Posts in category: Vijesti

Kad je na zimu preuzeo vruću klupu Plemića Željko Petrović bio je svjestan da dolazi u klub u kojem prosječnost ne prolazi. Nakon vrhunskih predstava u Europi i nešto manje dobrih u domaćem prvenstvu, Željko Petrović, trener sa zavidnim trenerskim CV-om dobio je zadatak da vrati Plemiće tamo gdje pripadaju, na sami vrh. S trenerom smo prvi put razgovarali početkom veljače, a tada je najavio da će dati sve od sebe da Zrinjski vrati tamo gdje pripada, ali i da mu udahne jedan novi štih, po kojem će biti prepoznatljiv. Od veljače pa do danas, kao trener Zrinjskog, Petrović je Plemiće vodio u 22 službena susreta. Ostvario je 18 pobjeda, 3 neriješena rezultata i jedan poraz. Njegova momčad je završila tekuću sezonu na drugom mjestu prvenstvene ljestvice, a Plemići su obranili naslov osvajača Kupa. Zrinjski je u posljednjem kolu savladao Igman, a to mu je bila 12 pobjeda u nizu. S Željkom Petrovićem razgovarali smo pred susret s Igmanom.


Gospodine Petroviću, prije svega čestitke na osvojenom kupu Bosne i Hercegovine u ime portala Zrinja.com i navijača Zrinjskog okupljenih oko našeg portala.  Svakako i čestitke na ovom fenomenalnom nizu pobjeda koji traje dva i pol mjeseca.

– Hvala vam! Presretan sam jer nije bilo lako osvojiti kup, nije lako nizati pobjede. To je moj prvi trofej u trenerskoj karijeri i ne bih dao ni za što na svijetu onaj osjećaj dok sam gledao kako moji igrači podižu trofej. Kroz trenersku karijeru mi je uvijek malo nedostajalo, sa RKC-om zbog gol razlike nisam ušao u prvu ligu, u Rusiji sam izgubio finale kupa, u Japanu također. Pamtit ću ovaj kup dok sam živ. Dosta nam je pomogla širina koju imamo i stalno smo rotirali igrače i sve je to rezultiralo osvajanjem kupa. Ponosan sam na ove igrače zbog ponašanja na terenu, izvan njega, zbog ponašanja prema meni, imamo odličnu komunikaciju. Naravno, bilo je i onih igrača koji nisu zadovoljni minutažom, ali to je sve normalno kada imaš 24 igrača i 4 golmana i ne možeš svakome udovoljiti. Od početka sam probao svima dati priliku, netko je igrao više, a netko manje, ali sve je bilo po zaslugama.

Kakav je život u Mostaru? Dojma sam da vas je umorio život na Zapadu. Je li vam nedostajao domaći način života?

– Da, umoran sam od Zapada i život mi u Mostaru stvarno prija. Umoran sam od laži, prevara i dvoličnosti. U Mostaru se osjećam kao u Podgorici, kao da sam kući. Družim se s ljudima, šetam gradom, na trening idem pješice, ljudi me pozdravljaju i nisam doživio nijednu neugodnu situaciju od kad sam došao.

Često ističete to „gospodski“. Što vas je konkretno potaklo da toliko ističete taj epitet?

– Za mene je u Zrinjskom sve gospodski, ali se ponekad naljutim zbog nekih rezultata pa to potenciram duplo jer znam koliko to nekima smeta. Uvijek sa poštovanjem pričam o protivniku jer se trener Zrinjskog mora tako ponašati – gospodski – i u pobjedi i porazu. Ovdje nema igrača kojeg kad pitam bi li došao kod nas, da odmah na pravu ne kaže da. To govori nešto o Zrinjskom. Ja nisam imao niti jedan incident sa igračima od prvog do zadnjeg dana i s te sam strane sretan i ponosan što imam priliku raditi sa tim momcima.

Mi smo jedini klub koji je ovu zemlju predstavljao u grupnoj fazi, pa se u skladu s tim treba i ponašati, ali to je sve iza nas i mi se već od sutra okrećemo novoj sezoni. Čeka nas teško ljeto u kojem moramo biti pametni i pametno se pripremiti.  Čeka nas stvarno teška sezona u kojoj Sarajevo neće dozvoliti ovoliki zaostatak, Velež se pojačava, Borac brani titulu, a da ne spominjemo teška gostovanja u Posušju, na Širokom i protiv Sloge. Pred nama je dug put, treba gledati dugoročno i nadam se da ćemo uz 4-5 pravih pojačanja ponovno biti prvaci. Potrebna nam je nova krv jer se lako upadne u monotoniju kada se godinama igra sa istim protivnicima, i na istim stadiona.

Kako ste doživjeli finale? Je li bilo stresno s obzirom da ste morali utakmicu započeti sa skroz novim veznim redom u odnosu na pravu utakmicu?

– Kao prvo, Ilinković je nastradao odmah u prvom kolu protiv Željezničara. Naš osnovni plan koji smo uigravali na pripremama je pao u vodu nakon 15 minuta. Gledajte, kad ovo kažem onda to izgleda negativno prema onima koji su mijenjali Ilinkovića, ali ja ne mislim na taj način. Da je Ilinković bio zdrav možda bi i Ramić igrao više, možda bi Bradarića dozirali više pa bi Savić prije uhvatio ritam. Postoje igrači u našem veznom redu koji odgovaraju jedan drugom, ali isto tako neke kombinacije jednostavno ne funkcioniraju i ja sam to njima jako dobro objasnio.

Da odgovorim za finale. Bradarić nam se razboli četiri dana prije finala, nema Silvija, Bilbija ne igra i sve je to skupa bilo jako stresno jer mi je želja bila da se upišem u povijest kluba.

Prije mjesec i pol dana ste izjavili: „Iza mene ne mora ostati samo liga ili kup, važno mi je da ostanu 2-3 igrača koja su se razvila ili vratila iz mrtvih, pa da netko drugi nastavi sa nadogradnjom.“ – Na što ste točno tada ciljali i ostaje li Željko Petrović na klupi Zrinjskog i nakon Igmana?

– Ostajem! No, znate kako je to u nogometu, nikada ne znaš što nosi sutra. Što se tiče te izjave, siguran sam da bi za klub bilo bolje da je u prvih 11 bilo pet spremnih mladih igrača. To je bolje za klub nego osvajanje kupa. Naravno, pobjednici se pamte, ali teško je i pobjeđivati i stvarati igrače. Ne trebamo se lagati, Zrinjski ne može puno više gore, nemamo mogućnosti. Ovo je mal grad, varošica, nemamo sponzore, nemamo tvornice, nema prave injekcije koje imaju klubovi iz drugih država. Ljudi koji vode ovaj klub su fenomeni s obzirom na sve okolnosti. Radio sam u mnogo zemalja, radio sam u bogatim i siromašnim klubovima, vjerujte mi da je nevjerojatno što je Zrinjski napravio uz resurse koje posjeduje. Rekao bih da je za više trebao neki gigant da stane iza tebe sa 4-5 milijuna eura kad si ušao u grupnu fazu Konferencijske lige da napraviš ekipu kako bi se klub održavao na toj razini, ali to je ovdje nemoguće. Zbog toga respekt za sve zaposlene ljude u klubu. Ne treba previsoko letjeti jer ako nam netko krila skrati, pad je bolan. Zbog toga su dugoročna planiranja i ispravne strategije jako važne, pa ako se nekad dogodi loša sezona da si u najmanju ruku treći.

Već ste pola godine u bh nogometu i kakvo je vaše mišljenje o U21 pravilu i ograničenom broju stranaca? Smatrate li da uz takva ograničenja liga stagnira sa obzirom na broj stanovnika, manjak kvaliteta i kvantiteta?

– Gledajte, savez razmišlja u pravcu razvoja mladih igrača kako bi se sutra pojavio jedan za reprezentaciju. Sarajevo je u zadnje dvije sezone pokupovalo dosta mladih igrača, čujem da Velež želi najmanje šest mladih igrača i onda je lakše raditi kada među njima postoji konkurencija. Mi smo imali Ramića i Ilinkovića i meni je to bilo super kad su obojica zdravi, ali kada jedan nedostaje stvaraju se ozbiljni problemi. Cijeli tjedan uigravaš jednu taktiku, a onda ti se U21 igrač ozljedi i sve se mijenja, ali te su stvari problematične za sve klube, nismo jedini sa tim brigama. Zato je veoma važno pametno odraditi prijelazni rok sa tim U21 igračima, to je možda i najvažnije.

Ono što navijače Zrinjskog danas najviše zanima je transfer križaljka. Vaš prethodnik, Krunoslav Rendulić je u jednom podcastu rekao da je veliki problem što većina igrača ima velike predrasude prema bh ligi i ne žele tu doći bez obzira što je Zrinjski dosegao određenu razinu. Smatrate li da će posao ovog ljeta biti još teži nakon svih negativnih stvari koje su izlazile u medijima tijekom cijele sezone, a posebno zadnjih mjesec dana.

– Ja ne bih htio ništa komentirati zbog Zrinjskog jer ne treba ulaziti u svađe. Govorio sam od prvog dana da je vrlo bitno podignuti ligu na višu razinu, a to podrazumijeva uvođenje VAR-a, smanjiti ligu na 10 kluba, poboljšati terene i da se incidenti smanje na minimum i da što manje loših slika ide u inozemstvo. Nastavimo li ovako, neće biti dobro. Ne treba uvijek skakati na suce ako pogriješe jer ima među njima časnih i poštenih sudaca koji nemaju zlu namjeru, ali čovjek pogriješi, svima se dogodi.

Prije nekoliko dana Tomislav Kiš je produžio ugovor, pa me zanima vidite li ga i dalje na poziciji iza napadača ili ga možemo očekivati u vrhu napada s obzirom na ozljedu Nemanje Bilbije?

– Ne. On nije napadač i najbolje se osjeća na ofenzivnom veznom. Imamo Nardina. Nažalost Bilbija je doživio katastrofalnu ozljedu i na toj poziciji ćemo se pojačati ovog ljeta.

Što Zrinjskom mora biti u fokusu u ljetnom prijelaznom roku i postoje li neki igrači iz drugih klubova u ligi za koje smatrate da bi se uklopili u vašu filozofiju?

– Najvažnije je se pojačati igračima iz zaštićenog godišta, pa ćemo na osnovu toga dalje slagati kockice. U bh. ligi postoji mnogo igrača koji mi se sviđaju, ali neki od njih nisu realni u ovom trenutku. Moramo dobro razmislit i brzo reagirati, a posebno prema igračima koji izlaze iz ugovora. No, o konkretnim imenima ne bih govorio. Meni ne treba 28 igrača i to neću dozvoliti jer grupa gubi na kvaliteti i teže je raditi. Idemo po prava i konkretna pojačanja koja će biti u stanju iznijeti cijelu sezonu.

Kad ste god imali priliku isticali ste kvalitete Ilinkovića i Lukanića. Jedan nije imao sreće sa ozljedama, a drugi sa već spomenutim U21 pravilom. Postoje li šanse da oni i iduće sezone budu članovi Zrinjskog?

– Oni su igrači na posudbi i teško je sada o tome razgovarati, ali Ilinković i Lukanić su majstori lopte i uživanje ih je gledati, pogotovo Ilinkovića koji je nešto stariji i iskusniji. Kad je on na lopti ja sam miran, ali je nažalost imao velikih problema sa ozljedama. Kad ga god vidim teško mi je jer je čak i plakao zbog svega toga, pa i meni suze krenu pa odem iza da me ne vidi (haha). To je zlatan momak, dobro dijete i fantastičan igrač. Najsretniji bi bio da Lukanić može dobiti bh. papire, toliko sam ga puta htio koristiti ove sezone, ali nije bilo moguće. Kozinu sam sada priključio prvom timu da i on napreduje, ali moje mišljenje je da svim tim momcima najvažnije da imaju minute tijekom cijele sezone. Imamo primjer Prskala koji je otišao na posudbu koja će za njega puno značiti bez obzira što nije igrao stalno, ali je važno da osjeti što znači igrati za bodove. Ja sam sa njim stalno u kontaktu i možda mi je iz ove perspektive žao što je otišao na posudbu jer mislim da bi ovdje odigrao 4-5 utakmica. Smatrali smo da će tamo više igrati i da će skupiti kilometara u nogama. On je talentiran igrač, ali ako ne možeš trčati džaba ti sve i to on dobro zna. Bude li trčao, trenirao i radio kako treba igrat će, zato što sve ostalo ima. Ne bude li trčao neće igrati i to je jasno kao dan.

Koliko se zadovoljni igrom Sebastian Corde?

– On je obrambeno jako dobar, borben je i karakteran, dosta radi na sebi, čak i individualno trenira, igrači su ga fenomenalno prihvatili i jedan je od ljubimaca. Ako ću biti iskren, kod njega mi je najviše nedostajao centaršut. Nije mu lako, tisućama je kilometara od kuće i treba mu neko vrijeme prilagodbe. Kao igrač iz argentinske lige je sa sobom donio velika očekivanja i njegovi se potezi gledaju pod povećalom za razliku od nekih domaćih igrača. Bilo je utakmica kada su neki domaći igrači centrirali deset puta gore nego Corda.

Zlomislić i Jakovljević

– To su najteži trenuci za trenera i klub. Mi tek trebamo sjesti i pričati sa svim igračima. Žao mi je što Zlomislić nema trenersku licencu jer bih ga odmah pozvao u stožer. Zloma je veliki gospodin i kad igra i kad ne igra. Cijenim sve svoje igrače, ali Zloma je među prvima pa sam ga sa bolom u srcu sklonio iz konkurencije za utakmice. No, još mi je bolnije kad vidim kako je on to ljudski prihvatio. Nevjerojatno kakav je to čovjek i uvijek će mu biti otvorena vrata da se pridruži mom stožeru. Smatrao sam da je za klub najbolje da igraju oni koji će tu biti i iduće sezone. Slobo je tu osam godina, ostavio je kosti za Zrinjski i treba dobro razmisliti što je najbolje za klub i za igrače.

Nogometaši Zrinjskog osvojili su Kup Bosne i Hercegovine pobijedivši u Banja Luci u uzvratnom susretu finala Borac sa 1-0 nakon što su identičnim rezultatom slavili i u prvoj utakmici igranoj u Mostaru.

Zrinjski je u dvije utakmice finala pokazao da je u ovom trenutnu dosta uigranija i kvalitetnija ekipa od Borca i više nego zasluženo svoje police obogaćuje jedanaestim trofejom.

Željko Petrović je imao ozbiljnih „glavobolja“ prije utakmice s obzirom da pred put u Banja Luku nije mogao računati na kapetana Nemanju Bilbiju, najboljeg U21 igrača Silvija Ilinkovića, a sve je vodilo ka tome da ni Filip Bradarić neće biti spreman. To je značilo da nedostaje cijeli vezni red koji je odigrao prvu utakmicu finala na najvišoj razini, ne dozvolivši Borcu nijednu ozbiljnu priliku u Mostaru.

Zrinjski je uzvratnu kup utakmicu započeo sa Kišom, Ramićem i Ivančićem u veznom redu i bilo je očekivano da igra neće biti lepršava kao prije dva tjedna. No i ta linija u veznom redu uspješno je držala koncentraciju i nisu dopustili da se utakmica odvede u nemirne vode.

Ključni detalj utakmice dogodio se ulaskom Filipa Bradarića koji nakon samo 10 sekundi provedenih na terenu šalje fantastičan pas prema Matiji Malekinušiću koji u stilu „Joga Bonito“ reklame prima loptu na prsa pa zatim volejom zabija za ukupnih 2-0. Malekinušića se košarkaškim žargonom slobodno može proglasiti MVP-om finala s obzirom da je u prvoj utakmici u Mostaru vanjskim dijelom kopačke uposlio Ćužu koji je donio Plemićima prednost.

Preko trnja do zvijezda

Upravo junak finalnog susreta zaslužuje da mu se posveti najmanje par redaka jednog teksta. „Preko trnja do zvijezda“ se može nazvati put Matije Malekinušića u Zrinjskom jer stvari za njega nisu uvijek bile najsretnije, a posebno ne nakon utakmice u Bratislavi u kolovozu 2022., kada ga je javnost etiketirala kao glavnog krivca za propuštenu grupnu fazu Konfernecijske lige.

Malekinušiću je dugo trebalo da se oporavi od te nesretne noći, a stvari su se za njega počele popravljati dolaskom Krunoslava Rendulića nakon čega je počeo igrati sve češće i sve bolje. Pred kraj sezone se izborio za novi trogodišnji ugovor.

Matija Malekinuić je primjer da je pravi blagoslov u ekipi imati strpljivog i poniznog igrača koji je svojim radom i ponašanjem došao do toga da rješava velike utakmice. Ne smijemo zaboraviti da je upravo on protiv AZ-a pogodio vratnicu nakon koje Kožulj natrčava i posprema loptu u praznu mrežu, protiv Legije mu je VAR za milimetar poništio gol, nakon gostovanja kod AZ-a je uvršten u tim kola igrajući lijevog beka, a protiv Aston Ville zabija najljepši gol kola i klubu donosi koeficijent 9.500 i u klupsku kasu posprema dodatnih 166 000 eura.

Matija Malekinušić pravi je primjer poštenog odnosa prema radu, klubu i navijačima. Marko Marić je sasvim zasluženo osvojio trofej „Filip Šunjić  – Pipa“, priznanje koje se dodjeljuje nogometašu koji se istaknuo zalaganjem na terenu, ali i svojim odnosom prema navijačima van športskih borilišta. Ništa manje zasluženo ne bi bilo da je isti trofej dobio i Matija Malekinušić. Ovim putem i Marku Mariću i Matiji Malekinušiću čestitamo na odličnoj sezoni.

„Zrinjski je favorit, igra na domaćem terenu… Nećemo se mi predavati, ima uvijek revanš i probat ćemo napraviti dobar rezultat da se imamo čemu nadati u uzvratu“.

Vjerovali ili ne, ovo su bile riječi Borisa Raspudića prije početka utakmice finala kupa, inače pomoćnog trenera ekipe koja 3 kola prije kraja ima +5 u odnosu na Zrinjski.

Praktički jedini zaključak koji se može izvući iz ove izjave je da su i sami ljudi u Borcu prije utakmice bili svjesni da je Zrinjski u ovom trenutku dosta bolja ekipa, a to se možda i nije rezultatski pokazalo koliko ukupnim dojmom i odnosom snaga na terenu.

Zrinjski je od prve minute krenuo agresivno i stavio Borac pod ozbiljan pritisak presingom i odličnom reakcijom po izgubljenoj lopti, pa su se gosti tek u 22. minuti preko Kulašina prvi i jedini put koliko toliko približili golu Karačića.

Željko Petrović je odlično pripremio i vodio utakmicu, a Zrinjski je pokušavao maksimalno iskoristiti to što su Borcu nedostajala dva startna beka. U tom kontekstu, po gol Borca posebna je opasnost dolazila sa lijeve strane gdje je Zrinjski napadajući ne baš defanzivno potkovanog Alena Jurilja u prvih pola sata imao čak 7 ubačaja prema kaznenom prostoru. Svih sedam je uputio Tičinović te je pokazao da je u ovom trenutku daleko najbolja opcija na poziciji lijevog beka.

Zrinjski je svojim pristupom natjerao Vukovića i Kulašina da se cijelih prvih 45 minuta preduboko spuštaju i pomažu svojim bekovima onemogućivši im da budu opasni iz kontranapada, a osim već spomenute energije i presinga navalih igrača, ključnu ulogu je odigrao vezni red sa Bradarićem, Ilinkovićem i Bilbijom koji je osiguravao jako tečnu igru i konkretne napade, te davao ogromnu sigurnost zadnjoj liniji i krilima.

Ključni detalj utakmice je plod kombinacije baš dvaju krila kada Malekinušić „modrićevskom“ asistencijom gura loptu prema kaznenom prostoru, Mulahusejnović vrhunski odvlači Ćelića, a Ćuže ostaje sam sa Juriljom i zabija za 1-0.

Drugo poluvrijeme je očekivano donijelo dosta sporiji ritam koji je Borcu dao određenog prostora da pokaže neke ambicije prema naprijed, no bez ikakvog konkretnog učinka. Zrinjski je tijekom cijele utakmice odavao dojam da je ekipa koja zna držati stvari pod kontrolom, pa čak i u trenucima kada je Ilinković tražio prisilnu zamjenu treći put u nizu, a svi znamo kakve su panike znale nastajati takvim ili sličnim zamjenama u prijašnjim susretima.

Što se sve dogodilo nakon posljednjeg poraza baš protiv Borca prije 2 mjeseca?

1. Igra Šunjića je nebo i zemlja u odnosu na ožujak i svibanj

2. Corda više nije prva opcija na lijevom beku

3. Bradarić se prometnuo u prvog čovjeka veznog reda

4. Ilinkoviću je potrebno i 45 minuta po utakmici da pokaže da je klasa za PLBiH

5. Ćuže je zabio 7 golova

6. Željko Petrović je na posljednjih 12 utakmica upisao 11 pobjeda i remi u kupu protiv Sloge, te ako ostvari pobjede protiv GOŠK-a, Tuzle i Igmana zatvorit će treći krug sa maksimalna 33 boda.

Uzvrat se igra za nešto manje od dva tjedna. Bude li Zrinjski na razini prvog poluvremena susreta s Borcem Plemići se imaju puno pravo nadati novom trofeju u svojim vitrinama.

U prilog istini.

Da objekivnost nije najjača strana radikalne-bošnjačke medijske mašinerije ponovno smo svjedoci proteklih mjesec dana. Dvostruki ‘aršini’ odavno su standard, a otrovne strelice pune mržnje ponovno su odapete prema najtrofejnijem i najuspješnijem nogometnom kolektivu u BiH, posebice prema njegovim navijačima. Nije da nismo navikli i nije da nas to pretjerano brine, ali količinom mržnje, laži i šizofrenije ovaj su put nadmašili i sami sebe.

U prilog istini, odmičemo se zato danas od redovnih sportskih pisanja jer smatramo da smo kao simpatizeri i ljubitelji HŠK Zrinjski dužni stati u obranu simpatizera i navijača, kao i samog kluba.

Medijsko orgijanje novinskih prvaka radikalnih bošnjačkih medija kojem smo svjedočili 23 dana naprasno je ugašeno jednim potezom. No, nakon svojevrsne ‘Silenzio Stampe’ nije im trebalo dugo da uz pomoć novih lažnih insinuacija ponovno uzjašu nove valove mržnje i dodatno probaju rasplamsati ionako užarenu atmosferu i odnose u gradu. Najnovija u nizu vijesti je ta da se simpatizeri i navijači Zrinjskog optužuju za navodne vandalizme na travnjaku stadiona na kojem igra suparnički klub.

Ova nova epizoda u sve češćem fenomenu izmišljanja lažnih vijesti i pokušaja prebacivanja krivnje na nevine ljude je potvrda da je istina postala žrtva političke manipulacije i pohlepe za senzacionalizmom. Tvrdnje da su navijači Zrinjskog navodno koristili dronove kako bi “napali” stadion suparničkog tabora i uništili ga kemikalijama su groteskna i besramna laž. Ovo nije samo napad na navijače, već i na klub kao i cijelu zajednicu.

Nije potrebno puno razmišljanja da se shvati pravi motiv neprovjernih i lažnih vijesti. Nakon nedavnih navijačkih incidenata koji su privukli pažnju javnosti, pojedinci su očito odlučili iskoristiti situaciju kako bi i dalje inkriminirali Zrinjski i čitav kolektiv oko kluba i kako bi bacili sumnju na klub kao instituciju. Korištenje jeftinih trikova nije ništa novo.

No, sad je već posve jasno da je izmišljanje lažnih vijesti očito postalo uobičajena taktika onih koji se boje snage zajedništva i strasti koju imaju navijači našeg kluba. No, usprkos ovim podmuklim pokušajima, klub, a jednako i navijači i simpatizeri Zrinjskog nastavit će ići svojim dobro zacrtanim putem. Putem istine.

Iako smo strogo protiv ograničavanja bilo kakve slobode medija, ovim putem pozivamo klub da jasno reagira prema svim medijima i pojedincima koji se služe lažima, obmanama, lažnim insinuacijama, podvalama i vrijeđanjima. Jasno je što je medijska sloboda, ali je i još jasnije što su laži i izostanak bilo kakvog medijskog objektivizma. Čaša je odavno prelivena.

Zrinjski će u srijedu od 18 sati na Stadionu pod Bijelim Brijegom u okviru prve utakmice finala kupa Bosne i Hercegovine dočekati banjalučki Borac i pokušati ostvariti što povoljniji rezultat pred uzvrat. Cilj je naravno jasan – obogatiti svoje vitrine trećim kup trofejom.

Plemići u prvi čin finala ulaze nakon osam vezanih ligaških pobjeda koje uključuju i onu ostvarenu u Banja Luci i koja je sa psihološkog aspekta dosta podigla ekipu i dala nadu da prvenstvo možda i nije skroz izgubljeno.

Koliko god niz pobjeda Zrinjskog bio impresivan, ne smije se pobjeći od činjenice da ekipa nije izgledala uvjerljivo u drugim poluvremena protiv Veleža i Sarajeva, ali sasvim je sigurno da ovo finale dolazi u boljem trenutku za Zrinjski nego za Borac.

Na ruku Zrinjskog svakako ide raspoloženje u ekipi nakon osam vezanih ligaških pobjeda i što je u kratkom vremenu Borac stavljen pod određeni pritisak nakon prednosti od 12 bodova. Uz to se ne smije zanemariti veliki hendikep za Borac nakon što je u utakmici protiv GOŠK-a stradao Jakov Blagalić koji je jedan od najboljih igrača Banjalučana ove sezone. Pod znakom pitanja je i bekovski dvojac Sebastian Herrera i Zoran Kvržić.

Što se tiče zdravstvenog stanja u Zrinjskom, skoro dva mjeseca van terena je Slobodan Jakovljević, lakših problema je imao Kerim Memija, te već sada standardno i Silvio Ilinković koji bi po riječima trenera Željka Petrovića trebao biti spreman za finale u srijedu.

Mogući sastavi:
HŠK Zrinjski: Marić; Ćorluka, Šunjić, Barišić, Tičinović; Bradarić, Ilinković, Ivančić; Ćuže, Malekinušić; Bilbija
FK Borac: Milošević; Kvržić, Ćelić, Jokić, Herrera; Grahovac, Nišić, Terzić; Hrelja, Vuković; Lukić

Pozivnica za susret u srijedu već je poslana. Svi na stadion, Zrinjski te treba!

Nakon početnih problema i prosutih 7 bodova u prva četiri kola proljetnog dijela prvenstva, uslijedio je veliki niz u kojem je Zrinjski na čelu sa Željkom Petrovićem uvezao šest ligaških pobjeda, te izborio finale kupa Bosne i Hercegovine.

U odnosu na sami početak Petrovićevog mandata dosta igrača je značajno podiglo razinu svoje forme, a trener je konačno stvorio okvir od 8-9 igrača koji su neizostavni članovi početnih 11. Ogromnu ulogu u svemu dobrom što se događa u Zrinjskom zadnjih 40-ak dana svakako ima Filip Bradarić koji se jako brzo nametnuo u prvog čovjeka veznog reda, te Silvio Ilinković koji se sitnim koracima vraća nakon neugodne ozljede, ali uz ogroman doprinos u utakmicama protiv Sloge (kup) i Sarajeva. Svakako ne smijemo zaboraviti niti Marija Ćužu koje je na vrhuncu forme i koji je jako blizu novom „dobule-double“ učinku.

Zrinjski je na krilima nove energije za samo 25 dana porazio tri najkvalitetnija rivala, no je li sve bilo toliko dominantno koliko izgleda na prvu?

Zrinjski je gradskom derbiju protiv Veleža do izlaska Bradarića iz igre u 25. minuti izgledao mnogo bolje i dominantnije na sredini terena ponajviše zahvaljujući Antoniju Ivančiću koji je radio odličan pritisak na vezne igrače Veleža, no nakon ozljede Bradarića, na mjesto prednjeg veznog ulazi Tomislav Kiš i u tom trenutku Zrinjski dosta gubi na agresivnosti. Veznjaci Veleža su sa povučenim Ivančićem dosta lakše iznosili loptu i dolazili bliže golu Zrinjskom, ali na sreću po Plemiće utakmica je završila pobjedom, a Kiš je od te utakmice pao u drugi plan.

Dosta se usporediva situacija dogodila u srijedu protiv Sarajeva kada se Zrinjski nakon uraganskih 3-0 skoro srušio kao kula od karata nakon ponovne prisilne zamjene u veznom redu, a ovoga puta žrtva je bio Silvio Ilinković. Takvi značajni padovi u igri, bez obzira što je Zrinjski ostao bodovno neokrznut, dosta zabrinjavaju i pokazuju da se ekipa teško prilagođavanja na nenadane promjene i da plan B ne funkcionira baš najbolje.

Zrinjski je u  derbiju sa Sarajevom također pokazao dosta slabosti u zadnjoj liniji u trenucima kada bez Ilinkovića ili Bradarića izgubi kontrolu na sredini terena i dozvoli protivniku da dosta jednostavnije uđe u zadnju trećinu uz pomoć hitrih ofanzivnih igrača Sarajeva koji su tijekom cijelog drugog poluvremena zadavali dosta muka ne baš brzim stoperima Zrinjskog koji su često ostajali dosta visoko na širokom prostoru.

Bilo kako bilo, Zrinjski niže pobjede, radi sve što je u njegovoj moći da Borca stavi pod što veći pritisak, te će u finalu kupa imati priliku svoje vitrine obogatiti jedanaestim trofejom, no nervoza koju je Zrinjski prikazao protiv Veleža i Sarajeva u drugih 45 minuta je nešto na što nismo navikli u zadnje tri sezone.

Do kraja sezone je ostalo još samo 5 kola, a Zrinjski u ligaškom dijelu više ne napušta Hercegovinu i pod imperativom je prikupiti 15 bodova kako bi zadržao nade za obranu naslova prvaka, te polagati nade da Borac bod(ove) prvenstveno može izgubiti na Barama protiv Širokog Brijega, na Tušnju protiv Tuzle koja će tražiti bodove spasa, a posebno je važno da u posljednjem kolu Željezničar protiv Borca ne igra „revijalnu“ utakmicu.

Zrinjski je u okviru 24. kola Premijer lige Bosne i Hercegovine upisao pobjedu protiv Borca u Banja Luci čime je poslao jasnu poruku da utrka za naslov prvaka nije još gotova. Možda u prvi mah zvuči nestvarno, ali ovo je za Zrinjski bila prva gostujuća derbi pobjeda ove sezone budući da su poraze upisivali na Koševu i Vrapčićima, te podijelili bodove na Grbavici i u Banja Luci (u listopadu).

Zrinjski je u utakmicu ušao sa dosta nervoze, a posebno je nervoza bio Tarik Ramić koji je u prvih 10 minuta imao tri nestvarno loša dodavanja. Takav ulazak u utakmicu mu se prečesto događa, no na sreću ovaj smo put prošli nekažnjeno. Također treba spomenuti da je u 14. minuti nakon ne baš promišljenog (da budemo blagi) starta Malekinušiću oprošten crveni karton zbog kojeg je Borac već sada mogao hladiti šampionski šampanjac. No, kao i uvijek nogomet je ponovno ponudio ono zbog čega ga volimo. A i Zrinjski.

Nakon 15. minute, Zrinjski je preko Filipa Bradarića zavladao terenom i konačno je podsjetio na svoja najbolja izdanja. Filip Bradarić je tijekom cijele utakmice plijenio liderstvom, pravio pravovremene prekršaje, a svojim je varkama tijelom i dodavanjima jako brzo i efikasno rješavao pressing Lukića i Blagaića (a to je Zrinjskom posebno stvaralo probleme u utakmici protiv Borca Pod Bijelim Brijegom). Uz njegovo diktiranje tempa i pokrivanje ogromnog prostora dizali su se i ostali igrači, pa je samim tim Tarik Ramić odigrao jako dobru utakmicu. Ramić se uz Bradarića probudio te je svojim pravovremenim pressinog presjekao čak četiri lopti na polovici Banjalučana, a sve je začinio vodećim pogotkom. Kako je raslo samopouzdanje veznim igračima, tako je i Kiš bivao sve opušteniji i slobodniji da radi ono što najbolje zna. Upravo je on kod oba pogotka Zrinjskog svojim genijalnim dodavanjima izbacivao čitavu obranu Borca.

Ponovno je jako dobru utakmicu odigrao i Nardin Mulahusejnović. Bez obzira na to što nije postigao gol pokazao je svoje sidraške sposobnosti kada na leđima ima stopera, a uz to je baš kao i protiv Željezničara nekoliko puta uspio probiti po desnoj strani čime je pokazao da Zrinjski zna i može pobjeđivati i kada na terenu nema Nemanje Bilbije. Također treba spomenuti i borbenost Corde koji je svojim pravovremenim iskakanjima presijecao protivnička dodavanja, a u obrani je bio dosta odgovorniji nego u onoj utakmici na Grbavici. Na svoje najbolje dane podsjetio je i Ćorluka koji je u susretu protiv Borca bio više nego dobar, pogotovo u defenzivnoj ulozi.

Nema sumnje da će veliki dobitak za Zrinjski i trenera Petrovića biti i povratak Silvija Ilinkovića koji je kao igrač iz zaštićenog godišta od presudne važnosti za izazove koji slijede.

No, uz već standardne slabije ulaske u utakmicu Tarika Ramića, nepromišljenog poreza Malekinušića kao negativne dijelove jučerašnje utakmice treba spomenuti i tri nespretne reakcije naših stopera u samo dvije minute koje su mogle završiti kobno u prvom poluvremenu, no u nastavku utakmice su izgledali dosta sigurnije. Očito je da će stoperskom paru Šunjić – Barišić još trebati vremena da usvoje sve defenzivne mehanizme u igri. Pohvale na kraju i treneru Petroviću koji je solidno pripremio susret. Imao je hrabrosti na klupi ostaviti Savića i nedovoljno opravljenog Bilbiju, a taj rizik mu se i isplatio.

Pobjeda u kod Borca sigurno će imati važan utjecaj na igrače Zrinjskog pred nastavak prvenstva te oglede u polufinalu kupa. Isto tako, ovo je i pobjeda koja daje nadu i vjeru da se prvenstvo u sljedećim tjednima može itekako zakuhati. To prvenstveno mislimo zbog činjenice da Borcu slijedi niz teških gostovanja, pa ovaj poraz može imati jak psihološki utjecaj.

Bilo kako bilo #IgrajdoKraja.

Da je netko navijačima Zrinjskog početkom siječnja ili veljače rekao da će nakon prva četiri kola proljetnog dijela prvenstva Zrinjski biti dalje od obrane titule prvaka BiH nego zimus, mnogi bi na tu konstataciju hladno odmahnuli rukom. No, bilo je i među nama i onih čiji nas je skepticizam tada pomalo „živcirao“, ali koji su upozoravali da Zrinjski možda vuče neke pogrešne poteze. Već je ovo ljeto bilo jasno da se „politika kluba“ ponovno vraća na neke stare postavke, ali dobri nastupi u Europi potisnuli su svaku mogućnost za neku glasniju kritiku.

Svakom navijaču Zrinjskog jasno je kao dan da u drugom dijelu sezone momčad nema svoj prepoznatljivi gard i više nije ni slika onoga što je Zrinjski bio u prethodne dvije i pol godine. Borac je u nedjelju kasno navečer potvrdio da slabe igre Zrinjskog protiv Željezničara i Sloge nisu bile slučajnost i da je više nego očito da je ekipa u krizi. Borac je samo do kraja ogolio činjenicu da je zakazala cijela klupska piramida, od vrha do dna.

No, prvo ćemo pokušati analizirati lošu igru protiv Borca i poteze sa klupe. Već je u utakmici protiv Igmana bilo očito da je vezni red daleko od željene razine, a protiv čvrstog i organiziranog Borca je to izgledalo još gore.

Stoperi Zrinjskog su imali golemih problema sa iznošenjem lopte i nisu imali rješenje na presing Lukića i Blagaića, pa je Savić za vrijeme provedeno na terenu više bio treći stoper nego vezni igrač. Kada bi (i ako bi uopće) lopta stigla do Ramića isti bi se našao sam na ogromnom prostoru i za čas okružen Nišićem i Grahovcem. Lopta je zbog toga sve češće dolazila do Corde koji sa Jukićem nije uspio previše toga napraviti. Identične stvari su se događale i protiv Igmana prvih 20-ak minuta, ali su tada bekovi i krila uspjeli slomiti protivnika, a protiv Borca su bili potpuno zatvoreni i Marinović je to jako dobro znao.

Izmjene su donijele malo toga i bile su pozicijske, bez ikakvog plana B. Drugo poluvrijeme Bilbija je spušten na mjesto Ivančića, a Ivančić na mjesto Ramića, a nekog značajnijeg pomaka nije bilo. Igra je bila bez ikakve ideje, a lopta je kružila kao u rukometu uz dosta patnje da ju opće prebacimo na polovicu Borca. Tek je ulaskom Bradarića igra postala nešto smislenija, a protok lopte je bio malo brži, pa je čak i izlaskom Šunjića to izgledalo malo bolje jer nam se čini da je i dalje Jakovljević bolja opcija. Bradarić se nije zabijao otraga kao Savić, a i kad je radio to, radio je to dosta življe i više je surađivao s Ivančićem – nažalost prekasno. Šunjić i Ramić su bili dva igrača manje na terenu, a Savić je još daleko od one razine na kojoj je bio za vrijeme svog prošlog mandata u Mostaru.

Tko je najodgovorniji za ovakav Zrinjski na početku drugog dijela?

Zrinjskom na naplatu stižu kratkoročne strategije kojima su se čelni ljudi zadovoljavali u trenucima kada je sve bilo spremno za određene srednjoročne i dugoročne strategije na koje je klub zbog europskog iskoraka bio konačno spreman.

Ne volimo se vraćati u prošlost, ali da bi došli do srži današnjeg problema jednostavno moramo to uraditi.

Ne možemo se oteti dojmu da klub stiže „karma“ i da na naplatu dolazi dvomjesečno sapunanje daske treneru koji je iza sebe imao rezultat, ostvario sve klupske ciljeve, uspješno upravljao svlačionicom dok mu se u njoj odjednom nije pojavilo 35 igrača. Kao najvažniji faktor bio je po mjeri Zrinjskog zajedno sa svojim pomoćnicima. Klub u najvažnijim trenucima nije stao iza trenera, već iza nekih uvrijeđenih igrača sa kojih je skinuo svu odgovornost, a svaka smjena trenera je skrivanje i bacanje stvarnih problema pod tepih. O bivšem treneru već dugo imamo tekst koji je trebao biti objavljen u trenutku razlaza, ali tada je ova stranica bila na razini ideje. Zbog toga nam je iznimno žao, ali obećavamo da će tekst biti objavljen prvom pravom prilikom.

Zrinjski trenutno ima iznadprosječan broj igrača koji nisu u formi, a to ukazuje na loše odrađene pripreme, a loše odrađene pripreme se mogu vezivati na nedostatak kvalitetnog kadra koji je nastao dolaskom Željka Petrovića bez svojih pomoćnika. Svi mi jako dobro znamo koliko su važnu ulogu u Jakirovićevom i Rendulićevom Zrinjskom imali Salatović i Ivančić, odnosno Sabljak i Perić.

Ako si vole slavodobitno tepati #mostarskieuropski, onda bi trebalo ozbiljno razmisliti o promjeni sportske strategije, a ta strategija predstavlja pronalaženje novih, mladih igrača koji odgovaraju sustavu, a takve je stvari potrebna ozbiljna nogometna analitika. Osim što trener jedne „europske“ ekipe mora biti okružen svojim pomoćnicima i ljudima od povjerenja, trebao bi biti uključen u slaganje momčadi ukoliko u klubu ne postoji sportski direktor, a Željko Petrović se na svom prvom javnom nastupu ogradio od toga i prepustio tu vrstu posla drugima.

Što reći o novom treneru, osim izravne i jasne kritike budući da od njegovog dolaska u igri Zrinjskog ne vidimo ni jedan jedini pozitivan pomak. U šest službenih susreta nismo vidjeli ni jednu smislenu akciju, ni jedan novi automatizam u igri, ni jedan jedini novi taktički element. Vremena je imao i previše, pogotovo za analizu momčadi budući da je odavno prije znao da će zasjesti na klupu Plemića. Od njegove slatkorječivosti i crnogorskog šarma Zrinjski nije imao puno, jednako kao i od njegovog „dobrog rada na treninzima“ i „profesionalnog odnosa sa igračima“. Zrinjski izgleda loše, neprepoznatljivo, pročitano, tromo i bezidejno. Jasno je da tu ima i trenerove krivnje. Od toga ne treba bježati, jednako kao i od njegovih potpuno nelogičnih taktičkih zamjena i rješenja tijekom utakmica.

No, da se vratimo opet malo na momčad. Osim problematičnog veznog reda, velika boljka ove momčadi su trenutno i stoperi. Baš smo se te pozicije ove zime najviše i pribojavali jer se točno da primijetiti da vodstvo baš nema viziju kako pokušati započeti sa smjenom generacije.

Naime, ispred otpisanog Mateja Senića (čije greške u Zrinjskom možemo izbrojati na prste jedne ruke) prednost su dobili:

Hrvoje Barišić – igrač koji je zbog operativnog zahvata na srcu van terena bio 5 mjeseciSlobodan Slobodan Jakovljević – igrač koji nije prošao pripreme, sve češće ima probleme sa ozljedama, a igra nogom mu je i u najboljim danima stvarala probleme
Marin Magdić – igrač koji je zbog ozljede tek nakon 7-8 mjeseci vratio na teren u kupu protiv Jedinstva
Toni Šunjić – igrač koji je dosta dugo bez utakmica u nogama i koji je u kineskoj ligi imao daleko slabije utakmice od onih koje je npr. Senić igrao za Zrinjski u prvom dijelu sezone.

Naravno da su sva četvorica vrhunski stoperi za PLBiH, ali dok mi čekamo njihov povratak u stari ritam, Borac je već na +12 i uvodi prvenstvo u mirne vode.

Slična situacija se dogodila i u veznom redu kada se olako pustio Karlo Kamenar, a zamijenjen je gomilom nespremnih veznjaka od kojih većina nikada nije ni uspjela kročiti na teren od prevelike gužve koju je dodatno zakompliciralo i U21 pravilo. Još se ekstremniji primjer ove zime dogodio sa razilaženjem sa Darijom Čanađijom, a u trenutnom kadru mu nitko u veznom redu ne može parirati fizičkom spremom, trkom i plućima. Ovaj nam oproštaj još i najteže pada budući da se radi o jako zahvalnom igraču koji je na svojim plućima nosio vezni red u prvom dijelu prvenstva. Valjda navijačima Zrinjskog ne treba ni spominjati propale investicije u vezni red u vidu Balića, Kožulja, Stanića i još ponekih nogometnih igrača.

Ono što želimo naglasiti je da gotovo pa izgubljena titula ne predstavlja toliki problem koliko žal što europski iskorak nije kapitaliziran jednim drugačijim vidom iskoraka. Upozoravamo da bi nastavak pogrešnih transfer politika mogao vratiti klub natrag u kaljužu bh nogometa. Nažalost, iz današnje pozicije čini nam se da smo puno bliži tome, nego onom iskoraku kojeg smo toliko priželjkivali.  Umjesto novog početka bojimo se da će prošla polusezona biti vrhunac iznad kojeg Zrinjski sa trenutnim upravljačkim kadrom ne može ići jer je za razinu više ipak potrebno još dodatnih i kvalitetnih ljudskih resursa. Naravno da u klubu ima stvari koje treba pohvaliti (marketing, gradnja tribine) ali ovaj put će sve ostati samo na kritici jer se kao navijači i simpatizeri kluba pribojavamo da bi sve moglo otići u pogrešnom smjeru. Vrijeme je da se čelni ljudi kluba upitaju  (naravno, svjesni okvira u kojima klub egzistira) ima li možda smisla u kreiranju kratkoročne, srednjoročne i dugoročne vizije kluba, kako u organizacijskom tako i na sportskom planu.

Za navijače, za ljude koji vole klub, za simpatizere, ali i za zajednicu – Zrinjski je puno više od običnog nogometnog kluba. Zato, za kraj ostavljamo jedan kratak citat nepoznatog autora koji ćemo prilagoditi ovom kontekstu. „Čovjek (i klub) postaje istinski velik kada hrabro stoji pred ogledalom vlastitih grešaka.“

“Nije prazna priča kada kažem da znam da ovo nije „zbogom“, već samo „doviđenja“. Znam da ćemo se opet sresti i da ćeš jedva čekati da saznaš šta ima novo. A dotad prijatelju, ne brini za nas, snaći ćemo se nekako unatoč ovoj golemoj boli koju si nam ostavio. Mi ćemo što ostajemo nositi tvoju mladost i tvoj osmijeh u sebi i dok ima nas koji smo te voljeli, bit će i tebe.”, dio je oproštajnog govora u ime prijatelja pokojnom Keti koji i danas djelima pokazuju.

Danas se navršava pet tužnih godina otkako nas je napustio Krešimir Keta Bandić , nekadašnji vratar Zrinjskog, mladić koji zauzima posebno mjesto u srcima mnogih navijača Zrinjskog.

Kažu da se veličina čovjeka ne mjeri se stečenim imetkom, već brojem ljudi koji za njim žale kad jednom ode sa ovoga svijeta. Sudeći po broju onih koji se i danas sjećaju Krešimira Kete Bandića, veliko je bogatstvo ostavio iza sebe. Živjet će vječno u srcima svih Plemića.