Iako je prijelazni rok završio i dalje postoji mogućnost potpisivanja igrača koji nisu pod ugovornom obavezom s drugim klubom. Čini se da su tu opciju odlučili iskoristiti u redovima Zrinjskog, pa bi tako prema informacijama našeg portala dres s lentom uskoro trebao obući Stefan Cvetković.
Radi se o 28-godišnjem krilnom napadaču koji je svoju posljednju epizodu imao u makedonskom prvaku Vardaru. U 17 nastupa postigao je 9 pogodaka i tako vrlo brzo postao ključna figura kluba.
Dobre igre odvele su ga pred vrata ruske lige, ali čini se da od toga na kraju neće biti ništa te će svoju karijeru nastaviti u Mostaru.
Prethodno je nastupao za Železničar iz Pančeva, Radnički Niš, Čukarički, Metalac, Grafičar i Bačku, a u inozemstvu je bio član latvijskog RFS-a.
Nakon radnih dana napokon ste pronašli malo vremena za sebe. Večer provodite u ugodnom društvu, na neobaveznom druženju, uz piće ili dva u nekom lokalu, restoranu ili ste jednostavno ostali kod kuće.
Udobno se smještate u fotelju, stavljate kokice u krilo, uzimate daljinski i tražite neku dobru komediju. Na vaše iznenađenje, jednu odličnu pronašli ste na kanalu Arene Sport.
Glavne uloge: Efendić, Kazlagić i Todić.
Sporedne uloge: Kaljanac, Nalić i Jusufbegović.
Statisti: igrači na terenu.
Sadržaj: utakmica šestog kola WWin Premijer lige BiH između Borca i Zrinjskog.
Početak je otvoren u laganom ritmu. Poneki prekršaj s obje strane, ništa posebno.
A onda Karlo Abramović u šesnaestercu Borca pada, valjda, sam od sebe. Sudac Efendić gestom odmahivanja rukom jasno pokazuje da nema govora o penalu za Zrinjski, ali isto tako nema ni žutog kartona za Abramovića zbog, valjda očitog, simuliranja.
Nedugo nakon toga nova scena.
Sandi Ogrinec u nekoliko minuta pravi niz oštrih prekršaja, ali sve ostaje na dijalogu njega i Efendića.
Kaljanac, valjda stručni komentator za suđenje, to naziva – menadžmentom glavnog suca.
Lijep izraz. Šteta samo što bi menadžment, po nekoj sasvim nevažnoj logici, trebao podrazumijevati isti kriterij za obje strane.
Ali dobro. I komentari su dio predstave.
Film ide dalje.
Početak drugog poluvremena donosi nove scene. Nagažen je Savić, fauliran Abramović, ali Efendić je ustrajan u svom menadžmentu. Sjecka igru, drži svoj kriterij čvrsto u rukama i ne odustaje od glavne uloge.
Možda je ovo bila i njegova audicija za neki stalni angažman. Ako jest – odradio ju je besprijekorno.
Smijeh do suza.
A onda malo boja. Kartoni na sve strane.
Dobro, na stranu Zrinjskog malo više, ali tu je i poneki za Borac. Čisto da se ne kaže kako je predstava bila potpuno jednostrana.
Zrinjski se trudi, ali Efendić je nepokolebljiv.
I onda izvlači novu foru – tri minute nadoknade.
Duhovito.
Kraj je.
Borac je živ. Efendić je položio. Kazlagić i Todić nijemi i smiješni poput Charlieja Chaplina, dok bi Kaljancu možda bilo najbolje da je i on odlučio šutjeti.
Ali nije kraj.
Taman kada vas je od smijeha zabolio trbuh, stiže posljednja scena.
Treneri i stručni komentatori Nalić i Jusufbegović pokušavaju analizirati ono što smo večeras gledali.
Samo što? Akcije, napade, trenerske vizije, nogomet općenito? To nismo gledali.
Iživljavanje nad nogometom i protivnikom koji ga samo želi igrati gledamo već nekoliko sezona, ali o tome – ni riječi.
I onda Jusufbegovićeva rečenica kako je “rezultat jedina istina” dođe kao savršena završna replika. O, Nedim, kako bi to rekla Bombaj Štampa.
Ako je bila ironična – sjajna.
Ako nije – onda smo nakon komedije upravo zakoračili u tragediju.
Nakon uspješno položenog prvog ispita u vidu Čelika, prvenstvena karavana ide dalje. U nedjelju od 21 sat, pred nama je susret drugog kola protiv momčadi Radnika. Taj duel igra se, za nas, najudaljenijem gostovanju u Premijer Ligi BiH – na gradskom stadionu u Bijeljini.
Ako bi gledali izvući nešto pozitivno iz ispadanja u Europi, to je činjenica da bi se ovaj susret zbog “kilometraže” i gostovanja u Danskoj vjerojatno odgodio za hladnije dane, kada je travnjak domaćina većinom u katastrofalnom stanju. Stoga je ovu utakmicu važno odigrati u što boljim trenutnim uvjetima i vratiti sva tri boda u Mostar.
Što se sastava domaćina tiče, on je ostao manje više isti kao i prošle sezone. Najveća prijetnja dolazi s desnog krila, gdje i dalje operira neugodni Mohamed Ghorzi. Radnik je u prvom kolu “gostovao” FK Sarajevu u Vrapčićima i skoro se domogao sva tri boda uz zrelu utakmicu i iznenađujuće dobar nogomet, pa je zbog toga od krucijalne važnosti da se ova utakmica u našim redovima shvati maksimalno ozbiljno. Vrijedi napomenuti da smo u oba lanjska premijerligaška sraza u Bijeljini slavili pobjedu (0-2, 0-1).
Kod “Plemića” se momčad i trener još uvijek očito “traže” jer smo u prva tri kola evidentno doživjeli rošade u sastavu i teško je u ovom trenutku i predvidjeti prvih 11, a kamoli postavu koja će istrčati u Bijeljini.
Na svoj službeni debi i dalje čekaju Niko Gajzler i imenjak Vukančić, dok se konkretnija minutaža očekuje i od povratnika Igora Savića, ali i Ivice Vidovića koji nije dobio previše prostora do sada. Nameće se i pitanje Adija Nalića i njegove uloge, s obzirom da se, kao ni Marijan Ćavar, nakon participiranja u prvom sastavu protiv Valura, kontra Čelika uopće nije našao u službenom zapisniku.
Kako god, tri boda s ovog gostovanja su imperativ i očekujemo lijepu uvertiru pred domaći derbi sa Željezničarem u trećem kolu.
Ako u školi niste bili naročito ljubitelj Zemljopisa i zamarale su vas geografske širine i dužine, ekvator i paralele, onda ste kao navijač Zrinjskog u posljednjih nekoliko ljeta mogli nadoknaditi svo propušteno znanje s obaveznih školskih sati. I ovog ljeta mostarski klub kreće na puteve širom starog kontinenta, a kao posebna veza izdvaja se ona Islanda i Zrinjskog. Na krajnji sjever Europe, Plemići će po treći u posljednje tri godine.
U drugom pretkolu UEFA Konferencijske lige odmjerit će snage s islandskim Valurom, klubom bogate tradicije koji još uvijek čeka na neki ozbiljan europski rezultat.
Gostovanje u Reykjaviku donosi specifične uvjete na koje se momčadi s ovih prostora uvijek trebaju dodatno adaptirati. Umjetna podloga, svježije vrijeme i ritam islandske lige, koja je u punom natjecateljskom zamahu, mogli bi biti važni čimbenici u prvih 90 minuta dvomeča.
Iako posljednjih godina nije ostvario značajniji europski rezultat, Valur je jedno od najvećih imena islandskog nogometa. Klub iz glavnog grada čak je 23 puta bio prvak države, dok je nacionalni Kup osvojio 11 puta. Posljednju prvenstvenu titulu proslavio je 2020. godine, potvrdivši status jednog od najuspješnijih islandskih klubova.
Na europskoj sceni Valur je redoviti sudionik kvalifikacija, no grupna faza nekog UEFA natjecanja još uvijek ostaje nedosanjani cilj. Među zapaženijim europskim dvobojima iz posljednjih godina izdvaja se okršaj protiv zagrebačkog Dinama u kvalifikacijama za Ligu prvaka, kada je hrvatski predstavnik bez većih problema izborio prolazak.
Kadar islandske momčadi većinom čine domaći igrači, uz nekoliko nogometaša s međunarodnim iskustvom. Obranu predvodi iskusni Hólmar Eyjólfsson, dok je u ofenzivnom dijelu jedan od najvažnijih igrača Tryggvi Haraldsson, od kojeg se očekuje najveća prijetnja prema vratima Plemića.
Valur domaće utakmice igra na stadionu Hlíðarendi u Reykjaviku, koji može primiti nešto manje od 2.500 gledatelja. Iako kapacitet nije velik, domaćin tradicionalno koristi prednost poznatih uvjeta i umjetne trave, što gostujućim ekipama često stvara dodatne probleme.
S druge strane, Zrinjski u ovaj dvomeč ulazi s mnogo europskog iskustva stečenog posljednjih sezona. Mostarci su pokazali da mogu biti konkurentni na međunarodnoj razini, a cilj im je ponovno izboriti plasman u završnu fazu kvalifikacija i nastaviti graditi europski renome.
Prva utakmica na Islandu trebala bi dati odgovor može li Zrinjski već u gostima napraviti značajan korak prema trećem pretkolu, a olakšavajuća okolnost je kako se za razliku od prethodna dva dvomeča s Islanđanima, uzvrat igra u Mostaru.
Put preko Islanda do sada je uvijek bio posljednji korak koji je značio i europski iskorak za Plemiće. Ovaj put sve počinje u zemlji gejzira, a za erupciju oduševljenja na jesen, ipak će biti potrebno napraviti još koji korak više.
Jedna anegdota kaže kako je neki ruski pisac i prevoditelj, tek stigavši u London i još se mučeći s osnovama engleskog jezika, slučajnog prolaznika umjesto “What is the time?”(Kolliko je sati?) upitao “What is time?”(Što je vrijeme?). Na postavljeno pitanje, ovaj mu je odgovorio: “Ali to je filozofsko pitanje, zašto mene pitaš?”
Mi se u ovom tekstu nećemo baviti filozofijom, iako prednjačimo s onim trenerskim po metru kvadratnom, niti ćemo tražiti odgovore na pitanja o vremenu.
Konstatirat ćemo samo kako puno toga stane u jedan komadić istog.
Pa krenimo redom.
(Ne)izvjesnost prvenstva
Kišan, vjetrovit i hladan bio je početak proljetnog dijela sezone, tog 26. veljače, gdje je Zrinjski “gostovao” Sarajevu, na stadionu svog gradskog rivala.
Na istom tom mjestu,9 mjeseci kasnije, Zrinjski će osjetiti kako je dobro, ali i teško breme živjeti svoje snove, a trener Rendulić koliko je tanka granica između heroja i krivca.
Spomenutog 26. veljače, svladavši Sarajevo 2:0, Zrinjski je jasno naglasio kako ih teško šta može zaustaviti na putu ka novoj tituli.
Pobjede su se redale kao na traci, pa se činilo da bi i bez obzira na stalne kikseve rivala, trka za prvo mjesto bila završena već dobrano prije zadnjeg sučevog zvižduka.
Fokus sa prvenstva se polagano prebacivao na kup, gdje je Zrinjski bez većih problema preskakao prepreke i negdje u zraku se već pripremalo neizbježno – gradski derbi u finalu kupa.
Dupla kruna
Bilino polje je postalo epicentar nogometnih zbivanja u BiH.
Tjednima prije se kalkuliralo brojkama, zbivanjima i potencijalnim raspletima kako na terenu, tako i na tribinama.
Sveopća mobilizacija, euforija i luda energija i dan danas prolaze tijelom na spomen te utakmice i njenog iščekivanja. Nakon dugo vremena pojavila se neka dječačka nestrpljivost i zaluđenost trenutkom koji traje 90 minuta.
Impresionirani važnošću događaja nisu bili igrači na terenu.
Ćužin pogodak za konačnih 1:0 ostavlja dojam da je to bila neka tijesna utakmica.
Budući da je od prve minute sve slutilo na to da će jedan pogodak (kojeg je u stanju postići samo Zrinjski) riješiti utakmicu ove distance se čini da i nije bilo tako tijesno.
Oba trofeja su tu. Pobjeda je zabilježena i na terenu i na tribinama.
I tako smo prešli dvije trećine puta. Ostala je još jedna dionica, koja je, kasnije će se ispostaviti, krila jedno neočekivano raskrižje.
Armenija zemlja daleka
“To vrelo ljetno veče oko 22 časa” ušli smo s neugodnim Armencima u produžetke uzvratnog susreta.
Ispostavilo se da onaj dio navijačke mase koji je upozoravao da se nećemo tek tako poigrati s Urartuom nije bio pesimistični, već glas razuma.
Sve je vodilo ka toliko puta viđenom scenariju:
– kako smo bili bolji
– kako nismo imali sreće
– kako nikad nećemo prerasti “ovaj” mentalitet.
Što bi, kad se podvuče crta, vrlo vjerojatno značilo još jednu nemoguću misiju do grupne faze.
A onda – Kiš.
A poslije Kiša, ne sunce, već Maksimenko.
Do Bratislave ćemo morati preko lutrije jedanaesteraca.
Vjerujem da nema osobe koja godinama živi uz Zrinjski, a da joj prilikom postavljanja lopte na bijelu točku nisu kroz glavu prošla sva ona tragična raspucavanja u kupu protiv Olimpika …
Ali Hrvoje Barišić je zatvorio oči, precizno pogodio i Zrinjski je pokazao prve znakove zrelosti potrebne za ostvarenje dugo čekanog sna.
Via Bratislava
Kuglice nisu htjele mijenjati svoju rutinu pa su i ovaj put spojile Bratislavu i Mostar.
Nažalost, još jednom je Zrinjski ostao s krive strane mosta i gorkim okusom da je falio koji odlučniji korak da se isti pređe.
I to je sva pažnja koju ta utakmica zaslužuje.
Simpatični Islanđani i iskusni Austrijanci
Vrata raja smo tražili godinama, širom Europe, ali nikada još nismo zavirili na Island.
A znate da sve što tražite dođe kada i gdje se najmanje nadate.
Efikasno,lepršavo,goropadno.
Najboljih europskih 45 minuta Zrinjskog ikad.
Petarda.
Vatromet.
San ljetne noći.
O važnosti događaja govori i to da se bez obzira na rezultat od 6:2 uoči uzvrata, među poslovično bahatom mostarskom publikom pozivalo na oprez.
I dogodilo se.
Nekako tiho, bojažljivo ali bez veće drame Zrinjski je usprkos minimalnom porazu stigao u grupnu fazu Europe, odnosno nekog europskog natjecanja!
Konferencijska liga je bila u džepu, a Lask je bio prijemni ispit za ovu drugu, malo “elitniju” opciju – Europska liga.
O njoj se onako, tiho, ispod glasa pričalo.
Za nju je,onako, tijesno, opet falilo – nešto.
Ali kada upadnete na jedan fakultet, o onom drugom na koji niste, više baš i ne razmišljate.
Kako to opisati?
Ples kuglica je bio milosrdan.
Milosrdan prema želji da se vidi kako je to u malo jačem rangu europskog natjecanja, pa je nemilosrdno dodijelio redom AZ Alkmaar, Aston Villu i stare znance Legiju.
Dok su mnogi računali koliko će Zrinjski primiti golova u ovoj grupi, Rendulić je računao koliko bi se bodova moglo uzeti – i bio je u pravu.
S godinama smo se uvjerili da Zrinjski zna itekako režirati neke preokrete za udžbenike ali ovaj put su nadmašili sami sebe, logiku i razum.
Pa osim objašnjenja da je lopta okrugla nitko još nije ponudio ništa relevantnije da bi objasnio što se zapravo te rujanske večeri dogodilo. U Mostaru je pao nizozemski Alkmaar nakon jednog od najluđih i najnestvarnijih preokreta u Konferencijskoj ligi.
Kako god, preokret protiv Alkmaara zacementirao je ime Zrinjskog na nogometnu kartu Europe, pa se više nitko neće usuditi pitati zašto je ovakvim ekipama dopušteno igrati europska natjecanja.
Fotografije s domaćeg susreta protiv AZ Alkmaara i gostujućeg protiv A. Ville (KN Ultras Zrinjsk, HŠK ZrinjskI)
VARšava
Injekcija samopouzdanja koju je Zrinjski dobio tom utakmicom pretvorila je nesigurnog dječaka u odlučnog ratnika koji u svemu vidi priliku da iskaže svoju hrabrost.
Žilava nula do zadnje minute u Birminghamu i prepucavanje s VAR-om i centimetrima protiv Legije, samo su dodatno potvrdili da na Zrinjski treba ozbiljno računati.
Naravno, bilo je tu i nešto naivnijih izvedbi, kao što su gostovanja u Varšavi i Alkmaaru, gdje smo mogli vidjeti sve suprotno od onoga u prvim utakmicama s tim protivnicima.
Ali, uvijek je dobro i podsjetiti se s kakvim protivnicima se nadigravate i na kojoj razini.
Čisto radi toga da malo više cijenimo uspjehe, a malo manje “žugamo” kada ne ide.
Upravo ovom drugom smo mogli često svjedočiti kada bi igranje na dva fronta uzimalo danak, što je posla koštalo i tvorca ovog povijesnog rezultata, Krunoslava Rendulića.
Porazom u gradskom derbiju, na istom mjestu gdje je u svom službenom debiju upisao pobjedu, postao je bivši.
Ali to je tema za neke druge članke.
Zrinjski igra s Aston Villom, čini mi se kao san…
Za kraj, teško da je moglo bolje i svečanije.
Uranjeni božićni poklon.
Jedna od najskupljih ekipa svijeta u Mostaru. Sve ono čemu se divite iz udobnosti svojih domova, gledali smo uživo iz “udobnosti” svoga stadiona.
Ne sjećam se utakmice na kojoj sam proveo 90 minuta na nogama, a da me netko iza nije upozoravao da sjednem.
Već je to odavalo dojam da se zaista radi o nečem nesvakodnevnom.
A tako je i završilo.
U koricama sjećanja i nogometnim knjigama zauvijek će ostati upisano da je jednog prosinca, svoje premijerne sezone u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja, veliki četvrti bod, Zrinjski uzeo protiv Aston Ville. Za povijest!
Foto: HŠK Zrinjski Mostar (Matija Malekinušić za izjednačenje protiv A. Ville.
Zbogom Stajanje!
Pored ovih sportskih segmenata, moramo se osvrnuti i na jedan važan događaj van zelenog terena. Točnije odmah pored njega – rušenje Tribine Stajanje.
Taj beton je osjetio svu vrelinu mostarskog sunca i upornost mostarskih kiša.
Odanost i pjesma s nje preživjele su zabrane, bojkote, rešetke…a, iako ograđena „reklamnim betonom“, bila je mjesto slobode za brojne generacije.
Za vremena kada Zrinjski nije bio dostupan na klik.
Kroz skučeni prostor između dvije šiljaste štange – sjećanjima, vatrometom i pogledom ispraćena je u povijest jedna priča.
Pobjedom.
A lekcije o ljubavi koje je davala i kada pobjeda nije bilo, bile su dobro štivo za pročitati i onima na suprotnoj strani.
Unikatna i ni po čemu slična drugima od svog samog početka.
Ne želeći se prilagođavati trendu, uvijek ustrajna i vjerna.
Do kraja.
Ono naše
Svjetla reflektora na velikoj pozornici, osim pažnje, privukla si i neke upitnike pokazavši nam tako i sve naše slabosti.
Od početnih propusta u organizacijskom smislu preko histeričnih komentara nemalog broja ljudi koji umalo da bace sjenu na sve one trenutke za pamćenje što ih je Zrinjski u 2023.godini pružio svima onima kojima je iskreno do njega stalo.
Sigurno da i sami imate nešto na sve to dodati, pa iskoristite ovo zatišje pripremnog perioda za koju konstruktivnu ideju i misao.
Jer ubrzo, sve počinjemo ispočetka.
Ali ipak, složit ćete se, lijepo je bilo te godine …
* Rezime najtrofejnije sezone u povijesti kluba kroz oči vjernog navijača.
NAJAVA: The Nobles ovim putem može i službeno najaviti skoro prikazivanje dokumentarnog filma o najtrofejnijoj sezoni u povijesti HŠK Zrinjski. Dokumentarni film izlazi u produkciji samog kluba, a o datumu prikazivanja javnost će biti uskoro obaviještena.
