“Da mi je da te upoznam, odvedem sebi u Mostar, zaljubit ćeš se u njeg’ i ostat’ kraj mene”, riječi su jedne popularne mostarske pjesme koje su se po tko zna koji put pokazale istinitima.
Dario Čanađija u Mostaru je proveo samo nekoliko mjeseci, a iz njega odlazi pun emocija i prijateljstava, te uz obećanje da će se sigurno vratiti.
– Sedam mjeseci u Zrinjskom, a imao sam osjećaj kao da sam tu sedam godina. Veliki trag na meni ostavili su prvenstveno suigrači, pogotovo ta neka okosnica ekipe s kojom sam se najviše i družio, pa onda navijači, klub, grad, dosta ljudi koje sam upoznao izvan nogometa i ostao prijatelj s njima… Svi su ostavili jako veliki trag, bilo je puno emocija i iskreno mi nikada nije bilo teže otići. Žena i ja smo već pričali da bi kupili stan u Mostaru, što vjerojatno i hoćemo, tako da bi baš željeli ostati povezani s Mostarom bilo to da se ja vratim kao igrač, trener ili bilo što. Klub, grad, navijači, ljudi, svi su ostavili veliki utisak na mene, kazao je Čanađija za portal The Nobles.
Iako se u Mostaru nije dugo zadržao, Čanađija je uvijek biranim riječima govorio o Zrinjskom, pa nas je zanimalo što to izdvaja Plemiće od dosadašnjih klubova u njegovoj karijeri.
– Nas sedam-osam bilo je svaki dan na kavi, družili smo se sa ženama i djecom, ostajali smo poslije utakmica popiti piće i podružiti se, svi smo bili u svakodnevnoj komunikaciji i druženju i osjetila se ta sinergija. Dogodila se i Europa koja je samo dodatno utjecala na sve to. Imao sam ja i u Rijeci vrhunsku atmosferu i prijatelje za cijeli život, u Olimpiji smo osvojili duplu krunu i imali neke prekrasne trenutke, ali u Zrinjskom se stvorila baš ta neka kemija između nas, napravili smo i taj povijesni uspjeh i vjerujem da će ova sezona na kraju biti još uspješnija kada to sve sjedne na svoje mjesto. Posebno se izdvaja ta neka toplina unutar kluba. Ne osjećaš se kao u nekim klubovima, pogotovo vani, da dođeš samo odraditi posao, bila je ta obiteljska atmosfera i osjećao si se kao da si došao doma u dnevni boravak, a ne na posao, otkriva nam Čanađija.

Ovaj neumorni veznjak sudjelovao je u povijesnom uspjehu Zrinjskog i plasmanu u grupnu fazu Konferencijske lige, a na tom putu odigrao je nekoliko sjajnih utakmica.
– Jako mi je teško izdvojiti najdražu utakmicu jer ih je bilo jako puno. Npr. ona domaća utakmica protiv Urartua gdje se nekako sve otvorilo, pa ona utakmica kući protiv Breidablika kada smo jednom nogom, a i više, zakoračili prema grupnoj fazi što je bilo prekrasno, a da ne pričam o Alkmaaru i Aston Villi. Bilo je stvarno prekrasnih utakmica, a bilo je i dobrih utakmica za uživanje, ističe Čanađija usput se prisjećajući i utakmica koje mu nisu ostale u baš dragom sjećanju. Posebno ističe dvomeč protiv kluba na čiji se spomen svakom navijaču Zrinjskog vraćaju užasne uspomene.
Trn u oku je Slovan Bratislava. U prvoj utakmici smo osjetili da možemo, u nekim trenucima smo bili i bolji, ali bezvezno primimo gol. Pokušavaš, trudiš se izjednačiti, imaš dobre prilike, ali lopta neće u gol. U gostima također, vidjeli smo na kraju da možemo kada smo ih stisnuli, ali smo bojažljivo ušli u utakmicu i iz prekida odmah primili gol. A čak i onaj LASK. Vodimo 1:0, sve imamo pod kontrolom, a propuštamo i priliku za 2:0. Tu smo možda trebali biti pametniji i oprezniji jer primamo gol za 1:1, a s 1:0 smo bili u produžecima i sigurno bi se drugačije otvarala utakmica. Za te utakmice mislim da smo mogli više napraviti.
Nakon gostovanja kod Aston Ville u Birminghamu, pojavila se zanimljiva priča kako ga je popularni Nicolo Zaniolo zamolio za dres nakon utakmice.
– Nije baš tako bilo, prisjeća se kroz smijeh. Bili smo jedan pored drugog na centru, a kako sam igrao u Italiji znam ponešto talijanskog jezika, nešto sam ga upitao i on je odgovorio, nakon čega je rekao “pa ja tebe znam, ti si igrao u Speziji”. On je rođen u tom kraju pa je pratio Speziju i išao na utakmice, makar je on u to vrijeme igrao u Entelli koja je na pola sata od Spezije. Nakon razgovora smo razmijenili dresove i tako je točno išla priča, otkriva Čanađija za portal The Nobles.
Čane je bio jedan od najstandardnijih igrača Zrinjskog u prvom dijelu sezone. Za Plemiće je odigrao 31 utakmicu i upisao tri asistencije. Odnosno, propustio je samo gostovanja kod Alkmaara i Zvijezde 09. Očekivano su u klub počeli stizati upiti za njegove usluge i na kraju se odlučio ponovno otisnuti u inozemstvo potpisavši ugovor s grčkim Kifisiasom.
– Došla je ta ponuda iz Grčke. Razgovarali smo s trenerom i klubom, procijenili smo da će u drugom dijelu sezone više prilike dobivati neki drugi, mlađi igrači, što je i normalno. Na kraju sam u dogovoru s njima odlučio da je bolje da idem negdje gdje ću igrati, tako da sam otišao u Grčku. Što se nove momčadi tiče, ovdje ima dosta kvalitete i mislim da ćemo se sada krenuti dizati. Došlo je dosta dobrih igrača s renomiranim karijerama i vjerujem da neće biti problema s ostankom, ali to je uvijek teško i ne smiješ se nikada opustiti jer je i prvenstvo malo specifično i teško.
Bivši trener Plemića, Sergej Jakirović, često je volio uspoređivati Premijer ligu BiH s HNL-om i smatrao je da bi Zrinjski dobro prošao i u HNL-u, pa nas je zanimalo Čanađijino mišljenje s obzirom na to da je proveo mnogo godina u elitnom rangu hrvatskog nogometa.
– Zrinjski bi sigurno imao što tražiti u HNL-u. Igrali smo prijateljske utakmice protiv Varaždina i Lokomotive u kojima smo bili jako dobri i mislim da bi Zrinjski sigurno tamo bio u top četiri. HNL je nešto kvalitetniji od Premijer lige BiH zbog infrastrukture i toga svega, ali sigurno da Premijer liga ide u korak. Ulaže se dosta novca u terene i kada se sve to napravi sigurno će kvaliteta biti bolja. Većina klubova je financijski stabilnija i sve to doprinosi boljoj kvaliteti lige, tako da će i PLBiH sigurno imati neku uzlaznu putanju. Ono što se meni osobno više sviđa kod Premijer lige su navijači. U Hrvatskoj je to dosta centralizirano, svi navijaju za Hajduk i Dinamo, ima tamo nešto Rijeka i Osijek, ali npr. Slaven Belupo igra doma protiv Hajduka i onda 90% tribina navija za Hajduk. Dok, recimo ti dođeš igrati u Posušje i ljudi navijaju za svoj klub, neće navijati za Zrinjski… neće ljudi iz Posušja navijati za Borac ili Sarajevo. To mi se sviđa, svugdje je ta neka domaćinska atmosfera i onda je većim klubovima puno teže uzimati bodove, što smo vidjeli i po nekim našim kiksevima u prvom dijelu sezone, dodaje Čanađija.
Malo navijača i pratitelja nogometa zna da je Čanađija već prije nekoliko godina krenuo i s usavršavanjem na trenerskom planu.
– Završio sam tečaj za UEFA C licencu i trenutno mi nedostaju dva ispita za B licencu. To sam već planirao riješiti, ali kako smo stalno igrali po dvije utakmice tjedno nije bilo prostora da to završim, a kako sam sada otišao u Grčku to će vjerojatno morati pričekati do ljeta. Idem u tom nekom smjeru, završio sam i tečaj za naprednog nogometnog analitičara, sada upisujem i tečaj za nogometnog skauta, tako da se vidim u nogometu i volio bih ostati raditi u njemu. Ne znam na kojoj će to biti funkciji, ali volio bih se okušati kao glavni trener i to mi je neki cilj. Želio bih u nečemu takvom vidjeti da je to stvarno za mene i da se pronađem u tome, a ne da to radim kao čisto iz nekog hobija. Taj dio me ne zanima, želim biti baš posvećen tome i vidjeti neki napredak ako stvarno jesam za to, a ako nisam onda hvala Bogu i idemo dalje, tražit ćemo nešto drugo. Za sada bih probao taj trenerski posao, vidim se u tome, dosta učim i usavršavam se pa ćemo vidjeti gdje će me to odvesti.

Svi treneri i oni koji poznaju Čanađiju, pored nogometnih izdvajaju i njegove ljudske kvalitete. Koliko su te ljudske kvalitete i karakter bitne u razvoju jednog nogometaša?
– Jako su bitne te ljudske kvalitete, to je ono što sam uvijek naglašavao u svim intervjuima. Ova ekipa Zrinjskog je prepuna momaka koji imaju te neke ljudske vrline i kvalitete koje pomažu da u najtežim trenucima momčad ne potone, da se izvuče na svoj karakter. Bio sam u toj situaciji i u Rijeci. Mislim da sam oborio i neki rekord HNL-a, igrao sam 25-26 utakmica, a svaku sam ulazio s klupe. Tada smo osvojili i duplu krunu. Svaki trening smo trenirali 100%, nismo dizali nos i ljutili se, nismo pričali protiv onih što su igrali nego smo svi bili zajedno, bili smo im podrška. To je karakter. Trener te ne stavi u igru, ali ćeš ti doći sutra na trening i odradit ćeš to 100%, bit ćeš nasmijan i sretan zbog ekipe što je pobijedila, nećeš mrmljati protiv suigrača i trenera, nego ćeš jednostavno to prihvatiti i na svakom treningu pokušati biti što bolji. Napraviš sve što je u tvojoj moći i ako si ti pravi tebe će kad tad u nogometu nagraditi, tako da mislim da su te neke karakteristike jako bitne i drže jednu cjelinu na okupu.
Hvala svim ljudima koji su to prepoznali kod mene. Te neke stvari, da budeš na 100% i da se boriš, to nikada ne smije izostati i to je glavni temelj da budeš još bolji i da napreduješ. Kod nas se često spominje “moramo trčati, moramo ovo, moramo ono”, vani je to normalno i bez toga se ne može ni krenuti u utakmicu. Mislim da moramo biti baš pravi karakter, da svaki trening bude na najvišoj razini, a onda ni rezultati na utakmicama neće izostati, smatra Čanađija.
Na kraju je uputio i poruku Plemićkoj obitelji.
– Za kraj se želim zahvaliti svima. Klub mi je baš ostao u srcu. Dao sam od sebe koliko sam god mogao u tom trenutku. Vjerojatno sam mogao još bolje što se tiče neke igračke strane, ali nije bilo ni lagano jer sam došao u novo prvenstvo i novu sredinu. Mislim da je ovih sedam mjeseci bilo korektno. Ja ću se sigurno vraćati u Mostar i bit ću vaš veliki navijač. Kao što sam se već dogovorio s dečkima, meni u Grčkoj sezona završava 12. svibnja, doći ću u Mostar i ako sve bude u redu i ako se uzme titula, što ja vjerujem da se može, pa da to proslavimo kako treba, zaključio je Čanađija razgovor za portal The Nobles.
Nedavno smo pisali o tome što znači časno i profesionalno predstavljati HŠK Zrinjski. Dario Čanađija je po svim aspektima bio jedan od onih koji su to radili na pravi način, i na terenu i izvan njega. Zbog takvog odnosa prema klubu, navijačima i gradu, zauvijek će ostati u sjajnom sjećanju svih navijača Zrinjskog.
Čane, hvala ti i vidimo se u svibnju.