WhatsApp Image 2025-06-07 at 20.51.45

HŠK Zrinjski: Ususret rješavanju igračke križaljke

Iako aktualna sezona još nije ni službeno završila, u Zrinjskom se već ubrzano razmišlja o kvalifikacijama za najjače europsko klupsko natjecanje. Financijska sredstva koja se ondje “vrte” svakako su dovoljan mamac da se ozbiljno pristupi planiranju i slaganju momčadi za izazove koji slijede.

U nastavku donosimo analizu trenutnog kadra i eventualne opcije u prijelaznom roku koji slijedi.

Najbolji vratarski tandem domaćeg prvenstva

Sezonu je na golu započeo Marko Marić, koji je zadržao visoku razinu forme iz prethodne sezone i “zacementirao” svoju poziciju. Međutim, sredinom sezone, u trenucima kada su se vodile najžešće borbe za naslov prvaka, struka je iznenadila sve navijače odlukom da Goran Karačić postane nova “jedinica”. Ubrzo se doznalo kako Marić nije postigao dogovor s upravom oko produljenja ugovora, što je bio ključni razlog za promjenu na golu. Iako je većinsko mišljenje navijača bilo kako klub nije bio fer prema Mariću, koji je svojim sigurnim obranama ulijevao povjerenje cijeloj momčadi. No, to nije poremetilo Karačića. Naprotiv, odličnim obranama do kraja sezone pokazao je da se na njega ozbiljno može računati i u budućnosti. Iako mu se opravdano spočitava nesigurnost kod igre nogom, s obzirom na to da ima ugovor do ljeta 2026. godine, teško je očekivati da će mu pozicija biti ozbiljnije ugrožena u idućoj sezoni. Što se tiče ostalih vratarskih opcija, pod ugovorom je i mladi Anis Sefo, koji od iduće sezone više neće spadati u kategoriju zaštićenog godišta, a dosad nije bio u ozbiljnijim planovima prve momčadi. Tu je i Luka Pršlja, koji nije uspio uhvatiti kontinuitet nastupa tijekom posudbe u GOŠK-u. Ipak, najzanimljivije ime u ovom kontekstu je mladi Arman Šutković, vratar koji je ove sezone briljirao u dresu Tomislava u Prvoj ligi FBiH, gdje je proglašen najboljim vratarom lige. Iako se ta liga ne smatra osobito jakom, Šutković će zasigurno biti pod posebnim povećalom tijekom priprema. Ne treba isključiti ni mogućnost dovođenja iskusnog vratara koji bi bio pouzdana zamjena s klupe, kao što je to u prethodnim sezonama bio Soldo.

Spoj iskustva i mladosti

Iako je obrambena linija Zrinjskog tijekom ove turbulentne sezone bila suočena s brojnim ozljedama i čestim rošadama, uspjela je iznijeti velik teret i često bila oslonac momčadi u trenucima kada “prema naprijed” nije išlo najbolje. Hrvoje Barišić, igrač od kojeg počinje gotovo svaki napad Zrinjskog, ima važeći ugovor još godinu dana. Iako su ga ozljede ove sezone malo “nagrizle” te je propustio značajan broj utakmica (što se poklopilo s najslabijim izdanjima momčadi, op. a.), svejedno je uvršten u idealnu postavu sezone – tzv. “kristalnih 11″.  Unatoč svemu, nema sumnje da će i u nadolazećoj sezoni ostati važna karika kluba. Slobodan Jakovljević već godinama s Barišićem čini neizostavan stoperski tandem. No, ovo je prva sezona u kojoj je gotovo neprekidno imao probleme s ozljedama. Često je, unatoč velikim bolovima, odigrao utakmice i pokazao zašto je i dalje “karta” na koju trener Mario Ivanković može odigrati. Njegov profesionalni pristup, kako na terenu tako i izvan njega, svakako će biti dodatna vrijednost u razmatranju njegovog statusa iduće sezone. Ipak, realno je očekivati manju minutažu. Toni Šunjić, najiskusniji od navedenog trojca, može se pohvaliti i najimpresivnijim životopisom – bivši je reprezentativac s bogatim iskustvom. Iako je i on u drugom dijelu sezone odsutan zbog ozljede, skupio je solidan broj nastupa. Trenutačno se, prema dostupnim informacijama, vode pregovori o njegovom statusu u klubu. Ne bi bilo iznenađenje da Šunjića više ne vidimo u dresu Zrinjskog, ali bi ga svakako bilo lijepo zadržati u klupskim strukturama, gdje njegovo iskustvo može biti dragocjeno.

Alternativa i budućnost

Ilija Mašiċ, koji je stigao nakon slabe epizode u HNL-u, vrlo brzo se uklopio i pružio nekoliko zapaženih partija, osobito na početku prvenstva. Radi se o stoperu kojeg krasi mirna pas igra, a s obzirom na to da ima važeći ugovor, zasigurno će i iduće sezone konkurirati za ozbiljnu minutažu. Konačno, posebno treba istaknuti Duju Dujmovića, možda i najveće pozitivno iznenađenje među braničima ove sezone. Ljevonogi stoper stigao je gotovo kao tkz. “no name” igrač iz Šibenika, gdje unatoč slaboj konkurenciji nije imao značajniju ulogu. Međutim, priliku je iskoristio kada je zbog ozljeda i rotacija morao uskočiti. Iako mu prilagodba nije bila lagana, s vremenom je pokazao tehničku dotjeranost i dobre fizičke kapacitete koji objašnjavaju zašto mu je Rijeka ranije dala ugovor te zašto je bio dio “kockastih” u mlađim kategorijama. Budući da je rođen 2003. godine, klub bi na njemu mogao i zaraditi i bit će ga zanimljivo pratiti u sljedećoj sezoni.  Na kraju vrijedi spomenuti mladog Davida Karačića koji je već participirao u službenim utakmicama i upravo bi on mogao biti U21 alternativa.

Bočne pozicije Zrinjskog: Stabilna desna, upitna lijeva strana

Odlaskom Josipa Ćorluke, desna strana obrane Zrinjskog ostala je svedena na samo jedno ime – Kerima Memiju. Iako je godinama bio u sjeni jednog od najstandardnijih i najpouzdanijih igrača kluba, “Memo” je u proljetnom dijelu sezone, konačno igrajući na svojoj prirodnoj poziciji, pokazao da se na njega ozbiljno može računati. Dodatni optimizam na desnoj strani donosi povratak Matea Sušića, igrača s impresivnom inozemnom karijerom koji je prve seniorske korake napravio upravo u dresu Zrinjskog. Sušićev povratak ne samo da donosi širinu kadra, već i iskustvo koje može biti ključno u zahtjevnoj europskoj sezoni koja slijedi. Sa Sušićem i Memijom na raspolaganju, čini se da za Zrinjski na desnom beku “nema zime”.

S druge strane, lijeva bočna pozicija otvara ozbiljna pitanja. U slučaju sada već izvjesnog odlaska Marija Tičinovića, jedini prirodni lijevi bek ostaje Petar Mamić, koji je u završnici sezone ostavio jako dobar dojam. Njegovi precizni centaršutevi i energija su bili na visokom nivou, a lijepo je bilo napokon vidjeti prirodnog ljevaka na toj poziciji. Međutim, prema podacima preuzetim s Transfermarkta, Mamiću ugovor s klubom istječe 31. svibnja, što znači da bi  uskoro Zrinjski mogao ostati bez ijednog lijevog beka pod ugovorom. Upravo zato, ova pozicija se nameće kao prioritet za pojačanje, bez obzira na to hoće li Mamić produžiti suradnju s klubom ili ne. Vrijedi spomenuti i Bornu Filipovića, mladog igrača iz šampionske U19 generacije, koji je već dobio prve seniorske minute. Premda je u juniorskom pogonu često imao nešto ofenzivniju ulogu, najbolje se snalazi upravo na lijevom beku, što bi mu moglo otvoriti vrata značajnije uloge u narednoj sezoni – osobito ako se napokon ukaže prilika za “homegrown” rješenjem.

U veznom redu je Zrinjski imao možda i najmanje turbulencija, okosnicu je činilo tek par igrača igrača koji su se relativno ravnomjerno smjenjivali. Iako u pocetku sezone nije najbolje kotirao, Igor Savić je u proljetnom dijelu definitivno zauzeo mjesto i maestralnim partijama ulijevao sigurnost momčadi. Gotovo se u pravilu spuštao u „trojku“ kod iznošenja lopte, a duel i skok igra su nešto čime je dominirao u ključnim utakmicama ove sezone. Savić ima važeći ugovor i trebao bi biti važan kotačić u napadu na europsku jesen u Mostaru. Stefano Surdanović je kao velika nepoznanica stigao ljetos, mahom igrajući drugoligaški nogomet u Austriji. Iza njega je fantastična sezona, uvršten je u idealnu postavu prvenstva pa iako će sigurno biti upita za još uvijek relativno mladog igrača, on je netko za koga se nadamo da će biti dijelom ekipe u sezoni koja slijedi. Marijan Ćavar je uz puno pompe dres Širokog Brijega zamijenio dresom Zrinjskog u ljetnom prijelaznom roku, iako je bio dio udarnih 11, ipak ostaje dojam da je zbog raznih okolnosti ostao pomalo i dužan navijačima. Budući da je i sam trener Ivanković inzistirao na njegovom dovođenju, vjerujemo da će za njega biti mjesta i da će izvući nešto magije iz svog šešira u mjesecima koji su pred nama. Jedan od najvećih dobitnika proljetnog dijela prvenstva je definitivno Antonio Ivančić, igrač koji je pobjedonosnim pogotkom u Posušju bio možda i najveći “krivac” za devetu titulu. Jedan od onih koji ne privlači svjetla reflektora, uvijek besprijekorno spreman, u svojoj trećoj sezoni u dresu s lentom se okitio i trofejom navijača i svakako je vrlo bitno što je njegov ugovor produžen na još dvije godine. Za kraj treba spomenuti Tarika Ramića, koji nije dao velik obol u ovoj sezoni, a budući da dogodine ne spada u “zaštićeno” godište, predstoji vidjeti hoće li ostati dio svlačionice i u sezoni koja slijedi. Dojma smo da je na pozicijama u sredini terena Zrinjski također vrlo kvalitetno ispunjen, ukoliko ne bude izlaznih transfera velike promjene nisu nužne, iako je uvijek dobro dovesti nekog tko bi dodatno zaoštrio jaku konkurenciju.

Krilne pozicije Zrinjskog su možda i mjesto na kojem se najviše mučilo kroz tekuću sezonu. Odlazak Marija Čuže zabrinuo je navijače i definitivno bio veliki udarac za uvijek visoke ambicije Plemića. Međutim, Karlo Abramović i Jakov Pranjić, iako igrači iz nižeg ranga natjecanja hrvatskog nogometa, bez iskustva igranja u najvišem rangu, pokazali su da se na njih može ozbiljno računati i s nekoliko golova dali su veliki doprinos ekipi u pohodu na novi naslov prvaka države. Uvijek je lijepo vidjeti „gladne“ momke željne etabliranja na ozbiljnijoj sceni pa je tako Abramović lepršavošću i igrom „1 na 1“ dokazao da se na njega može ozbiljnije računati na lijevom krilu, dok je Pranjić vrlo ozbiljno odradio svoje zadaće, pokazavši da šutom s distance može ugroziti protivnike, a vrijedi istaknuti kako se radi o dinamičnom igraču koji može pokriti i poziciju ‘desetke’.  Na desnom krilu igrač s najboljim učinkom i konstantna prijetnja po gol protivnika definitivno je bio Fran Topić, nažalost njegova posudba ističe, a prema dostupnim informacijama, navodno je on svoje za Zrinjski već odigrao. Bit će teško nadomjestiti igrača takvog napadačkog arsenala koji je ujedno bio i igrač zaštićenog godišta. Matija Malekinušić ima važeći ugovor i za sljedeću sezonu, a budući da je minute većinom dobivao na kapaljku ne bi iznenadio ni razlaz s ovim brzim krilnim napadačem koji je već lagano zaslužio i epitet “vojnika kluba”. Alen Jurilj je također u sličnoj situaciji, budući da minutažu gotovo i nije imao, bilo bi iznenađenje kad bi ga i u nastavku gledali u dresu s lentom, iako je u prethodnim sezonama pokazao da njegov brod može solidno ploviti premijerligaškim morima. Krila su definitivno pozicija na kojoj ćemo pretrpjeti neke promjene, bit će teško na tržištu naći igrača koji će moći prebaciti Topićeve brojke, a pritom je i jedini ljevonogi igrač u rotaciji. Ipak, budući da nas očekuju veliki izazovi i potencijalno velika zarada, klub bi mogao posegnuti malo dublje u džep i pronaći neko rješenje. Već smo se mnogo puta uvjerili da novac plaćen za igrača i nije uvijek u korelaciji sa igračevim doprinosom na terenu, tako da ne bi iznenadilo kad bi se posegnulo i s rješenjima iz već provjerene “prve NL“.

I za kraj nam ostaju četiri napadačke opcije, a nakon oporavka od teške ozljede u proljetnom dijelu se na velika vrata vratio kapetan Nemanja Bilbija. Trošiti riječi za najboljeg igrača u povijesti lige bilo bi uzaludno i nedovoljno za opisati njegov utjecaj na terenu. Njegov povratak je definitivno bio u korelaciji s boljim igrama Zrinjskog na proljeće i to je igrač koji će još mnogo puta razveseliti sve kojima je Zrinjski u srcu. Nardin Mulahusejnović je u jednom dijelu sezone bio legitiman kandidat za najboljeg strijelca lige, korpulentni napadač koji ima mnoge kvalitetne karakteristike koje nisu prošle ispod radara ni klubovima u boljim ligama. Glupost na Pecari ga je koštala crvenog kartona što je moglo i biti trenutak koji će odrediti čitav tijek sezone. Još uvijek je relativno mlad i ima prostora za napredak, tip je napadača kakav se uvijek traži i ne bi iznenadilo da se otisne u neku jaču ligu. Tomislav Kíš je još jednom pokazao o kakvom se napadaču radi, njegov osjećaj za igru je definitivno nesvakidašnji i to je igrač zbog kojeg se plaća ulaznica. Gotovo uvijek teži atraktivnosti, što se katkad i kosi sa zahtjevima modernog nogometa, ali sve dok je efikasan nema razloga za brigu. Njegov gol u Vrapčićima će se vjerojatno prepričavati po mostarskim kafanama i za desetke godina. S važećim ugovorom do ljeta 2026. godine ne bi trebao biti sporan njegov ostanak. I posljednja opcija u napadu je mladi Toni Majić, koji je ove sezone minute uglavnom dobivao na kapaljku. U svakom njegovom dodiru se vidi klasa i u malo minuta što je skupio pokazao je visoku efikasnost. Iako se vidi da ga još uvijek muče “dječje mušice”, njegova minutaža bi se mogla ozbiljno podignuti u sljedećoj sezoni. Kad se podvuče crta ni na napadačkim opcijama Zrinjski nema previše razloga za brigu. Ukoliko Nardin ode, vjerujemo da će klub reagirati.

Zrinjski definitivno ima solidnu igračku kralježnicu i ukoliko ne bude nenadanih odlazaka igrača koji su činili okosnicu momčadi, nema potrebe za većim promjenama tijekom ljeta, no sa sigurnošću možemo tvrditi kako nam slijede neke preinake – prvenstveno na bočnim pozicijama. Uz malo sreće s kuglicama, nadamo se da će se grupna faza nekog europskog natjecanja ponovno igrati pod Bijelim Brijegom.

Screenshot 2025-05-22 at 13-05-36 Create online photo collages - PhotoCollage.com

Mateo Sušić trebao bi biti prvo pojačanje Zrinjskog u novoj sezoni

Plemići se večeras u Zenici bore za trofej Superkupa Bosne i Hercegovine, a već za vikend ih očekuje susret u kojem bi trebali potvrditi novu titulu prvaka Bosne i Hercegovine. U isto vrijeme, čini se da uprava kluba već radi na igračkoj križaljci za sljedeću sezonu – sezonu u kojoj će Plemići ponovno igrati u Ligi prvaka.

Zrinjski je na zimu ostao bez Josipa Ćorluke, odličnog desnog beka koji je u prethodnim sezonama bio jedan od najstandardnijih i najboljih igrača kluba. Njegovu poziciju je u proljetnom dijelu prvenstva pokrio Kerim Memija te je bio praktički jedini igrač u ekipi kojem je to prirodna pozicija.

U taboru Plemića jasno su podvukli da je to pozicija na kojoj će se tražiti nova rješenja, a izgleda da je jedno od rješenja i povratak igrača koji je na samom početku svoje karijere pokazao da se radi o igraču koji bi mogao napraviti lijepu karijeru.

Prema izvorima bliskim klubu Zrinjski će u sljedeću sezonu ući jači za Matea Sušića. Nakon 15 godina, Sušić će ponovno obući dres kluba u kojem se nogometno afirmirao, a put ga je nakon Zrinjskog vodio u Istru, Cottbus, Cluj, Sheriff, Apoel. Nakon što je u sezoni 08/09 sa Zrinjskim podigao svoj prvi trofej, Sušić je u karijeri još 14 puta podizao trofeje, od čega se svakako izdvajaju tri titule prvaka Rumunjske sa Clujom, četiri titule prvaka sa Sheriffom u Moldaviji te trofej namijenjen prvaku u Cipru.

Sušić iza sebe ima dobru sezonu u APOEL-u gdje je bio standardan na poziciji desnog braniča. Upisao je 39 nastupa, bio je standardan u europskim natjecanjima te je zabio jedan pogodak uz dvije asistencije.

Iako će u studenom napuniti 35 godina, Sušić će sigurno zaoštriti konkurenciju na desnom beku. Radi se o iskusnom igraču, bivšem reprezentativcu i velikom profesionalcu koji zna osvajati trofeje. Igrač je to i koji razumije gdje dolazi i koja su očekivanja pred njim i izgledno je da će njegovim dolaskom trener Ivanković imati brigu manje na toj poziciji.

Foto: HŠK Zrinjski Mostar / Facebook

Zrinjski saznao sve moguće protivnike u prvom pretkolu kvalifikacija za Ligu prvaka

Pobjedom protiv Posušja i porazom Borca kod Radnika, Zrinjski je jednom rukom već podigao trofrj namijenjen prvaku BiH. Deveta titula znači i novi start u Ligi prvaka.

Mostarski Zrinjski večeras je saznao i potencijalne protivnike u prvom pretkolu kvalifikacija za UEFA Ligu prvaka, u koje se vraća nakon jednogodišnje stanke. Zahvaljujući klupskom koeficijentu od 10.000, Plemići će, kao i u ljeto 2023. godine, ponovno biti svrstani među nositelje.

Ždrijeb parova zakazan je za 17. lipnja, dok su prvi susreti na rasporedu 8. i 9. srpnja. Uzvratne utakmice igrat će se tjedan dana kasnije, 15. i 16. srpnja.

Mogući protivnici Zrinjskog u prvom kolu kvalifikacija za Ligu prvaka:

– Inter Club d’Escaldes (Andora)

– Shkendija (Sjeverna Makedonija)

– Levadia Talin (Estonija)

– Dinamo Minsk (Bjelorusija)

– Hamrun (Malta)

– Kairat Almaty (Kazahstan)

– Milsami Orhei (Moldavija)

– Noah (Armenija)

– Differdange (Luksemburg)

– Iberia (Gruzija)

– Vikingur (Farski Otoci)

– Shelbourne (Irska)

– Egnatia (Albanija)

– Virtus (San Marino)

Screenshot_22-3-2025_152614_www.photocollage.com (1)

Koliko ste licemjerni od nula do ‘objektivni bošnjački mediji’?

Da je karma k**va dobro znamo, ali da će se lažna medijska objektivnost obiti bošnjačkim medijima od glavu (po tko zna koji put) tako brzo – e pa to nismo očekivali!

Prije svega čestitamo izabranoj selekciji Bosne i Hercegovine pobjedu u Rumunjskoj, a posebne čestitke šaljemo dvojici bivših igrača Zrinjskog – Ivanu Bašiću i Nikoli Vasilju. Upravo je potonji najzaslužniji za pobjedu izabrane vrste Bosne i Hercegovine u Rumunjskoj. No, razlog pisanja ovog članka, bit ćemo iskreni, nije pobjeda BiH reprezentacije – nego jedan trenutak iz tog susreta.

Sve podsjetilo na Mostar

Naime, u 53. minuti susreta u Bukureštu dogodila se sporna situacija kada je u kaznenom prostoru BiH Benjamin Tahirović igrao rukom. Sudac Danny Makkelie je najprije to vidio igranje kao rukom izvan kaznenog prostora te je dosudio prekid za Rumunjsku. Ubrzo je uslijedio poziv iz VAR sobe i Makkelie je pred malim ekranom provjeravao potencijalni kazneni udarac.

Nakon pregleda VAR snimke pokazao je da od penala nema ništa smatrajući kako Tahirović nije namjerno igrao rukom nego mu je lopta pala na ruku.

Sve je podsjetilo na susret HŠK Zrinjski i FK Velež. Način na koji je lopta pogodila u ruku Tahirovića podsjetila je na ruku Nemanje Bilbije. Može se komotno reći da je situacija doslovno preslikana. U tom kako su ga tada “objektivni bošnjački mediji okarakterizirali” spornom momentu, sudac Frano Jelić je pokazivao kako je Nemanji Bilbiji lopta nenamjerno pala na ruku i da od prekida tada nema ništa. Bošnjački mediji tada nisu gledali na istu situaciju kao sinoć.

Nisu se tada bošnjački mediji ni sjetili pozvati nekog “neutralnijeg” arbitra da objasni situaciju. No, sinoć su brže bolje citirali rumunjskog sudca Adriana Porumboiua. Kako i sami navode, bivši rumunjski međunarodni arbitar objasnio je da je nizozemski sudac ispravno postupio kada je odlučio da ne dosudi kazneni udarac.

“Ta odredba je vrlo jasna za nenamjerno igranje rukom, koje se ne sankcionira. S moje tačke gledišta, nema govora o prekršaju, igrač nije imao namjeru igrati rukom. Gleda u stranu, lopta mu padne na ruku, ne učini ništa osim što se okrene i lopta mu pada na ruku. On je to ispravno procijenio”, rekao je Porumboiu o odluci suca da ne pokaže na bijelu točku.

I tu sva priča za njih završava. Za njih, ali ne i za nas.

Sijatelji mržnje i licemjeri

Zato ćemo se još jednom kratko vratit ni nepunih mjesec dana unazad na susret mostarskog Zrinjskog i FK Velež. Igranje rukom Nemanje Bilbije i odluka Frane Jelića okarakterizirani su kao lakrdija i krađa neviđenih razmjera.

Bošnjački ili bh. mediji (kako oni sebi vole tepati) i neki akteri iz njihovog društvenog života tada su još jednom pokazali ne samo da nemaju objektivnost nego i da nemaju mjeru. Pored sramotnih naslova i natpisa, Nemanji Bilbiji vadile su se neke izmišljene stvari iz prošlosti, a sudac Jelić je prošao još i gore. Osim suspenzije do kraja sezone doživio je toliko uvreda i polu-otvorenih poziva na linč da se svaki normalan čovjek još jednom zapitao gdje to živimo i s kim se trudimo dijeliti životni prostor. Je li mržnja njihova pokretačka snaga ili ih vlastita nemoć tjera na širenje laži pitanje je za neke druge i dublje priče koje nemaju veze sa zelenim travnjacima.

No eto, život se još jednom našalio s idiotima. I kako onda ne voljeti te licemjerne medije i njihov medijski polusvijet koji vole citirati. Nije trebalo dugo čekati, pa su samo mjesec dana kasnije još jednom potvrdili da za njih objektivnost ne postoji. Još su jednom potvrdili i da je dvoličnost dio njihovog habitusa i da samo za njih vrijede posebna pravila.

Prema njihovim pravilima Frano Jelić izveo je tada lakrdiju, ali je nizozemski sudac jedan od najboljih europskih sudaca. Odluka Frane Jelića nije bila opravdana, a za opravdanje odluke nizozemskog sudca dovoljan je jedan jedini citat nekog rumunjskog djelitelja pravde. Nemanja Bilbija je optuženik, a Tahirović je samo nogometaš kojem je lopta nehotično pala na ruku. Mogli bi tako do u nedogled. Ali to nije poanta. Poanta je da je objektivnost tih kvazi-medija tek samo puka fraza i da je licemjerstvo mjera svih njihovih stvari i stavova.

Očekivati od tih istih medija da pokažu respekt prema najtrofejnijem nogometnom kolektivu u Bosni i Hercegovini, prema Zrinjskom, očito je previše, ali bi zato, ako bar drže do nogometa u državi, čelni ljudi saveza trebali vratiti Franu Jelića na nogometne terene i tako indirektno potvrditi da je pobjeda Plemića bila čista kao suza. Forme radi.

Neće to puno značiti, ali ostavit će negdje upaljenu iskru da sve u ovoj zemlji, na zelenim travnjacima i dalje vrijede neka poštena pravila i da nije sve izgubljeno, koliko se god činilo da jeste.

Foto: HŠK Zrinjski MOstar

x+Z = 9

Godinu dana nakon što su jedno drugom bili partner na otvaranju  proljetnog dijela sezone, Zrinjski i Željezničar će ponovno ruku pod ruku zakoračiti u proljeće.

Ovaj put uloge su nešto drugačije, Zrinjski je domaćin Željezničaru, a lovina Borcu (i Sarajevu), dok gosti s Grbavice, lišeni neočekivane lanjske neizvjesnosti oko ostanka u ligi, s četvrtog mjesta gledaju prema Europi.

Jedno je, pak, ostalo isto, a to je rezultatski imperativ pod kojim su Plemići navikli igrati posljednjih nekoliko sezona.

Sjetit ćemo se kako je prošlogodišnji kiks (remi 0:0) protiv Željezničara momentalno za posljedicu imao odvajanje Borca na, kasnije će se ispostaviti, umalo dostižnih +9.

Ove godine Zrinjski ima priliku svojim pratiteljima uzvratiti skoro istom mjerom, posebice uzimajući u obzir kako direktni konkurenti Borac i Sarajevo igraju međusobno (onda kada ekipa iz Banja Luke bude dovoljno odmorna i svježa da se posveti obavezama u domaćem prvenstvu).

Tiho, tiho, proteče prelazni rok

Moglo bi se reći da su svi oni simpatizeri Zrinjskog koji su očekivali neko, nekoć prespektivno HNL ime u ranim tridesetima, ostali praznih ruku.

No, izgleda da se Zrinjski ponovno okrenuo onoj “Jakirovićevskoj” formuli koja je tada donijela revoluciju igrama i rezultatu.

Dvojac iz Jaruna (Pranjić i Abramović), Dinamov mladić iz Gorice (Majić), te riječki eksponat na prinudnom radu u Šibeniku (Dujmović) kvartet je koji bi trebao donijeti dodatnu kvalitetu ekipi.

Mahom se radi o mladim igračima, željnim dokazivanja, koji tek trebaju izgraditi svoje ime na nogometnoj sceni, a Zrinjski se tokom godina pokazao kao dobar poligon za takvo nešto.

Dosta zanimljivije bilo je u rubrici „odlasci“.

Mario Ćuže i Josip Ćorluka napustili su Zrinjski ostavivši, svaki na svoj način, neizbrisiv trag u bližoj povijesti kluba.

Njihove nedostatke neće biti lako nadoknaditi, međutim neće biti ni nemoguće.

Jakov Pranjić, na poziciji krila, je već pokazao da se na njega itekako može računati, a gol protiv Igmana došao je u idealnom trenutku kao injekcija samopouzdanja za nastavak sezone.

Što će biti sa pozicijom desnog beka ostaje da vidimo.

Kerim Memija je rješenje koje se nameće na toj desnoj strani, improvizacija s Juriljom također, a priliku za ozbiljnije minute lijevo bi možda mogao dobiti Petar Mamić, a tu je i polivalentni Mario Tičinović.

Velike nepoznanice za velike ambicije

Trener Mario Ivanković na presici je napomenuo kako i Matija Malekinušić može pokriti jednu od deficitarnih pozicija, stoga nitko trenutno sa sigurnošću ne može reći kako će izgledati prvih 11 Zrinjskog u nedjelju.

Koliko god, i dalje, bilo kvalitete i potentnosti u ekipi, toliko postoji i upitnika kako će to sve izgledati na terenu.

Prijateljske utakmice sa ne toliko renomiranim protivnicima nisu mogli dati neke odgovore, pogotovo zato što ni rezultatski Zrinjski nije u njima briljirao.

Međutim i da jeste, i da je igrao protiv renomiranijih protivnika, titula “prvaka prijateljskih utakmica” ne donosi baš ništa.

Ovaj prelazni rok nije bio toliko prometan po broju igrača koji su došli, odnosno napustili klub, ali je uzeo nosioce igre i imena koja su izazivala respect među protivnicima.

Ne treba zaboraviti ni rokadu na poziciji golmana gdje će Karačić preuzeti “jedinicu” od Marića.

Stoga, iako brojčano bez većih tektonskih poremećaja, igrački i taktički postoji nekoliko nepoznanica na koje  danas nitko ne može dati odgovor osim stručnog tima.

Kako god, nešto više nepoznanica, a ambicije, vjerujemo, i dalje iste.

Ludi ritam neka krene

Pregršt derbija u kratkom roku je ispred Zrinjskog.

Redom Željezničar, Široki i Velež u prvenstvu prošarano sa dvomečom protiv Sarajeva u kupu idealna je prilika da se ponovno pokaže karakter na terenu i zajedništvo van njega.

Vrijeme je da se sruše i neke negativne tradicije u vidu tek 3 pobjede u 19 godina gostovanja na Pecari.

Ali, utakmicu po utakmicu, korak po korak.

Nedjelja, 16. veljače, stadion Pod Bijelim Brijegom, sunčano vrijeme, kvalitetan protivnik, a prije svega- Zrinjski.

Prvi korak do cilja.

Foto: HŠK Zrinjski Mostar

Koliko je teško prodati igrača iz PL BiH i zašto Zrinjski ne može napraviti dobar izlazni transfer

Mario Ćuže napustit će redove najuspješnijeg nogometnog kluba u BiH i uskoro će postati igrač korejskog Gangwona. U iščekivanju službene potvrde transfera izgledno je kako ukupna visina transfera neće biti veća od procijenjene vrijednosti Marija Ćuže (prema Transfermarktu oko 800.000 eura). Ako su naše informacije točne to će biti još jedan razočaravajući transfer za dobar dio navijača Zrinjskog koji se zadnjih godina pitaju kako najuspješniji nogometni kolektiv u Bosni i Hercegovini ne može napraviti jak izlazni transfer.

No, vratimo se prije na trenutačne okolnosti. Konkretno, Zrinjski prodaje Ćužu na zimskoj pauzi u trenutku u kojem se bori za prvaka države i potencijalni izlazak u Ligu prvaka koja gotovo po pravilu donosi i europsku jesen odnosno grupnu fazu nekog europskog natjecanja. Bez obzira na spekulacije o Ćužinoj plaći, za očekivati bi bilo da transfer u ovom trenutku, pogotovo kad se radi o (po)najboljem igraču zadovoljava i klub i igrača. No, kako stvari stoje, odšteta će biti daleko od rekordne, a u slučaju nekog preokreta i da bude rekordna, neće premašiti iznos od milijun eura.

Dotad, probat ćemo se dotaknuti dijela transfer politike pod kategorijom izlazni transfer i odšteta plaćenih klubu. Izuzmemo li naknade za treniranje gdje je Zrinjski dobro profitirao kod transfera Luke Modrića (i eventualno će kod Petra Sučića) dolazimo do brojke od 16 izlaznih transfera u posljednjih 20 godina (ako je vjerovati Transfermarktu). To znači da je klub s plaćenom odštetom napustilo 16 igrača. Najmanja odšteta plaćena je za Velibora Đurića, 35 tisuća eura, a najveća za Stipu Radića, 550 tisuća eura (dio transfera pripao i nizozemskoj Fortuni) i Ivana Bašića (prešao u ruski Orenburg). Ta dva transfera nisu u najvećih deset u BiH. Zrinjski je sveukupno od izlaznih transfera uprihodio skromnih 3.710.000 eura. To je manje nego što je zaradio u jednoj europskoj sezoni kad je igrao grupnu fazu konferencijske lige. Pogledamo li relaciju jasno dolazimo do zaključka da je Zrinjskom puno važnije biti prvak i izboriti neko grupno natjecanje nego li prodati neke od najvrijednijih eksponata.

Kakogod, dosad se pokazalo da uspjesi Zrinjskog i vrlo dobro dobre prezentacije na europskoj sceni možda nisu dovoljan argument za unosniju prodaju najboljih igrača. Zrinjski to, bar do sad, nije znao kapitalizirati. S druge strane, postoji i nekoliko otežavajućih okolnosti. Možda i najveća od njih je Premijer liga BiH i njezina (ne)kvaliteta i neatraktivnost. Iako su Zrinjski i Borac napravili dobre rezultate, liga se u europskim okvirima i dalje smatra neuglednom, lošom, neatraktivnom i s lošom infrastrukturom. Odmaže i to što je bh. reprezentacija loša, a igrači iz PL BiH i ne dobivaju priliku u istoj. Sjetimo se samo slučaja Nemanje Bilbije. Liga nije pretjerano zanimljiva ni managerima i agencijama, tek nekoliko ozbiljnih i s reputacijom radi s igračima iz ove lige. Nažalost, uglavnom se radi o managerima s malo ili nimalo veza u europskim i svjetskim okvirima.

Ne treba biti pretjerano upućen u nogomet da se zaključi da manageri i agencije danas “vedre i oblače” u nogometnom svijetu. Iz našeg iskustva razgovora s nogometnim managerima iz regije svi ističu da je igrača iz “naše lige” teško prodati, ali ne i nemoguće. Izuzmemo li ovih par transfera u Tursku, koji su u najmanju ruku “sumnjivi” ipak je zabilježeno nekoliko jačih transfera. I to dok je liga uživala daleko manju reputaciju nego danas. To ostavlja prostor da su unosnije (za naše okvire) prodaje ipak moguće. No, kako je jako teško doći do bilo kakvih informacija unutar kluba, tako ni nemamo informacije o tome surađuje li Zrinjski direktno s nekim managerom ili agencijom (ili više njih).

Uz Ćužu koji napušta klub, dva najvrjednija eksponata u Zrinjskom su trenutačno Nardin Mulahusejnović i Marko Marić (ako produži ugovor), a nastave li u istom ritmu svoju tržišnu vrijednost bi uskoro mogli povećati i Fran Topić, Stef Surdanović i Marijan Ćavar. Može li Zrinjski zaraditi na nekom od njih i napraviti pravi izlazni transfer pitanje je koje sebi navijači postavljaju već duže vremena (u nekim prethodnim slučajevima s drugim igračima isto)? U isto vrijeme, ne možemo se oteti dojmu da je igranje europskih natjecanja i dalje glavni preduvjet za dobru prodaju.

S obzirom na to da je u Zrinjskom svakog ljeta i zime poprilično prometno i da se ugovori potpisuju i raskidaju svako šest mjeseci teško je vidjeti obrise neke smislene transfer i financijske politike kluba. U protekle tri sezone Zrinjski je raskinuo ugovor s više od 20 igrača, a s nekim i nakon samo tri mjeseca od potpisa ugovora. Zrinjski je samo u ovom roku (sporazumno) raskinuo ili teži raskinuti s četvoricom igrača koje je doveo prošlo ljeto (Mlinar, Posavec, Rušević, Čamber). Odgovornost vodstva kluba je kreiranje jasne vizije i u pogledu dolaznih i odlaznih transfera. Izostanak pravog transfera zadnjih par sezona (kada je Zrinjski podigao ljestvicu više) dio je odgovornosti uprave. Kapitalizirati uspjehe kroz izlazne transfere jedan je od ciljeva svakog kluba, pogotovo kluba koji egzistira u financijski slabijim državama.

Za kraj se vratimo Mariju Ćuži. Je li Ćužina prodaja dobar potez i hoće li Zrinjski na njegovo mjesto dovesti nekog igrača ostaje nam tek da vidimo. Procjenu prodaje kao i efekt iste moći ćemo procijeniti tijekom ili na kraju ove polusezone. Mario Ćuže je za Zrinjski zabio važne golove, iako mu je forma oscilirala bio je daleko najbolje krilo kluba i u zimskom prijelaznom roku neće biti lako pronaći igrača koji može nadomjestiti njegove igre. Navijači su zbog toga s pravom zabrinuti.

Pitanje iz naslova možda nije odgovoreno ovim tekstom, ali poziva nas na jednu širu raspravu u kojoj bi se trebalo početi ozbiljnije i sustavnije pristupati tom problemu.

Isto tako, bez obzira kako ova transfer saga završila navijači Plemića s pravom se pitaju kad će Zrinjski napokon napokon ozbiljno unovčiti svoje igrače i do kad će Zrinjski svaki prijelazni rok potpisivati s nekoliko igrača pa raskidati s istim, a u isto vrijeme prodavati svoje najbolje igrače za “nogometnu siću”.

Mariju Ćuži se možda može puno toga i prigovoriti, ali on je jedan od igrača koji je u klubu pošteno zarađivao “koru kruha” ma koliko ta kora bila debela. Scenu proslave njegovog gola s finala Kupa ni jedan navijač nikad neće zaboraviti. Sretno Mario.

Foto:: Fotografija vlasništvo KN "Ultras Zrinjski" Mostar

KN “Ultras Zrinjski” Mostar : Oduvijek smo ista krvna grupa

Siječanj bez obzira na nogometnu zimsku stanku, ipak označava početak navijačkih aktivnosti u Mostaru. Tako su najvatreniji navijači Zrinjskog već početkom 2025. godine u suradnji s Transfuzijskim centrom SKB Mostar organizirali redovitu akciju darivanja krvi, a sada pozivaju sav Plemićki puk na malonogometni turnir humanitarnog karaktera koji će se održati u subotu, 25.01.2025. godine s početkom u 18:00 u “Sportskoj dvorani Bijeli Brijeg”. Radi se o trećem humanitarnom malonogometnom turniru u organizaciji KN “Ultras Zrinjski” Mostar, a sav prihod od prodanih ulaznica i pića ide u humanitarne svrhe, odnosno pomoć našim sugrađanima u potrebi.

U sklopu turnira nastupit će: Klub navijača “Ultras Zrinjski” Mostar, ekipa veterana HŠK Zrinjski Mostar, malonogometna ekipa Krešimir Keta Bandić te momčad HFC Zrinjski. Vrijedi napomenuti kako će snage odmjeriti i najmlađi uzrasti iz mostarskih škola nogometa, a to su škole nogometa HŠK Zrinjski, HFC Zrinjski, HNK Branitelj i Tiki-Taka.

Cijena ulaznice iznosi 5 KM, a ulaznice su u prodaji od danas u prostorijama Kluba navijača, Ultras pubu na Smrčenjacima i UZM Shopu.

Prilika je ovo da se kroz druženje navijača Zrinjskog svih generacija ponovno u svijet pošalje najljepša poruka ujedinjenosti i brige za one kojima je pomoć najpotrebnija. Neizostavan dio ultras supkulture jest društveni aktivizam. Mostarski Ultrasi ponovno pokazuju da djeluju čistog srca i iskrenih motiva, upoznati s pojmom solidarnosti, a najviše svjesni kako nekada „malo“ zapravo znači puno!

Portal Zrinja.com priključuje se pozivu na predstojeći humanitarni malonogometni turnir te svoje čitatelje podsjeća kako je u tijeku učlanjivanje , u KN „Ultras Zrinjski“ Mostar. Pristupnice za učlanjenje možete popuniti online putem linka: https://www.ultras-zrinjski.net/kontakt/ ili osobno u Klubu navijača i UZM Shopu.

Titule slavili smo skupa, oduvijek smo ista krvna grupa!

Foto: HŠK Zrinjski Mostar

Koji je tvoj DNK?

U prirodi čovjeka još od prvih koraka postoji težnja ka šutiranju predmeta koji mu se nađu u blizini i koji su dovoljno sigurni da ga prilikom navedene radnje neće povrijediti.

Ako pri tom još postoji ocrtani prostor u kojem se to čini, te označeni cilj u koji predmet treba smjestiti, dobivamo obrise igre koja u svojim temeljima liči na ono što gledamo na stadionima ili preko TV ekrana -nogomet.

Mogućnost da sa svojim tek prohodalim nasljednikom od dnevnog boravka napravite nogometnu arenu, a da on, kada malo odraste, to isto radi s vršnjacima u dvorištu, među kamenim stativama, a da svi oni zajedno imaju priliku u svojim sredinama kročiti na blatnjave travnjake i sanjati najčistije snove na loptama jajastim od sjedenja na njima, čini nogomet bliskim malom čovjeku.

Svatko i svugdje može igrati nogomet.

I to je ona istinska demokratičnost nogometa koja se još drži neokaljana pod navalom svega onoga što se danas skriva pod pojmom demokracije.

U esenciji nogometa sadržane su dvije bitne stvari-udruživanje i poistovjećivanje.

Još od sredine 19. stoljeća i pojma “Railway Mania” – navale na putovanja željeznicama u Engleskoj, ponajviše zbog odlaska na gostujuće utakmica svoga kluba, te ukidanja radnih subotnjih poslijepodneva, prisutna je neupitna potreba svakog navijača da bude uz svoj klub, s njim prelazi kilometre, kisne te dijeli sreću, nervozu i tugu.

Malo toga i danas može tako mobilizirati mase da beskompromisno daju svoje glasne žice, emocije, a na kraju i vrijeme i novac, da bi se radovali, tugovali i stresirali zbog nekog drugog, koji je ustvari isti kao i oni, u istom dresu samo na drugom mjestu – terenu.

Nogomet definitivno može i to.

Usponi, padovi, preokreti, uloga autsajdera koji prkosno pliva kontra struje dok ne pokaže kako uspjeh nije rezerviran samo za one najbogatije i predodređene, istoznačnice su kako u nogometnom tako i u životnom rječniku.

Tijekom 120 godina svoga postojanja Zrinjski je prošao i ponudio sve prethodno napisano.

Zrinjski je i danas, možda nikad jače, razlog zašto klinci loptaju po dvorištima, zašto s očevih ramena traže svoje nove idole te na primjeru starijih uče o privrženosti jednoj ideji koja je s vremenom postala DNK svakog navijača.

Vjerovanja, mišljenja i stavovi jednog navijača, identificiraju se s vrijednostima koje predstavlja njegov klub i njegova povijest, stoga je pripadanje klubu neraskidiva veza, neodvojiva od pojedinca i onog u iskonskog njemu.

Pokazivanje pripadnosti klubu nešto je što su navijači Zrinjskog do sada pokazali na mnoge i kreativne načine. Od jučer, Zrinjski ide i stepenicu više, uvodeći članstvo, klub pravi iskorake i izvan terena.

Vjerujemo kako je ovo i veliki korak prema svima onima kojima Zrinjski leži na srcu, a koji su daleko od Mostara, u nekim drugim zemljama, na nekim drugim kontinentima.

Korak ka nekim novim klincima koji tek trebaju sići s očevih ramena da bi sami ucrtali svoje korake u povijesti svoga kluba.



ZRINJSKI MOSTAR – MOJ IDENTITET

IMG_7457

Bravo, Zrinjski!

Užarena je bila klupa Zrinjskog tog 20. lipnja, što zbog „mostarske žege“, što zbog objave kluba kako dotadašnji trener Željko Petrović neće povesti ekipu na pripreme za novu sezonu.

Tako smo nekoliko mjeseci nakon odlaska Rendulića dobili još jednu smjenu trenera koja je izazvala šok i podijeljene reakcije među simpatizerima i navijačima Zrinjskog.

Složit ćemo se, ne baš mirno otisnuće u vode koje su i bez ovoga izgledale jako valovite i nemirne, budući da je bilo izvjesno kako Zrinjskog, kao neprvaka, čeka težak put u Europi te pritisak osvajanja domaćeg prvenstva ispred, ove sezone, „naoštrenijih“ konkurenata.

Nismo mi bez cilja

Mario Ivanković, tada još nedefiniran kao privremeno ili trajno rješenje, otvorio je novu sezonu porazom u prvoj utakmici kvalifikacija protiv slovenskog Brava te tako dodao još po koji upitnik na mnoga pitanja koja su se postavljala oko kadra, ambicija i uopće smjera u kojem Zrinjski želi ići ove sezone.

I nije to izgledalo dobro.

Bez obzira na pobjedu u uzvratu i prolazak dalje ovjeren sjajnim pogotkom Mlinara iz slobodnog udarca.

Koliko je Zrinjski u tom periodu lutao u viziji igre jasno govori i činjenica da se Mlinar u nastavku sezone i nije pretjerano naigrao, kao ni njegov tadašnji partner iz veznog reda Posavec, koji je doveden uz epitet velikog pojačanja, i koji je tek na trenutke nagovjestio da bi to tako i moglo biti.

Najzreliju utakmicu ovog ljeta Zrinjski je odigrao u uzvratu protiv Boteva.

Pobjeda od 2:0 ispravila je i dojam i rezultat prve utakmice koja je otkrila sve boljke s kojima se u početku sezone susretala zadnja linija Plemića.

Izlet u Portugal

Uzvrat protiv Boteva probudio je nade da Zrinjski može preskočiti i posljednju prepreku ka ponovnom ulasku u grupnu fazu konferencijske lige.

Vitoria Guimaraes je, bar pred dvomeč, izgledala kao protivnik kojeg se da iznenaditi, pogotovo prisjećajući se hrabrih igara koje je Zrinjski znao pružiti duž starog kontinenta.

Međutim, Zrinjski nije bio ni hrabar ni spreman napraviti podvig, pa je ukupnih 7:0 za portugalskog prvoligaša previsok, ali u tom trenutku realan rezultat.

U sridu

Mnoga pitanja ostala su neodgovorena, a vremena za konsolidaciju i nije bilo pa je trener Ivanković u hodu morao pronalaziti rješenja za probleme koji su se nizali u vidu bezidejnosti, loše forme pojedinaca, ozljedama, ali i generalno ne baš pozitivnim ozračjem među svima oni koji prate Zrinjski.

U finišu prelaznog roka Zrinjski su pojačali stoper Mašić, te vezni duo Ćavar-Surdanović.

I stvarno, tko god da je u klubu zadužen za sportsku politiku, odlično je secirao gdje leže problemi ekipe.

Sa dolaskom Surdanovića i Ćavara Zrinjski je dobio plemenitost i kreaciju u veznom redu, te samim time oslobodio Savića kreatorskih uloga pomogavši mu da radi ono što i najbolje zna – biti neumorna radilica na sredini terena i korektor. To je ono zbog čega je i ostvario transfer u svojoj prethodnoj epizodi Pod Bijelim Brijegom.

Uz rame pomenutima ćemo dodati i Frana Topića koji je, osim što je pokrio već toliko puta opjevanu poziciju u21 džokera, dodao 5 golova i asistenciju, te Nardina Mulahusejnovića u golgeterskoj formi za kojom je Zrinjski vapio do nestvarnih rekorda Nemanje Bilbije.

Upravo težina tereta da nadoknadi sve ono što je Bilbijinom ozljedom Zrinjski potencijalno mogao izgubiti daje dodatno na važnosti ovoj Nardinovoj polusezoni iz udžbenika, te ne bi čudilo da ostvari jedan od rekordnih transfera iz Premijer lige ikad.

11 golova i 2 asistencije čine ga drugim najboljim strijelcem lige, sa realnim šansama da uđe u klub 20+ što je u posljednjih 10 sezona uspjevalo samo Nemanji Bilbiji.

Gard prvaka i mentalitet pobjednika

Niz derbija koji je čekao Zrinjski u razdoblju unutar dva tjedna bio je prekretnica ove polusezone.

Remi protiv Borca, a onda 3 pobjede, protiv Željezničara, Širokog i gradskog rivala Veleža kupile su mir pred nadolazeću reprezentativnu pauzu, a u još boljem tonu se nastavilo nakon iste.

Gostujuće pobjede protiv direktnih rivala Sarajeva i Borca istaknule su Plemiće kao najozbiljnije kandidate za titulu.

I ne samo to.

Zrinjski se prvo poravnao sa Željezničarom po broju utakmica bez poraza u nizu (26), a zatim i dodao još jednu, možda i najvažniju ove sezone, već pomenutu u Banja Luci (0:1), te se tako osamio na vrhu Premijer lige ujedno i postavivši novi rekord od 27 utakmica bez poraza u nizu.

Gardom prvaka, Plemići su kontinuitetom dobrih rezultata posljednih mjeseci odbacili sve sumnje i proljeće će dočekati na prvom mjestu.

No, posljednji poraz u Bijeljini dovoljna je opomena da je raspored prepun nagaznih mina i da ni u jednom trenutku ne smije doći do opuštanja, a na proljeće će, vjerujemo, biti još i izazovnije zadržati prvo mjesto.

Ivanković i društvo

Poseban dio članka zaslužuje da se posveti treneru Ivankoviću.

Lijepo je bilo vidjeti emocije koje su ga znale preplaviti nakon važnih pobjeda, njegov angažman uz teren, te nesporno davanje cijelog sebe klubu.

To je ono što stvara koheziju stožera, ekipe i navijača. Bez toga nekako krene, čak i onda kada izgleda da neće ići.

Odanost i privrženost klubu od strane Ivankovića nikad nije bila upitna, o onome što je igrački donio klubu ne treba posebno trošiti riječi, a sada je na dobrom putu da to uradi i kao trener, iako na početku ruku na srce, nije tako izgledalo.

Nedvojbeno, Zrinjski po svim parametrima bilježi najuspješniju polusezonu u ligi, te se mora i treba odati priznanje stručnom stožeru na čelu s Ivankovićem.

U nekim trenutcima Zrinjski je izgledao jako nadmoćan nad protivnikom, posebice na Koševu, te prvo poluvrijeme utakmice u Banja Luci dok se još moglo igrati po od snijega čistom terenu.

U ostalim utakmicama, protiv na papiru slabijih protivnika, Zrinjski nije dozvoljavao pretjerane drame pa su pobjede većinom bile sigurne i potvrdile očekivanja, uz po koju crnu rupu (Radnik 2:0, Posušje 1:2)

Uspjeli su pronaći dobitnu kombinaciju sastava, stil igre, te voljni momenat dovesti na izrazito visok nivo što je neophodno da bi se osvojila titula, a nerijetko se Zrinjski dovodio u probleme upravo zbog zasićenosti trofejnih pojedinaca pa opreza, stoga, nikad dosta.

Zimski san

Na kraju, još jedna dinamična godina i polusezona je iza nas, no na to smo već navikli.

Ispred nas je duga pauza ako gledamo s aspekta natjecateljskih utakmica, ali izrazito kratka ako gledamo iz kuta kalkulacija oko protivnika u Europi, špekulacija o eventualnim transferima, te donošenja preranih zaključaka na temelju prijateljskih utakmica.

Ali, sve je to dio tradicije zimske pauze.

Završeno je u Bijeljini, a počelo s Bravom.

Za sve ono što je stalo između toga možemo samo reći – Bravo, Zrinjski.

Foto: ChatGPT

Koliko klikova vrijedi mržnja?

U zemlji u kojoj se mnogi mediji, a prvenstveno oni sarajevski, slavodobitno hvale kako su jako objektivni i kako su u stalnoj potrazi za pravdom i istinom danas se u Mostaru dogodio svojevrsni presedan po pitanju tretiranja te objektivnosti. Jedan nogometni klub odlučio je toj “sarajevskoj objektivnosti” reći – “Hvala i doviđenja”. Konkretno, HŠK Zrinjski Mostar se zahvalio objektivnosti koja je prštala iz pera čaršijskih piskarala koji iza portala Sportsport.ba siju mržnju i koji su nebrojeno puta mrzilački, huškački, tendenciozno i pristrano komentirali (a ne medijski izvještavali) najuspješniji nogometni kolektiv u zemlji Bosni i Hercegovini. Iz kluba su još i bili pristojni u odgovoru.

No, treba biti jasan i precizan te reći kako “neprofesionalnost, neobjektivnost, pristranost, neodgovornost i obmanjivanje javnosti” nisu samo odlika prethodno navedenog portala nego i ostalih sarajevskih “medija” koji si već godinama daju za pravo da budu moralne i sve druge vertikale ovog, nazovimo ga, društva. Oni si sve ove godine zapravo daju za pravo da su samo oni jedini ispravni tumači svega onog što se događa u BiH, i to ne samo na sportskim i nogometnim terenima. 

Prije nego napišemo koju riječ o sarajevskim ublehama i ublehašima kratko ćemo proći kroz nekoliko događaja koji su se dogodili u posljednje vrijeme. Prisjetimo se samo tendencioznih naslova i govora mržnje tijekom nasilne krađe transparenata navijača Zrinjskog, pa iste te usporedimo s naslovima u identičnoj akciji u kojoj su navijači Zrinjskog oduzeli transparente druge strane. Sjetimo se samo nekorektnih izvještavanja i tendencioznih teorija kod afere “dronovi i kiseline”. Ne treba ići daleko u prošlost ni da se sjetimo da su isti ti mediji  doslovno lagali i raspirivali mržnju nakon incidenta krajem susreta u srazu Zrinjskog i Veleža. Svemu tome, a i puno više od toga svjedočili smo u zadnjih nešto više od pola godine. Ovdje ne treba ni spominjati mržnju koja se prosipa u komentarima sarajevskih medija pa je se sasvim legitimno ponekad i zapitati s kakvim to ljudima dijelimo zemlju. U godinama koje su prethodile mali je milijun primjera u kojima je objektivnost sarajevskih medija zasjala punom jačinom, a autoru ovog teksta u pamćenje su posebno urezane scene sa susreta u Mostaru kad su navijači jednog sarajevskog premijerligaša s gornje tribine stadiona HŠK Zrinjski bakljama gađali žene i djecu. Tada smo na djelu vidjeli svu raskoš novinarskog talenta sarajevskih čaršijskih piskarala. Mogli bi do u nedogled, a nema potrebe.

Sarajevska ubleha

Parafrazirat ću dijelom meni nepoznatog autora s jednog mostarskog portala. Konkretno, čitav taj medijski narativ koji se godinama i desetljećima plasira iz Sarajeva je zapravo čista ubleha. Ubleha je to na kojoj počivaju svi sarajevski mediji i to je zapravo ubleha o Bosni i Hercegovini koja to nije. Ubleha je to i o Federaciji BiH i o Sarajevu koje to odavno nije. Svi njihovi stavovi, medijska tumačenja, komentari, ocjene i “moralni istupi” sastoje se od uvjerenja da postoji samo jedna mjera za Bosnu i Hercegovinu, jedan aršin po kojem se određuje što je u Bosni i Hercegovini dobro, a što je u Bosni i Hercegovini loše, te tko su dobri, a tko loši momci u ovoj zemlji. Ubleha o građanima, ubleha o Bosancima i Hercegovcima koji kao opareni svi kao jedan skaču na spomen svega onog što se protivi njihovoj viziji kako bi trebala izgledati samo njihova Bosna i Hercegovina.

Ubleha u kojoj sarajevska čaršija i njima draga armija predstavljaju anđeoske snage bez ikakvog grijeha, dok svi oni koji se usude misliti drugačije dolaze iz devetog kruga pakla. Ubleha je to koja se uspješno prodaje sve ove godine dijelu građana, ali koja je još uvijek samo to što je oduvijek i bila – ubleha. Na toj se ublehi, nažalost, uporno pokušava graditi budućnost ove zemlje.

I zato nakon svih ovih godina i sve to ostaje to što stvarno i jeste – paralelna stvarnost, koja postoji samo u sarajevskim glavama i medijima koji žive na toj liniji. Ubleha je to koju su sarajevski mediji prenijeli i pokušavaju prenijeti nažalost i na sportske terene. I zato smo se i dotaknuli ove teme. Prvenstveno radi Zrinjskog. No, u svom glavinjanju i pisanju vlastitih istina zaboravljaju da uz istinu idu i činjenice i da je ona ustaljena fraza “sto puta ponovljena laž postat će istina” ipak samo isprazna fraza. Prijatelj istine je vrijeme, a godine silovanja istine polako ih sustižu. Uz istinu dolaze i posljedice. Zrinjski se odlučio na prvu u nizu posljedica koje dolaze kao kazna za neistinu. Zrinjski sigurno neće biti jedini.

Uzalud vam trud svirači

Unatoč svim neistinama, mržnji, tendencioznim i neargumentiranim pisanjima medijska slika Zrinjskog bolja je nego ikad prije. Pobjeda protiv Alkmaara, sjajan nastup u dvomeču protiv A. Ville i veličanstvena izdanja navijača poslala su u svijetu sjajnu sliku o Zrinjskom, Mostarcima, Mostaru i svim drugim navijačima Zrinjskog. Uz to, piskaranja sarajevskog pašaluka bitna su k’o lanjski snijeg na Trebeviću, ali ipak im se treba posvetiti koji redak čisto kako nekom normalom čovjeku u BiH (ili ne daj Bože još gore normalnom čovjeku i uz to navijaču Zrinjskog) ne bi palo napamet otvoriti te portale ili još gore i komentirati na istim.

Za kraj, a ne manje važno, želimo istaknuti da se ovaj mali internet kutak navijača i simpatizera Zrinjskog ne financira od klikova, a ako smatrate da to nije važno, pitajte piskarala koja godinama siju mržnju upravo radi klikova.  

Hvala i doviđenja!