All posts by : D FG

Još četiri utakmice nalaze se pred nogometašima Zrinjskog nakon kojih će biti spušten zastor na jednu od najturbulentnijih polusezona u posljednjih nekoliko godina.

Dva trenera, pet različitih natjecanja, trideset odigranih utakmica te aktivna borba na tri fronta ostavljaju sve veći trag na ekipi, pa je svaka utakmica priča za sebe i može biti jezičac na vagi koji će odrediti (ne)uspješnost rada prethodnih nešto više od pet mjeseci.

Brzi vlak u koji su se Plemići ukrcali još tamo 8. srpnja protiv Virtusa iz San Marina, privremeno će se zaustaviti na stanici broj 31, u Sosnowiecu, a na njoj čeka- Rakow.

Simbol otpora i slom komunizma

Daleko od reflektora usmjerenih na najuspješnije poljske klubove, podno Jasne Gore u mjestu Czestochowa (Čenstohova), glavnom marijanskom svetištu poljskog naroda, godinama je svoje prvoligaške i europske snove sanjao Rakow-klub osnovan 1921. godine u istoimenom selu.

Povijest Czestochowe seže još u 11. stoljeće kada je grad zauzimao mnogo manji prostor nego što je to slučaj danas, kada se proteže na 160 kvadratnih kilometara i čini važno željezničko čvorište.

Ključni događaj za ekspanziju Czestochowe dogodio se osvanućem ikone Blažene Djevice Marije koja u naručju nosi dijete Isusa.Priču zanimljivijom čini i podatak da je ikona nastala na drvetu koje je izradio sam Isus, a pretpostavlja se da ju je naslikao sveti Luka.

1430. godine za tu sliku izgrađena je velika gotička katedrala, a kroz povijest je ovo svetište postalo simbol otpora poljskog naroda protiv nacista, pa su za vrijeme drugog svjetskog rata ljudi često dolazili na tajna hodočašća.

Nekoliko godina kasnije ovo svetište i dolazak pape Ivana Pavla II. u njega za Poljake postaje važno i po tome što će predstavljati otpor i konačnu pobjedu nad komunizmom.

Uspon i pad kluba

Prkosni i ponosni crveno-plavi iz Czestochowe strpljivo su slagali kockicu po kockicu svoga sna još od 1937. godine kada su prvi put osjetili čari igranja natjecateljskog nogometa u tada još poluprofesionalnom trećem rangu poljskog nogometa zvanom Klasa A.

Unatoč zabrani postojanja za vrijeme drugog svjetskog rata, klub je relativno brzo ponovno stao na noge pa su 1967. godine dočekali i svoje prvo finale.Bila je riječ o poljskom kupu gdje su poraženi od Wisle Krakow.

Sve do 1994. godine Rakow je igrao u nižerangiranim natjecanjima, da bi te godine prvi put izborili „Ekstraklasu“ dobivši priliku odmjeriti snage s najelitnijim poljskim klubovima, ali nedugo nakon toga klub je doživio „slobodan pad“ ispadajući godinu za godinom i tako dospjevši u četvrtu ligu.

Marek Papszun-tvorac modernog kluba

Do 2019. godine Rakow je pokušavao da se vrati u „Ekstraklasu“, no s obzirom na to da su svoj radni staž skupljali uglavnom po trećim i četvrtim ligama nije izgledalo da će se taj povratak zaista i dogoditi.

A onda, kormilo tima preuzima Marek Papszun, ne sluteći kako će u godinama koje dolaze ispisati najveće uspjehe kluba.

Kao nepoznato trenersko, ali i nogometno ime, Papszun je na klupu Rakowa sjeo 2016. godine.

Vodeći prethodno šestoligaša KS Lomiankija kojeg je podigao do četvrte lige, a zatim četvrtoligaša Legionoviju s kojom je izborio treću ligu, Papszun je sebi stvorio priliku da se okuša u „seoskom“ klubu velikih snova i skoro pa nikakvih rezultata.

U svijetu igrica to bi bila idealna situacija, razbibriga preko vikenda, međutim u stvarnom i okrutnom svijetu nogometa pred Papszunom je bila nemoguća misija.

Prve naznake da se u Czestochowi nakon religijskog može dogoditi i neko nogometno čudo počele su se pojavljivati u sezoni 2016./2017. kada je Rakow ostvario promociju u drugu ligu, a onda samo dvije godine kasnije za bod su izmakli direktnom rivalu LKS Lodzu i nakon više od dvadeset godina ponovno postali članom Ekstraklase.

Nakon mirne plovidbe prvom sezonom činilo se kako Rakow ima kvalitetu za nekoliko godina „bezbrižne“ transformacije u stabilnog prvoligaša, a već u drugoj sezoni pokazalo se kako su daleko iznad toga.

Završivši sezonu 2020./2021. na drugom mjestu iza Legije i osvojivši poljski kup, Rakow je ostvario najveće rezultate u svojoj povijesti.

Trofejima tu nije bio kraj pa su tako i iduće sezone u svoje vitrine ponovno stavili trofej pobjednika Kupa i Superkupa, a u prvenstvu su ponovno za malo ostali kratki, ovaj put iza Lecha.

Ohrabreni uspjesima i nastavljajući tradiciju osvajanja trofeja u sezoni 2022./2023. uzeli su i onaj najveći i najsanjaniji-trofej prvaka s čak devet bodova ispred Legije.

Bez izrazite zvijezde ali sa snažno izraženim timskim duhom Rakow je izborio i nastup u kvalifikacijama za Ligu prvaka gdje su u zadnjem pretkolu eliminirani od Kopenhagena, a te godine su nastupili u grupnoj fazi Europske lige gdje su s četiri osvojena boda završili iza Atalante, Sportinga i Sturma.

Valja istaknuti kako je Papszun nakon osvajanja titule prvaka napustio klupu Rakowa, da bi se prošle sezone ponovno vratio, a sada ne krije kako postoje direktni kontakti s Legijom te da ne bi imao ništa protiv da sjedne na klupu po mnogima najvećeg poljskog kluba koji se nalazi u velikoj krizi.

“Domaći” igrači

Iako bez zvučnih imena u svom kadru, ipak treba izdvoji dva nam dobro poznata imena-Frana Tudora i Zorana Arsenića koji su u Rakow stigli u razmaku od samo godinu dana iz Hajduka odnosno Rijeke, a društvo im danas prave i još tri igrača s ovih prostora.

To su Marko Bulat, Imad Rondić i Bogdan Mirčetić.

Nakon lošijeg ulaska u ovu sezonu Rakow je čini se pronašao pravi ritam.

Trenutno se nalaze na trećem mjestu poljske lige sa bodom zaostatka za vodećom Wislom iz Plocka, ali i utakmicom manje.

Ništa manje uspješni nisu ni u Konferencijskoj ligi gdje s dvije pobjede i dva neriješena rezultata drže šesto mjesto.Posebno se ističe uvjerljiva pobjeda protiv posljednjeg protivnika Zrinjskog u ligaškoj fazi, bečkog Rapida(4:1)

Poljska “žestica”

Kalkulacije su jasne, Zrinjskom treba najmanje jedan bod iz preostale dvije utakmice kako bi dohvatio proljeće u Europi, a hoće li ono biti nagrada ili dodatni teret prvenstvenoj utrci s Borcem ostaje na stručnom i upravnom dijelu kluba koji je zadužen za to da pripremi ekipu za nadolazeće izazove.

Zrinjski je sada na tri boda zaostatka od Borca, a do kraja godine raspored je nemilosrdan.

Već nakon susreta s Rakowom, Plemiće očekuje derbi sa Sarajevom u kojem nakon dva domaća kiksa za redom nemaju pravo na još jedan.

U zemlji iz koje su „potekle“ neke od najpoznatijih marki žestokih pića, Zrinjski će ispred sebe imati jednu „žesticu“ s kojom će pokušati isprati gorak okus remija protiv Veleža, a hoće li Rakow biti samo aperitiv pred derbi sa Sarajevom ili će Plemići u nedjelju još jednom „odmamurati“ devedeset minuta pred domaćom publikom ostaje nam vidjeti.

Kako god, pred Zrinjskim je 12 dana u kojima svojim navijačima mogu pokazati da od prepoznatljivog plemićkog ruha nisu ostale samo „zakrpe“ već da tu i dalje ima nepoderivosti koja je krasila ekipu tijekom svih ovih godina.

Na Starom je uvijek grmila pjesma, to je valjda svima dobro poznato. Nekad je to bila pjesma iz lokalnih kafića, neke brze ritmove sam nevoljko slušao iz obližnjih noćnih klubova, a najčešće se čuo ritam najdraže pjesme, ‘grmljavine’ iz onog najbitnijeg kluba i jedinog koji je opstao nakon svih ovih godina – Kluba navijača. Godinama su se izmijenile generacije koje su dolazile u taj klub, sto je normalno i nisam nužno uvijek poznavao baš svako mlado lice koje bih vidio u blizini Kluba. Tu su iz pravih razloga, istih onih s kojima si ti odrastao.

Tu gdje sam odrastao, vrlo jasno se zna dan kad Zrinjski igra. Mostar je na taj dan drukčiji. Bučniji, napetiji, osjećaš da je u blizini stadiona sve više ljudi. Gradski derbi, s druge strane ipak je nudio neki poseban osjećaj. Nisam siguran je li to adrenalin, nervoza, iščekivanje, sreća ili sve nabrojano skupa.

PRVI DERBIJI..

Godine brzo prolaze pa s njima i sjećanja na davno djetinjstvo blijede, ali su mi se neke slike urezale u pamćenje zauvijek. Nisu to samo vizualni trenuci, tu je i osjećaj napetosti. Tjedan dana prije gradskog derbija, svaki žitelj ovog grada, znao je da će se narednog vikenda sučeliti gradski rivali. Dojma sam da je s godinama intenzitet pred utakmicu iz (ne)opravdanih razloga drastično opao, a najviše “krivnjom” Plemića koji su posljednjih godina uspostavili dominaciju nad konkurencijom u domaćem prvenstvu, mostarski derbi ipak nije nudio sve ono što objektivno predstavlja u nogometnom svijetu.

GAZI REDOM SVE ZA ULTRASE..

Zbog svih navijačkih događanja u našem gradu u posljednjih godinu i pol, gradski derbi se na taj način vratio na mjesto utakmice koja se željno iščekuje i u kojoj se pobjeda nad rivalom slavi glasnije nego prije.
Zato, od tebe Zrinjski, u nedjelju želimo pobjedu.

Za generacije koje su stajale na Stajanju prije nas, za sadašnju ekipu koja je uz tebe i za sve one generacije koje će odrastati tamo gdje smo i mi proveli naše najbolje godine, pjevajući najljepše balade svome klubu.

AJMO BIJELI ALE..

Tu gdje sam odrastao, dobro znamo što znači mostarski derbi. Mostar će ponovno ove nedjelje zasjati drukčijim sjajem, ispred stadiona će se osjetiti poseban naboj, a na tribini će zasigurno doći do kulminacije i vrhunca navijačke atmosfere.

Prikladniji termin uz dobre vremenske uvjete teško da se mogao pronaći za ovakvu utakmicu. Zrinjski u pohodu na europsko proljeće i desetu prvenstvenu titulu, a gdje si ti u svemu tome?

Tamo gdje Zrinjevci odrastaju, stadion HŠK Zrinjski kućna je adresa!

Za one koji nisu s nama, za one koji su nepravedno pritvarani i sve one koji su osjetili primjenu dvostrukih mjerila na svojoj koži. Za djecu moga naselja i moga grada, za djecu koja sanjaju da će jednoga dana biti u vašim kopačkama pred punim tribinama.

Tu gdje sam odrastao, gradski derbi se igra za Stajanje i Ultrase. Samo za taj osjećaj:

“ZGAZITE ROĐENE”

Trener HŠK Zrinjski Igor Štimac poručio je uoči nedjeljnog gradskog derbija kako priželjkuje pun stadion i maksimalnu podršku navijača, naglasivši da njegova momčad u svaki susret ulazi s istim ambicijama – osvajanjem tri boda.

Štimac je istaknuo kako vjeruje u odanost navijača Zrinjskog.
Neću više pozivati, malo sam se umorio od pozivanja. Tko voli Zrinjski neka dođe, tko ga voli doći će ga i gledati. Držim da onaj tko navija za Zrinjski dolazi radi Zrinjskog, ne radi protivnika. Volio bih da je svaku utakmicu puna tribina jer smatram da se ljubav prema klubu pokazuje dolaskom ovdje kada se igra i s najslabijim protivnikom.

Derbi se igra u nedjelju u 15:15 sati na stadionu HŠK Zrinjski, a trener naglašava da očekivanja od svoje momčadi ne mijenja bez obzira na suparnika.
Svi jako dobro znamo da se ne može pobjeći od težine ove utakmice i njene važnosti. Igrači su toga svjesni, vidi se i drukčije raspoloženje na treningu jer svi s uzbuđenjem očekuju utakmicu.

Momčad se, dodaje, suočava s nekoliko zdravstvenih i fizičkih problema.
Nekoliko igrača ima virozu, nekoliko ih je načeto od silnih napora, ali imamo dovoljno kadra s kojim ćemo izaći na teren i osvojiti tri boda.

Naglasio je da je svaki prvenstveni bod iznimno važan u borbi za vrh.
Utakmica je prvenstveno važna za igrače, mene kao trenera, za opstanak u borbi za prvo mjesto… Svaki bod nam je važan. I protiv Posušja su bila tri važna boda. Ovo je drugačija utakmica jer nosi jednu emociju, jedan drugačiji intenzitet i stvarno moramo biti u potpunosti spremni dati sve od sebe da završi na najbolji mogući način.

Govoreći o protivniku, Štimac je naglasio kako očekuje zahtjevan okršaj.
Oni su se dosta digli od dolaska Ibre Rahimića, igraju konsolidiraniji nogomet, linije su im kompaktnije… Svjesni smo da su jači nego prije, ali i mi smo stabilniji, uigraniji, stvaramo više šansi, tako da će biti interesantna utakmica.

Osvrnuo se i na nedavnu pobjedu svoje momčadi.
Pokazujemo iz utakmice u utakmicu da imamo karakter, da možemo dizati intenzitet kako se kraj bliži, pritiskati kada treba, igrati stabilno u srednjem bloku i kontrirati kad je potrebno. Prezadovoljan sam učinkom do sada i nadam se da ćemo sutra biti pravi.

Zaključio je porukom kako u njegovoj svlačionici nema „drugog plana“.
U našim redovima nema igrača iz drugog plana. Svi oni su u prvom planu, neovisno o minutaži.

Mostarski Zrinjski ostvario je iznimno važnu pobjedu na jednom od najtežih gostovanja u ligi. Prijedor je ove sezone problematičan teren za gotovo sve klubove, a Rudar je već pokazao da zna uzeti mjeru i jačim ekipama. Upravo zato večerašnja pobjeda Plemića nosi posebnu težinu – pogotovo jer je ostvarena bez kapetana i najboljeg napadača Nemanje Bilbije, koji zbog zdravstvenih problema nije ni bio u zapisniku.

Prvo poluvrijeme otvorilo je nekoliko ozbiljnih situacija pred vratima Zrinjskog, gdje je Rudar izgledao opasnije i agresivnije. Domaći su prijetili preko Bolivara, Gigića i Mohedana, no Ljubić i zadnja linija uspjeli su iznijeti početni pritisak i sačuvati mrežu.

Kako je utakmica odmicala, Zrinjski je polako preuzimao inicijativu, najprije preko Šakote koji je imao veliku priliku u 20. minuti. U nastavku susreta Plemići su izgledali potpuno drukčije – agresivnije, brže i okomitije. Najava gola stigla je u 61. minuti kada je Šakota ukrao loptu i uzdrmao gredu, a samo dvije minute kasnije Žunić je fenomenalnom reakcijom zaustavio snažan udarac Majića.

Ipak, pritisak se morao isplatiti. U 70. minuti Leo Mikić hladnokrvno je završio dugu akciju Zrinjskog i doveo momčad Igora Štimca u vodstvo. Tim pogotkom utakmica je otišla u smjeru Plemića, a potvrda pobjede stigla je u 85. minuti kada je domaći branič Roncal nespretno vratio loptu svom vrataru – za autogol koji je donio konačnih 0:2.

U 89. minuti navijači su dobili još jednu lijepu vijest – na teren se vratio Abramović, čiji oporavak dugo očekuju i struka i tribine.

Štimac nakon utakmice: “Trebalo je biti mudar i pametan”

Trener Zrinjskog Igor Štimac bio je izuzetno zadovoljan pristupom svoje momčadi.

Imamo stvarno dobru energiju, bez obzira na taj neugodni poraz od Posušja. Odigrali smo izuzetno kvalitetnu prvenstvenu utakmicu protiv jako neugodnog i dobrog domaćina. Rudar je ovdje protiv ozbiljnih momčadi pokazao da može imati posjed i pobijediti. Trebalo je tu biti mudar i pametan, rekao je Štimac.

Istaknuo je i važnost mentalne stabilnosti nakon pritiska koji se stvorio zbog rezultata.

Na kraju, kad sagledamo sve što nas je pratilo, bilo je malo pritiska. Međutim, tu smo da odradimo posao. Oni koji su dobili priliku danas su izvrsno odradili svoj posao.

Naglasio je i da njegova momčad ostaje maksimalno fokusirana.

Jedna utakmica manje. Ostaje još pet do kraja polusezone. Ne mogu reći da je itko bio melankoličan ili da nije dao maksimum. To uvijek tražim, a rezultat je u Božijim rukama. Napravili smo veliki posao u ova tri i pol mjeseca otkad smo zajedno, odradit ćemo i ovih pet utakmica u maksimumu.

HŠK Zrinjski danas od 13 sati izlazi na travnjak u Prijedoru, gdje ga čeka dvoboj 17. kola Wwin lige BiH protiv Rudara – utakmica koja dolazi u osjetljivom trenutku za mostarskog prvaka. 

Poraz od Posušja na Pod Bijelim Brijegom skupo je koštao Plemiće, jer je Borac iskoristio priliku i preuzeo vrh ljestvice. Razlika je sada minimalna: 34 boda ima klub iz Banje Luke, Zrinjski je na 33.

Domaćin u susret ulazi znatno optimističniji nego što bi se po njihovom ranijem položaju moglo pretpostaviti. Ognjenovićeva momčad diže formu iz kola u kolo – pobjeda protiv Sarajeva oživjela je ambicije Prijedorčana, a ni minimalni poraz u Vrapčićima protiv Veleža (1:0) nije ostavio loš dojam. Rudar se pokazao tvrdom, organiziranom momčadi koja zna zakomplicirati posao favoritima.

Sezona je već donijela jedan okršaj ovih suparnika. U Mostaru je završilo 0:0, a taj je susret prekinuo pobjednički niz Plemića i ostavio dojam da je Rudar pronašao recept za usporavanje plemićke ofenzive. Zrinjski u tom susretu, kao i protiv Posušja nije imao ideje.

Ovog puta iz kluba nije bilo najava – Zrinjski nije održao press konferenciju, pa javnost ostaje uskraćena za informacije o kadru, ozljedama i planovima za sastav. 

Još je otvoreno pitanje hoće li se ponovno ući s miješanim sastavom.

Pritisak je jasan: svaki izgubljeni bod mogao bi povećati prednost Borca i zakomplicirati nastavak borbe za naslov. Plemiće u Prijedoru čeka iznimno važan zadatak – odgovoriti na posrtaj, vratiti samopouzdanje i ostati uz bok Borcu.

Zrinjski je upisao težak domaći poraz, a ono što najviše smeta navijače jest činjenica da igra uopće nije izgledala loše u smislu organizacije i posjeda, ali je bila bezopasna, spora i bez pravih rješenja. Posjed bez prilika svakako ne predstavlja utjehu. Posušje je djelovalo čvrsto, sigurno i zrelo, nikako kao momčad koja bi trebala biti podređena, a Zrinjski jednostavno nije imao odgovor.

Nakon velike europske pobjede protiv Häckena očekivao se nastavak dobrog ritma, no momčad je potpuno pala. Nije bilo pravih prilika, ni energije, ni dojma da bi Zrinjski mogao preuzeti kontrolu i preokrenuti utakmicu. Sve što je Posušje napravilo bilo je dovoljno da ode s tri boda, a dva gola Ivana Kukavice samo su podcrtala loš dan Mostaraca.

Trener Zrinjskog Igor Štimac nakon susreta nije skrivao nezadovoljstvo: 

Bez energije koja je nužna. Znali smo da je Posušje neugodan protivnik… Mi nismo bili dovoljno aktivni. Bili smo previše statični i to nas je koštalo bodova.

Trener Posušja Dario Bašić istaknuo je zadovoljstvo pristupom svoje momčadi:

 Vrlo sam zadovoljan utakmicom. Moram pohvaliti sve aktere… Pokušali smo biti defanzivno jako dobri i nismo dozvolili velike šanse. Igrači koji su ušli unijeli su željenu energiju. Ova pobjeda nam je trebala.

Za Zrinjski sada slijedi okretanje novim obvezama. U srijedu stiže Rudar iz Prijedora i jasno je da je to utakmica koja se mora dobiti. Paralelno se čeka kiks Borca, kiks za koji svi znaju da ga neće biti skoro iz poznatih razloga, pa je svaki sljedeći korak bitan. Momčad se mora dignuti, zatvoriti loš dan i vratiti se ritmu koji je pokazala u europskom nastupu. Prava prilika je već u srijedu.

Zrinjski u nedjelju u 15 sati dočekuje Posušje, samo četiri dana nakon velike europske pobjede protiv Häckena. Kratko vrijeme za odmor ostavilo je traga, što je potvrdio i trener Igor Štimac, ali i dalje se očekuje da lider lige odradi posao protiv posljednjeplasirane momčadi.

Štimac je naglasio da je europska utakmica iscrpila momčad. 
Okrenuli smo se Posušju odmah nakon velikog slavlja nakon utakmice u četvrtak, a dan poslije vidjeli smo da je ta utakmica zahtijevala velike žrtve. Stoga puno onih koji su igrali tu utakmicu neće igrati u nedjelju, ali čvrsto vjerujem da će svi oni koji dobiju priliku odraditi posao kako treba i kako priželjkujemo.

Iako je ovo dvoboj prvog i posljednjeg, Štimac upozorava da u ligi nema lakih utakmica. Nema tu lakih utakmica, nije to velika razlika ni onda kada smo išli u Posušje i sjećamo se kako smo teško došli do bodova. Bilo kakvo podcjenjivanje protivnika i mišljenje da će biti lako, ne donosi sreću. Danas ćemo probati pronaći ekipu koja mora donijeti tri boda, nema uopće razmišljanja da možemo kiksati. Prema tome tko god dobije priliku mora odigrati maksimalno, dokazati da zaslužuje priliku koju dobije.

Osvrnuo se i na pitanje motivacije. Mislim da smo u zadnja tri mjeseca pokazali da se dobro nosimo s tim. Da svaku utakmicu prihvaćamo kao ključnu, što zapravo svaka i jeste, jer svaka nosi tri boda, bilo da igraš sa Sarajevom, Borcem i Željom, ili Slogom, Radnikom i Posušjem. Zadovoljan sam pristupom igrača koji u svakoj utakmici ostave sve na terenu, a tako očekujem i u nedjelju.

Što se tiče stanja igrača, dao je kratak odgovor: Abramović nije daleko od povratka, a Vranjković nije blizu povratka.

Nakon kišnog četvrtka i utakmice koju su mnogi morali propustiti zbog vremenskih uvjeta, današnje sunce donosi idealan ambijent za pun stadion. Štimac je još jednom pozvao navijače: Očekujem da tribine u nedjelju budu pune, da gledatelji dođu zahvaliti igračima za ono što su napravili, a pogotovo da dođu oni koji se zbog vremena nisu usudili doći u četvrtak. I ovim putem ih pozivam da dođu podržati naše momke, jer krvave na terenu i to zaslužuje veliki pljesak i bodrenje na ovoj utakmici.

Kiša je u Mostaru padala od jutra, bura je povremeno stvarala ozbiljne probleme, ali unatoč svemu — na tribinama se skupio sasvim dobar broj ljudi. I svi su ponovno gledali isto lice ove momčadi: bez obzira na to kako utakmica krene, Zrinjski se ne predaje. Treća utakmica u mjesec dana u kojoj se gubi 0:1, pa završava s 2:1, više nije slučajnost nego obrazac koji momčad gradi iz tjedna u tjedan. Prvo Široki na Pecari, pa Željezničar kući, sada i Hacken.

Nakon utakmice trener Igor Štimac nije skrivao emocije.

“Srce mi je puno. Natjerali su me zaplakati. Rijetko kad nemam što reći igračima prije utakmice i u poluvremenu, ali ostavili su me bez riječi. Kako su se borili, kako su ginuli za dres, koliko su zajednički djelovali i koliko su htijenja pokazali do zadnjeg zvižduka. Ali i mudrosti i pameti.”

Mostar je još jednom gledao isti scenarij: primljeni gol u lošem trenutku, protivnik koji pogađa i stativu, teško vrijeme i teren koji otežava svaku ideju. Ali baš tu dolazi do izražaja ono što se vidi već tjednima — momčad ne puca. Čak i kad zaostaje, igra kao da je pitanje vremena kada će se vratiti.

Štimac je otvoreno rekao da je Hacken u nekim segmentima bio kvalitetniji:

“Treba priznati kako je ovo ipak momčad jedan level iznad nas, u tehničkom smislu i kombinatorici. Imali su puno više vremena uigravati se s trenerom i hvatati linije kretanja. A mi, svaka tri dana nova utakmica. Ali kad imamo ovakvo srce i kada ovako branimo boje kluba — sve je moguće.”

U nastavku se jasno vidjelo kako izgleda taj mentalitet. Najprije je Mario Ćuže pogodio za 1:1, a onda je Nemanja Bilbija, nakon akcije Lea Mikića, zabio za potpuno okretanje utakmice. Tribine su u tom trenutku živnule kao da je sunce izašlo, iako kiša nije stala cijelu večer. To je postao potpis ove momčadi — stisni, izjednači pa okreni.

Štimac je objasnio i dio dogovora iz svlačionice:

“Imali smo dvije situacije pri 0:0. Nadao sam se da ćemo na odmor s nulom jer je bura stvarala probleme, ali primili smo gol. U svlačionici smo se dogovorili otvoriti nastavak desetak minuta u ritmu kojim ćemo niskom loptom doći do bokova, gdje imamo igrače koji stvaraju višak. Tako smo i uradili.”

I upravo taj “tako smo i uradili” najbolje opisuje razliku ove momčadi. Ne igra na sreću, ne čeka protivnika da stane — nego ima jasnu ideju kako se vratiti u utakmicu. A kada to uspije triput zaredom, protiv potpuno različitih suparnika, onda je jasno da se radi o mentalitetu, a ne o slučaju.

Već poslovično večernji termini četvrtkom ove jeseni rezervirani su za europske utakmice Zrinjskog.

Tako će ovaj tjedan Plemići u okviru četvrtog kola konferencijske lige nove bodove tražiti protiv švedskog prvoligaša Hackena.


Biti će to druga domaća utakmica u ligaškoj fazi ovog natjecanja.

Od one prve, prije skoro dva mjeseca, i uvjerljive pobjede protiv Lincolna, Zrinjski je i dalje aktivan u borbi za europsko proljeće, pa bi eventualnom pobjedom protiv Osica dva kola prije kraja imao prolaz u svojim rukama.

Kroz povijest, Zrinjski je imao priliku odmjeravati snage protiv momčadi iz ove najmnogoljudnije skandinavske zemlje.

Kao na prvu ljubav i dalje su živa sjećanja na Vastru Frolundu i taj prvi europski dvomeč u kojem su se Plemići starom kontinentu prezentirali u crvenom Fotex dresu s bijelom lentom pokazavši kako se u Mostaru zna igrati dobar nogomet.


Ostavši “zaleđen” na -1 na sjeveru Europe, u uzvratu je Zrinjski nakon produžetaka uspio doći do pobjede od 2:1. Nažalost, zbog primljenog gola u gostima nedovoljne za nešto više od tek časnog oproštaja u prvom europskom izletu.


2019. godina donijela je Zrinjskom još jednog švedskog predstavnika. Ovaj put višestruko poznatijeg, momčad Malmoa.

Na krilima velikog preokreta i prolaska protiv Utrechta Plemići su puni optimizma otputovali u Švedsku i tamo se dobro držali u prvih pola sata utakmice.

Mogao je Zrinjski i povesti preko Miljana Govedarice koji je preko gola poslao čistu priliku u situaciji jedan na jedan s vratarom Dahlinom.


No, nakon toga, tada puno jači Nebeskoplavi sa sjevera preuzimaju kontrolu utakmice predvođeni najvećom zvijezdom Markusom Rosenbergom.

Završilo je 3:0 u korist domaćina i tako je uzvrat postao odrađivanje “nemoguće misije”.

U njemu je Zrinjski u potpunosti iskontrolirao momčad Malmoa, nedovoljno za prolaz ali dovoljno za pobjedu od 1:0 kasnim pogotkom iz penala Damira Šovšića. Pobjeda koja rezultatski nije donijela nikakav pomak prema sljedećoj rundi, ali je bila dovoljna da razvesele srca navijača.

S vremenom su rezultati Zrinjskog u Europi postali zapaženiji, a apetiti dobrano porasli što nas u kontekstu utakmice protiv Hackena dovodi do najviših očekivanja.

Desetoplasirana momčad nedavno završenog švedskog prvenstva koja je već tri tjedna bez natjecateljskog podražaja morala bi biti lijepa prilika za trobod kojim bi se Zrinjski približio na samo jedan bod od magične brojke “sedam” koja je u matematici, a prošle godine i u praksi, bila dovoljna za prolazak u knock out fazu natjecanja.

Većinu sezone momčad Hackena igrala je po principu toplo-hladno.

Od uvjerljive pobjede protiv Cluja(7:2), remija s Rayo Vallecanom(2:2), izbacivanja Anderlechta i osvajanja švedskog kupa, pa do borbe za ostanak u većem dijelu domaćeg prvenstva.

Kao stalni član Allsvenskana, najelitnijeg ranga švedskog nogometa egzistiraju od 2009. godine, uglavnom u sredini tablice s povremenim izletima u mjesta koja vode u Europu.

Međutim, 2022. godine iznenađujuće osvajaju prvenstvo, a od te trofejne generacije u momčadi su danas ostala samo tri igrača od kojih ozbiljnu minutažu bilježi tek danski veznjak Mikkel Rygaard.

U kvalifikacijama za Ligu prvaka iduće sezone senzacionalno su ispali od KI Klasvika s Farskih otoka, a izlet u grupnu fazu Europske lige te godine neće pamtiti po dobrom budući da su u grupi s Leverkusenom, Qarabagom i Moldeom ostali bez ijednog osvojenog boda uz primljenih čak 17 golova.


U play offu za Konferencijsku ligu prošle godine eliminirani su od njemačkog Heidenheima. Bez izrazite zvijezde na papiru momčad Hackena s klupe predvodi Jens Gustaffson, nekadašnji trener Hajduka.

Iako je u prethodnim susretima sa švedskim predstavnicima Zrinjski upisao dvije pobjede one nisu imale povoljan rezultatski značaj za Plemiće.

Pobjeda protiv Hackena ne bi bila još samo jedan dan u uredu za igrače i navijače Zrinjskog, ali Hacken nije momčad koja bi se mnogo kvalitetnijem i iskusnijem Zrinjskom nego prije, trebala nametnuti i diktirati tempo.

Padali su pod Bijelim Brijegom veliki protivnici i imena, događali su se veliki preokreti i s vremenom je stadion pod Bijelim Brijegom postao teško osvojiva tvrđava u kojoj se ljubomorno čuvaju i ostvaruju veliki snovi.


Ovo je naš teren i neka budu svjesni da ih od prve minute čeka pakao.- riječi su trenera Štimca pred Utrecht, a ništa manje ne odjekuju ni danas, kada bi Plemići pobjedom protiv Hackena širom otvorili vrata europskom proljeću.


Zrinjski je gladan, a Hacken dobra prilika da se od švedskog stola napokon otiđe “zasićeno”.

Foto: KN Ultras Zrinjski Mostar