Lakoća ljetnog doba i ne baš pretjerana aktivnost u istom kao da su zahvatile i kuglice u Nyonu koje se nisu baš potrudile da čari vrelih mostarskih nogometnih noći dožive neki sportski kolektivi koji to do sada nisu imali priliku.
Nakon što je ždrijeb u drugom pretkolu lige prvaka poslao stare znance iz Bratislave, stepenica do play off-a europske lige i vrata u grupnu fazu nekog od europskih natjecanja biti će Breidablik – simpatični Islanđani koji polako postaju dobro poznati gost pod Bijelim Brijegom.
Islanđani na nogometnoj mapi Europe
Liliputanci iz Kopavogura srca sportske javnosti osvojili su 2021. godine, u “srcu” Europe – u Beču, gdje su odigrali 1:1 s domaćom Austrijom, da bi u uzvratu slavili s 2:1 te tako prošli dalje kreiravši senzaciju na krilima Kristinna Steindorssona, danas tridesetpetogodišnjaka koji i dalje vrijedno skuplja minute u dresu Breidablika.
Bio je to veliki rezultat za, do tada, jednostrukog prvaka Islanda (danas trostrukog) i ekipu koja je na prolazak pretkola čekala još od 2013. godine, kada su preskočili Santa Colomu, te zanimljivo još jednog austrijskog predstavnika – Sturm.
Ove godine Breidablik je uspješno preskočio prvu prepreku u kvalifikacijama za ligu prvaka Egnatiju.
Egnatia (op.a prošle godine tijesno ispali od Borca) na Island je ponijela minimalnu prednost od 1:0, a gore je njena mreža napunjena do vrha(5:0).
Težak poraz i ispadanje od Lecha uvjetovano ranim crvenim kartonom i rapsodijom penala za Poljake ne smiju zavarati da se radi o amaterskom posrtanju Breidablika.
Razdoblje rapidnog uspona islandskog nogometa ponajviše karakteriziraju njihovi reprezentativni uspjesi, ali također treba istaknuti kako je prošle godine po prvi put jedan njihov klub igrao grupnu fazu i prošao dalje.
Bio je to Vikingur iz Reykyavika koji je u 1/16 finala konferencijske lige ispao od Panathinaikosa (ukupno 3:2).
“Domaćica”
Zbog specifičnosti klimatskih uvjeta i terena domaćinstvo je velika prednost svih islandskih klubova pa tako i Breidablika. Stoga, nije teško zaključiti da Zrinjski u četvrtak igra jedno “malo” finale.
Nije tajna da bi upravo rezultat prve utakmice mogao uvelike odrediti sudbinu Plemića u ovom dvoboju baš kao što je to bilo prije dvije godine.
Nekada i sad
Kada ih je 2023. godine put kroz kvalifikacije doveo do Mostara činilo se to kao potpuni jackpot.
I bio je, barem prvih 55 minuta gdje se gosti iz zemlje vatre i leda nisu dobro snašli na mostarskoj “vatri”.
Antonio Ivančić je tada pogodio za nestvarnih 6:0 i otvorio vrata raja.
Međutim, uporni Skandinavci se nisu predavali, pa su s igračem manje uspjeli postići dva(!) pogotka i sačuvati kakvu-takvu nadu pred uzvrat na domaćem terenu.
Da je domaći teren najveća snaga ove ekipe to su pokazali i tada protiv Zrinjskog.
Defanzivno orijentirani Plemići, samo s jednom mišlju kako obraniti veliku prednost na kraju su izgubili 1:0, uz poništen gol domaćinima potkraj prvog poluvremena, koji na sreću, nije dodatno zaledio Mostarce.
Iz tog dvomeča pa do danas, u redovima Breidablika nije bilo pretjerano mnogo promjena.
Naime, čak 12 igrača koji su tada bili u zapisniku, u istom su i danas, od toga 10 s ozbiljnom minutažom (Muminović, Gunnlaugsson, Steindorsson, Thorsteinsson, Einarsson, Margeirsson, Ludviksson, Viktor Einarsson, Kristinsson te David Ingvarsson i golman Bragason s nešto manjom minutažom).
Kod Zrinjskog, samo su šestorica (Bilbija, Kiš, Ivančić, Jakovljević, Memija i Barišić) preživjela do danas.
Obje ekipe doživjele su promjene na klupi, pa će tako Zrinjski predvoditi Igor Štimac, a Breidablik Halldor Arnason.
Repriza koju bi svatko rado pogledao
Čini se da je Zrinjski uhvatio zadnji vlak za neminovne promjene prije nego što se suprostavi motiviranom Breidabliku, željnom da popravi dojam i ispere gorka sjećanja.
Energija novog trenera Štimca morala bi razdrmati ekipu koja sigurno posjeduje kvalitet da svojim navijačima pruži reprizu događaja od prije dvije godine koja nikom ne bi bila dosadna.
U nepisanom nogometnom pravilu, prve utakmice nakon promjene trenera često donesu pozitivan šok, instantnu reakciju.
Od posljednje erupcije Thrihnukagigura, vulkana nedaleko od Kopavogura, prošlo je 4000 godina i nema naznaka da bi se ista mogla ponoviti.
Od posljednje erupcije oduševljenja Pod Bijelim Brijegom nije prošlo toliko mnogo i postoje u zraku neke naznake da bi se uskoro mogle ponoviti.
Već u četvrtak – potrebna je samo iskra.
Uradimo to ponovno, na istoj adresi!