Dok se momčad Zrinjskog nalazi na kratkom odmoru, a struka vrijedno radi na sastavljanju konačnog popisa nogometaša koji će dobiti priliku kroz iduća tri mjeseca igrati na europskoj sceni, odlučili smo proći kroz neke od najvažnijih podataka što se tiče igračkih i taktičkih promjena koje su se u prethodnom periodu događale u klubu.
Onu najvažniju, na trenerskoj klupi, ne treba posebno ponavljati međutim upravo je ona razlog zašto smo u kratkom periodu gledali dva lica Zrinjskog.
Ali, krenimo redom.
Bez prve jedanaestorke
Jedanaest službenih utakmica odigrao je Zrinjski u posljednja skoro dva mjeseca, od toga osam u Europi i tri u prvenstvu.
Brojka bi bila i nešto veća da zbog europskih obaveza Plemići nisu „preskočili“ uvodna tri kola Premijer lige.
U tih jedanaest utakmica niti jednu nije započelo istih jedanaest igrača, što možda i nije toliko bitan podatak jer je i Igor Štimac na presici nakon Radnika jasno naglasio da Zrinjski nema „prvih 11“ već da ima „prvih 25-26“.
Podatak koji može biti predmet analize ali i jasan indikator svih turbulencija koje su pratile Zrinjski ovog ljeta je taj da je korišteno ukupno 28 igrača, od toga je njih čak 25 dobilo priliku da zaigraju od prve minute, a samo su kapetan Nemanja Bilbija i vratar Goran Karačić u svakoj bili prisutni od prvog sudčevog zvižduka.
Uz njih su se kao najkonstantniji pokazali još i Igor Savić te Jakov Pranjić koji nisu bili starteri samo protiv Širokog Brijega odnosno Željezničara zbog ritma četvrtak-nedjelja.
Pasivni početak prelaznog roka i smjena trenera
Netipično pasivna bila je uprava Zrinjskog u lipnju i srpnju, mjesecima koji po pravilu sa sobom nose provjetravanje svlačionice.
Ovaj put su vjetrovi puhali u samo jednom smjeru pa je tako Zrinjski ostajao redom bez Marija Tičinovića, Tarika Ramića, Anisa Sefe, Antonija Prskala, Frana Topića, Franka Sabljića, Marka Marića, Matije Malekinušića, Alena Jurilja i Nardina Mulahusejnovića ne dovodeći adekvatne zamjene.
U nekoliko izjava tadašnji trener Mario Ivanković dao je do znanja kako su mu potrebna pojačanja ali se činilo kao da je svoju energiju odlučio uložiti u borbu s onim što je imao na raspolaganju koristeći već korištene recepte bez „novih začina“.
Mateo Sušić, Tyler Burey, Leo Mikić i Ante Sušak činili su kvartet igrača koji su stigli uoči prve utakmice s Virtusom, a već od prije bili su dogovoreni Mihajlo Ševa i Milan Šikanjić međutim nismo mogli saznati nešto više o njihovom fizičkom stanju budući da je Zrinjski odigrao tek jedan pripremni meč, onaj protiv Željezničara u kojem su djelovali neuigrano i tromo.
Ni prve službene utakmice nisu donijele znakove života Zrinjskog, pa se tako sve više činilo da se Zrinjski održava na „umjetnom disanju“ koje je udahnula nada nakon prolaska Virtusa i očekivanja kako će se smoći snage da se iskoristi barem jedna od tri meč lopte za plasman u ligašku fazu nekog europskog natjecanja.
U međuvremenu Zrinjski su pojačali Matej Šakota, Darko Velkovski i Nikola Janjić.
Anemične i blijede bile su igre Zrinjskog i više se nisu mogle opravdati niti pragmatičnošću koja je odlikovala filozofiju igre trenera Ivankovića te donosila rezultate čak i onda kada je Zrinjski nekim „beskrvnim“ predstavama dolazio do bodova u domaćem prvenstvu.
Smjena trenera, barem prema znanstvenim istraživanjima u domeni sporta i psihologije, opravdana je kada je sportski menadžment kluba osigurao treneru sve potrebne financije, logističke, stručne i igračke kapacitete za uspjeh.
Je li Mario Ivanković imao sve to nikada nećemo dobiti objektivan odgovor, ali teškim porazom od Slovana postalo je jasno kako više ne može vratiti kola koja su pošla nizbrdo i jedino logično rješenje bila je njegova smjena.
Štimčevih prvih mjesec dana
Efekt smjene trenera u korelaciji je s kratkoročnim pozitivnim rezultatima momčadi, a upravo je to bilo potrebno Zrinjskom.
Vremena za pripreme i taktike nije bilo, ali kao i mnogo puta u životu ljudski izbori se zamijene imperativom pa u vodu padaju svi objektivni razlozi zašto je nešto (ne)realno.
Pred dvomeč s Breidablikom u kojem je prolaz značio osnaživanje financijskog kapaciteta kluba, novi rezultatski iskorak i nove temelje za sportske i logističke napretke, Igor Štimac je prihvatio biti taj koji će pokušati spasiti sezonu koja praktički još nije ni počela.
U tome je i uspio.
Svojim pobjedničkim stavom i jasnim postavljanjem stvari na svoje mjesto u kratko vrijeme je pobrao i poštovanje gledatelja koji su, izgleda, već dugo vremena čeznuli za trenerom koji će javno progovoriti o svojim idejama i potezima.
Što smo dobili u Štimčevih prvih mjesec dana?
Duje Dujmović
Igrač koji je najviše profitirao od dolaska Štimca u klub.
Dujmović, koji je često bio na meti kritika zbog nekonstantnosti u svojim igrama tijekom prošle sezone, upisao je već pet utakmica u nizu s punim stažom na terenu u kojima je osim svojih defenzivnih kvaliteta pokazao prodornost i hrabrost u igri prema naprijed.
Igrač je to s nepune 22 godine, odličnih fizičkih karakteristika te lijevom nogom na stoperskoj poziciji koja je danas pravi raritet u nogometnom svijetu.
Jedan takav je danas među najskupljim stoperima na svijetu-Joško Gvardiol.
Dovoljan motiv i klubu i igraču da izvuku maksimum iz sebe.
Požrtvovnost, svježina i mladost
Jedno zapamtite, nećemo prilagođavati igru nikome, bez obzira tko dolazi u Mostar.
Ovo je naš teren, ovo je naša kuća.Nećemo mijenjati našu igru ni prema kome.Neka budu svjesni da ih ovdje čeka pakao, bez obzira tko su, što su i odakle dolaze.Tako pripremam momčad, tako pripremam momke da mentalni sklop bude na najvišem nivou i da jurnemo kao tigrovi…
I zaista Štimac nije ovo izjavio samo kao običnu floskulu za nabrijavanje, već Zrinjski pod njegovim vodstvo tako i izgleda.
Dvomeč s Utrechtom pokazao je hrabru i otvorenu igru protiv višestruko vrjednijeg protivnika pred kojim bi se mnogi treneri odlučili za nešto defanzivniji i oprezniji pristup.
Štimac je pametno iskombinirao mladost i poletnost Zrinjskog s iskusnim igračima u momčadi te se jednako tako i predstavio kako ovdje tako i u Nizozemskoj.
Ni u ostalim utakmicama Zrinjski nije izgledao ništa manje „gladan“ pobjede, osim crne rupe na Grbavici.
Svojim izjavama ali i potezima pokazao je kako vjeruje u ekipu, a pogotovo u mlađe igrače koji mu to na terenu i vraćaju.
Borna Filipović već bilježi ozbiljnu minutažu, na dobrom putu je i David Karačić, dok Matej Šakota polako hvata zalet i mogao bi biti motor ekipe u napadu, posebice važan jer je igrač koji spada u U21.
Stoga, možemo zaključiti kako su se požrtvovnost na terenu, dobar psihološki momentum i prilike mladim igračima inicirane Štimčevim potezima ponovno vratile pod Bijeli Brijeg.
Igor Štimac je više puta isticao i kako nije došao Zrinjski ostaviti na istoj razini već napraviti iskorak, a kao jedan od smjerova k novoj razini vidi i mlađe igrače koji bi trebali preuzeti terenske uloge od “senatora”, pa ne čude sve manje minutaže do nedavno stožernih igrača poput Hrvoja Barišića.
Đurasek, Ćuže, Vranjković, Damascan
Imena su to igrača koji su dres Zrinjskog obukli ili tek trebaju obući, a dovedeni su uz trenerovo odobrenje.
Svaki od njih čini se da bi trebao biti pojačanje i doprinijeti širini momčadi koja je neophodna ukoliko Zrinjski želi biti kompetitivan na sva tri fronta.
Vranjković i Đurasek su već upisali solidnu minutažu pokazavši da se na njih može ozbiljno računati.
Đurasek bi u sredinu terena trebao donijeti nešto nogometne magije i sigurnosti na lopti, dok je Vranjković moderni desni bek, kvalitetnog ubačaja i s visokom mogućnosti ponavljanja po desnoj strani.
Mario Ćuže stiže na posudbu do kraja sezone, a ono što može donijeti Zrinjskom navijači su već upoznali u prethodna dva mandata koja je proveo u Mostaru.
Igrač s oscilacijama u formi ali i ključnim potezima kada je to bilo najpotrebnije ne bi trebao imati duži period adaptacije na momčad s obzirom na to da jako dobro poznaje ligu.
Bez obzira na gužvu koja se trenutačno stvara na krilnim pozicijama, Mario Ćuže je definitivno igrač koji će na pravi način zaoštriti konkurenciju i biti opcija više na strani.
Tim više što u viziji trenera Štimca, Karlo Abramović sve više igra na poziciji desetke, a protiv Radnika smo vidjeli i Mateja Šakotu koji je tijekom utakmice s pozicije krila prelazio na polušpicu i špicu.
Vitalie Damascan bi trebao biti najistureniji nogometaš koji je projiciran da rastereti Nemanju Bilbiju u vrhu napada.
Veseli vidjeti kako se nakon dugog izbivanja u kadar vraća pomalo zaboravljeni Ivan Posavec, plemeniti veznjak bez prave prilike da se dokaže u dresu s lentom.
Rezultatski neokrznuti
Kada se podvuče crta, uz sve probleme, ozljede i zakašnjele reakcije u prethodna dva mjeseca, može se reći da je Zrinjski prošao koliko-toliko rezultatski neokrznut.
U džepu je već opjevana europska jesen, a na kontu četiri prvenstvena boda uz dvije odnosno tri utakmice zaostatka za konkurencijom.
Nakon što reprezentacije odigraju svoje i Plemići se vrlo brzo vraćaju u natjecateljski ritam derbijem protiv Sarajeva. Uz očekivane povratke Bureya, Ćavara,Ivančića i Velkovskog te nova pojačanja sigurno je da će to biti jedna drugačija ekipa s jednakim ili još većim žarom kojeg su pokazivali u posljednjim utakmicama ali ovaj put s puno boljim rezultatima.