Posts in category: SamoZrinjski

Nakon uvjerljive pobjede u San Marinu, Zrinjski je i pred domaćim navijačima odradio posao do kraja. Pogocima Petra Mamića i Nemanje Bilbije, Plemići su slavili s 2:1 i s ukupnih 4:1 izborili drugo pretkolo Lige prvaka, gdje ih čeka stari znanac – Slovan iz Bratislave.

Od samog početka bilo je jasno tko drži konce utakmice. Zrinjski je od prve minute pritisnuo goste, a podrška s tribina dodatno je nosila momčad. Prvu pravu šansu imao je Pranjić, no Passaniti je sjajno reagirao. Gol je stigao u 40. minuti – Pranjić šalje povratnu, a Mamić mirno lobuje vratara i donosi vodstvo.

U nastavku su ušli Sušić i Kiš, koji je odmah zaprijetio. Posebno dobar dojam ostavio je Tyler Burey – novo pojačanje pokazalo je eksplozivnost i sigurnost na lopti. U 54. minuti sjajno je probio desnu stranu i poslužio Abramovića, koji nije uspio zabiti iz čiste situacije.

Sve dvojbe riješene su u 75. minuti. Surdanović puca, lopta se odbija do Bilbije, koji mirno zabija za 2:0. Virtus je do kraja došao do počasnog pogotka preko Scappinija iz jedanaesterca, a prethodno im je VAR poništio jedan pogodak zbog zaleđa.

Ipak, završnih desetak minuta ostavilo je upitnike – vidljiv je bio pad koncentracije u obrani, što je omogućilo gostima da zaprijete više nego što je bilo potrebno.

Trener Ivanković bio je zadovoljan prolaskom, ali ne i dijelovima igre:

Prvo poluvrijeme možemo biti zadovoljni. U nastavku smo ušli u nervozu bez pravog razloga. Moramo to popraviti, jer nas čeka ozbiljniji protivnik, izjavio je nakon susreta.

Zrinjski sada čeka dvomeč sa Slovanom. Prva utakmica igra se idući tjedan u Bratislavi, a uzvrat u Mostaru tjedan dana kasnije. Prolazak bi značio plasman u najmanje grupnu fazu Konferencijske lige – cilj koji momčad itekako želi dohvatiti.

Nogometaši Zrinjskog u utorak, 15. srpnja, na Stadionu HŠK Zrinjski u 21 sat dočekuju Virtus u drugoj utakmici prvog pretkola Lige prvaka u koju će ući s prednošću od dva pogotka.

Trener Zrinjskog Mario Ivanković kazao je kako sutra ne očekuje laganu utakmicu.

Vidjeli smo da su se u prvom pretkolu događale čudesne utakmice i rezultati tako da moramo biti maksimalno ozbiljni i spremni pokazati još bolju igru i zabilježiti još bolji rezultat, prvenstveno nas zanima pobjeda. S obzirom na to da je ovo naša treća utakmica od početka priprema, definitivno još nismo na željenoj razini i još se tražimo, vjerojatno ćemo i sutra probati neke dvije-tri kombinacije za budućnost, ali prije svega idemo na pobjedu, kazao je Ivanković.

Vezni igrač “Plemića” Antonio Ivančić rekao je kako Virtus ima kvalitetu.

Ozbiljno smo ih shvatili od samog početka, dobro se brane, teško ih je probiti što nam je stvaralo probleme u zadnjih 20-30 metara, gdje nam je falilo ideje i kreacije, ali mislim da smo bili dosta dobri i možemo biti zadovoljni, istaknuo je Ivančić.

Dodao je kako dosadašnje europsko iskustvo nogometaša Zrinjskog puno znači za ove utakmice.

Naša ekipa dosta je iskusna i zbog toga se ne bojim da ćemo nekoga podcijeniti. Već nekoliko sezona smo standardni u Europi, play-off je nešto minimalno što se igra u Mostaru tako da to je od velikog značaja i mislim da smo spremni na sve, kazao je Ivančić.

Trener ističe kako u uzvratu očekuje isti način i stil igre od strane protivnika kao i u prvoj utakmici.

Ne vjerujem da će se oni otvoriti i juriti rezultat, vjerojatno će čekati neku kontru ili prekid da nas ugroze, ali mi smo spremni i mislim da se iz tjedna u tjedan dižemo. Nadam se da se neće nitko ozlijediti i vjerujem da ćemo sutra biti u boljem izdanju, opasniji nakon ulaska u 16 metara i više iskorištavati te prilike, kazao je Ivanković.

Što se tiče mostarske ekipe, trener Zrinjskog navodi kako nema nikakvih promjena.

Šunjić, Jakovljević i Šikanić još su uvijek van pogona i mislim da će se od srijede uključiti s prvom ekipom u puni program, dobra stvar je da smo u petak igrali prijateljsku utakmicu protiv Arsenal Tivata u kojoj su igrali igrači s manjom minutažom i raduje što su Sudanović i Ćavar nakon dugo vremena odigrali 90 minuta bez ikakvih problema, što nam daje optimizam, kazao je Ivanković.

Što se tiče transfera Nardina Mulahusejnovića, Ivanković navodi kako je ovaj igrač od prošlog tjedna u Iranu, te da je “završio posao.”

Jučer se u našoj grupi oprostio, što znači da je tamo definitivno završio posao i očekujemo realizaciju tih nekih daljnjih koraka što se tiče ugovora i ovim putem mu se zahvaljujem na odličnoj sezoni i njegovom velikom udjelu u osvajanju dvostruke krune, želim mu puno sreće u daljnjoj karijeri, kazao je Ivanković.

Također, ovom prilikom zahvalio je mostarskim Ultrasima na podršci u San Marinu, te kazao kako se nada da će i sutra doći u što većem broju i dati dodatnu dozu energije.

Mi ćemo se odužiti na terenu i onda pokušati zajedno napraviti što bolju priču i ove godine, ne samo u Europi, nego i prvenstvu kazao je Ivanković.

U tjednu spomena prvih nastupa Zrinjskog u europskim natjecanjima, donosimo još jedno svjedočanstvo tog vremena. Ondašnji direktor kluba, a moglo bi se reći “direktor i više od toga”, Božidar Puljić, za The Nobles i Plemićka sjećanja se prisjetio utakmica protiv NK Đerzeleza i Västra Frölunda IF.

Puljić je bio direktor HŠK Zrinjski u razdoblju od 1996. do kraja 2000. godine, a ono na što danas, četvrt stoljeća kasnije, sam sebi ne može dati odgovor jeste pitanje zašto se prihvatio funkcije za koju je unaprijed znao da će ga fizički, a posebno psihički iscrpiti do kraja.

Naime, ovaj netom diplomirani pravnik nije ni dobio priliku za rad u struci kada je počela agresija na Mostar. Tijekom Domovinskoga rata ostao je bez noge pa je donio odluku da se neće baviti poslom odvjetnika jer, i na onako narušeno fizičko zdravlje, ne želi dodati stres koji ovaj poziv nosi sa sobom. Ipak, kaže nam, nosila ga je ljubav prema Mostaru, nogometu i Zrinjskom te osjećaj da može učiniti nešto veliko za svoj klub pa je prihvatio ponudu i pet godina revno obavljao svoje zadaće.

Na pitanje o svibnju 2000. godine te osiguranoj licenci za nastup u Europi popularni Bata zagonetno se osmjehnuo, ali se složio s izjavom Silvija Bubala da je Đerzelez u tom trenutku bio igrački najjača momčad u Bosni i Hercegovini. Skup vrhunskih pojedinaca vodio je Husref Musemić, ali organizacijski nisu mogli parirati većim klubovima.

Nakon što je Zrinjski prošao tu prepreku, voljom ždrijeba, za suparnika u ondašnjem Intertoto kupu, dobio je švedsku momčad IFK Norrköping. S obzirom na to da je Švedska, zbog svoje pozicije prema UEFA Respect Fair Play rankingu, dobila dodatno mjesto u UEFA Kupu, koje je zauzeo upravo IFK Norrköping, suparnik Zrinjskog postala je Västra Frölunda IF, a to je otvorilo mnoga pitanja. Najvažnije od njih, kako u otežanim uvjetima funkcioniranja uopće otići na gostovanje.

Doslovno smo išli od vrata do vrata, objašnjavali važnost ovih utakmica, kako za Zrinjski tako i za grad Mostar te teškom mukom osigurali sredstva za daleki put. Sa sjetom danas gledam fotografije jer više nisu među živima neki od važnih sudionika ovog putovanja, vođa puta Žarko Žara Tipurić, službeni predstavnik kluba Nevenko Karačić i tadašnji šef struke Vladimir Skočajić Taramba. Osim igrača na put su išli i pomoćni treneri Ronald Hrkać i Drago Bokšić te fizioterapeut Branimir Đolo, prisjeća se Bata ističući kako nešto ipak želi posebno navesti.

Ključnu ulogu u organizaciji odigrala je tadašnja tajnica kluba, Mirna Džidić. Ona je bila u stalnoj komunikaciji s našim suparnikom i UEFA-om, pa smo zahvaljujući tome znatno smanjili troškove putovanja, a mogli smo registrirati i pojačanja što smo iskoristili za dovođenje Hrvoja Ercega i Anđelka Kvesića. Za to je bila zaslužna njena komunikacija s krovnom organizacijom europskog nogometa, unatoč tome što su iz matičnog NS BiH tvrdili da ne postoji mogućnost dovođenja novih igrača.

Utakmica u Göteborgu za Batu i danas ostaje misterija.

Manjak sportske sreće, trema zbog debitantskog nastupa ili nešto treće, ne mogu reći, ali toliko neiskorištenih prigoda naš suparnik morao je kazniti. Ipak, dojam s utakmice ostavljao je nadu da ćemo proći u drugo kolo, kazuje nam Bata, a na upit o nekoj zanimljivosti spomenuo je skandinavsku hladnoću.

Naime, s visokih temperatura u Hercegovini došli smo u Švedsku, pa sam u neznanju da se hotel grije izašao vani u kratkim hlačama gdje me dočekala hladnoća zbog koje mi se odsjekla i druga noga, govori kroz smijeh.

Bati ni uzvrat u Mostaru nije ostao u lijepom sjećanju, a za to se dodatno pobrinuo i glavni sudac koji je imao više diskutabilnih odluka.

Uzvrat u Mostaru, vruć lipanjski dan, tribine koje “gore”, naša igra u prvom susretu, sanjali smo drugo kolo, a onda kasnije i Celtu Vigo pod Bijelim brijegom. Prije utakmice iznad grada kružio je zrakoplov koji je nosio parolu posvećenu Zrinjskom i izbacivao letke o ovom povijesnom susretu… Ne znam, nerado se prisjećam te utakmice jer smo sami sebi naškodili s obzirom na to da smo “glavom” već prošli dalje.

Poveli smo s 2:0, nije nam priznat regularan gol Kvesića, a bilo je i mnoštvo drugih loših odluka irskoga suca Richarda O’Hanlona. Kako je utakmica odmicala padali smo fizički i nakon primljenog gola više nismo mogli do preokreta, sva energija uložena je u onih 2:0 i susret je završio kako je završio, zbog gola u gostima Västra Frölunda je prošla dalje.

Delegat je bio poznati bivši sudac, Austrijanac Erich Linemayr, čovjek koji je sudio utakmice svjetskog i europskog prvenstva, koji se i sam čudio odlukama irskoga suca, ali nama ta loša ocjena nije bila neka utjeha. Morali smo zbiti redove i pripremiti se za nadolazeću sezonu 2000./2001., prvu zajedničku na razini Federacije BiH, a koja je zbog broja klubova i kratkog odmora bila iznimno teška.

Ostao sam do kraja te 2000. godine i isteka mandata, a iako su u klubu tražili da ostanem još jedan mandat rekao sam sebi da je dosta. Bilo je lijepih i manje lijepih trenutaka, velikih utakmica, ispunjenih i praznih tribina, dobrih i loših poteza, ali je u današnje uspjehe kluba utkano i to vrijeme i svaka druga godina kroz povijest našega kluba, rekao je Božidar Puljić na kraju razgovora za The Nobles i Plemićka sjećanja.

Foto: Ćiril Ćiro Raič

Dok s nestrpljenjem čekamo prvu europsku utakmicu u novoj sezoni, vratit ćemo se u prošlost i prisjetiti se povijesnih dresova s debitantskog nastupa Zrinjskog na europskoj sceni.

Nakon što je naš klub, kao predstavnik NS Herceg-Bosne, uspješno prošao razigravanje sa zeničkim Đerzelezom, ždrijeb nam je za suparnika u tadašnjem Intertoto kupu dodijelio švedski klub Västra Frölunda IF.

Danas je lako doći do podataka o svakom klubu, ali tada su naš jedini izvori informacija bile kladionice, znao je reći pokojni trener Vladimir Skočajić Taramba, dočaravši ono vrijeme i suparnika koji je tada bio potpuna nepoznanica za sve u klubu.

Radi se o klubu iz Göteborga, drugog najvećeg grada u Švedskoj, s oko milijun stanovnika. Västra Frölunda IF nogometni je klub osnovan 1930. godine, a iako je 90-ih godina uglavnom bio član prve švedske lige, 2000. završava sezonu na 14. mjestu i ispada u niži rang, a danas nastupa u četvrtom rangu švedskog nogometa.

Prva utakmica odigrana je 18. lipnja 2000. u Švedskoj, gdje je domaćin slavio s minimalnih 1:0. Uzvrat je odigran tjedan dana kasnije u Mostaru — Zrinjski pobjeđuje rezultatom 2:1, ali švedska momčad prošla je dalje zahvaljujući golu u gostima.

Momčadi su nastupile u dresovima sa slike, Zrinjski u crvenom dresu marke Fotex, s bijelom lentom i prišivenom reklamom Aluminij, a dres s brojem 2 nosio je legendarni Tihomir Skoko, dok su gosti nastupili u dresovima renomiranog proizvođača Umbro, koji je u to vrijeme opremao velike klubove poput Manchester Uniteda, Ajaxa, Celtica, kao i reprezentacije Engleske, Škotske i Irske.

Za razliku od domaćina, na čijem se dresu nalazila samo jedna reklama, dres švedske ekipe bio je prekriven sponzorskim logotipima: SKONA – poznati švedski brend kućanskih i higijenskih proizvoda, Stadium – veliki švedski lanac sportskih trgovina, Folksam – osiguravajuća kuća i Mål-Tipset – švedska verzija kladionice.

U tim povijesnim utakmicama Zrinjski je s klupe vodio Vladimir Skočajić Taramba, a nastupali su: Toni Jurjev, Joško Farac, Slaven Musa, Anđelko Kvesić, Ante Marijanović, Elvis Margeta, Tihomir Bogdan, Kenan Lizde, Hrvoje Erceg, Leon Buhić, Armin Džinović, Ives Čakarun, Dario Prce, Silvio Bubalo te Tihomir Tiki Skoko koji se jednom prilikom prisjetio susreta i igranja u dresu sa slike.

Naš suparnik je tada imao proračun od 10 milijuna, a mi smo tih dana, odnosno naš legendarni direktor Božidar Bata Puljić, skupljali novac za avion i nismo znali hoćemo li uopće otići na prvu utakmicu. Ostaje veliki žal zbog neuspjeha jer da smo prošli išli bi na makedonski Pelister, s kojim smo sigurno mogli igrati, a dalje je čekala Celta iz Viga, klub u čijoj sam juniorskoj momčadi proveo dio svoje karijere. U sjećanju mi je ostalo i sjajno ozračje na tribinama, koje nas je nosilo pa smo igrali srcem, novca nije bilo puno, a posebno sam ponosan jer su u timu bili u velikom broju domaći igrači, govorio je Skoko koji se prisjetio i jedne anegdote vezane za gostovanje u Švedskoj.

Dobili smo po 160 KM od kluba, da možemo pokriti osobne troškove boravka u Švedskoj, kao neke dnevnice, ali smo brzo vidjeli da nam taj novac neće mnogo značiti jer je cijena mineralne vode bila oko 30 KM.

Nakon što su se “Plemićka sjećanja” na društvenim mrežama prisjetila 25. obljetnice prvog nastupa HŠK Zrinjski u UEFA natjecanjima, u suradnji s njima donosimo i sjećanja svjedoka tog vremena.

Tada mladi igrač, Silvio Bubalo, za The Nobles se prisjetio početka karijere, utakmica protiv NK Đerzeleza i igranja za prvu momčad HŠK Zrinjski.

Popularni Ćija se za početak prisjetio svog pristupanja Zrinjskom.

Nakon vijesti o obnovi kluba, a nakon što su se djelomično smirila ratna događanja u našem gradu, došao je i moj prvi pravi susret sa Zrinjskim. Tada su Miroslav Mican Kordić i Bruno Repar pokrenuli školu nogometa kojoj sam pristupio 1994., a kako dvije godine nije bilo treninga i organizacija je bila dosta otežana. U sezoni 1994./1995. Nogometni savez Herceg Bosne starta s juniorskim prvenstvom, koje osvajamo uvjerljivo, iako je veliki broj igrača po godištu zapravo pripadao kadetskom uzrastu, prisjeća se Bubalo za The Nobles.

Zanimalo nas je i sjeća li se svog debija za prvu momčad Plemića.

Naravno, nakon četiri sezone u školi nogometa tadašnji trener-igrač Blaž Baka Slišković uveo me u prvu momčad, a debitirao sam protiv Redarstvenika u kolovozu 1998. godine. Mostar je tada imao nekoliko vrlo jakih klubova u prvom i drugom rangu natjecanja pa je to bio svojevrsni gradski derbi, otkriva nam.

Potom dolazi sezona 1999./2000. u kojoj je Zrinjski, kao predstavnik NS Herceg Bosne, dobio priliku razigravati za nastup u Intertoto kupu.

Tako je, sezona u kojoj rezultati nisu bili na najvišoj razini, ali su uprava i direktor Božidar Bata Puljić osigurali licencu za nastup u Europi pa je pred nama stajao taj dvomeč s NK Đerzelez. U tom trenutku bili su igrački možda i najjača momčad BiH, vodio ih je Husref Musemić, a na terenu vrhunski pojedinci, ali organizacijski su se teže nosili s drugim klubovima. To, međutim, u dvije utakmice nije značilo mnogo i mi smo morali dati sve od sebe da uspijemo.

Prve utakmice na Koševu se sjećam po dolasku naših Ultrasa, jednom od prvih organiziranih dolazaka neke navijačke skupine s područja jednoga saveza na područje drugoga saveza. Na terenu je bilo jako teško, a pokojni trener Vladimir Skočajić Taramba tražio je čvrstu obranu i aktivan rezultat za uzvrat pred našim navijačima, u čemu smo mi uspjeli zahvaljujući najviše vrataru Toniju Jurjevu.

Uzvrat je također bio jako čvrsta utakmica koja je došla do penala, a težina uloga vidi se po tome da je Taramba morao pitati tko je spreman izvesti penal. Javio sam se zajedno s par suigrača jer sam na treningu redovito pogađao i osjećao sam u tom trenutku želju da preuzmem odgovornost. Uslijedilo je ono čega se danas s radošću sjećamo, Jurjev je obranio tri udarca igračima Đerzeleza pa su realizirani penali Tihomira Tikija Skoke, mene osobno i Tihomira Tiše Bogdana donijeli prvi izlazak u europska natjecanja u klupskoj povijesti, prisjeća se Bubalo za The Nobles.

Prisjetio se i zanimljive anegdote iz raspucavanja.

Tu seriju penala pamtim po anegdoti prilikom izvođenja od strane Tiše Bogdana. Stariji će se sjetiti, a mlađima biti zanimljivo, tijekom zaleta pokazao je rukom suparničkom vrataru gdje će šutirati, a onda zabio u suprotan kut. Kad je lopta već bila u mreži nastavio je prema vrataru Đerzeleza i rekao mu: “Nikad ne vjeruj strancu!”, otkriva nam Ćija kroz smijeh.

Nakon toga slijedi sezona u kojoj se Zrinjski borio za ostanak u društvu najboljih. Pred kraj sezone Bubalo je postigao tri gola, dao doprinos ostanku i privukao pažnju nekih klubova iz Hrvatske.

Da, sezona 2000./2001. bila je duga i teška, a posljednja tri kola pogodio sam u sve tri utakmice i svaki od tih pogodaka ima neku priču. Onaj protiv Ljubuškog ušao je u top 10 golova te sezone, zatim me protiv Kiseljaka primijetio Ivan Katalinić i nudio mogućnost prelaska u Rijeku, ali sam ostao u Mostaru. Sjećam se da su iz Rijeke tada zamijetili i igrača Kiseljaka, Rajka Vidovića, koji je u HNL ostvario lijepu karijeru. Posljednje kolo i treći pogodak bio je protiv NK Široki Brijeg, uzeo sam loptu blizu centra Juri Kordiću i s velike udaljenosti pogodio preko vratara Igora Melhera.

Silvio je ostao vjeran Plemićima još dvije sezone i onda iznenada prestao s profesionalnim nogometom.

Točno, još dvije sezone u nogometu koji se teško može nazvati potpuno profesionalnim, uz sve poteškoće kroz koje je liga prolazila. Karijeru sam zaključio jako rano, a toj je odluci doprinijela i ozljeda zbog koje sam prošao dva operativna zahvata u kratkom vremenu. Završilo je nekako s polufinalnim utakmicama Kupa BiH, protiv Leotara, iako sam odigrao još par susreta poslije toga.

Pogodio sam te sezone u Kupu penal protiv Radnika iz Bijeljine, također u raspucavanju pa i danas žalim što nisam dobio priliku izvesti penal protiv Leotara, ali tako je kako je, život velikih klubova prate i takva tragična ispadanja. To se kasnije vrati, nekim velikim preokretima koji donesu titule, a u kojima danas uživam kao navijač Zrinjskog, rekao je Silvio Bubalo za kraj razgovora za The Nobles i Plemićka sjećanja.

Zajednica navijača HŠK Zrinjski okupljena oko The Noblesa nedavno je predstavila album samoljepljivih sličica pod nazivom “Moj identitet”.

Album je predstavljen u punoj galeriji Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača uz prateću izložbu dresova i memorabilija iz bogate povijesti Zrinjskog.

Nakon što su se dojmovi malo slegli, predstavljamo vam veliku galeriju fotografija iz pune Kosače i još jednom zahvaljujemo što ste svojim dolaskom uveličali naš projekt na kojemu smo radili više od godinu dana.

Za sjajne fotografije zaslužan je Daniel Rezo kojemu i ovim putem zahvaljujemo.

Iako aktualna sezona još nije ni službeno završila, u Zrinjskom se već ubrzano razmišlja o kvalifikacijama za najjače europsko klupsko natjecanje. Financijska sredstva koja se ondje “vrte” svakako su dovoljan mamac da se ozbiljno pristupi planiranju i slaganju momčadi za izazove koji slijede.

U nastavku donosimo analizu trenutnog kadra i eventualne opcije u prijelaznom roku koji slijedi.

Najbolji vratarski tandem domaćeg prvenstva

Sezonu je na golu započeo Marko Marić, koji je zadržao visoku razinu forme iz prethodne sezone i “zacementirao” svoju poziciju. Međutim, sredinom sezone, u trenucima kada su se vodile najžešće borbe za naslov prvaka, struka je iznenadila sve navijače odlukom da Goran Karačić postane nova “jedinica”. Ubrzo se doznalo kako Marić nije postigao dogovor s upravom oko produljenja ugovora, što je bio ključni razlog za promjenu na golu. Iako je većinsko mišljenje navijača bilo kako klub nije bio fer prema Mariću, koji je svojim sigurnim obranama ulijevao povjerenje cijeloj momčadi. No, to nije poremetilo Karačića. Naprotiv, odličnim obranama do kraja sezone pokazao je da se na njega ozbiljno može računati i u budućnosti. Iako mu se opravdano spočitava nesigurnost kod igre nogom, s obzirom na to da ima ugovor do ljeta 2026. godine, teško je očekivati da će mu pozicija biti ozbiljnije ugrožena u idućoj sezoni. Što se tiče ostalih vratarskih opcija, pod ugovorom je i mladi Anis Sefo, koji od iduće sezone više neće spadati u kategoriju zaštićenog godišta, a dosad nije bio u ozbiljnijim planovima prve momčadi. Tu je i Luka Pršlja, koji nije uspio uhvatiti kontinuitet nastupa tijekom posudbe u GOŠK-u. Ipak, najzanimljivije ime u ovom kontekstu je mladi Arman Šutković, vratar koji je ove sezone briljirao u dresu Tomislava u Prvoj ligi FBiH, gdje je proglašen najboljim vratarom lige. Iako se ta liga ne smatra osobito jakom, Šutković će zasigurno biti pod posebnim povećalom tijekom priprema. Ne treba isključiti ni mogućnost dovođenja iskusnog vratara koji bi bio pouzdana zamjena s klupe, kao što je to u prethodnim sezonama bio Soldo.

Spoj iskustva i mladosti

Iako je obrambena linija Zrinjskog tijekom ove turbulentne sezone bila suočena s brojnim ozljedama i čestim rošadama, uspjela je iznijeti velik teret i često bila oslonac momčadi u trenucima kada “prema naprijed” nije išlo najbolje. Hrvoje Barišić, igrač od kojeg počinje gotovo svaki napad Zrinjskog, ima važeći ugovor još godinu dana. Iako su ga ozljede ove sezone malo “nagrizle” te je propustio značajan broj utakmica (što se poklopilo s najslabijim izdanjima momčadi, op. a.), svejedno je uvršten u idealnu postavu sezone – tzv. “kristalnih 11″.  Unatoč svemu, nema sumnje da će i u nadolazećoj sezoni ostati važna karika kluba. Slobodan Jakovljević već godinama s Barišićem čini neizostavan stoperski tandem. No, ovo je prva sezona u kojoj je gotovo neprekidno imao probleme s ozljedama. Često je, unatoč velikim bolovima, odigrao utakmice i pokazao zašto je i dalje “karta” na koju trener Mario Ivanković može odigrati. Njegov profesionalni pristup, kako na terenu tako i izvan njega, svakako će biti dodatna vrijednost u razmatranju njegovog statusa iduće sezone. Ipak, realno je očekivati manju minutažu. Toni Šunjić, najiskusniji od navedenog trojca, može se pohvaliti i najimpresivnijim životopisom – bivši je reprezentativac s bogatim iskustvom. Iako je i on u drugom dijelu sezone odsutan zbog ozljede, skupio je solidan broj nastupa. Trenutačno se, prema dostupnim informacijama, vode pregovori o njegovom statusu u klubu. Ne bi bilo iznenađenje da Šunjića više ne vidimo u dresu Zrinjskog, ali bi ga svakako bilo lijepo zadržati u klupskim strukturama, gdje njegovo iskustvo može biti dragocjeno.

Alternativa i budućnost

Ilija Mašiċ, koji je stigao nakon slabe epizode u HNL-u, vrlo brzo se uklopio i pružio nekoliko zapaženih partija, osobito na početku prvenstva. Radi se o stoperu kojeg krasi mirna pas igra, a s obzirom na to da ima važeći ugovor, zasigurno će i iduće sezone konkurirati za ozbiljnu minutažu. Konačno, posebno treba istaknuti Duju Dujmovića, možda i najveće pozitivno iznenađenje među braničima ove sezone. Ljevonogi stoper stigao je gotovo kao tkz. “no name” igrač iz Šibenika, gdje unatoč slaboj konkurenciji nije imao značajniju ulogu. Međutim, priliku je iskoristio kada je zbog ozljeda i rotacija morao uskočiti. Iako mu prilagodba nije bila lagana, s vremenom je pokazao tehničku dotjeranost i dobre fizičke kapacitete koji objašnjavaju zašto mu je Rijeka ranije dala ugovor te zašto je bio dio “kockastih” u mlađim kategorijama. Budući da je rođen 2003. godine, klub bi na njemu mogao i zaraditi i bit će ga zanimljivo pratiti u sljedećoj sezoni.  Na kraju vrijedi spomenuti mladog Davida Karačića koji je već participirao u službenim utakmicama i upravo bi on mogao biti U21 alternativa.

Bočne pozicije Zrinjskog: Stabilna desna, upitna lijeva strana

Odlaskom Josipa Ćorluke, desna strana obrane Zrinjskog ostala je svedena na samo jedno ime – Kerima Memiju. Iako je godinama bio u sjeni jednog od najstandardnijih i najpouzdanijih igrača kluba, “Memo” je u proljetnom dijelu sezone, konačno igrajući na svojoj prirodnoj poziciji, pokazao da se na njega ozbiljno može računati. Dodatni optimizam na desnoj strani donosi povratak Matea Sušića, igrača s impresivnom inozemnom karijerom koji je prve seniorske korake napravio upravo u dresu Zrinjskog. Sušićev povratak ne samo da donosi širinu kadra, već i iskustvo koje može biti ključno u zahtjevnoj europskoj sezoni koja slijedi. Sa Sušićem i Memijom na raspolaganju, čini se da za Zrinjski na desnom beku “nema zime”.

S druge strane, lijeva bočna pozicija otvara ozbiljna pitanja. U slučaju sada već izvjesnog odlaska Marija Tičinovića, jedini prirodni lijevi bek ostaje Petar Mamić, koji je u završnici sezone ostavio jako dobar dojam. Njegovi precizni centaršutevi i energija su bili na visokom nivou, a lijepo je bilo napokon vidjeti prirodnog ljevaka na toj poziciji. Međutim, prema podacima preuzetim s Transfermarkta, Mamiću ugovor s klubom istječe 31. svibnja, što znači da bi  uskoro Zrinjski mogao ostati bez ijednog lijevog beka pod ugovorom. Upravo zato, ova pozicija se nameće kao prioritet za pojačanje, bez obzira na to hoće li Mamić produžiti suradnju s klubom ili ne. Vrijedi spomenuti i Bornu Filipovića, mladog igrača iz šampionske U19 generacije, koji je već dobio prve seniorske minute. Premda je u juniorskom pogonu često imao nešto ofenzivniju ulogu, najbolje se snalazi upravo na lijevom beku, što bi mu moglo otvoriti vrata značajnije uloge u narednoj sezoni – osobito ako se napokon ukaže prilika za “homegrown” rješenjem.

U veznom redu je Zrinjski imao možda i najmanje turbulencija, okosnicu je činilo tek par igrača igrača koji su se relativno ravnomjerno smjenjivali. Iako u pocetku sezone nije najbolje kotirao, Igor Savić je u proljetnom dijelu definitivno zauzeo mjesto i maestralnim partijama ulijevao sigurnost momčadi. Gotovo se u pravilu spuštao u „trojku“ kod iznošenja lopte, a duel i skok igra su nešto čime je dominirao u ključnim utakmicama ove sezone. Savić ima važeći ugovor i trebao bi biti važan kotačić u napadu na europsku jesen u Mostaru. Stefano Surdanović je kao velika nepoznanica stigao ljetos, mahom igrajući drugoligaški nogomet u Austriji. Iza njega je fantastična sezona, uvršten je u idealnu postavu prvenstva pa iako će sigurno biti upita za još uvijek relativno mladog igrača, on je netko za koga se nadamo da će biti dijelom ekipe u sezoni koja slijedi. Marijan Ćavar je uz puno pompe dres Širokog Brijega zamijenio dresom Zrinjskog u ljetnom prijelaznom roku, iako je bio dio udarnih 11, ipak ostaje dojam da je zbog raznih okolnosti ostao pomalo i dužan navijačima. Budući da je i sam trener Ivanković inzistirao na njegovom dovođenju, vjerujemo da će za njega biti mjesta i da će izvući nešto magije iz svog šešira u mjesecima koji su pred nama. Jedan od najvećih dobitnika proljetnog dijela prvenstva je definitivno Antonio Ivančić, igrač koji je pobjedonosnim pogotkom u Posušju bio možda i najveći “krivac” za devetu titulu. Jedan od onih koji ne privlači svjetla reflektora, uvijek besprijekorno spreman, u svojoj trećoj sezoni u dresu s lentom se okitio i trofejom navijača i svakako je vrlo bitno što je njegov ugovor produžen na još dvije godine. Za kraj treba spomenuti Tarika Ramića, koji nije dao velik obol u ovoj sezoni, a budući da dogodine ne spada u “zaštićeno” godište, predstoji vidjeti hoće li ostati dio svlačionice i u sezoni koja slijedi. Dojma smo da je na pozicijama u sredini terena Zrinjski također vrlo kvalitetno ispunjen, ukoliko ne bude izlaznih transfera velike promjene nisu nužne, iako je uvijek dobro dovesti nekog tko bi dodatno zaoštrio jaku konkurenciju.

Krilne pozicije Zrinjskog su možda i mjesto na kojem se najviše mučilo kroz tekuću sezonu. Odlazak Marija Čuže zabrinuo je navijače i definitivno bio veliki udarac za uvijek visoke ambicije Plemića. Međutim, Karlo Abramović i Jakov Pranjić, iako igrači iz nižeg ranga natjecanja hrvatskog nogometa, bez iskustva igranja u najvišem rangu, pokazali su da se na njih može ozbiljno računati i s nekoliko golova dali su veliki doprinos ekipi u pohodu na novi naslov prvaka države. Uvijek je lijepo vidjeti „gladne“ momke željne etabliranja na ozbiljnijoj sceni pa je tako Abramović lepršavošću i igrom „1 na 1“ dokazao da se na njega može ozbiljnije računati na lijevom krilu, dok je Pranjić vrlo ozbiljno odradio svoje zadaće, pokazavši da šutom s distance može ugroziti protivnike, a vrijedi istaknuti kako se radi o dinamičnom igraču koji može pokriti i poziciju ‘desetke’.  Na desnom krilu igrač s najboljim učinkom i konstantna prijetnja po gol protivnika definitivno je bio Fran Topić, nažalost njegova posudba ističe, a prema dostupnim informacijama, navodno je on svoje za Zrinjski već odigrao. Bit će teško nadomjestiti igrača takvog napadačkog arsenala koji je ujedno bio i igrač zaštićenog godišta. Matija Malekinušić ima važeći ugovor i za sljedeću sezonu, a budući da je minute većinom dobivao na kapaljku ne bi iznenadio ni razlaz s ovim brzim krilnim napadačem koji je već lagano zaslužio i epitet “vojnika kluba”. Alen Jurilj je također u sličnoj situaciji, budući da minutažu gotovo i nije imao, bilo bi iznenađenje kad bi ga i u nastavku gledali u dresu s lentom, iako je u prethodnim sezonama pokazao da njegov brod može solidno ploviti premijerligaškim morima. Krila su definitivno pozicija na kojoj ćemo pretrpjeti neke promjene, bit će teško na tržištu naći igrača koji će moći prebaciti Topićeve brojke, a pritom je i jedini ljevonogi igrač u rotaciji. Ipak, budući da nas očekuju veliki izazovi i potencijalno velika zarada, klub bi mogao posegnuti malo dublje u džep i pronaći neko rješenje. Već smo se mnogo puta uvjerili da novac plaćen za igrača i nije uvijek u korelaciji sa igračevim doprinosom na terenu, tako da ne bi iznenadilo kad bi se posegnulo i s rješenjima iz već provjerene “prve NL“.

I za kraj nam ostaju četiri napadačke opcije, a nakon oporavka od teške ozljede u proljetnom dijelu se na velika vrata vratio kapetan Nemanja Bilbija. Trošiti riječi za najboljeg igrača u povijesti lige bilo bi uzaludno i nedovoljno za opisati njegov utjecaj na terenu. Njegov povratak je definitivno bio u korelaciji s boljim igrama Zrinjskog na proljeće i to je igrač koji će još mnogo puta razveseliti sve kojima je Zrinjski u srcu. Nardin Mulahusejnović je u jednom dijelu sezone bio legitiman kandidat za najboljeg strijelca lige, korpulentni napadač koji ima mnoge kvalitetne karakteristike koje nisu prošle ispod radara ni klubovima u boljim ligama. Glupost na Pecari ga je koštala crvenog kartona što je moglo i biti trenutak koji će odrediti čitav tijek sezone. Još uvijek je relativno mlad i ima prostora za napredak, tip je napadača kakav se uvijek traži i ne bi iznenadilo da se otisne u neku jaču ligu. Tomislav Kíš je još jednom pokazao o kakvom se napadaču radi, njegov osjećaj za igru je definitivno nesvakidašnji i to je igrač zbog kojeg se plaća ulaznica. Gotovo uvijek teži atraktivnosti, što se katkad i kosi sa zahtjevima modernog nogometa, ali sve dok je efikasan nema razloga za brigu. Njegov gol u Vrapčićima će se vjerojatno prepričavati po mostarskim kafanama i za desetke godina. S važećim ugovorom do ljeta 2026. godine ne bi trebao biti sporan njegov ostanak. I posljednja opcija u napadu je mladi Toni Majić, koji je ove sezone minute uglavnom dobivao na kapaljku. U svakom njegovom dodiru se vidi klasa i u malo minuta što je skupio pokazao je visoku efikasnost. Iako se vidi da ga još uvijek muče “dječje mušice”, njegova minutaža bi se mogla ozbiljno podignuti u sljedećoj sezoni. Kad se podvuče crta ni na napadačkim opcijama Zrinjski nema previše razloga za brigu. Ukoliko Nardin ode, vjerujemo da će klub reagirati.

Zrinjski definitivno ima solidnu igračku kralježnicu i ukoliko ne bude nenadanih odlazaka igrača koji su činili okosnicu momčadi, nema potrebe za većim promjenama tijekom ljeta, no sa sigurnošću možemo tvrditi kako nam slijede neke preinake – prvenstveno na bočnim pozicijama. Uz malo sreće s kuglicama, nadamo se da će se grupna faza nekog europskog natjecanja ponovno igrati pod Bijelim Brijegom.

Dokumentarni film “HŠK Zrinjski – priča o ponosu” možete pogledati u CineStar Cinemas BiH u Mepas Mallu!

Ovaj dokumentarni film portret je jednog kluba, ali i vremena i ljudi koji su ga stvarali, radovali se njegovim uspjesima i tugovali. Priča o klubu koji je dijelio sudbinu svoga grada i zemlje, započinje proslavom prve titule Zrinjskog iz 2005. na 100. obljetnicu osnivanja, a onda se retrospektivno vraćamo na početak burnog 20. stoljeća, gdje se počinje odmotavati klupko zamršenih političkih i intimnih okolnosti, te zanimljivih anegdota u formi sjećanja potomaka igrača i dužnosnika kluba.

U filmu tako govore neki od najvećih nogometaša ovih prostora poput Blaža Bake Sliškovića, čiji je djed bio dugogodišnji predsjednik Zrinjskog tijekom 30-ih godina prošlog stoljeća, potom Ivana Ćurkovića, legendarnog vratara i reprezentativca bivše Jugoslavije, prvog Mostarca koji je igrao finale Lige prvaka 1976., a čiji je otac bio dugogodišnji igrač Zrinjskog prije Drugog svjetskog rata, sve do Luke Modrića višestrukog osvajača Lige prvaka s Real Madridom i dobitnika Zlatne lopte, koji je u Zrinjskom proveo sezonu u kojoj je sazrio i kao igrač i kao čovjek, izgradivši jednu posebno emotivnu vezu s gradom, navijačima i samim klubom.

Ulaznice možete osigurati na: https://blitz-cinestar-bh.ba/mostar-mepas-mall/hsk-zrinjski-prica-o-ponosu-/373

Nakon mjeseci borbe, uzleta i padova, HŠK Zrinjski svoju šampionsku sezonu zaključit će u Gabeli, gdje ih dočekuje GOŠK. Iako je pitanje naslova već riješeno, ovaj susret nosi simboličnu težinu – po završetku utakmice Plemićima će biti uručen dugo iščekivani pehar.

Za trenera Marija Ivankovića dileme nema – unatoč tome što utakmica nema natjecateljski naboj, Zrinjski mora na teren s istim žarom i ozbiljnošću kao da se odlučuje o naslovu.

Prošle subote smo potvrdili ono za što smo radili cijele godine. No, pred nama je još jedna utakmica i želimo je odraditi dostojanstveno i na visokom nivou. Vjerujem da će moji igrači dati maksimum kako bismo pobjedom zaključili ovu lijepu priču, kazao je Ivanković.

S obzirom na to da je sezona na svom izmaku, logično je bilo upitati trenera i o planovima za budućnost. No, Ivanković ostaje čvrsto fokusiran na ono što slijedi odmah – završetak ove sezone.

Ne želim još pričati o imenima, pojačanjima ni planovima. Od ponedjeljka ćemo krenuti u razgovore o kadru, analizirati postojeće stanje i napraviti korake prema naprijed. Bit će promjena, sigurno, jer nas čekaju ozbiljni izazovi – i u domaćem prvenstvu, i u Europi, rekao je.

U osvrtu na sezonu, trener Zrinjskog izdvojio je nekoliko ključnih trenutaka koji su prelomili utrku za titulu.

Svi će naravno spomenuti derbi s Veležom i gol u 95. minuti koji nam je vratio vjeru. Ali ne smijemo zaboraviti utakmicu sa Željezničarom – pobjeda 5:0 nam je vratila samopouzdanje i otvorila put prema vrhu. Nakon toga smo preuzeli prvo mjesto i više ga nismo ispuštali, prisjetio se Ivanković.

Zrinjski će u subotu u Gabeli imati i posljednju priliku ove sezone za slavlje na travnjaku, ali ono pravo slavlje počet će tek nakon zadnjeg sučeva zvižduka. Iako GOŠK više nema šanse za spas, Plemići znaju da nema mjesta za opuštanje – jer šampioni takvi ostaju do posljednje sekunde.

Zato svi u Gabelu! Organiziran je karusel, a polazak je u 15 sati na parkingu ispred Stadiona HŠK Zrinjski.

HŠK Zrinjski Mostar osvojio je deveti naslov prvaka Bosne i Hercegovine nakon uvjerljive pobjede protiv Igmana iz Konjica rezultatom 3:0. Time su Plemići potvrdili svoju dominaciju u ovoj ligi i osigurali prvo mjesto kolo prije kraja prvenstva.

Utakmica je donijela dobru igru i mnogo prilika na obje strane, no Zrinjski je bio konkretniji i uspješniji. Prvi pogodak postigao je Nardin Mulahusejnović u 39. minuti, što je razveselilo oko pet tisuća gledatelja na stadionu.

U nastavku su za konačnih 3:0 strijelci bili Hrvoje Barišić, koji je zabio glavom nakon kornera, te Antonio Ivančić, koji je realizirao dobru asistenciju Frana Topića. Mulahusejnović je imao priliku postići i svoj 15. premijerligaški gol iz jedanaesterca, no vratar Igmana Igor Rončević obranio je njegov udarac.

Iako je Igman tijekom susreta pokazao dobru volju i borbenost, nisu uspjeli ozbiljnije zaprijetiti golu Zrinjskog. Na drugoj strani, vratar Plemića Goran Karačić također je imao nekoliko važnih obrana.

Ovim trijumfom Zrinjski je potvrdio status najtrofejnijeg kluba u Premijer ligi BiH, osvojivši ukupno devet naslova, od kojih su tri u posljednje četiri sezone. Uz to, klub je ove godine osvojio i Superkup BiH, što dodatno potvrđuje kvalitetu i stabilnost momčadi.

Zrinjski će titulu i službeno proslaviti u posljednjem kolu, kada gostuje kod GOŠK-a u Gabeli, s mogućnošću da postavi rekord osvojenih bodova u sezoni.

Nakon pobjede u utakmici protiv Igmana, igrači, stručni stožer i navijači zajedno su proslavili novi veliki uspjeh kluba iz Mostara, koji i dalje ostaje gospodar na bh. nogometnoj sceni.