Kad je na zimu preuzeo vruću klupu Plemića Željko Petrović bio je svjestan da dolazi u klub u kojem prosječnost ne prolazi. Nakon vrhunskih predstava u Europi i nešto manje dobrih u domaćem prvenstvu, Željko Petrović, trener sa zavidnim trenerskim CV-om dobio je zadatak da vrati Plemiće tamo gdje pripadaju, na sami vrh. S trenerom smo prvi put razgovarali početkom veljače, a tada je najavio da će dati sve od sebe da Zrinjski vrati tamo gdje pripada, ali i da mu udahne jedan novi štih, po kojem će biti prepoznatljiv. Od veljače pa do danas, kao trener Zrinjskog, Petrović je Plemiće vodio u 22 službena susreta. Ostvario je 18 pobjeda, 3 neriješena rezultata i jedan poraz. Njegova momčad je završila tekuću sezonu na drugom mjestu prvenstvene ljestvice, a Plemići su obranili naslov osvajača Kupa. Zrinjski je u posljednjem kolu savladao Igman, a to mu je bila 12 pobjeda u nizu. S Željkom Petrovićem razgovarali smo pred susret s Igmanom.
Gospodine Petroviću, prije svega čestitke na osvojenom kupu Bosne i Hercegovine u ime portala Zrinja.com i navijača Zrinjskog okupljenih oko našeg portala. Svakako i čestitke na ovom fenomenalnom nizu pobjeda koji traje dva i pol mjeseca.
– Hvala vam! Presretan sam jer nije bilo lako osvojiti kup, nije lako nizati pobjede. To je moj prvi trofej u trenerskoj karijeri i ne bih dao ni za što na svijetu onaj osjećaj dok sam gledao kako moji igrači podižu trofej. Kroz trenersku karijeru mi je uvijek malo nedostajalo, sa RKC-om zbog gol razlike nisam ušao u prvu ligu, u Rusiji sam izgubio finale kupa, u Japanu također. Pamtit ću ovaj kup dok sam živ. Dosta nam je pomogla širina koju imamo i stalno smo rotirali igrače i sve je to rezultiralo osvajanjem kupa. Ponosan sam na ove igrače zbog ponašanja na terenu, izvan njega, zbog ponašanja prema meni, imamo odličnu komunikaciju. Naravno, bilo je i onih igrača koji nisu zadovoljni minutažom, ali to je sve normalno kada imaš 24 igrača i 4 golmana i ne možeš svakome udovoljiti. Od početka sam probao svima dati priliku, netko je igrao više, a netko manje, ali sve je bilo po zaslugama.
Kakav je život u Mostaru? Dojma sam da vas je umorio život na Zapadu. Je li vam nedostajao domaći način života?
– Da, umoran sam od Zapada i život mi u Mostaru stvarno prija. Umoran sam od laži, prevara i dvoličnosti. U Mostaru se osjećam kao u Podgorici, kao da sam kući. Družim se s ljudima, šetam gradom, na trening idem pješice, ljudi me pozdravljaju i nisam doživio nijednu neugodnu situaciju od kad sam došao.
Često ističete to „gospodski“. Što vas je konkretno potaklo da toliko ističete taj epitet?
– Za mene je u Zrinjskom sve gospodski, ali se ponekad naljutim zbog nekih rezultata pa to potenciram duplo jer znam koliko to nekima smeta. Uvijek sa poštovanjem pričam o protivniku jer se trener Zrinjskog mora tako ponašati – gospodski – i u pobjedi i porazu. Ovdje nema igrača kojeg kad pitam bi li došao kod nas, da odmah na pravu ne kaže da. To govori nešto o Zrinjskom. Ja nisam imao niti jedan incident sa igračima od prvog do zadnjeg dana i s te sam strane sretan i ponosan što imam priliku raditi sa tim momcima.
Mi smo jedini klub koji je ovu zemlju predstavljao u grupnoj fazi, pa se u skladu s tim treba i ponašati, ali to je sve iza nas i mi se već od sutra okrećemo novoj sezoni. Čeka nas teško ljeto u kojem moramo biti pametni i pametno se pripremiti. Čeka nas stvarno teška sezona u kojoj Sarajevo neće dozvoliti ovoliki zaostatak, Velež se pojačava, Borac brani titulu, a da ne spominjemo teška gostovanja u Posušju, na Širokom i protiv Sloge. Pred nama je dug put, treba gledati dugoročno i nadam se da ćemo uz 4-5 pravih pojačanja ponovno biti prvaci. Potrebna nam je nova krv jer se lako upadne u monotoniju kada se godinama igra sa istim protivnicima, i na istim stadiona.
Kako ste doživjeli finale? Je li bilo stresno s obzirom da ste morali utakmicu započeti sa skroz novim veznim redom u odnosu na pravu utakmicu?
– Kao prvo, Ilinković je nastradao odmah u prvom kolu protiv Željezničara. Naš osnovni plan koji smo uigravali na pripremama je pao u vodu nakon 15 minuta. Gledajte, kad ovo kažem onda to izgleda negativno prema onima koji su mijenjali Ilinkovića, ali ja ne mislim na taj način. Da je Ilinković bio zdrav možda bi i Ramić igrao više, možda bi Bradarića dozirali više pa bi Savić prije uhvatio ritam. Postoje igrači u našem veznom redu koji odgovaraju jedan drugom, ali isto tako neke kombinacije jednostavno ne funkcioniraju i ja sam to njima jako dobro objasnio.
Da odgovorim za finale. Bradarić nam se razboli četiri dana prije finala, nema Silvija, Bilbija ne igra i sve je to skupa bilo jako stresno jer mi je želja bila da se upišem u povijest kluba.
Prije mjesec i pol dana ste izjavili: „Iza mene ne mora ostati samo liga ili kup, važno mi je da ostanu 2-3 igrača koja su se razvila ili vratila iz mrtvih, pa da netko drugi nastavi sa nadogradnjom.“ – Na što ste točno tada ciljali i ostaje li Željko Petrović na klupi Zrinjskog i nakon Igmana?
– Ostajem! No, znate kako je to u nogometu, nikada ne znaš što nosi sutra. Što se tiče te izjave, siguran sam da bi za klub bilo bolje da je u prvih 11 bilo pet spremnih mladih igrača. To je bolje za klub nego osvajanje kupa. Naravno, pobjednici se pamte, ali teško je i pobjeđivati i stvarati igrače. Ne trebamo se lagati, Zrinjski ne može puno više gore, nemamo mogućnosti. Ovo je mal grad, varošica, nemamo sponzore, nemamo tvornice, nema prave injekcije koje imaju klubovi iz drugih država. Ljudi koji vode ovaj klub su fenomeni s obzirom na sve okolnosti. Radio sam u mnogo zemalja, radio sam u bogatim i siromašnim klubovima, vjerujte mi da je nevjerojatno što je Zrinjski napravio uz resurse koje posjeduje. Rekao bih da je za više trebao neki gigant da stane iza tebe sa 4-5 milijuna eura kad si ušao u grupnu fazu Konferencijske lige da napraviš ekipu kako bi se klub održavao na toj razini, ali to je ovdje nemoguće. Zbog toga respekt za sve zaposlene ljude u klubu. Ne treba previsoko letjeti jer ako nam netko krila skrati, pad je bolan. Zbog toga su dugoročna planiranja i ispravne strategije jako važne, pa ako se nekad dogodi loša sezona da si u najmanju ruku treći.
Već ste pola godine u bh nogometu i kakvo je vaše mišljenje o U21 pravilu i ograničenom broju stranaca? Smatrate li da uz takva ograničenja liga stagnira sa obzirom na broj stanovnika, manjak kvaliteta i kvantiteta?
– Gledajte, savez razmišlja u pravcu razvoja mladih igrača kako bi se sutra pojavio jedan za reprezentaciju. Sarajevo je u zadnje dvije sezone pokupovalo dosta mladih igrača, čujem da Velež želi najmanje šest mladih igrača i onda je lakše raditi kada među njima postoji konkurencija. Mi smo imali Ramića i Ilinkovića i meni je to bilo super kad su obojica zdravi, ali kada jedan nedostaje stvaraju se ozbiljni problemi. Cijeli tjedan uigravaš jednu taktiku, a onda ti se U21 igrač ozljedi i sve se mijenja, ali te su stvari problematične za sve klube, nismo jedini sa tim brigama. Zato je veoma važno pametno odraditi prijelazni rok sa tim U21 igračima, to je možda i najvažnije.
Ono što navijače Zrinjskog danas najviše zanima je transfer križaljka. Vaš prethodnik, Krunoslav Rendulić je u jednom podcastu rekao da je veliki problem što većina igrača ima velike predrasude prema bh ligi i ne žele tu doći bez obzira što je Zrinjski dosegao određenu razinu. Smatrate li da će posao ovog ljeta biti još teži nakon svih negativnih stvari koje su izlazile u medijima tijekom cijele sezone, a posebno zadnjih mjesec dana.
– Ja ne bih htio ništa komentirati zbog Zrinjskog jer ne treba ulaziti u svađe. Govorio sam od prvog dana da je vrlo bitno podignuti ligu na višu razinu, a to podrazumijeva uvođenje VAR-a, smanjiti ligu na 10 kluba, poboljšati terene i da se incidenti smanje na minimum i da što manje loših slika ide u inozemstvo. Nastavimo li ovako, neće biti dobro. Ne treba uvijek skakati na suce ako pogriješe jer ima među njima časnih i poštenih sudaca koji nemaju zlu namjeru, ali čovjek pogriješi, svima se dogodi.
Prije nekoliko dana Tomislav Kiš je produžio ugovor, pa me zanima vidite li ga i dalje na poziciji iza napadača ili ga možemo očekivati u vrhu napada s obzirom na ozljedu Nemanje Bilbije?
– Ne. On nije napadač i najbolje se osjeća na ofenzivnom veznom. Imamo Nardina. Nažalost Bilbija je doživio katastrofalnu ozljedu i na toj poziciji ćemo se pojačati ovog ljeta.
Što Zrinjskom mora biti u fokusu u ljetnom prijelaznom roku i postoje li neki igrači iz drugih klubova u ligi za koje smatrate da bi se uklopili u vašu filozofiju?
– Najvažnije je se pojačati igračima iz zaštićenog godišta, pa ćemo na osnovu toga dalje slagati kockice. U bh. ligi postoji mnogo igrača koji mi se sviđaju, ali neki od njih nisu realni u ovom trenutku. Moramo dobro razmislit i brzo reagirati, a posebno prema igračima koji izlaze iz ugovora. No, o konkretnim imenima ne bih govorio. Meni ne treba 28 igrača i to neću dozvoliti jer grupa gubi na kvaliteti i teže je raditi. Idemo po prava i konkretna pojačanja koja će biti u stanju iznijeti cijelu sezonu.
Kad ste god imali priliku isticali ste kvalitete Ilinkovića i Lukanića. Jedan nije imao sreće sa ozljedama, a drugi sa već spomenutim U21 pravilom. Postoje li šanse da oni i iduće sezone budu članovi Zrinjskog?
– Oni su igrači na posudbi i teško je sada o tome razgovarati, ali Ilinković i Lukanić su majstori lopte i uživanje ih je gledati, pogotovo Ilinkovića koji je nešto stariji i iskusniji. Kad je on na lopti ja sam miran, ali je nažalost imao velikih problema sa ozljedama. Kad ga god vidim teško mi je jer je čak i plakao zbog svega toga, pa i meni suze krenu pa odem iza da me ne vidi (haha). To je zlatan momak, dobro dijete i fantastičan igrač. Najsretniji bi bio da Lukanić može dobiti bh. papire, toliko sam ga puta htio koristiti ove sezone, ali nije bilo moguće. Kozinu sam sada priključio prvom timu da i on napreduje, ali moje mišljenje je da svim tim momcima najvažnije da imaju minute tijekom cijele sezone. Imamo primjer Prskala koji je otišao na posudbu koja će za njega puno značiti bez obzira što nije igrao stalno, ali je važno da osjeti što znači igrati za bodove. Ja sam sa njim stalno u kontaktu i možda mi je iz ove perspektive žao što je otišao na posudbu jer mislim da bi ovdje odigrao 4-5 utakmica. Smatrali smo da će tamo više igrati i da će skupiti kilometara u nogama. On je talentiran igrač, ali ako ne možeš trčati džaba ti sve i to on dobro zna. Bude li trčao, trenirao i radio kako treba igrat će, zato što sve ostalo ima. Ne bude li trčao neće igrati i to je jasno kao dan.
Koliko se zadovoljni igrom Sebastian Corde?
– On je obrambeno jako dobar, borben je i karakteran, dosta radi na sebi, čak i individualno trenira, igrači su ga fenomenalno prihvatili i jedan je od ljubimaca. Ako ću biti iskren, kod njega mi je najviše nedostajao centaršut. Nije mu lako, tisućama je kilometara od kuće i treba mu neko vrijeme prilagodbe. Kao igrač iz argentinske lige je sa sobom donio velika očekivanja i njegovi se potezi gledaju pod povećalom za razliku od nekih domaćih igrača. Bilo je utakmica kada su neki domaći igrači centrirali deset puta gore nego Corda.
Zlomislić i Jakovljević
– To su najteži trenuci za trenera i klub. Mi tek trebamo sjesti i pričati sa svim igračima. Žao mi je što Zlomislić nema trenersku licencu jer bih ga odmah pozvao u stožer. Zloma je veliki gospodin i kad igra i kad ne igra. Cijenim sve svoje igrače, ali Zloma je među prvima pa sam ga sa bolom u srcu sklonio iz konkurencije za utakmice. No, još mi je bolnije kad vidim kako je on to ljudski prihvatio. Nevjerojatno kakav je to čovjek i uvijek će mu biti otvorena vrata da se pridruži mom stožeru. Smatrao sam da je za klub najbolje da igraju oni koji će tu biti i iduće sezone. Slobo je tu osam godina, ostavio je kosti za Zrinjski i treba dobro razmisliti što je najbolje za klub i za igrače.