13. siječanj 2024. „Gotovo je, to je to. Igrački kadar je kompletiran.“, izjavio je Željko Petrović na pitanje o dolascima novih igrača u Zrinjski. No, je li ipak prerano za takvu izjavu? Možemo li u potpunosti vjerovati Željkovim riječima ili je ipak riječ o blefu?
Najbolje je da odgovor na to pitanje pokušamo pronaći sami, tj. analizom cijelog kadra po pozicijama.
VRATARI
Teza da se kockice za Europu slažu u zimskom prijelaznom roku u ovom slučaju itekako ima smisla jer je Marku Mariću prošlosezonsko proljeće jako dobro došlo da potpuno spreman dočeka najvažnije utakmice. Osim što je značajno popravio igru nogom, svojim je obranama u grupnoj fazi Konferencijske lige skrenuo pozornost na sebe, a već su se ove zime mogle načuti glasine o navodnim ponudama sa zapada. Koliko su te glasine točne, u ovom trenutku ne znamo, no klub je uradio najbolji mogući potez i potpisao Gorana Karačića, čijim se dolaskom sasvim sigurno priprema teren za Marićevu prodaju, bila ona sada ili na ljeto. Zrinjski je jesenas pri sastavljanju popisa igrača za Europu na teži način naučio koliko je život težak kada klub nema dovoljan broj igrača iz omladinskog pogona, tako da Karačićev dolazak još više ima smisla.
„Tricu“ već tradicionalno drži Antonio Soldo, a Anis Sefo koji i nema bogzna kakvu perspektivu u klubu uvijek može dobro poslužiti kao obavezni U21 igrač na klupi.
STOPERI
Izgleda da na stoperskim pozicijama neće biti toliko turbulentno koliko se očekivalo, ali ne bi bilo loše što skorije djelovati oko nekih pitanja.
Prva točka je stanje Hrvoja Barišića koji ne igra od rujna iz dobro poznatih razloga. Ne treba ni trošiti riječi koliko bi značio njegov pravi povratak, posebno zbog njegove vizije igre, to jest igre nogom i gradnje napada. No, ipak se čini da na putu njegovog oporavka i dalje stoji nekoliko prepreka.
Druga točka je stanje Slobodana Jakovljevića koji kao da svake pripreme muku muči sa ozljedama, a već drugu sezonu u nizu propušta 10-ak utakmica, uglavnom na samom početku sezone. Zbog svog utjecaja na ekipu i renomea kojeg ima u ligi, očekuje se potpisivanje novog ugovora. No zbog poznatih problema koje muče nekad standardni stoperski par (Jakovljević, Barišić) i zbog činjenice i da su godinu dana stariji, nije nerezonski početi pripremati i mlađe snage.
Treća točka je sudbina Stipe Radića koji je imao pune ruke posla u grupnoj fazi (zbog koje je na kraju krajeva i došao) i za kojeg sigurno već postoje ili će postojati upiti. Želimo vjerovati da će Zrinjski zaraditi rekordnu sumu od njegovog transfera zbog spomenutih igara u Europi, ali i zbog CV-a u Belgiji i Nizozemskoj koji može podebljati krajnji iznos.
Matej Senić spada u kategoriju igrača koji su strpljivo čekali i dočekali svoju priliku, ali je također igrač čiji će se status rješavati u bližoj budućnosti jer ulazi u zadnjih pola godine ugovora. Mišljenja smo da bi za klub bilo dobro da produži ugovor jer se na tržištu neće uvijek moći novi „Radići“, a Senić je dokazao da može uskočiti i kada je duže vremena van ritma.
Marin Magdić se nakon gotovo punih 8 mjeseci vraća treninzima. Ozljeda koja se u prvi mah nije činila (pre)ozbiljnom na kraju se pretvorila u pravu agoniju. Primjera radi, neki su se igrači nakon loma noge vraćali u kraćem periodu. Iznad njegovog stanja i forme stoji veliki upitnik, ali pripreme bi trebale ponuditi bar dio odgovora.
LIJEVI BEKOVI
Proteklih nekoliko sezona Zrinjski je u potrazi za dugoročnim rješenjem na poziciji lijevog beka, a tu su poziciju u protekloj polusezoni pokrivala čak četiri različita igrača. U Zrinjskom su se nadali da će dovođenje Luke Marina, koji je iza sebe imao kontinuitet igara u HNL-u, riješiti problem, no već nakon 6 mjeseci on je postao „bivši“ (op. Polusezonu će provesti u momčadi Širokog Brijega kao posuđeni igrač).
Koliko Zrinjski već dugo luta sa lijevim bekom pokazuje činjenica da je nakon povlačenja Pere Stojkića (siječanj 2021.) kroz klub prodefiliralo devet prirodnih lijevih bekova. Poučeni starim primjerima, ne usudimo se davati nikakve prognoze za Filipa Brekala (deseti) i Sebastiana Cordu (jedanaesti), ali u teoriji super zvuči kada se u par dana dovede igrač iz kategorije zaštićenog godišta i igrač iz konkurentnije lige nego što je PLBiH, a obojica iz sebe imaju određeni kontinuitet.
DESNI BEKOVI
Pozicija desnog beka je već treću godinu u nizu jedna od najvećih snaga Zrinjskog zahvaljujući Josipu Ćorluki. Jedan je od onih koji ima ugovor do kraja sezone, ali će za par mjeseci napuniti 29 godina i ne bi bilo iznenađenje da pokuša uhvatiti zadnji vlak za inozemni transfer jer karijera nogometaša neće trajati vječno i dobar ugovor je uvijek prioritet. Ne treba ni spominjati koliko bi njegov dolazak otupio napadačku oštricu Zrinjskog jer je teško i izbrojati koliko je imao asistencija i predasistencija nakon ubačaja sa desne strane. No, o tom potom, izvjesno je da će na proljeće biti jedan od važnijih igrača u lovu na banjalučki Borac.
Kerimu Memiji konačno želimo da bude lišen obaveza na lijevom beku, a to će značiti da sve ide po planu. Memija je provjeren nogometaš koji se u Zrinjskom gotovo pa „udomaćio“ na poziciji lijevog bočnog igrača.
DEFENZIVNI VEZNJACI
Dolazak Igora Savića bi trebala biti velika stvar i ozbiljno pojačanje u nastavku sezone, a svi se dobro sjećaju koliko je koristan na obje strane terena, a posebno pri izgradnji napada kada se spušta duboko po loptu. Istina, zadnja godina i par mjeseci nisu bili uspješni za njega, ali prilagodba ne bi trebala biti preduga. Uz njega, svi konačno očekuju i pravog Filipa Bradarića nakon kompletnih priprema. Zrinjski od njega nije dobio gotovo ništa, ali je, za razliku od nekih, u nekoliko europskih utakmica pokazivao želju i autoritativno se ponašao u veznom redu.
Damir Zlomislić ulazi u zadnju fazu svog ugovora, ali vrijedno ga je imati u svlačionici. Zlomislić je igrač koji zna imati dosta amplituda u igri – od očaja protiv Zvijezde do blistanja protiv Aston Ville i Sarajeva u samo dva tjedna. Nije on još za staro željezo te je vrlo lako moguće i da produži ugovor.
CENTRALNI VEZNJACI
Prvi centralni veznjaci bi i u nastavku trebali biti Dario Čanađija i Antonio Ivančić, ali problem bi moglo stvarati pravilo o zaštićenom godištu koje ih je u pravilu razdvajalo na terenu. Tijekom prvog dijela sezone nisu imali problema sa fizičkom spremom i ozljedama, a vukli su ekipu i u kvalifikacijama i u Konferencijskoj ligi u grupnoj fazi. Nažalost, traženje pozicije za Kiša i pravilo U21 je Ivančića često znalo ostaviti na klupi, a koliko je važno da su zajedno na terenu pokazuje činjenica da su dvije najlošije ligaške utakmice Zrinjskog u sezoni bile protiv Veleža (bez Ivančića) i protiv Zvijezde (bez Čanađije, a Ivančić je igrao zadnjih pola sata).
Tarik Ramić je imao mjesec dana jako dobrih igara kada je Zrinjski povezao 5 ligaških pobjeda i pokazao je da je talentiran i da se može na njega računati. No, nakon crvenog kartona u Posušju psihološki je ozbiljno pao. Uslijedilo je „petljanje” protiv Veleža nakon kojeg Zrinjski prima gol, a istu stvar radi i protiv Širokog. Utopio se u sivilo protiv Zvijezde i bilo je jasno da je vrijeme za drugu U21 opciju. No, smatramo da Ramić u budućnosti još „može dati ruke“ Zrinjskom.
Dolazak Luke Lukanića se mogao pokazati kao pun pogodak da je uspio dobiti bh. putovnicu, ali nažalost nije imao tu mogućnost pa nije ni imao prostora za dobiti više prilika, tako da njegova posudba izgleda kao copy – paste posudbe Miljana Vukotića. Klub ga je džentlmenski zadržao budući da je za u kolovozu za Dinamo odigrao 11 minuta u Kazahstanu, a za Zrinjski je upisao 45 minuta u Tuzli pa više ne može raditi transfere.
KRILNI NAPADAČI
Zrinjski na krilnim pozicijama može imati dosta širok i raznolik arsenal, ali U21 pravilo koči dosta toga.
Mario Ćuže je jedan od onih koji je bez problema igrao u ritmu četvrtak – nedjelja i sasvim je sigurno najkompletnije krilo Zrinjskog. Istina, ove je polusezone izostao golgeterski učinak, ali je njegova disciplina i taktička zrelost jako važna. Kada u proljetnom dijelu sezone raspored bude „mačji kašalj“ u odnosu na jesen, svi očekujemo da Ćuže opet upali „turbo mode“, baš kao i prošle sezone.
Matija Malekinušić je u Mostaru prošao put od trnja do zvijezda. Izrastao je u klupskog vojnika i njegove će se utakmice u Europi dugo pamtiti. Ne zaboravite da je protiv AZ-a pogodio stativu nakon koje je Kožulj loptu pospremio u praznu mrežu, protiv Legije mu je poništen (neki će reći regularan) gol, nakon Nizozemske je uvršten u tim kola, a protiv Aston Ville zabija gol kola, klubu donosi koeficijent 9.500 i u klupsku kasu posprema 166.000 eura. Otežavajuća okolnost je pravilo o zaštićenom godištu zbog kojeg bi vrlo lako svoje minute mogao čekati sa klupe. Nesumnjivo, igrač koji je najviše napredovao protekle jeseni.
Aldina Hrvanovića se dosta podcjenjivalo zbog kluba i lige iz koje je došao, ali je taj „low cost“ transfer uspio. Zbog pravila o zaštićenom godištu više je prilike za igru imao u grupnoj fazi Konferencijske lige nego u Premijer ligi BiH, što je besmisleno. U slučaju da jedno krilo i u nastavku sezone bude moralo biti „žrtvovano“, situacija za njega neće biti baš najbolja, a to je stvarno šteta jer je igrač koji unosi posebnu energiju.
Ivan Jukić je definitivno izgubio status u ekipi kakav je imao nekada, polako je pao u drugi plan i teško se iz takve situacije izvući kada je situacija sa krilima „zakrčena“ iz već navedenih razloga. No, smatramo da ima ponuditi još štošta.
Dolaskom Sebastiana Corde i Filipa Brekala, Mario Tičinović će se vratiti na desno krilo. Godine idu, ozljeda je sve više, a oporavci sve dulji. Nije najbolje ušao u sezonu i dosta je to izgledalo tanko na krilu, ali mu je silom prilika lijevi bek odlično odgovarao. Brzo je uhvatio bekovski ritam, ali je još brže nastradao. Pitanje je hoće li se ikada vrati u stari ritam jer ozljede definitivno uzimaju maha. No, Tića nikako ne treba prerano otpisati.
Franko Sabljić bi u ovoj konkurenciji bio definitivno posljednja opcija na krilu, ali ga pravila natjecanja guraju u prvi plan. Ako negdje postoji prostor za novi transfer, to je sigurno krilo ispod 21 godine sa putovnicom Bosne i Hercegovine.
NAPADAČI
Željko Petrović će ispred sebe, uz lov na Borac, imati još jedan ozbiljan izazov, a to je upravljanje karakterima Nemanje Bilbije i Tomislava Kiša. Koju će formaciju odabrati? Mogu li biti zadovoljni i jedan i drugi, a da se to na igri i rezultatu ne osjeti? Neka su to od pitanja oko kojih će novi trener imati dosta posla.
Realno je očekivati da se pored Nemanje Bilbije neće naigrati niti jedan napadač ma kako se god zvao i prezivao. Bilbijine zamjene su u pravilu „osuđene“ čekati njegove kartone ili ozljede kojih, hvala Bogu, nema nikako. Pravi profesionalac koji uvijek želi igrati i pobjeđivati, ali bi ponekad bilo dobro da netko (trener) može biti taj autoritet da ga tu i tamo, izvadi iz igre (i odmori).
Tomislav Kiš je genijalan igrač koji u svakom trenutku može podvaliti pravu loptu ili zabiti i gotovo da više nema igrača njegovih karakteristika koji je financijski dohvatljiv Zrinjskom. Također, igrač je koji se teško mirio s ulogom Bilbijine rezerve, pa je Rendulić bio „primoran“ mijenjati svoju nogometnu filozofiju i naći mu mjesto na terenu što je, uz pravilo U21, dovelo do nereda među hijerarhijom u veznom redu.
Kada se na kraju podvuče crta, kadar je vrlo dobro popunjen, nitko o važnih igrača (za sada) nije napustio klub, vezni red je ojačan Savićem, a lijevi bek Cordom i Brekalom.
Mjesta bi se uvijek trebalo naći za igrače iz kategorije zaštićenog godišta, a posebno bi bilo dobro da konkurenciju dobiju i Sabljić i Ramić na svojim pozicijama. No uvjetima u kojima Zrinjski egzistira i s obzirom na stanje na tržištu to nije nimalo lagan posao.
Za konkretan zaključak i bez obzria na trenerove riječi smatramo da se Zrinjski neće zaustaviti samo na četiri dolaska i da se do kraja prijelaznog roka može očekivati (bar još) jedan dolazak.