„Zrinjski je favorit, igra na domaćem terenu… Nećemo se mi predavati, ima uvijek revanš i probat ćemo napraviti dobar rezultat da se imamo čemu nadati u uzvratu“.
Vjerovali ili ne, ovo su bile riječi Borisa Raspudića prije početka utakmice finala kupa, inače pomoćnog trenera ekipe koja 3 kola prije kraja ima +5 u odnosu na Zrinjski.
Praktički jedini zaključak koji se može izvući iz ove izjave je da su i sami ljudi u Borcu prije utakmice bili svjesni da je Zrinjski u ovom trenutku dosta bolja ekipa, a to se možda i nije rezultatski pokazalo koliko ukupnim dojmom i odnosom snaga na terenu.
Zrinjski je od prve minute krenuo agresivno i stavio Borac pod ozbiljan pritisak presingom i odličnom reakcijom po izgubljenoj lopti, pa su se gosti tek u 22. minuti preko Kulašina prvi i jedini put koliko toliko približili golu Karačića.
Željko Petrović je odlično pripremio i vodio utakmicu, a Zrinjski je pokušavao maksimalno iskoristiti to što su Borcu nedostajala dva startna beka. U tom kontekstu, po gol Borca posebna je opasnost dolazila sa lijeve strane gdje je Zrinjski napadajući ne baš defanzivno potkovanog Alena Jurilja u prvih pola sata imao čak 7 ubačaja prema kaznenom prostoru. Svih sedam je uputio Tičinović te je pokazao da je u ovom trenutku daleko najbolja opcija na poziciji lijevog beka.
Zrinjski je svojim pristupom natjerao Vukovića i Kulašina da se cijelih prvih 45 minuta preduboko spuštaju i pomažu svojim bekovima onemogućivši im da budu opasni iz kontranapada, a osim već spomenute energije i presinga navalih igrača, ključnu ulogu je odigrao vezni red sa Bradarićem, Ilinkovićem i Bilbijom koji je osiguravao jako tečnu igru i konkretne napade, te davao ogromnu sigurnost zadnjoj liniji i krilima.
Ključni detalj utakmice je plod kombinacije baš dvaju krila kada Malekinušić „modrićevskom“ asistencijom gura loptu prema kaznenom prostoru, Mulahusejnović vrhunski odvlači Ćelića, a Ćuže ostaje sam sa Juriljom i zabija za 1-0.
Drugo poluvrijeme je očekivano donijelo dosta sporiji ritam koji je Borcu dao određenog prostora da pokaže neke ambicije prema naprijed, no bez ikakvog konkretnog učinka. Zrinjski je tijekom cijele utakmice odavao dojam da je ekipa koja zna držati stvari pod kontrolom, pa čak i u trenucima kada je Ilinković tražio prisilnu zamjenu treći put u nizu, a svi znamo kakve su panike znale nastajati takvim ili sličnim zamjenama u prijašnjim susretima.
Što se sve dogodilo nakon posljednjeg poraza baš protiv Borca prije 2 mjeseca?
1. Igra Šunjića je nebo i zemlja u odnosu na ožujak i svibanj
2. Corda više nije prva opcija na lijevom beku
3. Bradarić se prometnuo u prvog čovjeka veznog reda
4. Ilinkoviću je potrebno i 45 minuta po utakmici da pokaže da je klasa za PLBiH
5. Ćuže je zabio 7 golova
6. Željko Petrović je na posljednjih 12 utakmica upisao 11 pobjeda i remi u kupu protiv Sloge, te ako ostvari pobjede protiv GOŠK-a, Tuzle i Igmana zatvorit će treći krug sa maksimalna 33 boda.
Uzvrat se igra za nešto manje od dva tjedna. Bude li Zrinjski na razini prvog poluvremena susreta s Borcem Plemići se imaju puno pravo nadati novom trofeju u svojim vitrinama.