Ako se netko nekad odluči napisati biografiju Željka Petrovića imat će pune ruke posla. U više od 30 godina sportske karijere malo se koji sportski djelatnik može pohvaliti tako bogatom igračkom i trenerskom karijerom. Željko Petrović bio je dobro poznat i kvalitetan nogometaš, a branio je boje sedam klubova. U ulozi trenera ili pomoćnika obavljao je posao u 16 momčadi. Kao pomoćnik surađivao je s velikim trenerskim imenima poput Guusa Hiddinka, Dicka Advocaata, Avrama Granta, Martina Jola te Particka Kluiverta. Ovo bi bile tek uvodne crtice iz bogate biografije Željka Petrovića, nekad proslavljenog nogometaša i reprezentativca, rođenog Nikšićanina posebnog obožavanog u Podgorici i zemlji Tulipana. Posljednja i aktualna crtica u njegovoj trenerskoj biografiji je Mostar, odnosno Zrinjski, čiji je trener od siječnja ove godine.
Gospodine Petroviću, nogomet vas je vodio kroz sve moguće i nemoguće geografske duljine i širine. Imali ste nestvaran nogometni put i kao igrač i kao trener. Sada vas je taj isti nogomet vratio, a ne doveo, na 150 kilometara od vaše rodne kuće.
– Pa jeste. Lijepo ste to rekli. Kao igrač sam dolazio ovdje u Mostar puno puta, ali pored toga u Mostar od 1986. godine dolazim stalno. Imam nebrojeno puno prijatelja ovdje u Mostaru, a ovdje sam bio najmanje tisuću puta. I ljetos sam bio na odmoru u Mostaru, baš kad smo igrali finale kupa. Meni Mostar nije nepoznanica, a puno prijateljstava s Mostarom me veže i kroz moj rad u Hamburgu (op. HSV).
Za početak, jeste li zadovoljni u Međugorju koji je evo već tradicionalno baza Zrinjskog za zimski pripremni period?
– Fenomenalno je. S klubovima koje sam trenirao na pripremama sam bio u gotovo svakom kutku Europe, pa i van Europe. Od Antalye do Andaluzije. Ali ovdje u Međugorju je sjajno. Od toga kako su nas dočekali i kako nas paze – sve je na top nivou. Imam nekih malih zamjerki, ali to ću zadržati za sebe. To iziskuje velika ulaganja, ali generalno ovo je vrhunski nivo. Komunikacija sa ljudima koji održavaju teren, sa kuhinjom, sa svima u hotelu, ma svi nas paze i čuvaju – fenomenalno.
No, kako ste i sami rekli bili ste na pripremama diljem Europe i svijeta, no može li objektivno problem biti nedostatak atraktivnih protivnika ili da se bolje izrazimo – protivnika po mjeri?
– Pa dobro, mi kako god da smo napravili otišli bi primjerice u Antalyu 10 dana i onda bi se opet morali ovdje vratiti. Ovako smo napravili program da u Međugorje idemo tri puta od ponedjeljka do subote uz odigranu utakmicu. Igrači se subotu poslijepodne vraćaju kod svojih obitelji, a u ponedjeljak su opet u punom pogonu. Tako smo napravili tri puta kako ne bi došlo do zasićenja, s naše strane prema njima i s njihove strane prema nama. Bio sam trener i u klubovima gdje smo pripreme imali i po tri mjeseca pa imam iskustva i s te strane. Što se tiče protivnika smatram da je Klagenfurt jako kvalitetan protivnik. Naivnim protivnicima ne smatram ni Croatiju Zmijavci, ni Sesvete ni Šibenik. To su ekipe koje bi bile tvrd orah svim klubovima u Premijer ligi. Oni imaju dosta kvalitetnih igrača, a pomaže nam i to što igramo protiv različitih profila momčadi i protiv različitih taktičkih zamisli. Pripremamo se protiv svih varijanti, a važno mi je da su igrači zdravi i da su neki ozdravili. Još od prošle sezone imali smo 4-5 povrijeđenih igrača. Svi su ovdje u Međugorju bili u programu. S nekima smo radili po posebnom programu kako bi ih uveli u naš program rada i kako bi spriječili eventualno ponavljanje ozljeda. Moram reći da smo zadovoljni jer su se vratili Barišić i Jakovljević, a Ćorluka bi trebao uskoro biti spreman. Sve ostalo je fenomenalno. Igrači rade odlično, iznenađen sam. Odreda su to sve profesionalci. Ne možeš se ni posvađati s nekim (haha, smijeh).
No, da se vratimo onom što je prethodilo vašem dolasku u Zrinjski. Kada su ostvareni prvi kontakti budući da je vaš prethodni angažman bio u Turskoj, u momčadi Adane, gdje ste bili pomoćnik poznatom Nizozemcu Particku Kluivertu.
– Prvi kontakti su ostvareni još dok sam radio u Adani. Tada me nazvao moj prijatelj Davor Šuker koji mi je rekao da bi me ljudi iz Zrinjskog voljeli kontaktirati. Valjda su bili pomalo rezervirani budući da sam tada radio u Adani. Potom me nazvao Ivan Beus koji se vjerujem poznaje sa Davorom, te me posve jasno pitao jesam li zainteresiran doći u Zrinjski u slučaju da im treba trener. Ja sam mislio da će to potrajati budući da je Rendulić ovdje napravio nevjerojatan uspjeh osvajanjem duple krune i ulaskom u grupne faze europskog natjecanja. To je bio strašan uspjeh, ne samo za klub nego i za širi region. To je bila velika reklama za Zrinjski kao klub. I onda se dogodilo to što je se dogodilo (op. s Rendulićem). Nazvao me Danko Šulenta koji je zadužen za te stvari unutar kluba. Razgovarali smo dva-tri puta i to je nekako bilo to. Nisam puno razmišljao i odmah sam rekao hoću. To je njima bilo možda i malo čudno, kako čovjek odmah da kaže – hoću. No, mene je nešto vodilo prema Zrinjskom. Način na koji mi je prvi put prišao Ivan Beus pa sve drugo. Naravno, ja sam tada ‘okrenuo’ par telefona da se raspitam, iako moram priznati da sam neke utakmice gledao i prije. Malo sam se informirao, a do mene su redom stizale samo pozitivne informacije. I o ljudima u klubu i o samom klubu. Nešto nakon što je moj prethodnik napustio klub, ponovno su me nazvali i pitali je li dogovor još vrijedi. Samo sam rekao da je meni riječ važna i praktički je to bilo to. O financijskim detaljima i nismo pretjerano puno razgovarali. Imao sam tada i ponude dvije reprezentacije i jednog kluba u Belgiji, ali s Ivanom Beusom i Dankom Šulentom se bilo lako dogovoriti. Ugovor sam potpisao 6. siječnja.
Kao što ste već prethodno u nekim drugim razgovorima spomenuli, u vremenu između odlaska Rendulića i vašeg dolaska na kormilo Zrinjskog, pratili ste momčad, a i neke ste utakmice gledali uživo. Je li vas iznenadilo koliko je ekipa bila fizički i mentalno spremna. Zrinjskom je bio prvi put da igra skupine nekog europskog natjecanja, a prethodni usporedni primjeri iz okruženja uglavnom su u počecima doživjeli debakl.
– Vidite ovo je momčad koja igra dugo zajedno. Momci su mentalno jaki, imaju karakter i fizički su spremni. Opet treba biti jasan i reći da je Konferencijska liga jedna ili dvije razine niže u odnosnu na Ligu prvaka. Bez obzira što su Legija, AZ Alkmaar i Aston Villa strašne momčadi. No, nekad se to tako ‘namjesti’. Možda i netko to odozgo gleda sve. Kod Aston Ville smo izgubili u zadnjoj sekundi, protiv Legije izgubiš kući posve nezasluženo, da ne govorim o onda o fantastičnom preokretu protiv Alkmaara koji se događa samo jednom. I naravno, protiv Aston Ville odigraš kući fantastičnu utakmicu u kojoj si možda u zadnjih 15 minuta mogao i do pobjede. Nekada stil igre protivnika ti možda i ide više na ruku i dozvoljava ti nešto napraviti, bez obzira na razliku u kvaliteti. Ali, na stranu sve, Zrinjski je ostavio jednu jako pozitivnu sliku što se tiče nastupa u Europi i idemo sad probati to i nadograditi.
Službeno ste preuzeli klub 6. siječnja, samo tri dana kasnije bila je i prozivka. U odnosu na prvi dio sezone na prozivci nije bilo devet igrača. Je li to bila vaša odluka ili je to napravljeno u dogovoru s upravom kluba ?
– Vidite. Trenirati s 35 igrača je nemoguće. Ja se ispričavam svima, ali ja to ne umijem. Pogotovo na jednom terenu. S 35 igrača na jednom terenu jako je teško raditi i individualno i kolektivno. Na dva terena bi možda bilo lakše. Ovako gotovo nemoguće. Ja sam razgovarao s ljudima u klubu i dobio sam listu. Onda sam naravno sjeo sa svojim pomoćnicima i razgovarao. To je bila prva tema našeg razgovora. Onda smo došli s prijedlogom kod Šulente. Vidite, oni su u tom trenutku bolje poznavali igrače nego ja. Ja sam gledao i analizirao onih 15-ak što su dobivali priliku u jesenjem dijelu prvenstva.
Zrinjski je u prvom dijelu natjecateljske godine imao ludi ritam od 33 utakmice. Koliko je igračima trebalo da uđu u ritam nakon pauze od gotovo 20 dana? Koliko to ostavilo traga na igračima?
– Ostavilo je traga, imali smo puno povrijeđenih igrača koji su svoje ozljede prenijeli i na pripreme. Međutim, mislim da smo odradili pametno, tako da su sada svi više-manje vratili. Vratili smo Savića koji je super igrač i Silvija Ilinovića kao igrača iz kategorije zaštićenog godišta što je jako važno.
Opći je dojam da je Zrinjski u prvoj polusezoni, bar što se tiče domaćeg prvenstva, imao najviše problema upravo zbog te U21 pozicije.
– Nama je bitno da tu imamo Ramića i Ilinkovića na istoj poziciji i Sabljića na poziciji napadača. Sabljić je igrao i na krilu, ali to nije njegova prirodna pozicija. On je pomagao na toj poziciji ali se ne osjeća na njoj dobro jer je on napadač i ima potpuno pravo. On je sve uradio za ekipu i za klub i igrao je tu poziciju.
Sve ostale pozicije su super popunjene, još samo Ćorluka da bude na 100 posto.
Prvi tjedan nisam htio da krenemo jako da ne bi došlo do nekih ozljeda jer su oni imali prethodni dio dosta težak. Htio sam da ih uvedem u rad postepeno i dižemo intenzitet treniranja i došli smo do toga da možemo igrati presing, baš onakav kakav mi želimo. Mislim da samo ovdje odradili jako dobar posao i nadam se da će svi igrači ostati zdravi.
Neki su igrači zbog U21 imali više minuta u Europi nego u bh ligi.
– Kako ćeš? Teško je to iskombinirati. Ja sam radio u Turskoj gdje su na terenu morala igrati tri Turčina i kada mijenjaš ako ti jedan slabo igra i onda moraš mijenjati i onog što dobro igra. To su pravila uz koje je jako teško raditi. Primjerice zbog tog pravila je ispaštao Goran Karačić koji je zaslužio tada da brani po svemu prikazanom.
Je li se u ljetnom prijelaznom roku premalo pažnje posvetilo tom U21 pravilu jer se Zrinjski cijelu polusezonu morao osloniti na Sabljića i Ramića koji ne igraju istu poziciju. U trenutku kada dolazi do zamjena remeti se cijela koncepcija na terenu.
– To je jasno kao dan. Naravno ako Sabljić igra na lijevom krilu, onda tri ostala krila sjede na klupi i gotovo nikako ne mogu ući u igru i to nije dobro. Zbog toga je jako važno što nam je sada stigao Ilinković jer nam daje mogućnost da konačno koristimo sva četiri krila tijekom 90 minuta.
Ujedno, U21 pravilo bilo je i okidač za probleme u veznom redu. Zato smo se riješili nekih igrača. Neću da kažem da su to loši igrači, ali su bili višak koji ne može doći do svojih minuta i na taj smo način smo i komunicirali s njima. Morali smo napraviti konsolidaciju gdje će većina moći dobiti šansu ako se pokažu. Nećemo davati nikome šansu zbog imena i prezimena nego će svi dobivati šansu po zaslugama. Ja sam popričao sa svakim igračem i objasnio sam im da je bolje da razmisle o svojoj budućnosti jer su pozicije u veznom redu bile prepunjene.
Danas u veznom redu imamo Savića koji je stvarno dobar igrač, Kiša koji se podigao za 20-30% u odnosu na prošlu polusezonu, imamo Ivančića , Bradarić se podigao, Zlomislić je dobar igrač. Sada imamo strašnu konkurenciju, ali imamo kup, prvenstvo je još dugo.
Među veznjacima je i Luka Lukanić koji jesenas nije dobio previše prilika i dojam je da je njegov problem više administrativne prirode budući da nema bh. državljanstvo?
– Lukanić je zlatan momak i fenomenalan igrač. Njemu svaka lopta ima adresu i on je igrač koji treba Zrinjskom i probat ćemo sve da on i u budućnosti ostane u klubu jer je klasa. On nije klasična šestica, a ni desetka, njegova najbolja pozicija je lijevi vezni u 433.
Ja sam ga pitao da provjeri sa obitelji ima li ikoga iz BiH, ali ima samo ujnu. Ja sam mu na to rekao „sine ja sam ti bliži od ujne“ (haha, opet smijeh). Tako da je stvarno šteta što ne ulazi u U21 kategoriju, ali mislim da klub mora sve uraditi da on i u budućnosti bude dio Zrinjskog. Probamo ga i na desnom krilu jer drugačije djeluje na toj strani u odnosu na Malekinušića jer se više zabada odnosno ulazi unutra. Pokušavam mu dati što više prilike da vidi da ozbiljno računamo na njega jer je stvarno fenomenalan igrač i mene je oduševio od prvog dana.
U prvoj polusezoni navijače je oduševio Stipe Radić koji se pokazao kao sjajan stoper i koji je već ove zime napustio redove Zrinjskog. Koliko je to dobar posao za klub i ne bi li bilo bolje da je Radić možda ostao do ljeta?
– Izgubili smo Radića, ali je na kraju ispao dobar posao za klub. Mislim da je za Radića danska liga dobar iskorak u karijeri jer ako se tamo pokaže lako može završiti u Bundesligi. Nažalost, mi kao Zrinjski ne možemo odbiti sve ponude. Bilo je hrabro odbiti prvu, drugu i treću ponudu i mislim da su ljudi u klubu uradili pametan potez. Naravno, nama je žao jer smo izgubili vrhunskog igrača, ali mislim da imamo dovoljno dobrih stopera da nadomjestimo njegov odlazak.
Karačić se priključio iz juniora te se već polako uključuje u proces. On mora ići još godinu i pol u školu, ali probat ćemo ga što češće priključivati prvoj ekipi da se što bolje adaptira. Jakovljević i Magdić su tu, Senić je tu. Barišić se vratio i to nam je jako važno. Samo daj Bože da su svi zdravi. Oni nisu svi na nivou, ali nadamo se da će svi za dva tjedna biti na razini.
Ne možemo da vas ne upitamo za jedno ime o kojem se već danima razgovara u Mostaru. Toni Šunjić.
– Trebao bi nam doći. Kroz dan-dva bi sve trebalo biti poznato.
Među igračima koji su dali veliki doprinos uspjesima Zrinjskog je i Mario Tičinović koji također ima problema s ozljedama. Kakvo je njegovo stanje i na kojoj ga poziciji vidite.
– Kolesterol mi je zbog njega skočio preko maksimale (haha, opet smijeh). Nema što ga ne boli. On je simpatični bandit, ima nešto mangupsko u sebi i ja to volim. Imali smo poseban tretman sa njim i prokušavamo ga spremiti da je za mjesec dana 100% zdrav. Ako s njim krenemo odmah u puni program, raspast će se. Što se tiče njegove pozicije, neka se bori. Imamo dobro popunjene i krila i bekove. Ne odlučujem ja, nego igrači svojim zalaganjem na treningu.
Koliko je Hrvoje Barišić spreman i koliko je njegova situacija bila ozbiljna u trenucima kada je gotovo pa prekinuo karijeru? Je li se psihološki teško vratiti nakon tih problema?
– On je gospodin igrač i po ponašanju i po stilu igre. Da kucnemo u drvo, on već 7-8 dana ne osjeća nikakve probleme nakon napornih treninga. Postepeno smo ga uvodili u trening i dizali intenzitet, ali sada radi sve i zadnja dva treninga su bila strašno naporna. On je zadovoljan i sretan jer se priključio ekipi,. Prije toga je trenirao sam na biciklu i te su stvari najbolnije za igrača. Samo da bude zdrav.
Da, dodam i odmah za Magdića koji se također vraća nakon duge pauze i trebat će mu malo vremena.
Mnoge navijače zanima i kakvo je stanje sa Filipom Bradarićem?
– Boga mi, od prvog dana dobro trenira, ali njemu je konkurencija dosta ozbiljna i dosta je velika gužva, ali igrači kao on su nam jako potrebni. Čemu trošiti riječi na igrača koji ima medalju sa Svjetskog prvenstva.
Sebastian Corda se čini kao dobro rješenje na poziciji lijevog beka, kako je došlo do kontakta s njim?
– Klub je tražio lijevog beka. Bila je lista s imenima nekoliko igrača i nekako smo se svi složili da je on taj kojeg treba pokušati dovesti. I eto, uspjeli smo. On se ovdje odlično prilagodio i uklopio. Kao da je ovdje pet godina. Već priča, lijevo-desno, sam… Plus, mislim da je on dobro pojačanje. Odličan je igrač. Samo što još nismo sigurni je li lijevak ili dešnjak (haha, opet smijeh). Dobro se služi s obje noge.
Kad smo već kod Južnoamerikanaca, u nogometnim kuloarima jedno se vrijeme spominjalo ime Jairo Conche, peruanskog reprezentativca kojeg su mediji u Južnoj Americi povezivali sa Zrinjskim pa je kasnije završio u Universitariu. Je li bilo kakvih kontakata?
Ne mislim da ima istine u tome. Mi smo prvenstveno tražili pojačanja na poziciji lijevog beka.
I za kraj ovog prvog intervjua, koju formaciju preferirate? Vidjeli smo da smo u pripremnim susretima igrali najčešće u formaciji 4-2-3-1.
Ova ekipa je pravljena za sustav 4-2-3-1. Ali, ako ne igra Kiš onda se lako prebacimo u 4-3-3. Tu je onda Ivančić koji je drugačiji tip igrača na toj poziciji. Kiš je kreativac, a Ivančić je ono što danas u modernom nogometu zovemo box-to-box igrač. Imamo rješenja i jasnu viziju.