I dok se većina premijerligaških klubova bavi igračkom križaljkom, uprizorenje teške mehanizacije pod Bijelim Brijegom za mnoge navijače Zrinjskog najveće je pojačanje Plemića ove zime. Dana 17. siječnja 2024., počele su pripreme za rušenje kultne tribine “Stajanje” (istočne tribine stadiona HŠK Zrinjski) što označava prekretnicu u klupskoj povijesti. Rok za rušenje stajanja je 60 dana. Koliko će zapravo trebati za izgradnju nove tribine, kako će ona izgledati i koje će sve uvjete zadovoljavati još ne znamo. Poslovično, navijači Zrinjskog poučeni nekim dosadašnjim iskustvima i dalje su pomalo rezervirani. No, bez obzira na sve, nova tribina na stadionu HŠK Zrinjski Mostar uistinu jeste veliki iskorak. Nema sumnje da HŠK Zrinjski kao najtrofejniji bh. klub od formiranja PL BiH, a i Mostar kao grad uistinu zaslužuju jedan moderan, lijep i ekonomičan stadion.
No, prije nego što se bacimo na analizu dosadašnjih i budućih projekata red je da kažemo i koju riječ o stadionu.
Stadion pod Bijelim Brijegom odnosno stadion HŠK Zrinjski Mostar kako danas nosi ime izgrađen je sada već davne 1958. godine, kao višenamjenski gradski stadion, s atletskom stazom i rasvjetom. I dalje službeno nosi titulu najvećeg stadiona u Hercegovini te drugog najvećeg u BiH. Sastoji se od zapadne tribine na koju je postavljeno 9000 stolica, a koja je prije postavljanja stolica imala kapacitet od oko 25 tisuća mjesta. U trenutku pisanja ovog članka u tijeku su radovi na rušenju popularnog Stajanja, istočne tribine, na kojoj su do sada bili smješteni najvatreniji navijački mostarskog kluba, popularni Ultrasi iz Mostara.
Završetkom ratnog vihora, u kojem su stadion i stadionski prostor pretrpjeli značajna oštećenja, tadašnja gradska općina Mostar-Jugozapad iznajmila je gradski stadion Zrinjskomu, produljivši potom ugovor o najmu na 110 godina. Odlukom gradskih vlasti, službeno je i promijenjeno ime u Stadion Hrvatskoga športskog kluba Zrinjski Mostar. Stadion se nalazi u samom gradu, a danas nakon nekoliko ‘estetskih zahvata’ ima 9000 sjedećih mjesta od čega oko 800 natkrivenih.
Prvi projekt obnove stadiona
O rekonstrukciji i obnovi stadiona stidljivo se pričalo od samih početaka obnove kluba, no prvi pravi projekt ugledao je svijetlo dana s najavama o kandidaturi Bosne i Hercegovine za organizaciju Europskog prvenstva 2008. godine. Mostar je trebao biti jedan od gradova domaćina, a čast da napravi projekt imao je poznati mostarski arhitekt Marijan Antunović. Stadion (čije idejno rješenje možete vidjeti na slici ispod) trebao je imati kapacitet od 30.000 sjedećih mjesta, a bio je tada projektiran po svim najnovijim standardima UEFE. Danas bi projekt, budući da je projektiran prije izgradnje kampusa tražio određene izmjene. Kako je tada pisao portal hercegovina.info, Antunović je vodio računa o udobnosti, sigurnost, VIP prostorima, mjestima za osobe s invaliditetom, osvjetljenju, televizijskomu snimanju i multilateralnomu pokrivanju prostora kamerama. Računao je na parkiranje, izradbu naputaka na ulaznicama, na prostore za policiju, vatrogasce i hitnu pomoć, planirao je sobe za brzoglasno središte, javni sustav izvješćivanja, zaštitarsku službu i prvu pomoć, ali i za izgradnju digitalnih semafora, čak i heliporta.
Projektom je predviđeno poništenje atletske staze i pomoćnoga igrališta, a zahvati su podijeljeni u četiri etape. U prvoj bi bile srušene istočne tribine, te izgrađene nove, natkrivene, s poslovnim prostorima u utrobi. Druga bi etapa donijela izgradnju južnih tribina, sa 6000 mjesta, te izgradnju podzemne garaže i nadzemnoga parkinga, s po 200 parkirnih mjesta. Za treću je etapu predviđena temeljita obnova postojećih zapadnih tribina i izgradnja sjevernih, s 19 tisuća mjesta, kao i gradnja poslovnih prostora i nove podzemne garaže, s dodatnih 200 parkirnih mjesta. Četvrtom je etapom obnova igrališta, dimenzija 120×90 cm, s izgradnjom novoga drenažnog sustava.
Nažalost od kandidature nije bilo ništa, pa je priča o rekonstrukciji stadiona polako pala u zaborav.
Desetljeće poslije javljaju se nove ideje o rekonstrukciji i proširenju
Projekt možda jeste otišao u zaborav, no navijači Zrinjskog su godinama i dalje isticali kako je Zrinjskom i Mostaru potreban novi i bolji stadion, neovisno o Europskom prvenstvu. Tema je to koja se u navijačkim i gradskim kuloarima uvijek rado spominjala i komentirala, a navijači su se potajno nadali da će njihov Zrinjski uistinu dočekati taj dan. Kontinuiranim i sve uspješnijim izlascima Zrinjskog u Europu postalo je jasno da mostarski stadion ne zadovoljava sve Uefine standarde, te da su konstantna ulaganja u modernizaciju zapadne tribine tek ‘gašenje požara’ kako bi se u Europi mogla odigrati tek pokoja utakmica. Jedina značajna rekonstrukcija tribina stadiona jeste ona iz 2015. godine kada je na zapadnoj tribini izgrađena potpuno nova VIP loža kao i krov na sektoru C (središnji sektor zapadne tribine).
Sve uspješniji te organizacijski sve stabilniji, klub je pod vodstvom Danka Šulente postao sinonim za uspješno vođenje kluba u BiH, no infrastrukturalno se nije uspjelo otići korak dalje. Razumljivo, jedan takav projekt iziskuje veliki novac, a bez pomoći države i grada izgradnja stadiona praktički je nemoguća. No, od 2018. pa sve do početka prošle godine, ideja o rekonstrukciji ili stvarnom ulaganju u stadion polako je sazrijevala i poprimala sve konkretnije obrise. Već 2018. godine pojavili su se prvi idejni projekti vezani za izgradnju istočne tribine (vidi slike ispod) no do 2023./2024. godine sve je ostalo na “ideji”. Ovaj projekt iz 2018. godine ujedno je predviđao i pomjeranje samog terena prema zapadnoj tribini.
U međuvremenu se u javnosti spekuliralo o obnovi i prilagođavanju zapadne tribine. O tome je u nekoliko navrata govorio i predsjednik kluba Denis Lasić, a prvotna ideja bila je približavanje terena zapadnoj tribini te kasnije i izgradnja ostalih tribina. No, od približavanja terena zapadu na kraju se odustalo što je bilo jasno i nakon rekonstrukcije travnjaka (slika koja se vezivala za rekonstrukciju zapadne tribine – vidi ispod).
2024. godina – prekretnica kada govorimo o Zrinjskom u kontekstu infrastrukture
Trebalo je proći gotovo 20 godina od prvog projekta arhitekta Antunovića do toga da teška mehanizacija dođe na stadion Zrinjskog. 2023. godina je bila najuspješnija godina za Zrinjski, dvostruka titula i sjajna prezentacija u Europi utjecali su na to da se Zrinjski debelim slovima upiše na europsku sportsku kartu. No, u istoj godini svjedočili smo i da se o našem stadionu pisalo ne baš u superlativima. Sve to bio je dovoljan razlog da se uprava kluba odluči na ozbiljan infrastrukturalni projekt – izgradnju moderne istočne tribine na mjestu današnjeg Stajanja.
U javnosti je već neko vrijeme prisutan idejni projekt koji je za klub izradila tvrtka Ars Studio i koji sugerira da će na mjestu nekadašnjeg Stajanja ‘niknuti’ prava moderna tribina. No, zasad (bar službeno) nedostaje projekt koji bi tretirao čitav kompleks stadiona, odnosno projekt koji bi nam pokazao kako bi taj stadion izgledao u konačnici, barem na idejnoj razini. Iskustva iz okolice nam govore da stadioni s parcijalnim projektima su jako podložni greškama koje u konačnici puno skuplje koštaju nego sama izrada projekta.
U međuvremenu su iz kluba za Radioteleviziju Herceg-Bosne novi projekt prokomentirali i Mario Pandža te Denis Lasić. Prema njihovim riječima nova tribina bi trebala imati kapacitet od nekih 4 tisuća sjedećih mjesta. Radovi će se odvijati u fazama, a tribina će u konačnici zadovoljavati sve potrebne standarde Uefe. Čitav projekt trebao bi u konačnici koštati oko 11 milijuna KM. Za bh. prilike ogrman novac, no uprava kluba je svjesna koliko će Zrinjski profitirati od nove tribine.
Da stvar stavimo u perspektivu, pogledajmo i recentne projekte te cijene drugih stadiona u okruženju (ili u malo daljem okruženju). O tome smo porazgovarali i s dvojicom mostarskih građevinskih inženjera koju su nam potvrdili da cijene uistinu mogu varirati, od 1184,00 eura u Srbiji pa sve do 6151 € po sjedištu u Hrvatskoj. Objasnili su nam i da na cijenu utječe jako puno faktora od samih apetita investitora, stanja tržišta u određenoj državi, perioda gradnje, prateće infrastrukture poput dodatnih terena, pristupnih cesta itd. Da bi se ti razlozi dobro objasnili potrebno je puno dublje ući u svaki zaseban projekt, a cilj ovih brojki nije to, nego pokazati da je cijena izgradnje stadiona sve, samo ne jeftina. (pogledajte tablicu.)
Zrinjski zaslužuje bolje uvjete
Navijači bi voljeli da Zrinjski pored vrhunskih rezultata ima i odličnu infrastrukturu. No, treba biti realan i reći da Zrinjski za izgradnju jedne tribine treba izdvojiti pravo bogatstvo za bh. uvjete. Zato, pored same uprave koja je već pokazala da je u nekim segmentima jako agilna i uspješna, Zrinjskom je potrebna sinergija svih drugih čimbenika, kako onih političkih tako i društvenih da se projekt izgradnje istočne tribine privede kraju u nekom razumnom roku.
Prije svega, potrebna je stvarna podrška države, županije i grada, a onda i svih ostalih. Zrinjski je posljednjih godina najuspješniji sportski kolektiv Bosne i Hercegovine, Hercegovačko-neretvanske županije i grada Mostara. U sportskim okvirima, nogomet je najgledaniji sport današnjice i marketinški najprimamljiviji i o tome itekako treba voditi računa. Pored toga, projekt od iznimne važnosti trebale bi prepoznati i vlasti u Hrvatskoj te ga honorirati onako kako Zrinjski, Mostar i navijači kluba to i zaslužuju.
U konačnici, da sumiramo, smatramo da je projekt modernizacije stadiona zapravo projekt oko kojeg se moraju ujediniti svi faktori. Ujedno, to je projekt koji će Zrinjskom dugoročno donijeti jako puno. S rušenjem kultnog Stajanja napravljen je samo početni korak, a navijači Zrinjskog neće biti mirni dok se s istočne tribine ne začuje huk navijača.