U moru nekakvih kulturnih događanja, različitih ‘kultura’ i nekultura, kvazikultura, kulturoloških promjena i razlika, u Mostaru se kroz posljednjih 30 godina oblikovala istinska supkultura koja kroz sve ove godine nije mijenjala narativ svoje priče i ideale iza kojih stoji od 1994. godine pa sve do danas.
Ovog tjedna mostarski Ultrasi obilježavaju 30 godina od svog osnivanja, a nakon pobjede protiv banjalučkog Borca, svi navijači Zrinjskog i dalje mogu potajno sanjati i nadati se novoj odbrani titule prvaka države. Sami jubilej Ultrasa dovoljna je pozivnica svima da već u ponedjeljak od 18:00 stanu rame uz rame uz Ultrase u sektoru A i daju podršku Zrinjskom u nastavku lova na prvo mjesto.
Kako kaže i sami naslov ovog članka, isti je posvećen svim Ultrasima, kako aktivnim, tako i onima koji su nekad bili dijelom grupe koja se prošle godine oprostila od kultne ‘Tribine Stajanje’. Posebice je ovaj članak posvećen onima koji nisu više s nama, a koračali su jedni uz druge istim putem, bodreći Zrinjski ma gdje god igrao.
Medijski narativ
Ovakve “okrugle” obljetnice zasigurno bude mnoge uspomene s obzirom da predstavljaju određenu prekretnicu, o čemu god da se radilo, a kamoli kad se radi o navijačkoj skupini kroz koju godinama prolazi ogroman broj ljudi. Oni koji se tu zadrže njeguju ideju zajedništva, gradnje i opstojnosti identiteta grupe. Beskompromisno daju ruku u vatru jedni za druge bez obzira na okolnosti. Ova ideja ostala je netaknuta od samih početaka rada grupe bez obzira na različita podapinjanja i podmetanja od strane onih kojima je Zrinjski zajedno s Ultrasima trn u oku. Mediji su danas više od sredstva informiranja, neki bi rekli sredstvo manipuliranja. Senzacionalistički ‘clickbait’ naslovi, neizostavne reklame, kojekave ‘stručne analize’ i samopromocija ‘stručnih analitičara’, neprovjerene informacije, anonimni komentari i manjak istraživačkog novinarstva danas dovode do stvaranja uvriježenog mišljenja javnosti o navijanju kao negativnoj pojavi u društvu. Nekad senzacionalne bakljade, tkz. navijački dekori danas se karakteriziraju devijantnim ponašanjima grupe mladih buntovnika, a odlasci na gostovanja se oslovljavaju nezaposlenošću i besposličarstvom, dok se sve one prave devijantnosti današnjem društvu serviraju kao prihvatljive ili se samo stvari guraju pod tepih – jer to tako nekome odgovara.
O (sup)kulturi ne možete pričati ukoliko ne poznajete materiju i ako vas zanima samo jedna strana priče. Ovu supkulturu nemoguće je izbliza upoznati ukoliko barem jednom niste osjetili energiju pjesme s tribine, ako vas zvuk bubnja barem jednom nije probudio, natjerao da ustanete i zapjevate pjesmu, ako se bar jednom niste odazvali na humanitarni turnir, ako niste bar jednom donirali krv u humanitarnoj akciji ili barem dalje proširili vijest o istoj. Ako niste svog ‘malca’ poveli na utakmicu i pustili ga da sam odluči odrasti uz prijateljstvo, pjesmu, zastave i bubnjeve, onda ni ne možete govoriti o Ultrasima i općenito o navijačkom pokretu. To je sve nemoguće shvatiti ukoliko barem jednom niste zastali ispred nacrtanog grafita i ako niste promislili o dubljoj poruci koja stoji iza podignute parole. Jer, Ultrasi, kao i sam Klub, svojim djelovanjem i porukama koje odašilju u ovako posloženom društvu, barem one neutralne promatrače potiču na promišljanje, ali još bitnije, na vlastito djelovanje i aktivizam.
U pogrešnom društvu – pravi pokret
Nama se iz ove perspektive, čini kako u našem Mostaru ima puno onih koji čekaju da ostali poduzmu prvi korak, ne želeći podsticati promjene, skrivajući se iza tipkovnica i pametnih mobitela, niti vjeruju kako mogu biti pokretači promjena nabolje u gradu niti motor današnjeg društva. Na drugoj strani, imamo Ultrase koji su dokazali da su motor društva, pozitivni impuls grada i pokretači promjena, koliko god to neki htjeli priznati ili ne.
Pokret koji je inkluzivan i u kojem su svi dobrodošli ukoliko u isti ulaze čistog obraza i srca, ali isto tako pokret nemilosrdan prema onima koji pokušaju opstruirati rad i napredak grupe i Kluba. Pokret koji članove uči preuzimanju odgovornosti prema stavovima koje grupa zastupa, obilježjima kojima se grupa predstavlja, ali isto tako iskrenom prijateljstvu i bezuvjetnom povjerenju u osobu koja stoji pored tebe. Danas, u vremenima kad su se Ultrasi prisilno vratili na Tribinu Zapad i samim time svim znatiželjnicima došli nešto bliže (a pogotovo onim najmlađima), jasno je vidljivo kako sve više mladih prilazi kopu, počinje navijati i pratiti Zrinjski na gostovanjima. Ultrasi su svojim kontinuiranim radom kako na tribini, tako i van iste, Zrinjskom učvrstili navijački primat u Mostaru, ali i širem dijelu Hercegovine tako da danas djeca našeg grada odrastaju uz “Jednoga dana kada prođe sve..” i “Zajedno sve ove godine, kroz pobjede i kroz poraze..”.
No, rad Ultrasa nije uvijek bio jednostavan, prolazeći kroz različite banalne zabrane odlaska na gostovanja, vraćanja s istih, COVID-19 period, represija, neosnovana uhićenja pa sve do postavljanja ograde na kultnom Stajanju, Ultrasi su usprkos svim tim, ali i ostalim preprekama, uvijek uspješno pronalazili način konkretnog pružanja podrške Klubu i svojim članovima. Od gostovanja u Krupi na Vrbasu, Kaknju, Gradačcu, Bihaću, Orašju i Prijedoru pa sve do Vallette, Kopavogura, Malmoa, Yerevana, Bratislave, Burgasa i Birminghama tanka je rezultatska granica! No, Ultrasi su kroz ovih 30 godina prelazili sve one geografske granice, ‘gazili’ kilometre koristeći se svim mogućim prijevoznim sredstvima, pratili i bodrili Zrinjski iz tjedna u tjedan, bez obzira na rezultate, ime protivnika , satnicu i dan, vodeći se samo jednom mišlju – IGRA ZRINJSKI.
Jučer, danas i sutra
Ime HŠK Zrinjski nikada neće nestati, a dok je Zrinjskog bit’ će i Ultrasa, ali i obrnuto, jer se radi o savršenoj koheziji kluba i navijača koji su isti više puta (o)branili od domaćih, ali i stranih “lešinara” koji su svoje ime i karijere pokušali graditi nauštrb dobrobiti kluba. Danas, zajedno s rezultatskim ostvarenjima Zrinjskog, kvalitativno i kvantitativno su rasla i izdanja Ultrasa, a samo ustrajnim zajedničkim radom, mogu se ostvariti nastojanja proširivanja navijačke baze diljem Hercegovine (i dalje). Ono što su prijašnje generacije ostavile u naslijeđe treba poštovati i truditi se vlastitim radom nadograditi tu ostavštinu kako bismo našoj djeci ostavili što bolje temelje da sutra upravo oni budu pokretači promjena u današnjem pasivnom društvu. Ultrasi su se možda oprostili od ‘Stajanja’, ali moto grupe uvijek ostaje isti bez obzira odakle navijali za Zrinjski. Stajanje svojim izgledom nikad nije izgledalo primamljivo niti moderno, no Ultrasi su od betonske tribine, ograđene željeznim šipkama i okružene zaraslom travom, malo pomalo stvarali, na kraju i stvorili dom koji je odgojio mnoge generacije navijača Zrinjskog. HŠK Zrinjski nije samo nogometni klub, to je kamen temeljac našeg društva koji oko sebe okuplja zaljubljenike u ovaj klub iz najrazličitijih životnih sfera, a Ultrasi su najbolje utjelovljenje svega navedenog. Na nama je da nastavimo koračati utabanim putem ,jačati lokalpatriotizam, vjeru u svoje ljude, svoju zajednicu i svoj grad te da ispod svih onih zastava što vijore zajedno podignemo ruke i nastavimo pjevati naše pjesme.
Ultrasi ponovno čine prvi korak ,stoga smo, u duhu ovih navoda, slobodni prenijeti da KN Ultras – Zrinjski Mostar poziva sve generacije Ultrasa, prijatelje kluba i grupe na proslavu 30. rođendana grupe, koja će se održati u nekadašnjem Pink Pantheru (Vukovarska ulica), u srijedu, 10.4., sa početkom u 19:30.
Ovim putem, ekipa portala TheNobles želi sretan 30. rođendan KN Ultras-Zrinjski Mostar!
TRIDESET GODINA I VIŠE,
ULTRAS TEBI PJESME PIŠE!
