskog, i one manje i one veće, i one gdje bi nas se skupilo samo nekoliko, ali i one gdje sam „starog“ morao držati za ruku kako se ne bih izgubio u masi.

I uvijek je osjećaj bio jednak.

Iščekivao sam igrače koji izlaze na zagrijavanje, živio za pljesak koji bi im se dao kad bi se s istog vraćali, a vulkan emocija u meni bi proključao s prvim sučevim zviždukom posebice kada bi se radilo o derbijima.

Bez obzira na to što nikada izravno nisam mogao utjecati na rezultat i što će mi nedosanjani san ostati da postignem barem jedan pogodak na najdražem stadionu i potrčim prema tribinama, zadovoljan sam oštećenošću svojih glasnih žica i sebično si pripisujem barem nekoliko sudačkih odluka ili grešaka protivničkih stopera koje su na kraju Zrinjski odvele do pobjede.

Digitalni komfor

Ne tako davno gledati svoj klub preko televizije bio je izuzetak, a ne pravilo.

Obično su to bile utakmice s epitetom derbija kola ili utakmice koje su direktno odlučivale o nekoj važnoj poziciji na ljestvici.

Prodorom modernih tehnologija na naše tržište „ukinuto“ je pravo navijača da svoj klub može pratiti samo uživo.

Današnji navijač ima izbor. Umjesto da sjedi na hladnoj tribini, može pratiti utakmicu iz udobnosti doma, uz komentare, statistiku i druge sadržaje.

Stadion je izgubio ekskluzivnost kao jedino mjesto praćenja nogometa. Kultura gledanja se promijenila, a s njom i kultura dolaska.

Kupnja majice u fan shopu nije znak privrženosti

Bez obzira na digitalizaciju i težnju ugodi, diljem Europe stadioni se i dalje pune tjednima unaprijed, a dresove lokalnih klubova s ponosom nose i djeca i umirovljenici.

Kod nas je slika često drugačija.

Obilježja Zrinjskog često možemo naći na ulicama, u kafićima, o Zrinjskom možemo čuti u medijima, na društvenim mrežama, međutim, tamo gdje je najbitnije-na stadionu, broj ljudi rijetko je u korelaciji s prisutnošću imena Zrinjski u svakodnevnoj komunikaciji među stanovništvom.

Uz izuzetke europskih utakmica gdje se po „defaultu“ na stadionu pojavi veliki broj ljudi, a posebice onih koji Zrinjski i takvu vrstu događaja vide kroz prizmu samopromocije na društvenim mrežama, na ovim „običnim“, domaćim prvenstvenim utakmicama podršku mahom pružaju oni koje na stadion ne privlači ime protivnika nego stoljetno ime svoga kluba koje je preživjelo kroz mnoge režime, teškoće i nedaće.

Posebno je važno naglasiti da je ime Zrinjski preživjelo kroz mnoge režime, teškoće i nedaće, jer povijest Zrinjskog se broji od 1905. godine, prisilno je ugašen 1945., a obnovljen 1992. godine.

Dakle, Zrinjski je postojao i mnogo prije 2022. godine kada se pod vodstvom Sergeja Jakirovića prošetao prvenstvom te tako privukao na sebe pažnju ljudi koji do tada nisu previše pratili svoj lokalni klub.

No, onda s pravom možemo postaviti pitanje koliko je ustvari snažna ta privrženost klubu koju osoba koja sebe danas naziva navijačem nosi na parolama majica kupljenih u fan shopu ako svoj klub prati samo u, za nju, idealnim uvjetima.

Dom

Prve asocijacije na dom su udobnost, sigurnost i toplina.

A ako je stadion dom, opravdano je pitati ima li naš stadion barem neke obrise istoga?

U idealnom svijetu navijačka ljubav bi trebala biti jača od vremenske prognoze i za Tribinu Stajanje privremeno smješteno u sektor A to i jest slučaj.

No, realnost kod ostatka stadiona je često drugačija.

Izloženost vjetru, kiši i hladnoći bez zaštite snažan je razlog zašto po takvim vremenskim uvjetima tribine ostaju prazne.

Biti mokar, promrznut, posebice ako si na stadion došao s djecom više nije pitanje navijanja već prelazi u neugodno i potencijalno opasno iskustvo.

Zato bi i odgovorne osobe u klubu morale napraviti barem jedan korak ka zaštiti svojih navijača od vremenskih neprilika koji bi im se sigurno uzvratio s višestrukim koracima od strane navijača prema klubu.

U svakom drugom slučaju kao što su “loši” termini i slično, skromna posjeta ne može biti opravdana.

Sine, ovaj dan ćeš dugo pamtiti

Pitanje kulture (ne)odlaska na stadion nije pitanje jedne utakmice – to je pitanje društva, identiteta i vrijednosti koje njegujemo. Dokle god budemo gledali na klub kao na tuđi projekt, a ne kao na svoje, tribine će ostajati skromno popunjene.

A prazne tribine znače tihi gubitak zajedništva bez obzira što se to zajedništvo promovira kroz razne marketinške načine.

Tribina je mjesto susreta generacija i ni na jednom drugom mjestu nećete naići na veći generacijski jaz okupljen oko jednog zajedničkog cilja.

Na tribini i dalje možemo vidjeti neke nove očeve i sinove.

Možda ne igra velika momčad, možda rezultat nije važan, ali za njih dvojicu, to je trenutak koji se pamti cijeli život. Otac pokazuje sinu gdje je prije 20 godina stajao, priča mu o igračima koje je obožavao, utakmicama koje je proživljavao, pobjedama i porazima.

Pokazuje mu grb koji nije samo utkan u dres, već u kožu i krv, a u tom grbu stoji grad, prošlost, ispričane i neispričane priče, ljudi i svi oni kojih više nema,a ne smijemo ih pustiti zaboravu.

Dječak upija sve, ne zbog igre, nego zbog povezanosti. I baš tu se rađa prava kultura odlaska na stadion – ne kroz rezultat, nego kroz odnos. Kroz osjećaj da negdje pripadaš. Ali dok se oko nas pojavljuje sve više praznih sjedala nameće se pitanje: hoćemo li jednog dana imati kome pokazati svoje mjesto na tribini i pričati o tome što sve nosi ovaj grb?

Foto: HŠK Zrinjski

Zrinjski nastavlja pobjednički niz u WWin ligi BiH. Plemići su u zaostaloj utakmici 2. kola na stadionu HŠK Zrinjski svladali Slogu iz Doboja s uvjerljivih 3:0 i upisali četvrtu uzastopnu pobjedu.

Već u 7. minuti domaći su poveli preko Petra Mamića, koji je snažnim udarcem s dvadesetak metara zatresao mrežu gostiju. Posao im je dodatno olakšao crveni karton za Nedima Mekića u 13. minuti nakon grubog prekršaja upravo na Mamiću.

Unatoč brojčanoj prednosti, Zrinjski nije srljao, ali je do kraja prvog poluvremena udvostručio vodstvo. Pogrešku vratara Erića iskoristio je Ivančić, koji je probio stranu i asistirao Nemanji Bilbiji za pogodak u 42. minuti.

Zadovoljan sam, jer utakmice nam dolaze jedna za drugom. Danas smo bili bez Đuraseka i Dujmovića, nismo željeli riskirati. Međutim, igrači koji su igrali odradili su posao odlično, kazao je trener Zrinjskog Igor Štimac, koji je istaknuo i važnost rotacija.

U drugom poluvremenu smo zamijenili one za koje smo smatrali da će im trebati svježine. Ne želimo uvući bilo koga u ozljedu, rekao je Štimac.

Pobjedu Plemića potvrdio je Bilbija u 52. minuti. Nakon što je VAR signalizirao prekršaj Dine Hasanovića nad Mariom Ćužom, sudac je dosudio najstrožu kaznu, a najbolji strijelac Mostaraca bio je siguran s bijele točke.

Ipak, Štimac nije bio potpuno zadovoljan prikazanim u nastavku.

Nije mi se svidjelo u drugom poluvremenu što su nam protivnici došli tamo gdje mogu jednostavno poentirati. To moramo popraviti. Očekivao sam da ćemo danas, kada je protivniku isključen igrač, utakmicu završiti bez neke kritične situacije. To nismo napravili. I to su stvari koje moramo popraviti. Kada dođu europske utakmice, to neće završiti kako je danas završilo, upozorio je trener Plemića.

Foto: HŠK Zrinjski

Hrvatski športski klub Zrinjski uhvatio je pravi ritam, onaj kakav se i očekuje od prvaka. Nakon što je osigurana europska jesen, igrači su na čelu s trenerom Igorom Štimcem odlučili ispraviti početna dva kiksa u prvenstvu i vratiti se tamo gdje i pripadaju. U sami vrh.

Nakon spomenutih kikseva protiv Širokog Brijega (0:0) i Željezničara (0:2), Zrinjski je povezao tri pobjede protiv: Radnika 2:0, Sarajeva 2:0 i Posušja 1:0. Posebno impresivna pobjeda bila je protiv Sarajeva kada je protivnik nakrcan velikim imenima ostavljen na samo dvije poluprilike iz prvog poluvremena.

Ako se prisjetimo i one utakmice u Nizozemskoj protiv Utrechta koja je završena 0:0, Zrinjski u posljednje četiri utakmice nije primio pogodak. Jedan od najzaslužnijih za to je Duje Dujmović, mladi stoper koji je pod trenerom Štimcem postao neizostavan član prve postave čemu u prilog ide i podatak da je u posljednjih sedam utakmica proveo sve minute na terenu.

Dujmović je rođen u Splitu, nogometnu karijeru započeo je u Solinu iz kojeg je prešao u mlađe uzraste Rijeke, dok je seniorsko iskustvo stjecao u dresu Šibenika.

Igrao sam za juniore Solina, a usporedno s tim sam profesionalno igrao i futsal. U Solinu su zovnuli nas pet juniora na seniorski trening i ja sam jedini zadovoljio. Proveo sam jednu polusezonu kao senior i završio u Rijeci. Zvali su me još Slaven Belupo, Hrvatski dragovoljac i Hajduk. Rijeka je poslala ponudu dan prije potpisa za Hajduk, bili su konkretniji i odlučio sam prihvatiti njihovu ponudu.

U Rijeci se nisam naigrao za seniore, većinu vremena sam provodio u juniorima pa je u dogovoru s klubom odlučeno da odem na posudbu u Šibenik gdje bih dobio potrebne minute u seniorskom nogometu. Igrao sam svaku utakmicu, osvojili smo drugu ligu i izborili povratak u najviši rang nakon čega su me Damir Mišković i Rijeka povukli nazad s posudbe. Međutim, na pripremama su me stavili na lijevog beka gdje se nisam dobro snašao i gdje nisam mogao iskoristiti svoj puni potencijal, nakon čega su me ponovno poslali na posudbu u Šibenik gdje se u ta četiri mjeseca nisam puno naigrao jer je klub na mojoj poziciji imao svoje igrače koje je želio prodati. Na zimskoj pauzi stigla je ponuda Zrinjskog koju sam naravno odmah prihvatio, kazao je Dujmović na početku razgovora za portal The Nobles.

Zanimalo nas je zašto je Splićanin izabrao Rijeku ispred Hajduka.

U Rijeci je tada bila ozbiljnija priča. Iz Hajduka me je kontaktirao voditelj omladinske škole, nitko vezan za seniore, i rekli su mi da bi ostao na posudbi u Solinu. S druge strane, iz Rijeke su me zvali Mišković i trener Goran Tomić i odlučio sam se za njihovu ponudu, prisjeća se.

U redove Plemića stigao je početkom godine kada je potpisao ugovor do ljeta 2027.

Zrinjski sam čekao skoro mjesec dana. Imao sam ponudu Zorye Luhansk gdje sam bio blizu potpisa, a imao sam i ponudu Širokog Brijega. Odlučio sam čekati Zrinjski koji se javio među prvima, ali je bilo nekih problem s papirima pa sam unatoč spomenutim ponudama odlučio pričekati hoće li se sve riješiti, što mi se na kraju i isplatilo, otkriva mladi stoper za portal The Nobles.

Suradnja između Dujmovića i Zrinjskog nije mogla bolje početi i nakon samo četiri mjeseca osvojio je svoje prve trofeje u karijeri.

Svima govorim da mi je seniorska karijera savršeno počela. Sa Šibenikom sam osvojio drugu ligu, potom dođem u Mostar i sa Zrinjskim osvojim prvenstvo i superkup. Ne može bolje, govori nam Duje kroz smijeh.

Nova sezona je također počela na željeni način jer su Plemići ispunili svoj glavni cilj i osigurali novu jesen u Europi.

Završio sam prošlu sezonu u prvoj postavi, ali sam se zbog loših priprema i nekih stvari sam izbacio iz nje. Utakmice protiv Virtusa su u našim glavama bile lagane, ali su i oni na kraju došli do playoffa Konferencijske lige tako da nijedna utakmica u kvalifikacijama nije lagana. Slovan nas je u prvoj utakmici nadigrao i iskoristio svaku našu grešku. Taj Slovan iz prve utakmice mi je bio najkvalitetnija ekipa protiv koje smo igrali u ovim kvalifikacijama. Protiv Utrechta smo po meni bili bolji u obje utakmice, ali mi nismo iskoristili svoje prilike dok oni svoje jesu, što dovoljno govori o kvaliteti protivnika.

Ždrijebom je odlučeno da će Zrinjski u Konferencijskoj ligi snage odmjeriti s: Lincolnom, Mainzom, Dinamo Kijevom, Hackenom, Rakowom i Rapid Bečom.

Vjerujem da možemo biti konkurentni, posebno u ovim domaćim utakmicama protiv Lincolna, Hackena i Rapida. U gostima možemo iznenaditi Rakow, dok nas protiv Mainza i Dinamo Kijeva očekuju jako teške utakmice, ali mi vjerujemo u sebe jer smo više puta pokazali da se možemo nositi i s kvalitetnijim suparnicima, smatra igrač Zrinjskog.

Dujmović je jedan od igrača koji je najviše profitirao dolaskom Igora Štimca. Novi trener Zrinjskog sigurno zna kako se treba odnositi prema obrambenim igračima jer je u svojoj bogatoj igračkoj karijeri igrao na mjestu stopera.

Od kada je došao novi trener, ja sam odigrao skoro svaku minutu. Veliki je motivator i govornik, zna što treba reći prije utakmice kako bi nas dodatno “nabrijao”. Imamo jako dobar odnos, često me pohvali, ali i kaže što nije bilo dobro. Mnogo stvari nam govori iz svog iskustva, više gleda nas stopere nego što bi to možda radili neki drugi treneri, otkriva Duje u razgovoru za portal The Nobles.

U međuvremenu je postao glavni stoper Zrinjskog, a na terenu je uz njega najčešće veliki Slobodan Jakovljević.

Ja se osjećam najsigurnije pored Slobe. Kada on ide na skok ja znam da će ga on i osvojiti, čak ni ne trebam zatvoriti iza, toliko sam siguran. Uvijek treba biti taj balans mladosti i iskustva, smatra naš sugovornik.

Dujmović je stilski jako zanimljiv igrač za moderni nogomet. Ljevak je, ima visinu, a uz to jako dobro iznosi loptu što je tražena kombinacija u današnje vrijeme kada nema mnogo stopera kojima je lijeva noga primarna.

Sebe bih opisao kao modernog stopera. Problem je što želim dati i to završno dodavanje, ali za sada se i to isplaćuje. U posljednjih sedam utakmica prođe sve što zamislim, ali trebam biti oprezan jer je pozicija stopera jedna od najzeznutijih i najosjetljivijih na pogreške.

Mladi stoper Zrinjskog u ovoj je godini vodio mnoge teške bitke s protivničkim igračima, a istaknuo je neke koji su mu zadavali najviše problema.

Matej Cvetanoski iz Željezničara je jako dobar igrač i njega mi je bilo možda najteže čuvati. I u prijateljskoj i u ligaškoj utakmici. Sjajno koristi otvoreni prostor i ako s njim ostaneš jedan na jedan… David Strelec također. Vidjeli smo što je radio Rudigeru protiv Njemačke, a napravio je i odličan transfer iz Slovana u Middlesbrough.

Kako je i sam spomenuo na početku razgovora, Duje je profesionalno igrao i futsal, a otkriva nam da je umalo izabrao taj sport ispred nogometa.

Kada igrate futsal usvojite tu određenu motoriku. Dok sam bio junior Solina igrao sam futsal sa strane i dogurao do mlade hrvatske futsal reprezentacije. U tim trenucima sam razmišljao kojem sportu bi se potpuno posvetio i bio sam baš blizu da izaberem futsal ispred velikog nogometa jer sam bio dobar, zabio sam 30 golova u 15 utakmica za AFC Universitas. Zbog toga imam dobru tehniku pa svi ostanu u čudu kada kažem da sam stoper. Na kraju je presudio otac koji me je savjetovao da nema novca u futsalu pa sam se prije tri godine potpuno posvetio nogometu, prisjeća se Dujmović.

Za momka iz Splita bilo je očekivano da će se brzo naviknuti na život u Mostaru.

Mostar mi je savršen grad. Ima mnogo sunca, gdje god prođeš piju se pića, uživa se, priroda, parkovi, zelenilo… Baš uživam ovdje. U klubu sam sjajno primljen, uvjeti su odlični, a kada se završi tribina bit će još bolji. Kroz razne situacije sam dobio potvrdu da je riječ o velikom klubu i jako sam sretan u Zrinjskom i Mostaru, zaključio je Duje Dujmović razgovor za portal The Nobles.

Foto: HŠK Zrinjski