fran-topic

Topić za The Nobles: Presretan sam u Zrinjskom, a protiv Borca nema izlika

Nogometaše Zrinjskog u nedjelju očekuje jedna od ključnih utakmica ove sezone. Plemići će nakon visoke pobjede protiv Slobode ugostiti drugoplasirani Borac i eventualna pobjeda bi ih jako približila tituli osvajača Premijer lige BiH.

Tim povodom razgovarali smo s Franom Topićem. Ovaj 21-godišnji krilni igrač u Zrinjski je stigao prošlo ljeto na jednogodišnju posudbu iz Dinama, a za naš portal ispričao je i zanimljivu anegdotu vezanu za to vrijeme.

U Mostaru sam bio na dogovoru sa Zrinjskim nakon čega sam otišao u Berlin na utakmicu Hrvatska-Španjolska. Stojim pored zida u redu za WC i neki pijani lik se pokušava progurati i meni pored glave zalijepi naljepnicu Zrinjskog. Usred Berlina… Ja gledam i govorim tati “ako ovo nije znak…” I naravno da sam ga pustio na WC, prisjeća se Fran kroz smijeh.

Svoj nogometni put započeo je u Sesvetama gdje ga je primijetio Dinamo u kojemu je upisao i 10 nastupa za prvu momčad.

U Sesvetama sam doslovno odrastao jer sam tamo počeo igrati sa šest godina. Tada još nije bilo moje generacije nego sam igrao s bratovom, odnosno dvije godine starijima. U klubu sam prošao sve razine do seniora. Na zimu 2022. godine stigao je poziv Dinama. U Sesvetama su mi rekli kako se bore za ostanak u ligi i da mladi igrači neće moći puno igrati pa sam se odlučio na prelazak u juniore Dinama.

S juniorima sam radio pola godine, nisam imao ugovora i nisam znao računaju li na mene. Kasnije sam dobio ugovor, tražili su me Rijeka i Slaven Belupo, ali je Dinamo želio da ostanem u Zagrebu. U klub je tada stigao Igor Bišćan koji mi je dao deset utakmica u prvoj ekipi. Nakon kraja seniorske sezone vratio sam se u juniore s kojima sam osvojio titulu, tako da sam na kraju osvojio prvenstvo i sa seniorima i juniorima, otkriva Topić za The Nobles.

Prvu punu seniorsku sezonu odradio je u Rudešu. Bila je to turbulentna sezona, ali jako vrijedna za mladog igrača.

Krenuo sam u pripreme s prvom Dinamovom ekipom. Bilo je sve super dok se nisam ozlijedio. U klub je u međuvremenu stigao Sergej Jakirović i preporučio mi da odem na posudbu, poslušao sam ga i otišao u Rudeš gdje sam proveo godinu dana. Bila je to turbulentna sezona, ali sam mnogo naučio. Vidio sam kako je biti “dole” pa zbog toga više cijenim kada sam u momčadi koja se bori za prvo mjesto. Za mladog igrača dolazak u prvu ekipu Dinama je nerealan, to nije prirodni put, to uspije jednom od tisuću igrača, kao što su npr. Gvardiol i Baturina. Danas ili sutra ti u karijeri može biti puno bolje ovako, a najbolji primjer je Luka Modrić. U Rudešu sam dosta naučio i sigurno mi je ta prva puna seniorska sezona bila jako važna, smatra Topić.

Nakon Rudeša je u dogovoru s Dinamom odlučio da bi bilo korisno otići na novu posudbu gdje bi skupio još seniorskih minuta i iskustva. Izbor je pao na Zrinjski, a prije dolaska u Mostar posavjetovao se i s bivšim trenerom Plemića.

Tražio sam klub koji je u vrhu i bori se za prvo mjesto i koji igra napadački nogomet. Kada sam sve stavio na papir Zrinjski je bio logičan izbor. Bilo je i nekih opcija u HNL-u, ali nisam više htio tamo ići na posudbe jer se u toj ligi drugačije tretiraju igrači na posudbama. U Mostar sam došao i sa željom da se kvalificiramo u grupe Konferencijske lige, ali nas je na posljednjoj prepreci zapao najteži protivnik (op.a. Guimaraes), i sa željom da igram napadački nogomet, a zna se što je Zrinjski zadnjih par godine. Pričao sam i s Jakirovićem koji mi je također savjetovao da odem u Zrinjski jer je za mladog igrača najbitnije da igra.

Meni je ovdje idealno i presretan sam. Oženio sam se, čekam i prinovu. Zadovoljni smo i žena i ja, sve nam je blizu, grad je super, a i pola rodbine mi živi u Posušju koje nije daleko od Mostara, otkriva Topić za portal The Nobles.

Imao je sjajan debi u Premijer ligi BiH. U preokretu protiv Sloge ušao je na poluvremenu, zabio gol za 2:1 pa asistirao Toniju Šunjiću za treći. U dresu s lentom ove sezone je ukupno zabio šest golova i upisao tri asistencije.

Ta utakmica je bila prekretnica. Ja sam se po dolasku ozlijedio i nisam prošao pripreme zbog čega sam u sezonu ušao nespreman. Dobio sam priliku i u europskim kvalifikacijama, ali to nije bilo to, trebalo mi je malo da nadođem, a i sve mi je bilo novo. Brzo sam se priviknuo i došao sebi, ali mislim da mogu još puno bolje. Zadovoljan sam, ali je bilo situacija u kojima sam morao zabiti ili asistirati. Siguran sam da mogu još puno više pridonijeti i očekujem više od sebe. Nadam se da ću u ovih 10 posljednjih utakmica preuzeti odgovornost i da ćemo osvojiti naslov, kaže nam Fran.

U reprezentativnoj pauzi za njega nije bilo odmora jer je dobio poziv hrvatske U-21 reprezentacije koja je u Dohi odigrala prijateljski turnir protiv Australije (U-23), Egipta (U-20) i Tajlanda (U-23). Igrači Ivice Olića osvojili su turnir, a Topić je bio junak nevjerojatnog preokreta protiv Egipta zbog čega je i proglašen igračem utakmice.

Vratio sam se prije koji dan. Bilo je lijepo, odigrali smo te tri prijateljske utakmice na turniru u Dohi. Prve dvije utakmice sam igrao na poziciji napadača, a posljednju na svojoj prirodnoj poziciji desnom krilu. Protiv Egipta sam zabio za pobjedu u jednoj zanimljivoj utakmici u kojoj smo u 93. minuti gubili 1:2. Bilo je to jedno jako lijepo iskustvo i potvrda moje dobre sezone. Ljudi ponekad misle da se Premijer liga BiH ne prati, ali nisu u pravu. Izbornik Ivica Olić i njegov pomoćnik Niko Kranjčar prate ligu jer u njoj ima baš zanimljivih igrača, otkriva Topić.

Kao što smo spomenuli u uvodu, pred Plemićima je jedna od ključnih utakmica sezone. U nedjelju će na svom stadionu ugostiti drugoplasirani Borac, a upravo je Topić bio jedini strijelac u njihovoj posljednjoj međusobnoj utakmici.

Očekujem jednu tešku, pravu mušku utakmicu u kojoj će se boriti dva potencijalna prvaka. Možda će biti malo tvrđa utakmica bez previše prilika, ali očekujem da ćemo pokazati gard, da ćemo pobijediti i pokazati zašto zaslužujemo biti prvi. Možda nismo igrali najbajnije u ovom dijelu polusezone, ali u ovoj utakmici nema nikakvih izlika i moramo pobijediti. Vratili su nam se ozlijeđeni igrači, imamo kadar, igramo na svom terenu i moramo pokazati da smo najbolji. Borac je dobra ekipa, dobro stoje, a o tome govori i njihov uspjeh u Europi. Stvarno su kvalitetna ekipa, ali mi možemo i moramo pobijediti i dokazati da smo bolji, kazao je Topić za The Nobles.

Ovakve utakmice sjajan su podražaj za mladog igrača.

Meni je najbitnije da danas/sutra težim tome da igram u klubovima koji se bore za nešto. Boriti se za prvo mjesto je najljepše, ali i najteže jer kada je pritisak trebaš pokazati da si ti taj. Takva utakmica je u nedjelju, takve utakmice su za dva i tri tjedna (op.a. Sarajevo i Željezničar) i ti derbiji su vjerojatno i odlučujuće utakmice. U prošla dva ciklusa smo pokazali da se možemo sa svima njima nositi i da smo bolji, a sada moramo opet pokazati isto i osvojiti titulu. Nema nikakvih kalkulacija, idemo na pobjedu, poručio je.

Topić se dotaknuo i povratka Nemanje Bilbije koji polako ulazi u svoj ritam što je ohrabrujuća vijest za sve navijače, ali i njegove suigrače.

Kapetanov povratak nam jako puno znači. Svi znamo o kakvom je igraču riječ, koliko inteligentno igra i koliko se protivnik drugačije ponaša kada je on na terenu. Utječe puno na igru čak i kada ne zabije ili asistira. Ima tešku ozljedu iza sebe i mislim da dolazi na svoju razinu što će nam sigurno puno značiti u ovih posljednjih 10 utakmica i borbi za naslov.

Za kraj je uputio poruku navijačima uoči derbija.

Svi na stadion, podržite nas i napravite što bolju atmosferu, a mi ćemo vam se odužiti na terenu, zaključio je Fran Topić razgovor za The Nobles.

mario-ivankovic

Ivanković: Sve se događa s razlogom, Melher je novi trener vratara

U prostorijama HŠK Zrinjski u četvrtak je održana konferencije za medije uoči početka trećeg dijela prvenstva i domaće utakmice protiv Slobode.

Medijima se obratio trener Mario Ivanković koji je istaknuo kako je njegova momčad dobro iskoristila pauzu i da je spremna za nastavak sezone.

Jedini problem nam je bilo vrijeme zbog kojega nismo trenirali u kampu nego smo cijeli tjedan tu na umjetnoj travi. Pauzu smo maksimalno iskoristili za oporavak ozlijeđenih igrača tako će već u petak u rosteru biti tri-četiri igrača koja su s nama već nekoliko dana u treningu s tim da je od svih njih Jakovljević spreman i on će početi od prve minute, kazao je Ivanković i dodao da će zbog problema u veznom redu od igrača sa zaštićenim godištem početi Tarik Ramić.

Plemići su posljednju utakmicu odigrali upravo protiv Slobode u Mostaru. Bila je to iznenađujuće teška utakmica za domaću momčad koja je na kraju preokretom slavila s 3:2.

Možemo i moramo podići razinu igre. Moramo se dignuti u svim segmentima ako mislimo zadržati prvo mjesto. Vidjeli smo sinoć nakon utakmice da je Borac ostao odmah iza nas. Protiv Slobode ne očekujem neku laganu utakmicu iz razloga što će sutra biti sedam-osam novih igrača u odnosu na prošlu utakmicu. U ovom proljetnom dijelu sezone nikako se ne možemo standardizirati i krenuti onako kako treba. Ipak, svjetlo je neko da se polako vraćaju ozlijeđeni igrači, Barišić je jutros napravio posljednji kontrolni test i dobio zeleno svjetlo tako da će se i on ovih dana priključiti momčadi i pored ova tri suspendirana igrača (op.a. Savić, Surdanović i Topić) koja nemaju pravo igrati protiv Slobode mislim da smo od ponedjeljka svi osim Šunjića u trenažnom procesu i da će sve biti drugačije i mnogo lakše, smatra trener Zrinjskog.

Borac se pobjedom protiv Sarajeva približio Zrinjskom na tri boda zaostatka dok je Sarajevo ostalo na -11.

Ne može se reći da je Sarajevo otpalo dok god ima teoretske šanse, ali mislim da je sada definitivno veliki zaostatak u odnosu na obadvije ekipe. Bitka se skoro svela samo na nas i Borac i mislim da su to dvije najbolje ekipe u ligi. 11 kola, 11 utakmica od kojih će svaka biti priča za sebe i neće biti lake utakmice, dodao je Ivanković.

U posljednjoj utakmici protiv Slobode zbog ozljede je izašao Ilija Mašić. U igru nije ušao mladi David Karačić kojemu je to prirodna pozicija nego Kerim Memija pa nas je zanimalo zbog čega se odlučio na takvu izmjenu.

Karačića smo priključili naknadno dan prije utakmice, sutradan je on već igrao prvenstvenu utakmicu za svoju ekipu. Priključen je kako bi imali još jednu mogućnost više, ali jednostavno u onoj utakmici pogotovo u deficitu rezultata normalna je bila odluka da uvedemo Memiju koji je kroz tjedan na treninzima bio ta neka rezervna opcija na tome mjestu.

Javnost je protekli tjedan iznenadila vijest da je klub napustio trener vratara Romeo Mitrović. Našeg novinara zanimalo je zbog čega je u ovom trenutku došlo do prekida suradnje i je li Igor Melher novi trener vratara.

Mislim da se sve događa s razlogom pa tako i to. Nije mjesto da o tome pričamo kako je i što bilo, jednostavno je došlo do promjene i nakon par sezona Romeo više nije tu. Ja mu i ovim putem želim sve najbolje na funkciji na kojoj će biti u budućnosti. Tu je trenutno Igor Melher do kraja sezone pa ćemo vidjeti kako će se stvari događati i rješavat ćemo u hodu što treba, zaključio je Ivanković.

Utakmica između Zrinjskog i Slobode na rasporedu je u petak u 16:30 na stadionu HŠK Zrinjski.

jakov-pranjic

Pranjić za The Nobles: Razmišljao sam o prekidu karijere, a sada se u Zrinjskom borim za titulu

HŠK Zrinjski znao je u mandatima bivših trenera, prilikom rješavanja igračke križaljke, zagrabiti u bazen hrvatskog drugoligaškog nogometa i tamo često pronaći igrače koji bi kasnije postali vrlo bitnim kotačićima u igri Plemića.

Tom taktikom klub se poslužio i u proteklom zimskom prijelaznom roku kada je potpisao dva igrača Jaruna, Jakova Pranjića i Karla Abramovića, koji su se pokazali kao vrijedna pojačanja u nastavku sezone.

Jakov je 24-godišnjak iz okolice Bjelovara koji je prošao cijelu školu nogometa toga kluba i dogurao do seniora. U razgovoru nam otkriva da je završio fakultet i da je usporedo s nogometom pronašao posao, kao što to radi i većina igrača u trećim ligama. Razmišljao je o prekidu karijere i posveti poslu, a sve je promijenio poziv Jaruna.

Ja sam u Jarun prvo došao na probu i kroz pripreme sam zaslužio svoje mjesto u ekipi. Krenuo sam u prvenstvo s klupe i već u prvom kolu dobio priliku u 30. minuti. Iskoristio sam to na dobar način, izborio se za prvih jedanaest i nastavio tako kroz cijelu sezonu. Klub je, kao i većina ostalih u drugoj hrvatskoj ligi, dobar za odskočnu dasku, dok je Jerko Leko dobar trener koji daje priliku mladim igračima i koji mi je govoreći kroz svoje iskustvo dao dobre naputke što bih trebao popraviti, promijeniti i nadodati, i na tome mu mogu biti samo zahvalan, govori nam Jakov na početku razgovora.

U Jarunu je odigrao sjajan prvi dio sezone što je privuklo interes mnogih klubova.

Ova zima je bila dosta turbulentna za mene. Na dnevnoj bazi je bilo puno upita. Kontaktiralo me je par klubova iz HNL-a, iz slovenske i latvijske prve lige, ali ništa nije bilo konkretno da sam ja mogao reći da pristajem. Nakon toga je došao Zrinjski i sve smo dogovorili u dva dana. Došli su s konkretnom ponudom i ja sam odmah prihvatio, otkriva Pranjić za The Nobles.

Prvi dojmovi o Mostaru i Zrinjskom su samo pozitivni.

Kada dođem na trening sve me čeka. Dečki su stvarno odlični, kada vidim koliko daju sebe i u pripremu treninga, vježbe i aktivaciju, da rade na sebi… Kompletna okolina i klub su na top razini. Što se tiče Mostara, stvarno je lijep i miran grad. Sve mi je blizu, lijepo vrijeme, stvarno se osjećam ugodno u Mostaru.

Zanimala nas je razlika između hrvatskog drugoligaškog nogometa i Premijer lige BiH, a Pranjić i sam dodatno poteže usporedbu s HNL-om koju su radili mnogi bivši treneri Plemića.

Vidi se da je nogomet brži, da imam manje vremena za neke odluke, da je trkački zahtjevnija liga. Mislim da sam prerastao taj drugoligaški nogomet i da sam trebao novi podražaj, dobro mi je došao poziv Zrinjskog i trudim se pokazati da tu i pripadam.

Prije dolaska nisam puno pratio ligu jer u Hrvatskoj nije mnogo medijski popraćena, možda i bez razloga jer nije puno slabija od HNL-a. Sjećam se nekih pripremnih utakmica koje je Zrinjski igrao protiv Lokomotive i Varaždina u kojima je većinom pobjeđivao. Iskreno mislim da bi Zrinjski u HNL-u trenutno bio između 4. i 6. mjesta, govori Pranjić za The Nobles.

U Jarunu ga je Leko koristio na raznim pozicijama pa mu po dolasku u Zrinjski nije bio problem uskočiti i pokriti poziciju lijevog krila.

U dobroj ekipi se lakše prilagoditi i napraviti nešto u igri. Tu je bio i Mario Tičinović koji me je usmjeravao i savjetovao što mi je mnogo pomoglo u prilagodbi na lijevo krilo.

Upravo je na lijevom krilu odigrao dvije odlične utakmice protiv Igmana i Željezničara u kojima je bio jedini strijelac. Većina napada je išla preko njega, a protiv Željezničara je postigao jedan od najboljih golova ove sezone.

Bila je takva situacija da sam stigao na loptu sekundu prije golmana. Prvo sam je razmišljao gurnuti naprijed i iznuditi kontakt, ali je on dirnuo loptu koja je otišla malo u zrak. U okretu sam vidio da lopta pada, odlučio sam je poklopiti jer je gol bio prazan i to je bilo to. Odluku sam donio instinktivno u sekundi jer je postojala mogućnost da će netko stići zatvoriti gol, otkriva nam Pranjić.

Trener Mario Ivanković ga je u posljednjim utakmicama počeo vraćati na njegovu prirodnu poziciju, ofenzivnog veznog.

Trener od mene traži da napadam dubinu, odnosno prostor koji primijetim da mi se oslobodio. Dobro se osjećam na svojoj poziciji, nedostaje mi još da s ekipom poradim na nekim kretanjima, da se još uigramo i to će s vremenom biti još bolje, smatra Pranjić.

Zrinjski je u posljednjoj utakmici drugog kruga prvenstva ugostio Slobodu i puno teže od očekivanog stigao do nova tri boda. Na istom mjestu protiv istog protivnika Plemići će u petak otvoriti i posljednji dio prvenstva.

Dobro smo ušli u tu utakmicu, dobro smo probijali i kreirali situacije iz kojih smo i zabili gol. Mislim da smo se nakon toga opustili, mislili smo da će nam nakon gola biti lakše. Napravili smo neke greške uz taj drugi gol koji je Beganović vrhunski zabio, ali to je tako u tim utakmicama, kada se opustiš brzo te kazne. Sloboda je došla bez opterećenja i pritiska i dala je svoj maksimum da se pokaže i proba nešto napraviti.

Sada će naš pristup biti jači i bolji, kakav i treba biti. Sloboda trenutno izgleda kao dobro posložena ekipa koja nema pritiska rezultata i koja se želi nadigravati, ali kada smo mi pravi nema straha protiv nikoga, dodaje Pranjić.

Plemići u posljednji dio prvenstva ulaze s tri boda više od Borca, a već ih u drugom, trećem i četvrtom kolu očekuju utakmice protiv Banjalučana, Sarajeva i Željezničara koje bi mogle biti ključne u borbi za titulu.

Svaka utakmica je važna i moramo pružiti svoj maksimum u ova posljednja dva mjeseca sezone. Slijedi nam vjerojatno ključni dio prvenstva i nekoliko derbija gdje ćemo morati biti pravi kako bi sebi osigurali malo mira i lakšu završnicu prvenstva. Kraj sezone također neće biti lagan jer se svaka ekipa bori za nešto, ili za ostanak ili za vrh. Imam osjećaj da protiv nas svi igraju puno bolje nego što inače igraju, Zrinjski im bude dodatni motiv. Vjerujem da ćemo mi biti pravi i da ću za dva mjeseca sa Zrinjskim osvojiti svoj prvi trofej u karijeri, zaključuje Pranjić razgovor za portal The Nobles.

Skromni momak koji se u manje od dvije godine od razmišljanja o prekidu karijere našao u klubu kojega je preko TV-a gledao u grupnoj fazi Konferencijske lige i sanjario: “Što ako…”. To “što ako” je nikada bliže, a mi se nadamo da će Jakov za dva mjeseca podignuti svoj prvi trofej u karijeri i sa suigračima krenuti u borbu za novi europski izlet Zrinjskog.

Nogomet piše lijepe priče.

Screenshot_22-3-2025_152614_www.photocollage.com (1)

Koliko ste licemjerni od nula do ‘objektivni bošnjački mediji’?

Da je karma k**va dobro znamo, ali da će se lažna medijska objektivnost obiti bošnjačkim medijima od glavu (po tko zna koji put) tako brzo – e pa to nismo očekivali!

Prije svega čestitamo izabranoj selekciji Bosne i Hercegovine pobjedu u Rumunjskoj, a posebne čestitke šaljemo dvojici bivših igrača Zrinjskog – Ivanu Bašiću i Nikoli Vasilju. Upravo je potonji najzaslužniji za pobjedu izabrane vrste Bosne i Hercegovine u Rumunjskoj. No, razlog pisanja ovog članka, bit ćemo iskreni, nije pobjeda BiH reprezentacije – nego jedan trenutak iz tog susreta.

Sve podsjetilo na Mostar

Naime, u 53. minuti susreta u Bukureštu dogodila se sporna situacija kada je u kaznenom prostoru BiH Benjamin Tahirović igrao rukom. Sudac Danny Makkelie je najprije to vidio igranje kao rukom izvan kaznenog prostora te je dosudio prekid za Rumunjsku. Ubrzo je uslijedio poziv iz VAR sobe i Makkelie je pred malim ekranom provjeravao potencijalni kazneni udarac.

Nakon pregleda VAR snimke pokazao je da od penala nema ništa smatrajući kako Tahirović nije namjerno igrao rukom nego mu je lopta pala na ruku.

Sve je podsjetilo na susret HŠK Zrinjski i FK Velež. Način na koji je lopta pogodila u ruku Tahirovića podsjetila je na ruku Nemanje Bilbije. Može se komotno reći da je situacija doslovno preslikana. U tom kako su ga tada “objektivni bošnjački mediji okarakterizirali” spornom momentu, sudac Frano Jelić je pokazivao kako je Nemanji Bilbiji lopta nenamjerno pala na ruku i da od prekida tada nema ništa. Bošnjački mediji tada nisu gledali na istu situaciju kao sinoć.

Nisu se tada bošnjački mediji ni sjetili pozvati nekog “neutralnijeg” arbitra da objasni situaciju. No, sinoć su brže bolje citirali rumunjskog sudca Adriana Porumboiua. Kako i sami navode, bivši rumunjski međunarodni arbitar objasnio je da je nizozemski sudac ispravno postupio kada je odlučio da ne dosudi kazneni udarac.

“Ta odredba je vrlo jasna za nenamjerno igranje rukom, koje se ne sankcionira. S moje tačke gledišta, nema govora o prekršaju, igrač nije imao namjeru igrati rukom. Gleda u stranu, lopta mu padne na ruku, ne učini ništa osim što se okrene i lopta mu pada na ruku. On je to ispravno procijenio”, rekao je Porumboiu o odluci suca da ne pokaže na bijelu točku.

I tu sva priča za njih završava. Za njih, ali ne i za nas.

Sijatelji mržnje i licemjeri

Zato ćemo se još jednom kratko vratit ni nepunih mjesec dana unazad na susret mostarskog Zrinjskog i FK Velež. Igranje rukom Nemanje Bilbije i odluka Frane Jelića okarakterizirani su kao lakrdija i krađa neviđenih razmjera.

Bošnjački ili bh. mediji (kako oni sebi vole tepati) i neki akteri iz njihovog društvenog života tada su još jednom pokazali ne samo da nemaju objektivnost nego i da nemaju mjeru. Pored sramotnih naslova i natpisa, Nemanji Bilbiji vadile su se neke izmišljene stvari iz prošlosti, a sudac Jelić je prošao još i gore. Osim suspenzije do kraja sezone doživio je toliko uvreda i polu-otvorenih poziva na linč da se svaki normalan čovjek još jednom zapitao gdje to živimo i s kim se trudimo dijeliti životni prostor. Je li mržnja njihova pokretačka snaga ili ih vlastita nemoć tjera na širenje laži pitanje je za neke druge i dublje priče koje nemaju veze sa zelenim travnjacima.

No eto, život se još jednom našalio s idiotima. I kako onda ne voljeti te licemjerne medije i njihov medijski polusvijet koji vole citirati. Nije trebalo dugo čekati, pa su samo mjesec dana kasnije još jednom potvrdili da za njih objektivnost ne postoji. Još su jednom potvrdili i da je dvoličnost dio njihovog habitusa i da samo za njih vrijede posebna pravila.

Prema njihovim pravilima Frano Jelić izveo je tada lakrdiju, ali je nizozemski sudac jedan od najboljih europskih sudaca. Odluka Frane Jelića nije bila opravdana, a za opravdanje odluke nizozemskog sudca dovoljan je jedan jedini citat nekog rumunjskog djelitelja pravde. Nemanja Bilbija je optuženik, a Tahirović je samo nogometaš kojem je lopta nehotično pala na ruku. Mogli bi tako do u nedogled. Ali to nije poanta. Poanta je da je objektivnost tih kvazi-medija tek samo puka fraza i da je licemjerstvo mjera svih njihovih stvari i stavova.

Očekivati od tih istih medija da pokažu respekt prema najtrofejnijem nogometnom kolektivu u Bosni i Hercegovini, prema Zrinjskom, očito je previše, ali bi zato, ako bar drže do nogometa u državi, čelni ljudi saveza trebali vratiti Franu Jelića na nogometne terene i tako indirektno potvrditi da je pobjeda Plemića bila čista kao suza. Forme radi.

Neće to puno značiti, ali ostavit će negdje upaljenu iskru da sve u ovoj zemlji, na zelenim travnjacima i dalje vrijede neka poštena pravila i da nije sve izgubljeno, koliko se god činilo da jeste.

hsk-zrinjski

Poznat raspored Zrinjskog do kraja sezone

Kompletiranjem 22. kola Premijer lige BiH, poznat je raspored za treći dio prvenstva.

Zaostala utakmica između Sarajeva i Borca na rasporedu je 26. ožujka, ali ona ne može promijeniti stanje na tablici.

Zrinjski u posljednji dio prvenstva kreće s prve pozicije. Plemići imaju 57 bodova, šest više od Borca i 11 od Sarajeva koji imaju utakmicu manje.

U nastavku vam donosimo raspored Zrinjskog za ostatak sezone.

1. kolo (29. ožujka)

    • Zrinjski – Sloboda

    2. kolo (5. ili 6. travnja)

    • Zrinjski – Borac

    3. kolo (12. ili 13. travnja)

    • Sarajevo – Zrinjski

    4. kolo (19. travnja)

    • Zrinjski – Željezničar

    5. kolo (23. travnja)

    • Sloga – Zrinjski

    6. kolo (26. ili 27. travnja)

    • Zrinjski – Široki Brijeg

    7. kolo (3. ili 4. svibnja)

    • Velež – Zrinjski

    8. kolo (10. ili 11. svibnja)

    • Zrinjski – Radnik

    9. kolo (17. ili 18. svibnja)

    • Posušje – Zrinjski

    10. kolo (25. svibnja)

    • Zrinjski – Igman

    11. kolo (31. svibnja)

    • GOŠK – Zrinjski

    marko-maric

    Marićev posljednji ples

    Nogometaši Zrinjskog porazom od Sarajeva oprostili su se od Kupa BiH, a jedina svijetla točka u uzvratu bio je Marko Marić koji je spasio Zrinjski težeg poraza obranivši jedanaesterac i nekoliko čistih zicera gostiju iz Sarajeva.

    Za potrebu priče, vratimo se malo unatrag. Marić je prije nešto više od dvije godine upravo protiv Sarajeva debitirao u Premijer ligi BiH. Stigao je kao vatrogasno rješenje nakon odlaska Josipa Čondrića, a postao jedan od nositelja kluba koji će u sljedeća tri mjeseca protutnjati ligom i kupom i osvojiti prvu dvostruku krunu u svojoj povijesti. Marić je na tom putu primio samo devet golova, od čega ih je pet bilo na kraju sezone kada je Zrinjski već i osigurao titulu.

    U sljedećoj sezoni je potvrdio o kakvom se golmanu radi. U “onoj” utakmici protiv Urartua sjajnom paradom obranio je jedanaesterac gostima, da bi potom Hrvoje Barišić potvrdio prolaz u drugo pretkolo Lige prvaka. “Zlatna obrana” – vrištale su naslovnice medija, a ispostavit će se da su bili u pravu jer je ta obrana bila jedna od presudnih u osiguravanju prve grupne faze nekog europskog natjecanja u povijesti kluba i države.

    O nastupima protiv Aston Ville, Alkmaara i Legije ne treba trošiti puno riječi, dovoljno je samo pogledati highlightse, posebno one protiv Aston Ville. Marić se tim utakmicama dokazao na velikoj sceni i ubrzo su u klub počeli dolaziti razni upiti za njegove usluge. Najviše je zagrizao njemački HSV, ali Mariću se nije žurilo i više je puta istaknuo kako mu je ovdje super i da će otići tek kada i on i klub budu zadovoljni. Sjajan pristup na terenu i izvan njega prepoznali su i navijači koji su ga nagradili trofejom Filip Šunjić Pipa.

    Ljubav je, sa strane kluba, pukla samo godinu dana nakon prvog europskog izleta. Vodstvo Zrinjskog je tri tjedna nakon utakmice protiv Aston Ville u klub vratilo Gorana Karačića. Svima je bilo jasno da je s Gogom dogovoreno da preuzima mjesto prvog golmana ili odmah ili na ljeto, ovisno o ponudama za Marića, ali to se nije dogodilo. Unatoč svim naporima kluba da ga se “riješi” prošlo ljeto, Marić je ostao i Zrinjski se na zimskoj pauzi našao u lošoj situaciji.

    Pregovori s Marićem oko novog ugovora nisu uspjeli, dok je Karačiću ugovor istekao i koji je navodno već bio dogovorio odlazak u Tursku. Zrinjski je, da ne bi na ljeto ostao bez obojice, brzo reagirao i s Gogom potpisao novi ugovor. Kroz određene kanale odmah su puštene vijesti o “sumanutoj svoti novca” koju je Marić tražio, da bi se dio navijača odmah okrenuo protiv njega. Jer, što će nam ovaj umišljeni lik koji se nekada davno učlanio u svoj lokalni NK Široki Brijeg, dok su na klupi naši Mostarci.

    Ubrzo su procurile i te “sumanute svote” što je Marić navodno tražio da bi ispalo da one nisu pretjerane koliko se pričalo i da su tražena povećanja pristojna i zaslužena igrama na terenu. Klub je poručio da je to za njih previše i okrenuo se Karačiću.

    Da se razumijemo, ovaj tekst nije ni o Gogi ni o njegovim kvalitetama. Dobro je ušao u nastavak sezone i u narednom razdoblju će nam pokazati je li on ono što u ovom trenutku Zrinjskom treba. Ovo je tekst o odnosu kluba prema igračima koji su se uvijek na pravi način odnosili prema dresu s lentom. Dok se u klub vraćaju igrači koji su nakon odlaska iz Zrinjskog provocirali njegove navijače, slavili golove, obračunavali se s bivšim suigračima, najavljivali proslavu titule ispred Vječne vatre, ovakav tretman dobivaju oni što ostanu vjerni Zrinjskom. Dok se nepotrebno nagomilavaju igrači i preplaćuju svakakve “zvijezde”, za ovakve igrače nema novca.

    Zrinjski se zbog svega odlučio na taktiku preuzetu od nekih hrvatskih klubova. Ako ne želiš potpisati novi ugovor pod našim uvjetima, ideš na klupu do njegovog isteka. Ovakve odluke nikada nisu jasne jer ako imaš igrača koji ti donosi razliku i pomoći će ti u borbi za titule, zašto ne ići s njim do kraja pa si po završetku sezone pružiti ruku, zahvaliti i pozdraviti se do možda nekog novog susreta.

    Unatoč svemu, nigdje niste mogli pročitati da je Marić rekao nešto protiv trenera ili kluba. Prihvatio je odluku, sjeo na klupu i čekao priliku da možda još koji put do isteka ugovora stane među vratnice svoga kluba. Kada se Karačić razbolio, Mario Ivanković je bio primoran dati mu priliku i u tri utakmice (Velež i 2x Sarajevo) je ponovno pokazao da je riječ o jednom od najboljih golmana u povijesti kluba.

    Bilo bi zanimljivo vidjeti kako će Ivanković i ostali u klubu nakon svega pogledati Marića u oči i reći mu da se unatoč onakvoj utakmici vraća na klupu jer ne pristaje na manje novca od onoga što zaslužuje.

    Marić će ponovno bez riječi prihvatiti odluku, sjesti na klupu i biti na raspolaganju treneru ako ga opet bude “primoran” uvesti u igru.

    Ako je utakmica protiv Sarajeva bila Marićev posljednji ples, otplesao ga je vrhunski. Gospodski oproštaj vrhunskog golmana, a još većeg čovjeka.

    Ili kako je to jedan forumaš napisao:

    Ako ti je ovo zadnja tekma u dresu s lentom, samo da kažem da boljeg vratara u novijoj povijesti nismo imali.

    Foto: HŠK Zrinjski MOstar

    x+Z = 9

    Godinu dana nakon što su jedno drugom bili partner na otvaranju  proljetnog dijela sezone, Zrinjski i Željezničar će ponovno ruku pod ruku zakoračiti u proljeće.

    Ovaj put uloge su nešto drugačije, Zrinjski je domaćin Željezničaru, a lovina Borcu (i Sarajevu), dok gosti s Grbavice, lišeni neočekivane lanjske neizvjesnosti oko ostanka u ligi, s četvrtog mjesta gledaju prema Europi.

    Jedno je, pak, ostalo isto, a to je rezultatski imperativ pod kojim su Plemići navikli igrati posljednjih nekoliko sezona.

    Sjetit ćemo se kako je prošlogodišnji kiks (remi 0:0) protiv Željezničara momentalno za posljedicu imao odvajanje Borca na, kasnije će se ispostaviti, umalo dostižnih +9.

    Ove godine Zrinjski ima priliku svojim pratiteljima uzvratiti skoro istom mjerom, posebice uzimajući u obzir kako direktni konkurenti Borac i Sarajevo igraju međusobno (onda kada ekipa iz Banja Luke bude dovoljno odmorna i svježa da se posveti obavezama u domaćem prvenstvu).

    Tiho, tiho, proteče prelazni rok

    Moglo bi se reći da su svi oni simpatizeri Zrinjskog koji su očekivali neko, nekoć prespektivno HNL ime u ranim tridesetima, ostali praznih ruku.

    No, izgleda da se Zrinjski ponovno okrenuo onoj “Jakirovićevskoj” formuli koja je tada donijela revoluciju igrama i rezultatu.

    Dvojac iz Jaruna (Pranjić i Abramović), Dinamov mladić iz Gorice (Majić), te riječki eksponat na prinudnom radu u Šibeniku (Dujmović) kvartet je koji bi trebao donijeti dodatnu kvalitetu ekipi.

    Mahom se radi o mladim igračima, željnim dokazivanja, koji tek trebaju izgraditi svoje ime na nogometnoj sceni, a Zrinjski se tokom godina pokazao kao dobar poligon za takvo nešto.

    Dosta zanimljivije bilo je u rubrici „odlasci“.

    Mario Ćuže i Josip Ćorluka napustili su Zrinjski ostavivši, svaki na svoj način, neizbrisiv trag u bližoj povijesti kluba.

    Njihove nedostatke neće biti lako nadoknaditi, međutim neće biti ni nemoguće.

    Jakov Pranjić, na poziciji krila, je već pokazao da se na njega itekako može računati, a gol protiv Igmana došao je u idealnom trenutku kao injekcija samopouzdanja za nastavak sezone.

    Što će biti sa pozicijom desnog beka ostaje da vidimo.

    Kerim Memija je rješenje koje se nameće na toj desnoj strani, improvizacija s Juriljom također, a priliku za ozbiljnije minute lijevo bi možda mogao dobiti Petar Mamić, a tu je i polivalentni Mario Tičinović.

    Velike nepoznanice za velike ambicije

    Trener Mario Ivanković na presici je napomenuo kako i Matija Malekinušić može pokriti jednu od deficitarnih pozicija, stoga nitko trenutno sa sigurnošću ne može reći kako će izgledati prvih 11 Zrinjskog u nedjelju.

    Koliko god, i dalje, bilo kvalitete i potentnosti u ekipi, toliko postoji i upitnika kako će to sve izgledati na terenu.

    Prijateljske utakmice sa ne toliko renomiranim protivnicima nisu mogli dati neke odgovore, pogotovo zato što ni rezultatski Zrinjski nije u njima briljirao.

    Međutim i da jeste, i da je igrao protiv renomiranijih protivnika, titula “prvaka prijateljskih utakmica” ne donosi baš ništa.

    Ovaj prelazni rok nije bio toliko prometan po broju igrača koji su došli, odnosno napustili klub, ali je uzeo nosioce igre i imena koja su izazivala respect među protivnicima.

    Ne treba zaboraviti ni rokadu na poziciji golmana gdje će Karačić preuzeti “jedinicu” od Marića.

    Stoga, iako brojčano bez većih tektonskih poremećaja, igrački i taktički postoji nekoliko nepoznanica na koje  danas nitko ne može dati odgovor osim stručnog tima.

    Kako god, nešto više nepoznanica, a ambicije, vjerujemo, i dalje iste.

    Ludi ritam neka krene

    Pregršt derbija u kratkom roku je ispred Zrinjskog.

    Redom Željezničar, Široki i Velež u prvenstvu prošarano sa dvomečom protiv Sarajeva u kupu idealna je prilika da se ponovno pokaže karakter na terenu i zajedništvo van njega.

    Vrijeme je da se sruše i neke negativne tradicije u vidu tek 3 pobjede u 19 godina gostovanja na Pecari.

    Ali, utakmicu po utakmicu, korak po korak.

    Nedjelja, 16. veljače, stadion Pod Bijelim Brijegom, sunčano vrijeme, kvalitetan protivnik, a prije svega- Zrinjski.

    Prvi korak do cilja.

    mario-cuze-2

    Mario, 감사해요

    Kiša je te srijede napokon prestala padati. Dok su se igrači Zrinjskog i Veleža pripremali za nastavak utakmice, promrzli navijači Plemića koji su obučeni u bijele majice okupirali Zenicu, počeli su sa zagrijavanjem glasnica za drugo poluvrijeme finala Kupa BiH. 

    Nije im trebalo dugo da se zagriju.

    Veležovi igrači su u 52. minuti pokušali iznijeti loptu nakon slobodnog udarca Zrinjskog. Antonio Ivančić je iskoristio konfuziju u protivničkim redovima i iz prve prebacio loptu na desnu stranu za Josipa Ćorluku koji je iz prve šalje u kazneni prostor gdje ju Mario Ćuže iz prve lijevom nogom šalje u bliži kut Osmana Hadžikića. Mat u tri poteza za veliko slavlje igrača i navijača u bijelom.

    Tim golom Zrinjski je stigao do svog drugog naslova pobjednika Kupa BiH, ali i prve dvostruke krune u povijesti. Ćuže se prometnuo u heroja, ne samo zbog osiguravanja dugoočekivanog Kupa, nego i zbog toga što je u finalu nadigran mrski gradski rival. 

    Mario Ćuže u Zrinjski je prvi put stigao u ljeto 2022. na jednogodišnju posudbu iz Dinama. Zagrebački klub već ga je neko vrijeme slao po posudbama, a potpisniku ovih redova u najboljem sjećanju ostala je ona prva – u Istri. Bljesnuo je u prvih šest utakmica sa šest golova i asistencijom i postao hit HNL-a. Naravno da mu je nakon toga produkcija opala, ali je ostao jako važan igrač momčadi koja se borila za ostanak i u većini utakmica na terenu je proveo svih 90 minuta.

    Ivan Prelec šaltao ga je po potrebi s lijevog krila na napadača ili polušpicu, a pokazao je (pogotovo za te godine) i zrelost u defenzivi koja je posebno do izražaja dolazila kada bi se tijekom nekih utakmica spustio i na beka.

    Dok se tijekom zimske pauze pripremao za povratak u Pulu, Nenad Bjelica odlučio je da će ga tu polusezonu ipak ostaviti u Dinamu za koji je u tih nekoliko mjeseci nastupio u 13 utakmica (575 minuta) i postigao dva pogotka. Ujesen je opet poslan na posudbu, u Lokomotivu, ali nakon dva mjeseca i šest nastupa ponovno je vraćen u Dinamo kako bi grijao klupu, ako bi uopće i bio u sastavu. Uslijedile su dvije posudbe u ukrajinski Dnjipro gdje se preporodio. Ukrajinci su ga željeli i otkupiti, ali se u priču upleo rat i Ćuže se ponovno našao u Zagrebu, nesiguran što budućnost nosi za njegovu karijeru.

    Ostatak te sezone 2021/22 proveo je u Dinamovoj drugoj momčadi gdje je održavao formu, da bi na ljeto “sletio” u Mostar na novu jednogodišnju posudbu. Tadašnji trener Zrinjskog, Sergej Jakirović, bio je oduševljen novim pojačanjem kojega je u razgovoru za Sportske novosti prozvao “mostarskim Thomasom Müllerom” i priznao kako bi igrač takvog kalibra Plemićima bio nedostupan da nije počeo rat u Ukrajini.

    Novi suigrači su ga odlično prihvatili i krenuli za**bavati zbog novog nadimka, a dobro je prihvaćen i na tribinama od tradicionalno teške mostarske publike koja je brzo vidjela o kakvom se igraču radi. 

    “Odlučio sam doći i zasad sam oduševljen. Čak je puno bolje nego su mi pričali. Čekam da krene liga, da krenemo u obranu naslova, a nadam se i duploj kruni”, najavio je prije početka sezone koju je završio s double-double učinkom (11 golova i 10 asistencija) i u kojoj je upravo on Zrinjskom donio spomenutu duplu krunu, prvu u klupskoj povijesti

    Po isteku posudbe vratio se u Dinamo u kojemu i dalje nije imao mjesta, a u Mostaru su se potajno nadali kako bi ga mogli vratiti u svoje redove unatoč dobrim ponudama koje je imao iz inozemstva. Šuškanja su postajala sve glasnija da bi Zrinjski početkom srpnja sjajnim videima potvrdio da se Ćuže vraća u Mostar, ali ovaj put kao njihov igrač. S Dinamom je dogovoren transfer, a Mario je stavio potpis na četverogodišnji ugovor.

    Sa Zrinjskim je nastavio ispisivati povijest, osiguran je prvi nastup u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja gdje su se sjajno nosili s renomiranim protivnicima, ponovno je bio strijelac u finalu Kupa kojega su Plemići osvojili pobijedivši Borac, a sezonu je završio blizu novog double-doublea (16 golova i 9 asistencija).

    Mario je taktički zahvalan igrač jer može igrati više pozicija, a radilica je i u obrani što ne viđamo često od krilnih igrača. Naravno da ima i mana, jer da nema sigurno ga ne bi gledali u Mostaru. Zna imati crnih rupa, što se posebno vidjelo u prvih nekoliko mjeseci po povratku u Zrinjski kada se ponekad činilo kao da nikada nije igrao s tadašnjim suigračima, da bi potom eksplodirao u drugom dijelu sezone, a zbog driblinga viška često sebi zna nepotrebno stvoriti probleme u završnici.

    Od njegovog dolaska u klub, svaki prijelazni rok se spominjao mogući transfer. Ove zime je prvi put bilo zatišje jer su oči uprte u Nardina Mulahusejnovića i još neke igrače, da bi upravo Ćuže iznenada napustio Zrinjski. Stigla je ponuda iz Južne Koreje, točnije Gangwona za koji je igrao i kapetan Nemanja Bilbija, a ona je očito bila prihvatljiva i igraču i klubu.

    Zrinjski nikada ne objavljuje koliko su zaradili na prodaji svojih igrača i uvijek smo osuđeni na insajderske informacije i nagađanja, a one ovaj put kažu da su Mostarci prodajom Ćuže zaradili 300 000 eura. Ako je istina, složit ćete se i da nije neka cifra s obzirom na to da je riječ o jednom od najvažnijih igrača kluba, da je u pitanju Južna Koreja, da je igračeva procijenjena vrijednost 800 000 eura, te da ima još dvije i pol godine ugovora. Velika je mogućnost i da se igraču izašlo u susret, s čim nemam problem jer je itekako zaslužio.

    Koliki je trag u Mostaru ostavio za samo dvije i pol sezone govori i podatak da je postao sedmi strijelac u povijesti Zrinjskog – 116 utakmica, 31 gol i 21 asistencija. Proživio je s klubom neke od najtežih trenutaka (Slovan Bratislava), da bi potom kao jedan od glavnih likova sudjelovao u stvaranju nekih od najljepših trenutaka u Plemićkoj povijesti.

    Iako je već dugo prisutan u nogometnoj javnosti, Ćuže ima samo 25 godina. Ponudu iz Južne Koreje je očito vidio kao priliku da se financijski osigura, a ako se nekada poželi vratiti u Mostar, dočekat ćemo ga raširenih ruku. Bilo je sjajnih i onih nešto manje sjajnih zajedničkih trenutaka, ali mu nijedan navijač neće zaboraviti Zenicu 17. svibnja 2023.

    Kao što sam naslov kaže: Mario, hvala ti.

    Foto: HŠK Zrinjski Mostar

    Koliko je teško prodati igrača iz PL BiH i zašto Zrinjski ne može napraviti dobar izlazni transfer

    Mario Ćuže napustit će redove najuspješnijeg nogometnog kluba u BiH i uskoro će postati igrač korejskog Gangwona. U iščekivanju službene potvrde transfera izgledno je kako ukupna visina transfera neće biti veća od procijenjene vrijednosti Marija Ćuže (prema Transfermarktu oko 800.000 eura). Ako su naše informacije točne to će biti još jedan razočaravajući transfer za dobar dio navijača Zrinjskog koji se zadnjih godina pitaju kako najuspješniji nogometni kolektiv u Bosni i Hercegovini ne može napraviti jak izlazni transfer.

    No, vratimo se prije na trenutačne okolnosti. Konkretno, Zrinjski prodaje Ćužu na zimskoj pauzi u trenutku u kojem se bori za prvaka države i potencijalni izlazak u Ligu prvaka koja gotovo po pravilu donosi i europsku jesen odnosno grupnu fazu nekog europskog natjecanja. Bez obzira na spekulacije o Ćužinoj plaći, za očekivati bi bilo da transfer u ovom trenutku, pogotovo kad se radi o (po)najboljem igraču zadovoljava i klub i igrača. No, kako stvari stoje, odšteta će biti daleko od rekordne, a u slučaju nekog preokreta i da bude rekordna, neće premašiti iznos od milijun eura.

    Dotad, probat ćemo se dotaknuti dijela transfer politike pod kategorijom izlazni transfer i odšteta plaćenih klubu. Izuzmemo li naknade za treniranje gdje je Zrinjski dobro profitirao kod transfera Luke Modrića (i eventualno će kod Petra Sučića) dolazimo do brojke od 16 izlaznih transfera u posljednjih 20 godina (ako je vjerovati Transfermarktu). To znači da je klub s plaćenom odštetom napustilo 16 igrača. Najmanja odšteta plaćena je za Velibora Đurića, 35 tisuća eura, a najveća za Stipu Radića, 550 tisuća eura (dio transfera pripao i nizozemskoj Fortuni) i Ivana Bašića (prešao u ruski Orenburg). Ta dva transfera nisu u najvećih deset u BiH. Zrinjski je sveukupno od izlaznih transfera uprihodio skromnih 3.710.000 eura. To je manje nego što je zaradio u jednoj europskoj sezoni kad je igrao grupnu fazu konferencijske lige. Pogledamo li relaciju jasno dolazimo do zaključka da je Zrinjskom puno važnije biti prvak i izboriti neko grupno natjecanje nego li prodati neke od najvrijednijih eksponata.

    Kakogod, dosad se pokazalo da uspjesi Zrinjskog i vrlo dobro dobre prezentacije na europskoj sceni možda nisu dovoljan argument za unosniju prodaju najboljih igrača. Zrinjski to, bar do sad, nije znao kapitalizirati. S druge strane, postoji i nekoliko otežavajućih okolnosti. Možda i najveća od njih je Premijer liga BiH i njezina (ne)kvaliteta i neatraktivnost. Iako su Zrinjski i Borac napravili dobre rezultate, liga se u europskim okvirima i dalje smatra neuglednom, lošom, neatraktivnom i s lošom infrastrukturom. Odmaže i to što je bh. reprezentacija loša, a igrači iz PL BiH i ne dobivaju priliku u istoj. Sjetimo se samo slučaja Nemanje Bilbije. Liga nije pretjerano zanimljiva ni managerima i agencijama, tek nekoliko ozbiljnih i s reputacijom radi s igračima iz ove lige. Nažalost, uglavnom se radi o managerima s malo ili nimalo veza u europskim i svjetskim okvirima.

    Ne treba biti pretjerano upućen u nogomet da se zaključi da manageri i agencije danas “vedre i oblače” u nogometnom svijetu. Iz našeg iskustva razgovora s nogometnim managerima iz regije svi ističu da je igrača iz “naše lige” teško prodati, ali ne i nemoguće. Izuzmemo li ovih par transfera u Tursku, koji su u najmanju ruku “sumnjivi” ipak je zabilježeno nekoliko jačih transfera. I to dok je liga uživala daleko manju reputaciju nego danas. To ostavlja prostor da su unosnije (za naše okvire) prodaje ipak moguće. No, kako je jako teško doći do bilo kakvih informacija unutar kluba, tako ni nemamo informacije o tome surađuje li Zrinjski direktno s nekim managerom ili agencijom (ili više njih).

    Uz Ćužu koji napušta klub, dva najvrjednija eksponata u Zrinjskom su trenutačno Nardin Mulahusejnović i Marko Marić (ako produži ugovor), a nastave li u istom ritmu svoju tržišnu vrijednost bi uskoro mogli povećati i Fran Topić, Stef Surdanović i Marijan Ćavar. Može li Zrinjski zaraditi na nekom od njih i napraviti pravi izlazni transfer pitanje je koje sebi navijači postavljaju već duže vremena (u nekim prethodnim slučajevima s drugim igračima isto)? U isto vrijeme, ne možemo se oteti dojmu da je igranje europskih natjecanja i dalje glavni preduvjet za dobru prodaju.

    S obzirom na to da je u Zrinjskom svakog ljeta i zime poprilično prometno i da se ugovori potpisuju i raskidaju svako šest mjeseci teško je vidjeti obrise neke smislene transfer i financijske politike kluba. U protekle tri sezone Zrinjski je raskinuo ugovor s više od 20 igrača, a s nekim i nakon samo tri mjeseca od potpisa ugovora. Zrinjski je samo u ovom roku (sporazumno) raskinuo ili teži raskinuti s četvoricom igrača koje je doveo prošlo ljeto (Mlinar, Posavec, Rušević, Čamber). Odgovornost vodstva kluba je kreiranje jasne vizije i u pogledu dolaznih i odlaznih transfera. Izostanak pravog transfera zadnjih par sezona (kada je Zrinjski podigao ljestvicu više) dio je odgovornosti uprave. Kapitalizirati uspjehe kroz izlazne transfere jedan je od ciljeva svakog kluba, pogotovo kluba koji egzistira u financijski slabijim državama.

    Za kraj se vratimo Mariju Ćuži. Je li Ćužina prodaja dobar potez i hoće li Zrinjski na njegovo mjesto dovesti nekog igrača ostaje nam tek da vidimo. Procjenu prodaje kao i efekt iste moći ćemo procijeniti tijekom ili na kraju ove polusezone. Mario Ćuže je za Zrinjski zabio važne golove, iako mu je forma oscilirala bio je daleko najbolje krilo kluba i u zimskom prijelaznom roku neće biti lako pronaći igrača koji može nadomjestiti njegove igre. Navijači su zbog toga s pravom zabrinuti.

    Pitanje iz naslova možda nije odgovoreno ovim tekstom, ali poziva nas na jednu širu raspravu u kojoj bi se trebalo početi ozbiljnije i sustavnije pristupati tom problemu.

    Isto tako, bez obzira kako ova transfer saga završila navijači Plemića s pravom se pitaju kad će Zrinjski napokon napokon ozbiljno unovčiti svoje igrače i do kad će Zrinjski svaki prijelazni rok potpisivati s nekoliko igrača pa raskidati s istim, a u isto vrijeme prodavati svoje najbolje igrače za “nogometnu siću”.

    Mariju Ćuži se možda može puno toga i prigovoriti, ali on je jedan od igrača koji je u klubu pošteno zarađivao “koru kruha” ma koliko ta kora bila debela. Scenu proslave njegovog gola s finala Kupa ni jedan navijač nikad neće zaboraviti. Sretno Mario.

    Foto:: Fotografija vlasništvo KN "Ultras Zrinjski" Mostar

    KN “Ultras Zrinjski” Mostar : Oduvijek smo ista krvna grupa

    Siječanj bez obzira na nogometnu zimsku stanku, ipak označava početak navijačkih aktivnosti u Mostaru. Tako su najvatreniji navijači Zrinjskog već početkom 2025. godine u suradnji s Transfuzijskim centrom SKB Mostar organizirali redovitu akciju darivanja krvi, a sada pozivaju sav Plemićki puk na malonogometni turnir humanitarnog karaktera koji će se održati u subotu, 25.01.2025. godine s početkom u 18:00 u “Sportskoj dvorani Bijeli Brijeg”. Radi se o trećem humanitarnom malonogometnom turniru u organizaciji KN “Ultras Zrinjski” Mostar, a sav prihod od prodanih ulaznica i pića ide u humanitarne svrhe, odnosno pomoć našim sugrađanima u potrebi.

    U sklopu turnira nastupit će: Klub navijača “Ultras Zrinjski” Mostar, ekipa veterana HŠK Zrinjski Mostar, malonogometna ekipa Krešimir Keta Bandić te momčad HFC Zrinjski. Vrijedi napomenuti kako će snage odmjeriti i najmlađi uzrasti iz mostarskih škola nogometa, a to su škole nogometa HŠK Zrinjski, HFC Zrinjski, HNK Branitelj i Tiki-Taka.

    Cijena ulaznice iznosi 5 KM, a ulaznice su u prodaji od danas u prostorijama Kluba navijača, Ultras pubu na Smrčenjacima i UZM Shopu.

    Prilika je ovo da se kroz druženje navijača Zrinjskog svih generacija ponovno u svijet pošalje najljepša poruka ujedinjenosti i brige za one kojima je pomoć najpotrebnija. Neizostavan dio ultras supkulture jest društveni aktivizam. Mostarski Ultrasi ponovno pokazuju da djeluju čistog srca i iskrenih motiva, upoznati s pojmom solidarnosti, a najviše svjesni kako nekada „malo“ zapravo znači puno!

    Portal Zrinja.com priključuje se pozivu na predstojeći humanitarni malonogometni turnir te svoje čitatelje podsjeća kako je u tijeku učlanjivanje , u KN „Ultras Zrinjski“ Mostar. Pristupnice za učlanjenje možete popuniti online putem linka: https://www.ultras-zrinjski.net/kontakt/ ili osobno u Klubu navijača i UZM Shopu.

    Titule slavili smo skupa, oduvijek smo ista krvna grupa!