Posts in category: SamoZrinjski

Proteklih smo mjeseci povodom različitih obračuna u Mostaru mogli iščitavati medijske natpise kojim su se brojni, navodno ‘objektivni i sportski’ mediji konstantno bez prestanka nedvosmisleno svrstavali na stranu jednih, s nama već tako poznatim ciljem predstavljanja navijača HŠK Zrinjski kao huligana i rušitelja grada. U isto vrijeme o navijačima jednog drugog kluba mogli su se čitati hvalospjevi o kojekakvim ‘navijačkim akcijama’ kao da se radi o društveno prihvatljivim radnjama koje treba javno objavljivati i podržavati. Zapravo, čitajući “naše” medije, tako i djeluje.

No, kako to uvijek biva, laž ne postaje istinom čak i ako se ponovi tisuću puta.

Kap koja je prelila čašu definitivno je bio navodni zračni napad dronom na nogometni teren u mostarskom predgrađu – Vrapčićima, a za što je uvijek “objektivna sportska javnost” (pri čemu se ovo dominantno odnosi na probošnjačke internetske portale) okrivila navijače Hrvatskog športskog kluba Zrinjski Mostar. Ovako neutemeljene, paušalno iznesene i krajnje opasne tvrdnje naišle su na pozitivan odjek u ostatku javnosti te smo tako bili svjedoci višetjednog, odnosno višemjesečnog šikaniranja i medijskog linčovanja navijača HŠK Zrinjski. Posljedično tome i Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini. Ova situacija nažalost ne predstavlja ništa novo u svakodnevnom životu Hrvata u Mostaru, ali i u ostatku Bosne i Hercegovine.

No, da krenemo od početka kada je u pitanju ovaj sada već utvrđeno nepostojeći događaj, rekonstrukciju istog nisu vršili samo službeni predstavnici FK Velež nego i političari među kojima se posebno istaknuo Nerin Dizdar, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica. Doista, već tada nije bio jasan razlog dolaska  ministra Dizdara na stadion u Vrapčićima, no namjera njegovih riječi bila je više nego jasna, stoga , podsjećanja radi, prenosimo dio njegove izjave – cit.:”Šokantno je da je u ‘pola bijela dana’ došlo do incidenta uz korištenje dronova, suvremene tehnologije gdje je gotovo po čitavom stadionu raspršena kiselina u vrijeme kada su tu mogla biti djeca i igrači na treningu. Dakle radi se o incidentima koji su već odavno daleko premašili okvire sportskog nadmetanja. Navijačka prepucavanja i nadmetanja su jedno, međutim fizički incidenti kakve smo imali u Stocu, upadi u privatnu imovinu kao i napadi na javnu imovinu su zapravo teška kaznena djela koja se kao takva moraju tretirati i sada se vidi da smo opravdano tražili hitnu reakciju prilikom incidenta u Stocu. Sada nakon toga imamo spiralu nasilja gdje je veliko pitanje gdje je kraj. Ponavljam, ovo nije dramatiziranje, ovo je objektivan zahtjev – pravosudne institucije, policija i tužiteljstvo sve one koji provode nasilje hitno trebaju procesuirati bez obzira na ime. Krajnje je vrijeme da se sustav ovim pozabavi jer je očito da na sceni imamo sustavno nasilje“.

Očito je da je negdje došlo do pogreške u komunikaciji, tj. ‘gluhih telefona’ s obzirom da su videosnimci “incidenta” snimljeni duboko u noći , da bi iz vodećih struktura FK Velež izašle informacije kako se radi o dronu koji je u poslijepodnevnim satima kružio iznad stadiona FK Velež te da su ga vidjela ‘djeca koja spavaju u prostorijama kluba’. Ministar Dizdar je ove tvrdnje odveo još dalje, okarakterizio čitav ovaj izmišljeni incident navijačkim obračunom ‘u pola bijela dana’ korištenjem suvremene tehnologije. Očito je kako se radi o govoru koji bismo iz današnje, ali već i iz tadašnje perspektive mogli okarakterizirati u najmanju ruku huškačkim čime je unesen dodatni nemir u grad na Neretvi. Pomogli nisu niti natpisi ostalih probošnjačkih medija, ali ni drugih osoba iz javnog i političkog života Bosne i Hercegovine, Nerin Dizdar očito se dotaknuo pojedinih događaja želeći u potpunosti iskriviti istinu i stvoriti privid situacije u Mostaru koja bi odgovarala narativu da je napad na imovinu FK Velež zaista izvršen od strana navijača HŠK Zrinjski.

Portal klix.ba je dana 06.05.2024. godine objavio navodni zračni napad dronovima na stadion u predgrađu Mostara te isti možete pogledati I usporediti s izjavom ministra Dizdara na linku: https://www.klix.ba/sport/nogomet/iz-veleza-tvrde-da-im-je-teren-ostecen-kiselinom-uz-pomoc-drona/240506025 . Istim člankom se tvrdi kako je potvrđeno (!) da je teren posut kiselinom i da su na isti bačene baklje. Izgleda da jedino nepoznato ostaje jesu li dronovi nakon kiseline ispalili i rakete! U sve ovo uključile su se i političke stranke vršeći rekonstrukciju događaja u Mostaru s nekim  novim znanstveno-fantastičnim detaljima te smatramo da takvima ne želimo uopće pridavati pažnju, no upozoravamo na ovakvo postupanje političkih stranaka i njihovih predstavnika kojima nije mjesto uopće, a kamoli ovako neoprezno komentirati neutvrđene činjenice, a koje očito podižu tenzije na obje strane grada na Neretvi.

Imajući u vidu navedenu izjavu ministra i političkih stranaka , zatim i utjecaj istih na situaciju u državi i gradu Mostaru, smatramo ih odgovornim za neosnovano i bezrazložno podizanje tenzija, a i kako je sam  Nerin Dizdar naveo kako je potrebno procesuirati sve osobe koje provode nasilje bez obzira na ime, stoga vjerujemo da će svi prednje navedeni biti pozvani na odgovornost povodom svojih izjava te da će se javno ispričati za nesmotrene izjave kojima su dali doprinos u raspirivanju mržnje i medijskom huškanju na navijače HŠK Zrinjski.

Veliku odgovornost u svemu imaju i naše kolege novinari koje pozivamo da postupe u skladu s članom 7. Kodeksa za štampane i online medije u BiH te da sukladno profesionalnoj obvezi, isprave iznesene informacije za koje se utvrdilo da su netočne, odnosno da su plod notornih laži kojima se pokušalo stvarne probleme unutar jednog tabora prebaciti na jednu višu razinu stvarajući prividnu nesigurnost u gradu i podižući ionako prisutne tenzije. Za primjer moramo uzeti portal SportSport.ba koji je također dana 06.05.2024. godine objavio članak na linku: https://sportsport.ba/fudbal/fk-velez-unisten-teren-dron/473993, a kojim se tvrdi kako je “stanje u Mostaru sve gore” te da su svi posljednji događaji u vezi s navijačkim prepucavanjima koji su se tih dana odvijali u Mostaru. Naravno da istoimeni portal, nakon nebrojenih članaka u kojima se ocrnjivalo navijače Zrinjskog, HŠK Zrinjski kao kolektiv i putem kojeg su se više puta slale poruke kojima se pokušalo zastrašiti navijače najuspješnijeg kluba u povijesti Bosne i Hercegovine, nije objavio demant s obzirom da u ispitivanom uzorku travnjaka s nogometnog stadiona Arena Rođeni u Mostaru nisu pronađene agresivne kemijske tvari, zapaljive tekućine kao ni kemijski spojevi koji se koriste za uništavanje korova. Još dalje i monstruoznije su “novinari” s portala hercegovacki.ba prenijeli vijesti o ovom izmišljenom incident te smatramo da naslov dovoljno govori u prilog da se radi o očitom huškanju na navijače Zrinjskog bez ijednog dokaza, a što potvrđuje i sami tekst (https://hercegovacki.ba/ultrasi-koristeci-dronove-kiselinom-napali-travnjak-stadiona-veleza/). Naravno da nijedan od iznad spomenutih portala dosad nije objavio demant iznesenih gnjusnih laži na račun navijača HŠK Zrinjski te stoga pozivamo Klub da reagira u skladu sa svojim mogućnostima i ovlastima.

Smatramo da nakon otkrivenih laži, čak i znanstveno dokazanih činjenica, HŠK Zrinjski jasno i nedvosmisleno mora iskazati stav prema medijima koji su očito neprijateljski nastrojeni prema Klubu i njegovim navijačima i koji iskorištavaju svaku priliku kako bi se navijače HŠK Zrinjski etiketiralo na najgori mogući način. Ovo je samo rezultat višegodišnjeg pritiska probošnjačke politike u Bosni I Hercegovini , a nažalost, s druge strane ne postoji konkretan odgovor, odnosno prešutno se dopušta neprekidno ugnjetavanje Hrvata koje je ovog puta, upravo iz razloga što je došlo do pravovremene istrage, razotkriveno. Samo u posljednjih 2 mjeseca mogli smo čitati  o huliganskom ispadu na stadionu HŠK Zrinjski i “napadu” na igrače Veleža, korištenju pištolja i vezanju  ukućana u navijačkim akcijama, (kako ih svakako žele nazivati probošnjački mediji) potom o dronovima, suvremenoj tehnologiji i bacanju kiseline i raketa na teren u Vrapčićima, lošoj sigurnosnoj situaciji u Mostaru, a kako vidimo sve navedeno se ispostavilo kao notorna laž iz zna se čije kuhinje!

Neshvatljiva je medijska tišina koja je nastala nakon objave Centra za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja – odjela za kemijsko toksikološka i fizikalna ispitivanja, istraživanja i vještačenja Federalne uprave policije kojom su sve ove gnjusne optužbe službeno opovrgnute i sve navedeno ide u prilog jednoj stvari, a to je da se radilo o dobro organiziranom i orkestriranom ocrnjivanju HŠK Zrinjski i njegovih navijača, no ovog puta to nije prošlo. Ovo ne smije biti izolirani slučaj borbe protiv zle medijske mašinerije već pouka svima da udar na navijače Zrinjskog jest udar na Klub, ali i obrnuto. HŠK Zrinjski su navijači, oni ga čine posebnim, većim od ostalih, a ostvareni rezultati samo su kruna postojeće simbioze Kluba i njegovih navijača. U vremenima kada Klub godinama bilježi svoje najbolje rezultate i pronosi ime grada Mostara na najvećoj europskoj sceni, zaista je tužno vidjeti odnos domaćih medija, posebice u smislu nedostatka istraživačkog novinarstva, čast izuzecima.

Portal Zrinja.com ograđuje se od bilo kakvih navijačkih nereda i podržavanja istih u medijskom prostoru, no ističe kako su očito mnogobrojni samoprozvani vodeći portali u Bosni i Hercegovini nauštrb slobode govora iskoristili priliku raspirivati mržnju i sudjelovati u ataku na Hrvatski športski klub Zrinjski bez razmišljanja o eventualnim posljedicama.  

ZRINJSKI – TO SMO MI.

U povijesnim knjigama ime  Krunoslava Rendulića ostat će zapisano kao ime trenera koji je Plemiće vodio do prve dvostruke krune u povijesti, a onda i do prvog plasmana u skupnu fazu UEFA Konferencijske lige. Rendulića navijačima Zrinjskog ne treba puno predstavljati, a bivšeg trenera Plemića i sadašnjeg trenera Sabaha „ulovili smo“ na odmoru u Mostaru. Bila je to odlična prilika da ga zamolimo za razgovor, a susretljivi Rendulić je to brzo i prihvatio.

Gospodine Renduliću, hvala u ime portala Zrinja.com i svih navijača i čitatelja što ste na odmoru odvojili vrijeme za jedan Plemićki razgovor.

– Hvala vama prije svega na interesu, a s obzirom da me za Mostar vežu lijepe uspomene odluka je bila laka.

Trenutno vodite momčad azerbejdžanskog Sabaha. Kakav je život na Kavkazu? Je li Vam trebalo neko vrijeme prilagodbe ili je dosta slično životu u Iranu?

– Nema neke prevelike razlike u odnosu na Iran i to iskustvo u Iranu mi je dosta pomoglo da brzo pohvatam konce. Znao sam što me čeka, ali moram priznati da je u Azerbejdžanu bolji život. Baku je svjetski grad i sve što poželite lako ćete naći.

Sabah je dosta mlad klub. Postoji tek 7 godina, ali je jako brzo postao top3 u Azerbajdžanu. Koja je pozadinska priča oko tog kluba?

– Sabah je prije ulaska u prvu ligu imao školu nogometa i bavili su se isključivo djecom, a kasnije su došli do prekretnice i trebali su odlučiti što dalje. Uz pomoć saveza i države su se odlučili na iskorak i od 2017. godine klub stalno napreduje. Klub je dosta ambiciozan i vode ga ambiciozni ljudi i sve se to poklopilo s mojim ambicijama i izbor nije bio težak. Ispočetka nije sve išlo glatko jer smo bili na 6. mjestu, ali na našu radost smo se uspjeli plasirati u Europu. Qarabag je svijet za sebe i oni su za dva koplja kvalitetom iznad ostatka lige, a što se tiče ostatka lige, male su razlike od drugog do zadnjeg mjesta. Čak je i Gabala koja je ispala iz lige ozbiljan klub i to samo mi osjetili na svojoj koži budući da smo izgubili od njih 2-0.

Jeste li imali vremena tu i tamo baciti pogled na utakmice Zrinjskog?

– Jesam, sve sam pratio. Ne samo ja, nego i moj stožer u kojem su Saša Sabljak i Domagoj Perić. Ipak samo mi dio bliže povijesti i uvijek nam je drago pogledati Zrinjski jer smo tu proveli prekasnu godinu s fenomenalnim rezultatima.

Ono što je  u velikoj mjeri usmjerilo ligašku sezonu Zrinjskog, a o tom samo razgovarali i sa sadašnjim trenerom Željkom Petrovićem, je pravilo U21. Smatrate li da je Zrinjski omamljen Europom na neki način u prijelaznom roku zanemario pravilo U21?

– Stvari nisu crno-bijele. Kada gledate to izvana lako dobijete krivu sliku, ali morate biti svjesni da smo mi imali Sučića i Ilinkovića, dva najbolja mlada igrača prošle sezone i oni bi sigurno igrali bez obzira na taj uvjet. Nažalost, htjeli smo zadržati i jednog i drugog, ali smo izgubili obojicu. Tako mlade i kvalitetne igrače nije lako naći i zbog toga smo bili u ozbiljnom hendikepu. Doveli smo Ramića koji nije imao konstantu u Sarajevu, ali smo procijenili da bi mogao biti od koristi što se na kraju i pokazalo i rekao bih da je to bio dobar potez. Od ostalih igrača smo imali Sabljića, Prskala i Sefu. Od ove sezone samo jedan mora biti na terenu, ali ni tog jednog nije lako naći jer jednostavno nemate bazu pa da na svakom koraku možete pronaći U21 igrača.

Koliko je zapravo teško u početnom razdoblju prijelaznog roka dovesti igrača za kojeg smatrate da je ono što vam treba? I koliko ga je zapravo teško nagovoriti da dođe u bh. ligu?

– To je period u kojem nemate vremena i jednostavno se dogodi raskorak želja i mogućnosti. Svjesni ste da se morate pojačati na određenim pozicijama, a s druge strane, svi ti igrači čekaju nešto bolje. Praktički, prijelazni rok u lipnju ni ne počinje i ograničeni ste u svakom pogledu. U takvim okolnostima morate naći najbolja i najbrža rješenja, a možda ste u startu svjesni da to nije idealno rješenje, jer jednostavno nemate vremena nekoga čekati. Npr. doveli smo Batarela koji je odigrao odličnu utakmicu u Linzu, ali da ga nismo imali u kadru tko bi igrao stopera? Rekao bih da smo taj dio solidno odradili jer smo ga odradili u okviru svojih mogućnosti. Ali pazite, ista je stvar i s Dinamom, smo što je to malo viši nivo pa njihove želje čekaju transfer u ligu petice ili slično.

Opet kažem, nemate vremena jer kreću pripreme i morate uigravati momčad jer je prva utakmica ključ i ona sve određuje. Protiv Urartua je bilo najvažnije proći i uspjeli smo.

Jeste li više preferirali formaciju 433 ili 4231 sa Kišom iza Bilbije?

– U datom trenutku  razmišljate što bi bilo najbolje za momčad i kako izvući maksimum iz svakog pojedinca. Puno je tu detalja koji prevagnu na jednu ili drugu stranu, npr. tu je rad na treninzima kroz tjedan, ali ljudi to ne znaju i samo vide ime i prezime, pa još ako favoriziraju nekoga stvaraju sliku kako bi to trebalo izgledati.  Jasno je da je Tomo igrač koji ima kvalitetu i to nije upitno i svi smo mi svjesni da u defanzivi nije igrač koji će odraditi neke stvari koje će npr. Ivančić, ali od takvog igrača to ne možete očekivati, ali neki minimum u obrani svatko mora odraditi.

Nakon što je bilo jasno da će klub igrati grupnu fazu, nastavljano je s dovođenjem igrača, pa je na kraju prijelaznog roka vaša momčad brojala čak 34 člana. Na press konferencijama ste djelovali kao da Vam se to ne sviđa jer vam otežava rad.

– Budimo realni, to se nijednom treneru ne sviđa. Kad imate preko 30 igrača u startu ih je minimalno 10 nezadovoljno. Najteže mi je bilo maknuti 10 igrača sa strane kada radim taktički trening da treniraju s jednim od asistenata, ali tako su se stvari odigrale u tom momentu.

Opet kažem, to su ozbiljne otegotne okolnosti i ne možete imati 30 ljudi koji su zadovoljni. Na terenu možete imati 11 igrača, njih 5-6 koji se rotiraju i to vam je nekih 17-18 igrača, maksimalno 20 i jasno je da su ovi ostali nezadovoljni.

Je li ta prenapučenost veznog reda i manjak prostora bio jedan od pokretača nezadovoljstva kod veznjaka koji su u Zrinjski došli oživjeti karijeru? Nekako je u tom buntu najglasniji bio Zvonimir Kožulj koji je kasnije odstranjen iz ekipe.

– O kvaliteti Zvonimira Kožulja je neupitno govoriti, uostalom znamo u kojim je klubovima igrao. No, morate znati da je došao nakon dvije godine bez nogometa i morali smo ga uvoditi korak po korak i najvažnije je bilo da se on na tom putu ne ozlijedi. Znali smo ako se spremi da će biti koristan. Jednostavno, sve se odvijalo da morate čekati red na koji dođete prije ili kasnije, ali je bitno da budete svjesni da ste dio momčadi. Jasno da je on odigrao fenomenalnu utakmicu koju smo okrenuli protiv AZ-a i o tome ne treba trošiti riječi.

Nije Vam bilo lako složiti konačan popis za Europu. Previše je igrača bilo u kadru, a premalo iz omladinskog pogona.

– Da, imali smo problem jer nismo imali dovoljan broj igrača koji su prošli kroz školu nogometa i bili smo dosta ograničeni. Usput samo ostali i bez Barišića iz dobro poznatih razloga i to su za nas bili stvarno veliki problemi. Bili smo prisiljeni puno toga vagati, gledali smo koji igrač može pokriti više pozicija, koliko nam treba ljevaka, koliko dešnjaka i morate se odlučiti za tri dana. Takva su pravila i za nas nisu bila idealna.

Odmah nakon problema s popisom za Europu uslijedila su dva vezana poraza, prvo od Posušja, zatim od Sarajeva. Je li istina da ste bili blizu otkaza u trenucima kada ste sa Zrinjskim ispisali povijest?

– Sigurno da je bilo istine. Nitko nije demantirao da nije, što znači da se tu događalo puno toga iza kulisa. Nije nam u početku bilo lako igrati na dva kolosijeka zbog fizičkog i emotivnog pražnjenja. Dođu trenuci kada više ne znate ni protiv koga igrate ni za što se spremate jer igrate svako treći dan i to nije lako izdržati. Mi smo ipak bili na drugoj poziciji uz sve te okolnosti, za razliku od Dinama koji je imao ozbiljnih problema, pa čak i klubovi u najjačim europskim ligama imaju problema igrati u tom ritmu.

Stvorio se dojam da su stvari nepopravljive jer ste bili svjesni da postoji mogućnosti da će netko drugi voditi ekipu u grupnoj fazi?

– Vaza koju lijepite pušta vodu i više nikad ne može biti vodonepropusna. Ali to je sport, u sportu jučer ne postoji i mi koji smo unutra smo toga svjesni. Uvijek se može razgovarati kako se taj razlaz dogodi i je li moglo drugačije, ali prihvatite kao dio posla. Ljudi koji odlučuju o tome su tako odlučili jer su u tom trenutku smatrali da je tako najbolje, isto kao što sam ja odlučivao na terenu.

Nakon ta dva poraza uslijedio je nezaboravni preokret protiv AZ-a. Krenula je serija pobjeda, ali kao da se samo čekao prvi kiks…

– Nije to samo vaš dojam, puno ljudi mi je to reklo. Ne znam je li to tako ili nije, možda i nije važno. Ne bih rekao da je „nula“ u Banja Luci neuspjeh, u Posušju kada kažete da je bilo 2-2 zvuči kao kiks, ali ako uzmete u obzir cijeli kontekst, igrali smo više od 45 minuta s igračem manje. Imali smo nesreću da smo puno toga promašili u prvom poluvremenu i nakon nespretnog Ramićevog crvenog kartona stvari su se potpuno okrenule. Protiv Veleža je bila osma utakmica u 26-27 dana i nakon što smo došli s gostovanja iz Varšave. Momčad je bila fizički i mentalno iscrpljena jer smo u toj utakmicu izgubili sve šanse za prolaz. To je opet jedna od naših nerealnosti – kada dođete u situaciju da igrate u grupi koja je bila na razini Europa lige i u jednom trenutku pomislite da trebate proći. Trebali smo u tim trenucima biti svi malo realni i priznajmo da je taj rezultat koji smo napravili jako ozbiljan.

Ako nešto napravite prvi put u povijesti kluba, ako nešto napravite prvi put u povijesti države onda je jasno da je taj rezultat ogroman i najveći mogući. No, mi uvijek mislimo da može to još i bolje i u neku sam ruku postao žrtva svog uspjeha.

Smatrate li da je dosta nervoze unijelo nešto stabilnije Sarajevo u tim trenucima i Borac kojem je sve išlo do ruke?

– Kad smo saznali koliko imamo utakmica i kakav nam je raspored jasno smo iskomunicirali da nam je bitno da Borac ne ode previše. U mojim razgovorima s klubom minimum je bio 2 boda po utakmici. Mi smo to držali i u trenutku kad sam ja otišao. Imali smo 7 bodova zaostatka i utakmicu manje protiv Širokog. Uz sve okolnosti koje sam nabrojao i sve utakmice koje smo odigrali više od Borca ja mislim da je to bilo sasvim dobro, neću reći da je bilo odlično, ali je bilo ono što smo iskomunicirali.

Jesu li do Vas stigle riječi Željka Petrovića s proslave kupa?

– Jesu. Ja ga osobno ne poznajem, znam ga iz medija i ovim putem mu se zahvaljujem. Hvala mu na tim riječima i drago mi je da je napravio rezultat i osvojio kup. Kada se sve zbroji, mislim da je to bio maksimum ove sezone.

Sigurno smo da ste svjesni traga kojeg ste ostavili u Mostaru i koliko Vas navijači Zrinjskog zapravo cijene.

– Očito sam onda to nečim i zaslužio. Tako je to u sportu, kada imate rezultat onda je sve lakše i ljudi vas drugačije doživljavaju. Meni je najbitnije da u svom radu dajem maksimum, a ja sam imao sreću da sam naišao na jako kvalitetnu grupu ljudi i oni su najzaslužniji za sve što je Zrinjski ostvario zadnjih godina.

Proteklu polusezonu zaključili smo pregledom koji je bio obilježen velikim europskim susretima u kojim se Zrinjski velikom slovima upisao na nogometnu kartu Europu. Proljeće je donijelo povratak na sumorne terene i domaće prvenstvo, nešto frustracija, puno nade i na kraju jako puno sreće, smijeha i veselih trenutaka. Prisjetimo se kako je sve počelo.

Ne trebate biti veliki poznavatelj prilika u bh nogometu kako bi došli do zaključka koliko je izazovno stizati 7 bodova zaostatka za ekipom Borca.

Ipak, nada je jedna od najdemokratskijih stvari na ovom svijetu, pripada svima i nitko vam je ne može oduzeti.

Ako uz to još posjedujete i potrebnu kvalitetu da situaciju okrenete u svoju korist, ne preostaje vam ništa drugo nego pokušati pomrsiti račune očekivanjima.

Sezona lova otvorena je na Grbavici, s jasnim ciljem – pobjeda.

Gostovanje Željezničaru koji je pod vodstvom novog trenera, imperativom izlaska iz opasne zone i punim stadionom bio idealna lovina za najaviti velike stvari.

Osim što bi bodovna razlika u najmanju ruku ostala ista, pobjeda bi s psihološkog aspekta ekipu i trenera napunila samopouzdanjem te poslala određenu poruku da se, ako je netko i zaboravio sve preokrete, Zrinjskog nikada ne otpisuje.

To se nije dogodilo.

Nesigurna nula i Borac je na devet bodova.

Sasvim dovoljno da se i među domaćim pukom uvuku sumnje.

I zaista u tih prvih mjesec dana,ako ne računamo protivnike koji su daleko ispod ranga Zrinjskog (Slavija,Igman i Jedinstvo), dalo se u zraku namirisati neugodne plinove nekih prijašnjih vremena, trome igre i mlitavog stava.

Valja spomenuti i gostovanje protiv Sloge (1:1) koje je iz ropotarnice povijesti na trenutak izvuklo neke “čari” Premijer lige koje zasigurno nikom ne nedostaju.

A da bi stvar bila gora,kišovite nedjeljne večeri, Banjalučani su minimalnom pobjedom otišli na maksimalnih 12 bodova.

(Ne)dostižnih.

Kiša je obilježila domaće utakmice Zrinjskog ove polusezone.

Često ju je i trener Petrović spominjao u svojim izjavama.

Sklizak teren, pljusak i nespretnost “plave devetke” preokrenule su polusezonu Zrinjskog te subote, a da toga u tom trenutku nitko i nije bio svjestan.

Da je Željezničar tada poveo, teško da bi Zrinjski stigao do dva gola i plavi s Grbavice bi, ni krivi ni dužni, uvelike usmjerili sami tok polusezone.

Ovako, dva gola su bila dovoljna za naizgled sigurnu pobjedu i 3 boda što je dalo prijeko potrebni mir pred mini pauzu koja je uslijedila.

Je li do te pobjede,reprezentativne pauze ili skinutog pritiska očekivanja, ali u nastavku sezone Zrinjski je iz utakmice u utakmicu izgledao sve sigurnije, bolje i lepršavije.

Kao naručena došla je pobjeda protiv Borca u Banja Luci i ne samo pobjeda već i igra koju je Zrinjski pokazao u toj utakmici.

Bila je to prva od 3 pobjede nad izravnim konkurentom u manje od dva mjeseca.

Do finala kupa Zrinjski je koračao sve sigurnijim koracima na oba fronta.

Ruku na srce, neke pobjede ćemo morati svrstati pod onu “igru briši,bodove piši” (Velež i Sarajevo), ali veliku većinu protivnika Zrinjski je izdominirao.

Uostalom, zadnji poraz je bio upravo taj protiv Borca na domaćem terenu, što je sad već bilo poprilično davno. Taj poraz ispostavit će se i ključni jer je Zrinjski na kraju zaostatak sveo na svega dva boda!

Kup kao minimum

Kao šlag na kraju i poseban podnaslov ciljano ćemo ostaviti dvomeč finala kupa.

16 utakmica u nizu bez poraza,12 pobjeda za redom… i mogli bismo se još igrati brojkama, ali one bi izgubile smisao da nije osvojen kup.

Jer kao što je trener Petrović podcrtao u govoru prije meča: ”Ovo je minimum koji smo zaslužili ove godine!”

I zaista je tako.

U obje utakmice Zrinjski je pokazao da je na zelenom terenu kvalitetnija momčad, s jasnijom idejom kako ugroziti protivnika – raznovrsniji, moderniji.

Jednostavno bolji.

Treba barem rečenicu posvetiti i tome da se protiv nekih stvari nije moglo,ali ne možemo se oteti dojmu da je i pored toga Zrinjski mogao ostvariti svoje demokratsko pravo s početka teksta i deveti se put upisati na trofej osvajača Premijer lige.

Nakon svega, možemo zaključiti kako je oblacima obilježena polusezona, koja je u jednom trenutku prijetila čak da postane i sumornom, ipak završila mnogo vedrijim i pozitivnijim tonom.

Scenom slavlja igrača i navijača koji su već bili na odlasku.

Više nego zasluženim slavljem.

Ovaj tekst je pisan netom nakon okončanja utakmice u Konjicu, 55. utakmice Zrinjskog ove sezone.

Usporedbe radi Dinamo ih je odigrao 59.

Zrinjski je premostio jaz između domaćeg prvenstva i europskih natjecanja, naučio voziti slalom u ritmu četvrtak-nedjelja, te pored svega još jednu sezonu okrunio trofejom, a vama ostavljamo da izaberete najdraži trenutak ove sadržajne sezone.

Vremena za odmor neće biti puno.

U blagoj omamljenosti ćelopeka i plesa kuglica uživat ćemo i ovo ljeto.

Još jedno.

Istini za volju s nešto većim očekivanjima…

Zrinjski će ove sezone, za razliku od prethodne dvije sezone, svoj europski put započeti u pretkolima Konferencijske lige. Budući da je i dalje na snazi zabrana ruskim klubovima da nastupaju u natjecanjima pod UEFA-nim okriljem, na početku sezone je bilo jasno da će pobjednik kupa Bosne i Hercegovine (tko god to bio) svoj put započeti iz drugog pretkola Konferencije lige.  Zrinjski će tako biti oslobođen igranja prvog pretkola, a to će mu omogućiti nešto duže pripreme.

Zrinjski trenutno ima koeficijent 9,500, a to mu osigurava status nositelja i u drugom i u trećem pretkolu, ali ne i u Play offu. Koliko ždrijeb u Konferencijskoj ligi može biti čudan najbolje pokazuje činjenica da Zrinjski već na prvoj prepreci za protivnika može dobiti od prošlogodišnjeg prvaka Švedske do trećeplasirane ekipe iz San Marina.

Ždrijeb će se održati 19. lipnja, a prva utakmica će se igrati 25. srpnja, dok će uzvrat biti odigran 1. kolovoza.

Mogući protivnici Zrinjskog koji su se izravno plasirali u Q2 i nemaju status nositelja:

– Hacken (SWE)

– Slask Wroclaw (POL)

– Polissya Zhytomyr (UKR)

– Brann (NOR)

– Tromso (NOR)

– Puškaš Akamedia (HUN)

– Cherno More (BUL)

– Sabah Baku (AZE)

– Sumgayit (AZE)

– Radnički Kragujevac (SRB)

– Ilves (FIN)

– St. Patrick (IRL)

– Zimbru Kišinjev (MOL)

– Transinvest (LIT)

– Neman Grodno (BLS)

– Cliftonville (NIR)

– HB Torshavn (FAR)

– Progres Niederkorn (LUX)

* St. Gallen (SUI) još uvijek ne zna hoće li imati status nositelja ili nenositelja

*Ako Hapoel Beer Sheva osvoji izraelski kup, mogući protivnik Zrinjskog bit će Hapoel Haifa.

*CSKA 1948 Sofia je mogući protivnik Zrinjskog ako u finalu bugarskog Play-offa za Konferencijsku porazi CSKA Sofiju.

Mogući protivnik Zrinjskog može biti pobjednik dvoboja u Q1:

– Inter d’Escaldes (AND) vs nenositelj u Q1

– Levadia Talin (EST) vs nenositelj u Q1

– Tirana (ALB) vs nenositelj u Q1

– Tre Penne (SMA) vs nenositelj u Q1

– Connas’s Quay (WAL) vs nenositelj u Q1

– Paide Linnameeskond (EST) – nenositelj u Q1

– Milsami Orhei (MOL) vs nensoitelj u Q1

– Crusaders Belfast (NIR) vs nenositelj u Q1

– La Fiorita (SMA) vs nenositelj u Q1

– Liepaja (LAT) vs nenositelj u Q1

– *Iberia 1999 (GEO) vs nenositelj u Q1

– Derry City (IRL) vs nenositelj u Q1

– Vllaznia Skadar (ALB) vs nenositelj u Q1

– St. Joseph’s (GIB) vs nenositelj u Q1

– Urartu (ARM) vs nensoitelj u Q1

*Ako Olympiacos osvoji Konferenciju ligu Sliema Wanderers (MLT) i Iberia 1999, ex. Saburtalo Tbilisi (GEO) iz prvog pretkola prolaze izravno u drugo pretkolo i mogući su protivnici Zrinjskog.

*Pobjednik duela Partizani (ALB) vs nenositelj u Q1 još ne zna hoće li imati status nositelja.

Mogući protivnik Zrinjskog može biti ekipa koja bude poražena u prvom pretkolu Europa lige:

– nositelji u Q1EL: Sheriff (MOL), Maribor (SVN), Tobol (KAZ), Wisla Krakow (POL), Pafos (CYP), Paks (HUN)

– nenositelji u Q1EL: Elfsborg (SWE), Corvinul Hunedoara (ROU), Botev Plovdiv (BUL), Zira  (AZE), Ružomberok (SVK), *Llapi (KOS)

*Prema odluci UEFA-e, klubovi iz BiH i sa Kosova ne mogu igrati međusobno.

Ždrijeb će se održati 19. lipnja.

26. je lipnja 2018. godine. Hrvatska nogometna reprezentacija na Rostov Areni protiv Islanda igra svoju treću utakmicu na Svjetskom prvenstvu na kojemu će ostvariti svoj najveći uspjeh u povijesti. 

Sudac Mateu Lahoz u 65. minuti dao je znak da je vrijeme za izmjenu, a 40-ak tisuća okupljenih ustalo je zapljeskati jer je igru napuštao veliki Luka Modrić. Umjesto njega na teren je istrčao 26-godišnjak koji će nakon turnira ostvariti jedan od najvećih izlaznih transfera u povijesti Rijeke – Filip Bradarić.

23. je svibnja 2024. godine. HŠK Zrinjski u uzvratnoj utakmici finala Kupa BiH gostuje u Banjoj Luci kod Borca i brani 1:0 iz prve utakmice. Sudac Irfan Peljto u 81. minuti dao je znak da je vrijeme za izmjenu, a 300-tinjak gostujućih navijača pljeskom je iz igre ispratilo ljubimca navijača mostarskog kluba, Tomislava Kiša. Umjesto njega na teren je istrčao 32-godišnjak koji je u posljednjih nekoliko mjeseci navijačima Zrinjskog također postao jedan od omiljenih igrača – Filip Bradarić.

Osam sekundi (!) nakon ulaska u igru lopta stiže do Bradarića koji je sjajno podiže za Matiju Malekinušića koji je prima prsima i desnom nogom zakucava u gol za potvrdu obrane naslova pobjednika Kupa BiH.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli HŠK Zrinjski Mostar (@hsk.zrinjski)

“Daj mi minutu da ih riješim, daj mi minutu”, vikao je Bradarić u kameru nakon utakmice i otišao primiti medalju, prvu nakon onoga srebra u Rusiji…

Što se dogodilo u ovih šest godina između medalje na Svjetskom prvenstvu i medalje osvajača Kupa BiH?

Da ne dužimo previše o tom razdoblju, nakon Rusije ostvario je višemilijunski transfer u Cagliari gdje je u prvoj sezoni nastupio u 29 utakmica pružajući solidne partije. Klub sa Sardinije je u ljeto 2019. i ovako natrpanu središnjicu terena dodatno pojačao Radjom Nainggolanom i Markom Rogom, pa se Bradarić odlučio na posudbu u Hajduk gdje je bio jedan od najvažnijih igrača. Velike planove za svojih 3-5-2 s Bradarićem je imao i novi trener Igor Tudor, ali njegove dobre igre nisu prošle nezapaženo pa je španjolski prvoligaš Celta Vigo otkupio Bradarićevu posudbu za 500 000 eura. 

U Celti je nastupio u 14 od 18 mogućih utakmica nakon čega ga Cagliari šalje u Al-Ain, a na kraju sezone 2020/21 njegov ugovor od Talijana za dva milijuna eura otkupljuje Al-Ahli gdje se zadržao nešto više od godinu dana kada je odlučio raskinuti ugovor i vratiti se u Europu. Bio je pred povratkom u matični Hajduk kada mu se dogodio veliki peh. Pred kraj 2022. godine doživio je prijelom noge na malonogometnom turniru u Trilju. Uslijedio je višemjesečni oporavak, povratak u Split je propao, ali to je iskoristio Zrinjski koji je iskusnog veznjaka potpisao u kolovozu prošle godine uoči važnog dvomeča s islandskim Breidablikom.

Bradarić je u Zrinjski došao zamišljen kao veliko pojačanje s iskustvom koje će biti jako važno u potencijalnom povijesnom nastupu u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja. Bilo je vidljivo da je došao s viškom kilograma i da je teška ozljeda ostavila traga. Prve nastupe za Plemiće upisao je u grupnoj fazi Konferencijske lige gdje je trener Krunoslav Rendulić pokušao iskoristiti njegovo spomenuto iskustvo, dok u ligi nije dobivao puno prilika i često je bio žrtva U21 pravila. Nije se bunio, kondicijski treneri s kojima je radio po posebnom programu su stalno hvalili njegov napredak i radnu etiku, a fizički napredak bio je vidljiv iz dana u dan.

Na kraju prvog dijela sezone naslovnice bh. i hrvatskih, uvijek “dobro upućenih”, portala (što smo vidjeli i u slučaju Tomislava Kiša) vrištale su o Bradarićevom odlasku iz Zrinjskog. “Na velika vrata stigao u Zrinjski, a odlazi neprimjetno” – pisalo je u naslovu jednog “eminentnog” bh. portala dok su u tekstu to još začinili s: “Nagledali smo se u prošlosti slučajeva kada igrači dođu u neki klub u Premijer ligi BiH, nastane veliki “hajp” oko njih, no oni podbace i na mala vrata isti klub, ali i ligu napuste. Takav sada slučaj prema neslužbenim informacijama dolazi iz Mostara.”

Bradarić je u klubu ne samo ostao, nego na zimske pripreme stigao (ne)prepoznatljiv. Fizički je izgledao prepolovljen, a na terenu je počeo pokazivati djeliće one svoje magije koja ga je i odvela u klubove liga petice. Do početka drugog dijela sezone ta magija je bila sve vidljivija, a u posljednja tri mjeseca postao je jedan od najvažnijih igrača u sustavu novog trenera Željka Petrovića.

Svjesno ili nesvjesno preuzeo je ulogu vođe veznog reda i postao igrač koji pokreće napade Plemića. Njegova progresivna dodavanja ubrzala su napad momčadi i podsjetila na onaj moćni Zrinjski koji je u nekoliko poteza znao izigrati cijelu protivničku momčad i bez puno muke doći do gola. Osim na terenu, Bradarić se pokazao i kao veliki gospodin izvan njega. Suigrači su ga hvalili u mnogim izjavama za medije, a u prilog tomu idu i informacije koje su pristizale iz kluba, a otkrivale su da se radi o sjajnom i skromnom momku čiji karakter uopće ne otkriva kakvu karijeru i uspjehe ima iza sebe. A sjetimo se samo nekih “velikih” imena koja su do sada prolazila kroz klub i za sobom u gotovo svim slučajevima ostavila samo nered…

Brada je prije uzvrata protiv Borca imao velikih problema sa zdravljem, najavljivalo se da neće ni putovati, ali je unatoč visokoj temperaturi stisnuo zube, otputovao u Banja Luku, ušao u igru i u prvom dodiru s loptom asistirao za pobjednički gol.

“U karanteni protiv Tuzle me uhvatilo i bilo je gadno, tri-četiri dana temperatura, ali rekao sam da ću dati sve od sebe pa makar ovdje na tribini sjedio i gledao jer ne mogu ostati kući a da se oni bore i pišaju krv na terenu. Rekao sam da moram biti tu i hvala dragom Bogu i svim ljudima, desilo se što se desilo, najbitnije je da smo pobijedili i to je to”, rekao je Bradarić nakon utakmice i dodao:

“Sretan sam i zadovoljan i nadam se da ću tu ostati. Iskreno to kažem. Popričat ćemo i vidjeti, ali s moje strane je to baš tako”.

Hoće li Brada ostati ili ne, vidjet ćemo kroz sljedećih nekoliko tjedana. Pri svakom dodiru s loptom vidljivo je da je iznad ne samo Premijer lige BiH, nego vjerojatno i HNL-a. Ponuda mu sigurno neće nedostajati, ali prema neslužbenim informacijama portala The Nobles, Brada bi trebao ostati u Zrinjskom.

Ovim mu se putem svejedno želimo zahvaliti na svemu što je napravio u ovoj sezoni i što je pokazao kako se jedan igrač, a pogotovo takvog kalibra, treba odnositi prema dresu s lentom. Na terenu i izvan njega.

Brada, ostani.

Kad je na zimu preuzeo vruću klupu Plemića Željko Petrović bio je svjestan da dolazi u klub u kojem prosječnost ne prolazi. Nakon vrhunskih predstava u Europi i nešto manje dobrih u domaćem prvenstvu, Željko Petrović, trener sa zavidnim trenerskim CV-om dobio je zadatak da vrati Plemiće tamo gdje pripadaju, na sami vrh. S trenerom smo prvi put razgovarali početkom veljače, a tada je najavio da će dati sve od sebe da Zrinjski vrati tamo gdje pripada, ali i da mu udahne jedan novi štih, po kojem će biti prepoznatljiv. Od veljače pa do danas, kao trener Zrinjskog, Petrović je Plemiće vodio u 22 službena susreta. Ostvario je 18 pobjeda, 3 neriješena rezultata i jedan poraz. Njegova momčad je završila tekuću sezonu na drugom mjestu prvenstvene ljestvice, a Plemići su obranili naslov osvajača Kupa. Zrinjski je u posljednjem kolu savladao Igman, a to mu je bila 12 pobjeda u nizu. S Željkom Petrovićem razgovarali smo pred susret s Igmanom.


Gospodine Petroviću, prije svega čestitke na osvojenom kupu Bosne i Hercegovine u ime portala Zrinja.com i navijača Zrinjskog okupljenih oko našeg portala.  Svakako i čestitke na ovom fenomenalnom nizu pobjeda koji traje dva i pol mjeseca.

– Hvala vam! Presretan sam jer nije bilo lako osvojiti kup, nije lako nizati pobjede. To je moj prvi trofej u trenerskoj karijeri i ne bih dao ni za što na svijetu onaj osjećaj dok sam gledao kako moji igrači podižu trofej. Kroz trenersku karijeru mi je uvijek malo nedostajalo, sa RKC-om zbog gol razlike nisam ušao u prvu ligu, u Rusiji sam izgubio finale kupa, u Japanu također. Pamtit ću ovaj kup dok sam živ. Dosta nam je pomogla širina koju imamo i stalno smo rotirali igrače i sve je to rezultiralo osvajanjem kupa. Ponosan sam na ove igrače zbog ponašanja na terenu, izvan njega, zbog ponašanja prema meni, imamo odličnu komunikaciju. Naravno, bilo je i onih igrača koji nisu zadovoljni minutažom, ali to je sve normalno kada imaš 24 igrača i 4 golmana i ne možeš svakome udovoljiti. Od početka sam probao svima dati priliku, netko je igrao više, a netko manje, ali sve je bilo po zaslugama.

Kakav je život u Mostaru? Dojma sam da vas je umorio život na Zapadu. Je li vam nedostajao domaći način života?

– Da, umoran sam od Zapada i život mi u Mostaru stvarno prija. Umoran sam od laži, prevara i dvoličnosti. U Mostaru se osjećam kao u Podgorici, kao da sam kući. Družim se s ljudima, šetam gradom, na trening idem pješice, ljudi me pozdravljaju i nisam doživio nijednu neugodnu situaciju od kad sam došao.

Često ističete to „gospodski“. Što vas je konkretno potaklo da toliko ističete taj epitet?

– Za mene je u Zrinjskom sve gospodski, ali se ponekad naljutim zbog nekih rezultata pa to potenciram duplo jer znam koliko to nekima smeta. Uvijek sa poštovanjem pričam o protivniku jer se trener Zrinjskog mora tako ponašati – gospodski – i u pobjedi i porazu. Ovdje nema igrača kojeg kad pitam bi li došao kod nas, da odmah na pravu ne kaže da. To govori nešto o Zrinjskom. Ja nisam imao niti jedan incident sa igračima od prvog do zadnjeg dana i s te sam strane sretan i ponosan što imam priliku raditi sa tim momcima.

Mi smo jedini klub koji je ovu zemlju predstavljao u grupnoj fazi, pa se u skladu s tim treba i ponašati, ali to je sve iza nas i mi se već od sutra okrećemo novoj sezoni. Čeka nas teško ljeto u kojem moramo biti pametni i pametno se pripremiti.  Čeka nas stvarno teška sezona u kojoj Sarajevo neće dozvoliti ovoliki zaostatak, Velež se pojačava, Borac brani titulu, a da ne spominjemo teška gostovanja u Posušju, na Širokom i protiv Sloge. Pred nama je dug put, treba gledati dugoročno i nadam se da ćemo uz 4-5 pravih pojačanja ponovno biti prvaci. Potrebna nam je nova krv jer se lako upadne u monotoniju kada se godinama igra sa istim protivnicima, i na istim stadiona.

Kako ste doživjeli finale? Je li bilo stresno s obzirom da ste morali utakmicu započeti sa skroz novim veznim redom u odnosu na pravu utakmicu?

– Kao prvo, Ilinković je nastradao odmah u prvom kolu protiv Željezničara. Naš osnovni plan koji smo uigravali na pripremama je pao u vodu nakon 15 minuta. Gledajte, kad ovo kažem onda to izgleda negativno prema onima koji su mijenjali Ilinkovića, ali ja ne mislim na taj način. Da je Ilinković bio zdrav možda bi i Ramić igrao više, možda bi Bradarića dozirali više pa bi Savić prije uhvatio ritam. Postoje igrači u našem veznom redu koji odgovaraju jedan drugom, ali isto tako neke kombinacije jednostavno ne funkcioniraju i ja sam to njima jako dobro objasnio.

Da odgovorim za finale. Bradarić nam se razboli četiri dana prije finala, nema Silvija, Bilbija ne igra i sve je to skupa bilo jako stresno jer mi je želja bila da se upišem u povijest kluba.

Prije mjesec i pol dana ste izjavili: „Iza mene ne mora ostati samo liga ili kup, važno mi je da ostanu 2-3 igrača koja su se razvila ili vratila iz mrtvih, pa da netko drugi nastavi sa nadogradnjom.“ – Na što ste točno tada ciljali i ostaje li Željko Petrović na klupi Zrinjskog i nakon Igmana?

– Ostajem! No, znate kako je to u nogometu, nikada ne znaš što nosi sutra. Što se tiče te izjave, siguran sam da bi za klub bilo bolje da je u prvih 11 bilo pet spremnih mladih igrača. To je bolje za klub nego osvajanje kupa. Naravno, pobjednici se pamte, ali teško je i pobjeđivati i stvarati igrače. Ne trebamo se lagati, Zrinjski ne može puno više gore, nemamo mogućnosti. Ovo je mal grad, varošica, nemamo sponzore, nemamo tvornice, nema prave injekcije koje imaju klubovi iz drugih država. Ljudi koji vode ovaj klub su fenomeni s obzirom na sve okolnosti. Radio sam u mnogo zemalja, radio sam u bogatim i siromašnim klubovima, vjerujte mi da je nevjerojatno što je Zrinjski napravio uz resurse koje posjeduje. Rekao bih da je za više trebao neki gigant da stane iza tebe sa 4-5 milijuna eura kad si ušao u grupnu fazu Konferencijske lige da napraviš ekipu kako bi se klub održavao na toj razini, ali to je ovdje nemoguće. Zbog toga respekt za sve zaposlene ljude u klubu. Ne treba previsoko letjeti jer ako nam netko krila skrati, pad je bolan. Zbog toga su dugoročna planiranja i ispravne strategije jako važne, pa ako se nekad dogodi loša sezona da si u najmanju ruku treći.

Već ste pola godine u bh nogometu i kakvo je vaše mišljenje o U21 pravilu i ograničenom broju stranaca? Smatrate li da uz takva ograničenja liga stagnira sa obzirom na broj stanovnika, manjak kvaliteta i kvantiteta?

– Gledajte, savez razmišlja u pravcu razvoja mladih igrača kako bi se sutra pojavio jedan za reprezentaciju. Sarajevo je u zadnje dvije sezone pokupovalo dosta mladih igrača, čujem da Velež želi najmanje šest mladih igrača i onda je lakše raditi kada među njima postoji konkurencija. Mi smo imali Ramića i Ilinkovića i meni je to bilo super kad su obojica zdravi, ali kada jedan nedostaje stvaraju se ozbiljni problemi. Cijeli tjedan uigravaš jednu taktiku, a onda ti se U21 igrač ozljedi i sve se mijenja, ali te su stvari problematične za sve klube, nismo jedini sa tim brigama. Zato je veoma važno pametno odraditi prijelazni rok sa tim U21 igračima, to je možda i najvažnije.

Ono što navijače Zrinjskog danas najviše zanima je transfer križaljka. Vaš prethodnik, Krunoslav Rendulić je u jednom podcastu rekao da je veliki problem što većina igrača ima velike predrasude prema bh ligi i ne žele tu doći bez obzira što je Zrinjski dosegao određenu razinu. Smatrate li da će posao ovog ljeta biti još teži nakon svih negativnih stvari koje su izlazile u medijima tijekom cijele sezone, a posebno zadnjih mjesec dana.

– Ja ne bih htio ništa komentirati zbog Zrinjskog jer ne treba ulaziti u svađe. Govorio sam od prvog dana da je vrlo bitno podignuti ligu na višu razinu, a to podrazumijeva uvođenje VAR-a, smanjiti ligu na 10 kluba, poboljšati terene i da se incidenti smanje na minimum i da što manje loših slika ide u inozemstvo. Nastavimo li ovako, neće biti dobro. Ne treba uvijek skakati na suce ako pogriješe jer ima među njima časnih i poštenih sudaca koji nemaju zlu namjeru, ali čovjek pogriješi, svima se dogodi.

Prije nekoliko dana Tomislav Kiš je produžio ugovor, pa me zanima vidite li ga i dalje na poziciji iza napadača ili ga možemo očekivati u vrhu napada s obzirom na ozljedu Nemanje Bilbije?

– Ne. On nije napadač i najbolje se osjeća na ofenzivnom veznom. Imamo Nardina. Nažalost Bilbija je doživio katastrofalnu ozljedu i na toj poziciji ćemo se pojačati ovog ljeta.

Što Zrinjskom mora biti u fokusu u ljetnom prijelaznom roku i postoje li neki igrači iz drugih klubova u ligi za koje smatrate da bi se uklopili u vašu filozofiju?

– Najvažnije je se pojačati igračima iz zaštićenog godišta, pa ćemo na osnovu toga dalje slagati kockice. U bh. ligi postoji mnogo igrača koji mi se sviđaju, ali neki od njih nisu realni u ovom trenutku. Moramo dobro razmislit i brzo reagirati, a posebno prema igračima koji izlaze iz ugovora. No, o konkretnim imenima ne bih govorio. Meni ne treba 28 igrača i to neću dozvoliti jer grupa gubi na kvaliteti i teže je raditi. Idemo po prava i konkretna pojačanja koja će biti u stanju iznijeti cijelu sezonu.

Kad ste god imali priliku isticali ste kvalitete Ilinkovića i Lukanića. Jedan nije imao sreće sa ozljedama, a drugi sa već spomenutim U21 pravilom. Postoje li šanse da oni i iduće sezone budu članovi Zrinjskog?

– Oni su igrači na posudbi i teško je sada o tome razgovarati, ali Ilinković i Lukanić su majstori lopte i uživanje ih je gledati, pogotovo Ilinkovića koji je nešto stariji i iskusniji. Kad je on na lopti ja sam miran, ali je nažalost imao velikih problema sa ozljedama. Kad ga god vidim teško mi je jer je čak i plakao zbog svega toga, pa i meni suze krenu pa odem iza da me ne vidi (haha). To je zlatan momak, dobro dijete i fantastičan igrač. Najsretniji bi bio da Lukanić može dobiti bh. papire, toliko sam ga puta htio koristiti ove sezone, ali nije bilo moguće. Kozinu sam sada priključio prvom timu da i on napreduje, ali moje mišljenje je da svim tim momcima najvažnije da imaju minute tijekom cijele sezone. Imamo primjer Prskala koji je otišao na posudbu koja će za njega puno značiti bez obzira što nije igrao stalno, ali je važno da osjeti što znači igrati za bodove. Ja sam sa njim stalno u kontaktu i možda mi je iz ove perspektive žao što je otišao na posudbu jer mislim da bi ovdje odigrao 4-5 utakmica. Smatrali smo da će tamo više igrati i da će skupiti kilometara u nogama. On je talentiran igrač, ali ako ne možeš trčati džaba ti sve i to on dobro zna. Bude li trčao, trenirao i radio kako treba igrat će, zato što sve ostalo ima. Ne bude li trčao neće igrati i to je jasno kao dan.

Koliko se zadovoljni igrom Sebastian Corde?

– On je obrambeno jako dobar, borben je i karakteran, dosta radi na sebi, čak i individualno trenira, igrači su ga fenomenalno prihvatili i jedan je od ljubimaca. Ako ću biti iskren, kod njega mi je najviše nedostajao centaršut. Nije mu lako, tisućama je kilometara od kuće i treba mu neko vrijeme prilagodbe. Kao igrač iz argentinske lige je sa sobom donio velika očekivanja i njegovi se potezi gledaju pod povećalom za razliku od nekih domaćih igrača. Bilo je utakmica kada su neki domaći igrači centrirali deset puta gore nego Corda.

Zlomislić i Jakovljević

– To su najteži trenuci za trenera i klub. Mi tek trebamo sjesti i pričati sa svim igračima. Žao mi je što Zlomislić nema trenersku licencu jer bih ga odmah pozvao u stožer. Zloma je veliki gospodin i kad igra i kad ne igra. Cijenim sve svoje igrače, ali Zloma je među prvima pa sam ga sa bolom u srcu sklonio iz konkurencije za utakmice. No, još mi je bolnije kad vidim kako je on to ljudski prihvatio. Nevjerojatno kakav je to čovjek i uvijek će mu biti otvorena vrata da se pridruži mom stožeru. Smatrao sam da je za klub najbolje da igraju oni koji će tu biti i iduće sezone. Slobo je tu osam godina, ostavio je kosti za Zrinjski i treba dobro razmisliti što je najbolje za klub i za igrače.

Nogometaši Zrinjskog osvojili su Kup Bosne i Hercegovine pobijedivši u Banja Luci u uzvratnom susretu finala Borac sa 1-0 nakon što su identičnim rezultatom slavili i u prvoj utakmici igranoj u Mostaru.

Zrinjski je u dvije utakmice finala pokazao da je u ovom trenutnu dosta uigranija i kvalitetnija ekipa od Borca i više nego zasluženo svoje police obogaćuje jedanaestim trofejom.

Željko Petrović je imao ozbiljnih „glavobolja“ prije utakmice s obzirom da pred put u Banja Luku nije mogao računati na kapetana Nemanju Bilbiju, najboljeg U21 igrača Silvija Ilinkovića, a sve je vodilo ka tome da ni Filip Bradarić neće biti spreman. To je značilo da nedostaje cijeli vezni red koji je odigrao prvu utakmicu finala na najvišoj razini, ne dozvolivši Borcu nijednu ozbiljnu priliku u Mostaru.

Zrinjski je uzvratnu kup utakmicu započeo sa Kišom, Ramićem i Ivančićem u veznom redu i bilo je očekivano da igra neće biti lepršava kao prije dva tjedna. No i ta linija u veznom redu uspješno je držala koncentraciju i nisu dopustili da se utakmica odvede u nemirne vode.

Ključni detalj utakmice dogodio se ulaskom Filipa Bradarića koji nakon samo 10 sekundi provedenih na terenu šalje fantastičan pas prema Matiji Malekinušiću koji u stilu „Joga Bonito“ reklame prima loptu na prsa pa zatim volejom zabija za ukupnih 2-0. Malekinušića se košarkaškim žargonom slobodno može proglasiti MVP-om finala s obzirom da je u prvoj utakmici u Mostaru vanjskim dijelom kopačke uposlio Ćužu koji je donio Plemićima prednost.

Preko trnja do zvijezda

Upravo junak finalnog susreta zaslužuje da mu se posveti najmanje par redaka jednog teksta. „Preko trnja do zvijezda“ se može nazvati put Matije Malekinušića u Zrinjskom jer stvari za njega nisu uvijek bile najsretnije, a posebno ne nakon utakmice u Bratislavi u kolovozu 2022., kada ga je javnost etiketirala kao glavnog krivca za propuštenu grupnu fazu Konfernecijske lige.

Malekinušiću je dugo trebalo da se oporavi od te nesretne noći, a stvari su se za njega počele popravljati dolaskom Krunoslava Rendulića nakon čega je počeo igrati sve češće i sve bolje. Pred kraj sezone se izborio za novi trogodišnji ugovor.

Matija Malekinuić je primjer da je pravi blagoslov u ekipi imati strpljivog i poniznog igrača koji je svojim radom i ponašanjem došao do toga da rješava velike utakmice. Ne smijemo zaboraviti da je upravo on protiv AZ-a pogodio vratnicu nakon koje Kožulj natrčava i posprema loptu u praznu mrežu, protiv Legije mu je VAR za milimetar poništio gol, nakon gostovanja kod AZ-a je uvršten u tim kola igrajući lijevog beka, a protiv Aston Ville zabija najljepši gol kola i klubu donosi koeficijent 9.500 i u klupsku kasu posprema dodatnih 166 000 eura.

Matija Malekinušić pravi je primjer poštenog odnosa prema radu, klubu i navijačima. Marko Marić je sasvim zasluženo osvojio trofej „Filip Šunjić  – Pipa“, priznanje koje se dodjeljuje nogometašu koji se istaknuo zalaganjem na terenu, ali i svojim odnosom prema navijačima van športskih borilišta. Ništa manje zasluženo ne bi bilo da je isti trofej dobio i Matija Malekinušić. Ovim putem i Marku Mariću i Matiji Malekinušiću čestitamo na odličnoj sezoni.

„Zrinjski je favorit, igra na domaćem terenu… Nećemo se mi predavati, ima uvijek revanš i probat ćemo napraviti dobar rezultat da se imamo čemu nadati u uzvratu“.

Vjerovali ili ne, ovo su bile riječi Borisa Raspudića prije početka utakmice finala kupa, inače pomoćnog trenera ekipe koja 3 kola prije kraja ima +5 u odnosu na Zrinjski.

Praktički jedini zaključak koji se može izvući iz ove izjave je da su i sami ljudi u Borcu prije utakmice bili svjesni da je Zrinjski u ovom trenutku dosta bolja ekipa, a to se možda i nije rezultatski pokazalo koliko ukupnim dojmom i odnosom snaga na terenu.

Zrinjski je od prve minute krenuo agresivno i stavio Borac pod ozbiljan pritisak presingom i odličnom reakcijom po izgubljenoj lopti, pa su se gosti tek u 22. minuti preko Kulašina prvi i jedini put koliko toliko približili golu Karačića.

Željko Petrović je odlično pripremio i vodio utakmicu, a Zrinjski je pokušavao maksimalno iskoristiti to što su Borcu nedostajala dva startna beka. U tom kontekstu, po gol Borca posebna je opasnost dolazila sa lijeve strane gdje je Zrinjski napadajući ne baš defanzivno potkovanog Alena Jurilja u prvih pola sata imao čak 7 ubačaja prema kaznenom prostoru. Svih sedam je uputio Tičinović te je pokazao da je u ovom trenutku daleko najbolja opcija na poziciji lijevog beka.

Zrinjski je svojim pristupom natjerao Vukovića i Kulašina da se cijelih prvih 45 minuta preduboko spuštaju i pomažu svojim bekovima onemogućivši im da budu opasni iz kontranapada, a osim već spomenute energije i presinga navalih igrača, ključnu ulogu je odigrao vezni red sa Bradarićem, Ilinkovićem i Bilbijom koji je osiguravao jako tečnu igru i konkretne napade, te davao ogromnu sigurnost zadnjoj liniji i krilima.

Ključni detalj utakmice je plod kombinacije baš dvaju krila kada Malekinušić „modrićevskom“ asistencijom gura loptu prema kaznenom prostoru, Mulahusejnović vrhunski odvlači Ćelića, a Ćuže ostaje sam sa Juriljom i zabija za 1-0.

Drugo poluvrijeme je očekivano donijelo dosta sporiji ritam koji je Borcu dao određenog prostora da pokaže neke ambicije prema naprijed, no bez ikakvog konkretnog učinka. Zrinjski je tijekom cijele utakmice odavao dojam da je ekipa koja zna držati stvari pod kontrolom, pa čak i u trenucima kada je Ilinković tražio prisilnu zamjenu treći put u nizu, a svi znamo kakve su panike znale nastajati takvim ili sličnim zamjenama u prijašnjim susretima.

Što se sve dogodilo nakon posljednjeg poraza baš protiv Borca prije 2 mjeseca?

1. Igra Šunjića je nebo i zemlja u odnosu na ožujak i svibanj

2. Corda više nije prva opcija na lijevom beku

3. Bradarić se prometnuo u prvog čovjeka veznog reda

4. Ilinkoviću je potrebno i 45 minuta po utakmici da pokaže da je klasa za PLBiH

5. Ćuže je zabio 7 golova

6. Željko Petrović je na posljednjih 12 utakmica upisao 11 pobjeda i remi u kupu protiv Sloge, te ako ostvari pobjede protiv GOŠK-a, Tuzle i Igmana zatvorit će treći krug sa maksimalna 33 boda.

Uzvrat se igra za nešto manje od dva tjedna. Bude li Zrinjski na razini prvog poluvremena susreta s Borcem Plemići se imaju puno pravo nadati novom trofeju u svojim vitrinama.

U prilog istini.

Da objekivnost nije najjača strana radikalne-bošnjačke medijske mašinerije ponovno smo svjedoci proteklih mjesec dana. Dvostruki ‘aršini’ odavno su standard, a otrovne strelice pune mržnje ponovno su odapete prema najtrofejnijem i najuspješnijem nogometnom kolektivu u BiH, posebice prema njegovim navijačima. Nije da nismo navikli i nije da nas to pretjerano brine, ali količinom mržnje, laži i šizofrenije ovaj su put nadmašili i sami sebe.

U prilog istini, odmičemo se zato danas od redovnih sportskih pisanja jer smatramo da smo kao simpatizeri i ljubitelji HŠK Zrinjski dužni stati u obranu simpatizera i navijača, kao i samog kluba.

Medijsko orgijanje novinskih prvaka radikalnih bošnjačkih medija kojem smo svjedočili 23 dana naprasno je ugašeno jednim potezom. No, nakon svojevrsne ‘Silenzio Stampe’ nije im trebalo dugo da uz pomoć novih lažnih insinuacija ponovno uzjašu nove valove mržnje i dodatno probaju rasplamsati ionako užarenu atmosferu i odnose u gradu. Najnovija u nizu vijesti je ta da se simpatizeri i navijači Zrinjskog optužuju za navodne vandalizme na travnjaku stadiona na kojem igra suparnički klub.

Ova nova epizoda u sve češćem fenomenu izmišljanja lažnih vijesti i pokušaja prebacivanja krivnje na nevine ljude je potvrda da je istina postala žrtva političke manipulacije i pohlepe za senzacionalizmom. Tvrdnje da su navijači Zrinjskog navodno koristili dronove kako bi “napali” stadion suparničkog tabora i uništili ga kemikalijama su groteskna i besramna laž. Ovo nije samo napad na navijače, već i na klub kao i cijelu zajednicu.

Nije potrebno puno razmišljanja da se shvati pravi motiv neprovjernih i lažnih vijesti. Nakon nedavnih navijačkih incidenata koji su privukli pažnju javnosti, pojedinci su očito odlučili iskoristiti situaciju kako bi i dalje inkriminirali Zrinjski i čitav kolektiv oko kluba i kako bi bacili sumnju na klub kao instituciju. Korištenje jeftinih trikova nije ništa novo.

No, sad je već posve jasno da je izmišljanje lažnih vijesti očito postalo uobičajena taktika onih koji se boje snage zajedništva i strasti koju imaju navijači našeg kluba. No, usprkos ovim podmuklim pokušajima, klub, a jednako i navijači i simpatizeri Zrinjskog nastavit će ići svojim dobro zacrtanim putem. Putem istine.

Iako smo strogo protiv ograničavanja bilo kakve slobode medija, ovim putem pozivamo klub da jasno reagira prema svim medijima i pojedincima koji se služe lažima, obmanama, lažnim insinuacijama, podvalama i vrijeđanjima. Jasno je što je medijska sloboda, ali je i još jasnije što su laži i izostanak bilo kakvog medijskog objektivizma. Čaša je odavno prelivena.

Zrinjski će u srijedu od 18 sati na Stadionu pod Bijelim Brijegom u okviru prve utakmice finala kupa Bosne i Hercegovine dočekati banjalučki Borac i pokušati ostvariti što povoljniji rezultat pred uzvrat. Cilj je naravno jasan – obogatiti svoje vitrine trećim kup trofejom.

Plemići u prvi čin finala ulaze nakon osam vezanih ligaških pobjeda koje uključuju i onu ostvarenu u Banja Luci i koja je sa psihološkog aspekta dosta podigla ekipu i dala nadu da prvenstvo možda i nije skroz izgubljeno.

Koliko god niz pobjeda Zrinjskog bio impresivan, ne smije se pobjeći od činjenice da ekipa nije izgledala uvjerljivo u drugim poluvremena protiv Veleža i Sarajeva, ali sasvim je sigurno da ovo finale dolazi u boljem trenutku za Zrinjski nego za Borac.

Na ruku Zrinjskog svakako ide raspoloženje u ekipi nakon osam vezanih ligaških pobjeda i što je u kratkom vremenu Borac stavljen pod određeni pritisak nakon prednosti od 12 bodova. Uz to se ne smije zanemariti veliki hendikep za Borac nakon što je u utakmici protiv GOŠK-a stradao Jakov Blagalić koji je jedan od najboljih igrača Banjalučana ove sezone. Pod znakom pitanja je i bekovski dvojac Sebastian Herrera i Zoran Kvržić.

Što se tiče zdravstvenog stanja u Zrinjskom, skoro dva mjeseca van terena je Slobodan Jakovljević, lakših problema je imao Kerim Memija, te već sada standardno i Silvio Ilinković koji bi po riječima trenera Željka Petrovića trebao biti spreman za finale u srijedu.

Mogući sastavi:
HŠK Zrinjski: Marić; Ćorluka, Šunjić, Barišić, Tičinović; Bradarić, Ilinković, Ivančić; Ćuže, Malekinušić; Bilbija
FK Borac: Milošević; Kvržić, Ćelić, Jokić, Herrera; Grahovac, Nišić, Terzić; Hrelja, Vuković; Lukić

Pozivnica za susret u srijedu već je poslana. Svi na stadion, Zrinjski te treba!