Užarena je bila klupa Zrinjskog tog 20. lipnja, što zbog „mostarske žege“, što zbog objave kluba kako dotadašnji trener Željko Petrović neće povesti ekipu na pripreme za novu sezonu.
Tako smo nekoliko mjeseci nakon odlaska Rendulića dobili još jednu smjenu trenera koja je izazvala šok i podijeljene reakcije među simpatizerima i navijačima Zrinjskog.
Složit ćemo se, ne baš mirno otisnuće u vode koje su i bez ovoga izgledale jako valovite i nemirne, budući da je bilo izvjesno kako Zrinjskog, kao neprvaka, čeka težak put u Europi te pritisak osvajanja domaćeg prvenstva ispred, ove sezone, „naoštrenijih“ konkurenata.
Nismo mi bez cilja
Mario Ivanković, tada još nedefiniran kao privremeno ili trajno rješenje, otvorio je novu sezonu porazom u prvoj utakmici kvalifikacija protiv slovenskog Brava te tako dodao još po koji upitnik na mnoga pitanja koja su se postavljala oko kadra, ambicija i uopće smjera u kojem Zrinjski želi ići ove sezone.
I nije to izgledalo dobro.
Bez obzira na pobjedu u uzvratu i prolazak dalje ovjeren sjajnim pogotkom Mlinara iz slobodnog udarca.
Koliko je Zrinjski u tom periodu lutao u viziji igre jasno govori i činjenica da se Mlinar u nastavku sezone i nije pretjerano naigrao, kao ni njegov tadašnji partner iz veznog reda Posavec, koji je doveden uz epitet velikog pojačanja, i koji je tek na trenutke nagovjestio da bi to tako i moglo biti.
Najzreliju utakmicu ovog ljeta Zrinjski je odigrao u uzvratu protiv Boteva.
Pobjeda od 2:0 ispravila je i dojam i rezultat prve utakmice koja je otkrila sve boljke s kojima se u početku sezone susretala zadnja linija Plemića.
Izlet u Portugal
Uzvrat protiv Boteva probudio je nade da Zrinjski može preskočiti i posljednju prepreku ka ponovnom ulasku u grupnu fazu konferencijske lige.
Vitoria Guimaraes je, bar pred dvomeč, izgledala kao protivnik kojeg se da iznenaditi, pogotovo prisjećajući se hrabrih igara koje je Zrinjski znao pružiti duž starog kontinenta.
Međutim, Zrinjski nije bio ni hrabar ni spreman napraviti podvig, pa je ukupnih 7:0 za portugalskog prvoligaša previsok, ali u tom trenutku realan rezultat.
U sridu
Mnoga pitanja ostala su neodgovorena, a vremena za konsolidaciju i nije bilo pa je trener Ivanković u hodu morao pronalaziti rješenja za probleme koji su se nizali u vidu bezidejnosti, loše forme pojedinaca, ozljedama, ali i generalno ne baš pozitivnim ozračjem među svima oni koji prate Zrinjski.
U finišu prelaznog roka Zrinjski su pojačali stoper Mašić, te vezni duo Ćavar-Surdanović.
I stvarno, tko god da je u klubu zadužen za sportsku politiku, odlično je secirao gdje leže problemi ekipe.
Sa dolaskom Surdanovića i Ćavara Zrinjski je dobio plemenitost i kreaciju u veznom redu, te samim time oslobodio Savića kreatorskih uloga pomogavši mu da radi ono što i najbolje zna – biti neumorna radilica na sredini terena i korektor. To je ono zbog čega je i ostvario transfer u svojoj prethodnoj epizodi Pod Bijelim Brijegom.
Uz rame pomenutima ćemo dodati i Frana Topića koji je, osim što je pokrio već toliko puta opjevanu poziciju u21 džokera, dodao 5 golova i asistenciju, te Nardina Mulahusejnovića u golgeterskoj formi za kojom je Zrinjski vapio do nestvarnih rekorda Nemanje Bilbije.
Upravo težina tereta da nadoknadi sve ono što je Bilbijinom ozljedom Zrinjski potencijalno mogao izgubiti daje dodatno na važnosti ovoj Nardinovoj polusezoni iz udžbenika, te ne bi čudilo da ostvari jedan od rekordnih transfera iz Premijer lige ikad.
11 golova i 2 asistencije čine ga drugim najboljim strijelcem lige, sa realnim šansama da uđe u klub 20+ što je u posljednjih 10 sezona uspjevalo samo Nemanji Bilbiji.
Gard prvaka i mentalitet pobjednika
Niz derbija koji je čekao Zrinjski u razdoblju unutar dva tjedna bio je prekretnica ove polusezone.
Remi protiv Borca, a onda 3 pobjede, protiv Željezničara, Širokog i gradskog rivala Veleža kupile su mir pred nadolazeću reprezentativnu pauzu, a u još boljem tonu se nastavilo nakon iste.
Gostujuće pobjede protiv direktnih rivala Sarajeva i Borca istaknule su Plemiće kao najozbiljnije kandidate za titulu.
I ne samo to.
Zrinjski se prvo poravnao sa Željezničarom po broju utakmica bez poraza u nizu (26), a zatim i dodao još jednu, možda i najvažniju ove sezone, već pomenutu u Banja Luci (0:1), te se tako osamio na vrhu Premijer lige ujedno i postavivši novi rekord od 27 utakmica bez poraza u nizu.
Gardom prvaka, Plemići su kontinuitetom dobrih rezultata posljednih mjeseci odbacili sve sumnje i proljeće će dočekati na prvom mjestu.
No, posljednji poraz u Bijeljini dovoljna je opomena da je raspored prepun nagaznih mina i da ni u jednom trenutku ne smije doći do opuštanja, a na proljeće će, vjerujemo, biti još i izazovnije zadržati prvo mjesto.
Ivanković i društvo
Poseban dio članka zaslužuje da se posveti treneru Ivankoviću.
Lijepo je bilo vidjeti emocije koje su ga znale preplaviti nakon važnih pobjeda, njegov angažman uz teren, te nesporno davanje cijelog sebe klubu.
To je ono što stvara koheziju stožera, ekipe i navijača. Bez toga nekako krene, čak i onda kada izgleda da neće ići.
Odanost i privrženost klubu od strane Ivankovića nikad nije bila upitna, o onome što je igrački donio klubu ne treba posebno trošiti riječi, a sada je na dobrom putu da to uradi i kao trener, iako na početku ruku na srce, nije tako izgledalo.
Nedvojbeno, Zrinjski po svim parametrima bilježi najuspješniju polusezonu u ligi, te se mora i treba odati priznanje stručnom stožeru na čelu s Ivankovićem.
U nekim trenutcima Zrinjski je izgledao jako nadmoćan nad protivnikom, posebice na Koševu, te prvo poluvrijeme utakmice u Banja Luci dok se još moglo igrati po od snijega čistom terenu.
U ostalim utakmicama, protiv na papiru slabijih protivnika, Zrinjski nije dozvoljavao pretjerane drame pa su pobjede većinom bile sigurne i potvrdile očekivanja, uz po koju crnu rupu (Radnik 2:0, Posušje 1:2)
Uspjeli su pronaći dobitnu kombinaciju sastava, stil igre, te voljni momenat dovesti na izrazito visok nivo što je neophodno da bi se osvojila titula, a nerijetko se Zrinjski dovodio u probleme upravo zbog zasićenosti trofejnih pojedinaca pa opreza, stoga, nikad dosta.
Zimski san
Na kraju, još jedna dinamična godina i polusezona je iza nas, no na to smo već navikli.
Ispred nas je duga pauza ako gledamo s aspekta natjecateljskih utakmica, ali izrazito kratka ako gledamo iz kuta kalkulacija oko protivnika u Europi, špekulacija o eventualnim transferima, te donošenja preranih zaključaka na temelju prijateljskih utakmica.
Ali, sve je to dio tradicije zimske pauze.
Završeno je u Bijeljini, a počelo s Bravom.
Za sve ono što je stalo između toga možemo samo reći – Bravo, Zrinjski.