Jedna anegdota kaže kako je neki ruski pisac i prevoditelj, tek stigavši u London i još se mučeći s osnovama engleskog jezika, slučajnog prolaznika umjesto “What is the time?”(Kolliko je sati?) upitao “What is time?”(Što je vrijeme?). Na postavljeno pitanje, ovaj mu je odgovorio: “Ali to je filozofsko pitanje, zašto mene pitaš?”
Mi se u ovom tekstu nećemo baviti filozofijom, iako prednjačimo s onim trenerskim po metru kvadratnom, niti ćemo tražiti odgovore na pitanja o vremenu.
Konstatirat ćemo samo kako puno toga stane u jedan komadić istog.
Pa krenimo redom.
(Ne)izvjesnost prvenstva
Kišan, vjetrovit i hladan bio je početak proljetnog dijela sezone, tog 26. veljače, gdje je Zrinjski “gostovao” Sarajevu, na stadionu svog gradskog rivala.
Na istom tom mjestu,9 mjeseci kasnije, Zrinjski će osjetiti kako je dobro, ali i teško breme živjeti svoje snove, a trener Rendulić koliko je tanka granica između heroja i krivca.
Spomenutog 26. veljače, svladavši Sarajevo 2:0, Zrinjski je jasno naglasio kako ih teško šta može zaustaviti na putu ka novoj tituli.
Pobjede su se redale kao na traci, pa se činilo da bi i bez obzira na stalne kikseve rivala, trka za prvo mjesto bila završena već dobrano prije zadnjeg sučevog zvižduka.
Fokus sa prvenstva se polagano prebacivao na kup, gdje je Zrinjski bez većih problema preskakao prepreke i negdje u zraku se već pripremalo neizbježno – gradski derbi u finalu kupa.
Dupla kruna
Bilino polje je postalo epicentar nogometnih zbivanja u BiH.
Tjednima prije se kalkuliralo brojkama, zbivanjima i potencijalnim raspletima kako na terenu, tako i na tribinama.
Sveopća mobilizacija, euforija i luda energija i dan danas prolaze tijelom na spomen te utakmice i njenog iščekivanja. Nakon dugo vremena pojavila se neka dječačka nestrpljivost i zaluđenost trenutkom koji traje 90 minuta.
Impresionirani važnošću događaja nisu bili igrači na terenu.
Ćužin pogodak za konačnih 1:0 ostavlja dojam da je to bila neka tijesna utakmica.
Budući da je od prve minute sve slutilo na to da će jedan pogodak (kojeg je u stanju postići samo Zrinjski) riješiti utakmicu ove distance se čini da i nije bilo tako tijesno.
Oba trofeja su tu. Pobjeda je zabilježena i na terenu i na tribinama.
I tako smo prešli dvije trećine puta. Ostala je još jedna dionica, koja je, kasnije će se ispostaviti, krila jedno neočekivano raskrižje.
Armenija zemlja daleka
“To vrelo ljetno veče oko 22 časa” ušli smo s neugodnim Armencima u produžetke uzvratnog susreta.
Ispostavilo se da onaj dio navijačke mase koji je upozoravao da se nećemo tek tako poigrati s Urartuom nije bio pesimistični, već glas razuma.
Sve je vodilo ka toliko puta viđenom scenariju:
– kako smo bili bolji
– kako nismo imali sreće
– kako nikad nećemo prerasti “ovaj” mentalitet.
Što bi, kad se podvuče crta, vrlo vjerojatno značilo još jednu nemoguću misiju do grupne faze.
A onda – Kiš.
A poslije Kiša, ne sunce, već Maksimenko.
Do Bratislave ćemo morati preko lutrije jedanaesteraca.
Vjerujem da nema osobe koja godinama živi uz Zrinjski, a da joj prilikom postavljanja lopte na bijelu točku nisu kroz glavu prošla sva ona tragična raspucavanja u kupu protiv Olimpika …
Ali Hrvoje Barišić je zatvorio oči, precizno pogodio i Zrinjski je pokazao prve znakove zrelosti potrebne za ostvarenje dugo čekanog sna.
Via Bratislava
Kuglice nisu htjele mijenjati svoju rutinu pa su i ovaj put spojile Bratislavu i Mostar.
Nažalost, još jednom je Zrinjski ostao s krive strane mosta i gorkim okusom da je falio koji odlučniji korak da se isti pređe.
I to je sva pažnja koju ta utakmica zaslužuje.
Simpatični Islanđani i iskusni Austrijanci
Vrata raja smo tražili godinama, širom Europe, ali nikada još nismo zavirili na Island.
A znate da sve što tražite dođe kada i gdje se najmanje nadate.
Efikasno,lepršavo,goropadno.
Najboljih europskih 45 minuta Zrinjskog ikad.
Petarda.
Vatromet.
San ljetne noći.
O važnosti događaja govori i to da se bez obzira na rezultat od 6:2 uoči uzvrata, među poslovično bahatom mostarskom publikom pozivalo na oprez.
I dogodilo se.
Nekako tiho, bojažljivo ali bez veće drame Zrinjski je usprkos minimalnom porazu stigao u grupnu fazu Europe, odnosno nekog europskog natjecanja!
Konferencijska liga je bila u džepu, a Lask je bio prijemni ispit za ovu drugu, malo “elitniju” opciju – Europska liga.
O njoj se onako, tiho, ispod glasa pričalo.
Za nju je,onako, tijesno, opet falilo – nešto.
Ali kada upadnete na jedan fakultet, o onom drugom na koji niste, više baš i ne razmišljate.
Kako to opisati?
Ples kuglica je bio milosrdan.
Milosrdan prema želji da se vidi kako je to u malo jačem rangu europskog natjecanja, pa je nemilosrdno dodijelio redom AZ Alkmaar, Aston Villu i stare znance Legiju.
Dok su mnogi računali koliko će Zrinjski primiti golova u ovoj grupi, Rendulić je računao koliko bi se bodova moglo uzeti – i bio je u pravu.
S godinama smo se uvjerili da Zrinjski zna itekako režirati neke preokrete za udžbenike ali ovaj put su nadmašili sami sebe, logiku i razum.
Pa osim objašnjenja da je lopta okrugla nitko još nije ponudio ništa relevantnije da bi objasnio što se zapravo te rujanske večeri dogodilo. U Mostaru je pao nizozemski Alkmaar nakon jednog od najluđih i najnestvarnijih preokreta u Konferencijskoj ligi.
Kako god, preokret protiv Alkmaara zacementirao je ime Zrinjskog na nogometnu kartu Europe, pa se više nitko neće usuditi pitati zašto je ovakvim ekipama dopušteno igrati europska natjecanja.
Fotografije s domaćeg susreta protiv AZ Alkmaara i gostujućeg protiv A. Ville (KN Ultras Zrinjsk, HŠK ZrinjskI)
VARšava
Injekcija samopouzdanja koju je Zrinjski dobio tom utakmicom pretvorila je nesigurnog dječaka u odlučnog ratnika koji u svemu vidi priliku da iskaže svoju hrabrost.
Žilava nula do zadnje minute u Birminghamu i prepucavanje s VAR-om i centimetrima protiv Legije, samo su dodatno potvrdili da na Zrinjski treba ozbiljno računati.
Naravno, bilo je tu i nešto naivnijih izvedbi, kao što su gostovanja u Varšavi i Alkmaaru, gdje smo mogli vidjeti sve suprotno od onoga u prvim utakmicama s tim protivnicima.
Ali, uvijek je dobro i podsjetiti se s kakvim protivnicima se nadigravate i na kojoj razini.
Čisto radi toga da malo više cijenimo uspjehe, a malo manje “žugamo” kada ne ide.
Upravo ovom drugom smo mogli često svjedočiti kada bi igranje na dva fronta uzimalo danak, što je posla koštalo i tvorca ovog povijesnog rezultata, Krunoslava Rendulića.
Porazom u gradskom derbiju, na istom mjestu gdje je u svom službenom debiju upisao pobjedu, postao je bivši.
Ali to je tema za neke druge članke.
Zrinjski igra s Aston Villom, čini mi se kao san…
Za kraj, teško da je moglo bolje i svečanije.
Uranjeni božićni poklon.
Jedna od najskupljih ekipa svijeta u Mostaru. Sve ono čemu se divite iz udobnosti svojih domova, gledali smo uživo iz “udobnosti” svoga stadiona.
Ne sjećam se utakmice na kojoj sam proveo 90 minuta na nogama, a da me netko iza nije upozoravao da sjednem.
Već je to odavalo dojam da se zaista radi o nečem nesvakodnevnom.
A tako je i završilo.
U koricama sjećanja i nogometnim knjigama zauvijek će ostati upisano da je jednog prosinca, svoje premijerne sezone u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja, veliki četvrti bod, Zrinjski uzeo protiv Aston Ville. Za povijest!
Zbogom Stajanje!
Pored ovih sportskih segmenata, moramo se osvrnuti i na jedan važan događaj van zelenog terena. Točnije odmah pored njega – rušenje Tribine Stajanje.
Taj beton je osjetio svu vrelinu mostarskog sunca i upornost mostarskih kiša.
Odanost i pjesma s nje preživjele su zabrane, bojkote, rešetke…a, iako ograđena „reklamnim betonom“, bila je mjesto slobode za brojne generacije.
Za vremena kada Zrinjski nije bio dostupan na klik.
Kroz skučeni prostor između dvije šiljaste štange – sjećanjima, vatrometom i pogledom ispraćena je u povijest jedna priča.
Pobjedom.
A lekcije o ljubavi koje je davala i kada pobjeda nije bilo, bile su dobro štivo za pročitati i onima na suprotnoj strani.
Unikatna i ni po čemu slična drugima od svog samog početka.
Ne želeći se prilagođavati trendu, uvijek ustrajna i vjerna.
Do kraja.
Ono naše
Svjetla reflektora na velikoj pozornici, osim pažnje, privukla si i neke upitnike pokazavši nam tako i sve naše slabosti.
Od početnih propusta u organizacijskom smislu preko histeričnih komentara nemalog broja ljudi koji umalo da bace sjenu na sve one trenutke za pamćenje što ih je Zrinjski u 2023.godini pružio svima onima kojima je iskreno do njega stalo.
Sigurno da i sami imate nešto na sve to dodati, pa iskoristite ovo zatišje pripremnog perioda za koju konstruktivnu ideju i misao.
Jer ubrzo, sve počinjemo ispočetka.
Ali ipak, složit ćete se, lijepo je bilo te godine …
* Rezime najtrofejnije sezone u povijesti kluba kroz oči vjernog navijača.
NAJAVA: The Nobles ovim putem može i službeno najaviti skoro prikazivanje dokumentarnog filma o najtrofejnijoj sezoni u povijesti HŠK Zrinjski. Dokumentarni film izlazi u produkciji samog kluba, a o datumu prikazivanja javnost će biti uskoro obaviještena.