Tromo, bezidejno i beskrvno. Tri su riječi koje najbolje opisuju Zrinjski nakon subotnjeg posjeta Grbavici. Plemići su u susretu u kojem su imali imperativ pobjede osvojili samo bod, ali više zabrinjava dojam koji su ostavili na terenu. Posljedica svega toga je da je Borac već nakon prvog kola proljetnog djela prvestva podebljao svoju, već i onako ozbiljnu prednost, na 9 bodova.
No, okrenimo se susretu protiv Željezničara. Prijelomni trenutak za Zrinjski se dogodio u 15. minuti susreta kada se ozlijedio onaj koji se zadnji smije ozlijediti – Silvio Ilinković. Da nevolja nikad ne dolazi sama, pokazuje činjenica da je baš u utakmici protiv Željezničara Tarik Ramić (Ilinkovićeva priroda zamjena) izdržavao kaznu zbog tri žuta kartona. Nakon Ilinkovićeve ozljede sve taktike i planovi padaju u vodu, ako su Petrović i suradnici uopće u Sarajevo i išli s planom da bi moglo doći do problema s u21 pozicijom (objektivno, glavni problem Zrinjskog u prvom dijelu prvenstva). No, trener Plemića se odlučio uvesti Sabljića na poziciju desnog krila i u tom je trenutku utakmica za Zrinjski završila. Bila je to po svemu potpuno nelogična zamjena koja je Zrinjski, pogotovo nakon ozljede Ilnkovića, stavila u potpuno podređen položaj.
Je li Petrović imao druge opcije?
Prije svega, nakon što je postalo vidljivo da Ilinković možda neće moći nastaviti susret, trener i klupa Plemića čekali su gotovo pa šest-sedam minuta da uvedu nove igrače. To ostavlja dojam da plana B u slučaju ozlijede ili neke nepredviđene okolnosti za Ilinkovića (u21 igrač) nije bilo.
Je li bilo drugih opcija. Naravno. Sam je trener isticao za Sabljića da nije krilo i da to nije njegova prirodna pozicija. Prvotno su svi njegovim ulaskom očekivali da će zaigrati u vrhu napada, a da će se Bilbija povući na desetku. No, Franko je opet zaigrao na krilu i to po prvi put na desnom.
Zrinjskom nije ni pomoglo to što su Bradarić i Savić u paru izgledali jako tromo i sporo pa su često gubili bitku od Hiroša i Karića koji su tek došli u klub nakon neslavnih polusezona u svojim bivšim klubovima. Najagilniji je bio Ivančić koji je dobio dobre batine od agresivnih igrača Željezničara. Zrinjskom u prilog nije išla ni činjenica da je sudac dozvolio grublju igru.
Puno nelogičnosti nakon dugih priprema
No, dojma smo da uvođenje i loše pozicioniranje Sabljića nije jedina nelogičnost. Ono što je prvo upalo u oči je Ćorluka u prvih 11 nakon što su na desnom beku cijele pripreme igrali Memija i Tičinović. Baš je s te strane u prvom poluvemenu Drljo prelako probijao stranu i imao previše prostora za centaršuteve. To je Zrinjskom stvaralo dosta problema.
No, u premijernom nastupu u Premijer ligi nije oduševio ni lijevi bek Plemića, Argentinac Sebastian Corda. Upravo je Željezničar prvi put došao u mat situaciju nakon Cordinog izleta prema naprijed, nakon kojeg Krpić osvaja duel protiv Barišića i ostavlja Amoaha za širokom prostoru protiv Jakovljevića.
Nedugo zatim, identična situacija. Novi izlazak Corde previše prema naprijed i nova duga lopta na Krpića koji je ovaj put u duelu spretniji od Jakovljevića i ponovno loptu odlaže za Amoaha, a ovaj gura Haračića oči u oči sa Marićem. Marić brani i definitivno osvaja titulu igrača susreta.
Akrapović je jasno računao na sporost stopera Zrinjskog, a u prilog Željezničaru je išla i činjenica da su bekovi Zrinjskog bili predaleko od stopera u situacijama kad su igrači Željezničara dolazili u kontru i polukontru iz brze tranzicije po osvojenoj lopti.
Drugo poluvrijeme nije ponudilo nikakvu napetost. Spora i dosadna igra za neutralne promatrače i poluvrijeme u kojem je Zrinjski izgledao kao raštimani orkestar bez ikakve ideje i ambicije da krene naprijed.
Zrinjski neosporno ima kvalitetu
Zrinjski nije ekipa u rekonstrukciji, već ekipa koja je na Grbavicu istrčala sa pet igrača koji imaju preko 100 nastupa za klub i četiri koji imaju 50 i više, te uz Ilikovića koji je cijelu prošlu sezonu proveo u Mostaru. Isto tako, kostur ekipe odigrao je sjajne susrete u Europi i pokazao da ova momčad posjeduje kvalitetu. Baš je zbog toga pristup u drugom poluvremenu nedopustiv i zabrinjavajući.
Jasno je da je ozljeda Ilinkovića poremetila sve planove, ali Petroviću se mogu zamjeriti i zamjene i vrijeme kad su one rađene. Već je u prvom poluvremenu bilo jasno da Zrinjski ne izgleda dobro prema naprijed. Ako već nije micao Sabljića u napad, a Bilbiju na prednjeg veznog, mogao je ubaciti Brekala kako bi u napad krenuo sa najjačim snagama. Franko ne bi bio ni prvi ni posljednji igrač koje je ušao i izašao iz igre u istoj utakmici. Isto tako, priče i alibiji o ambijentu, napretku lige i nekom pritisku publike jednostavno ne stoje. Ova ekipa odigrala je vrhunske utakmice na puno užarenijim gostovanjima u Birminghamu, Varšavi, Linzu, Alkmaaru, Bratislavi.
Još jedna stvar za brigu je igra Zrinjskog u gostima kad su u pitanju derbi susreti ove sezone. Poraz na Koševu, remi u Banja Luci, poraz u Vrapčićima i subotnji remi na Grbavici. Sve to uz nula pogodaka.
Vremena još ima, ali Zrinjski nema više prava na „kiks“
Naravno, ovo je prvi prvenstveni susret nakon pauze, ali očekivanja su bila puno veća. Puno je još bodova u igri i nećemo se predati i odustati od utrke za naslov već u veljači nakon jednog odigranog kola, jer to nije duh Zrinjskog. Dovoljno je vremena i utakmica da se isprave greške iz Posušja, Ugljevika, Vrapčića, Grbavice i ostvare zacrtani ciljevi. Zrinjski neosporno ima kvalitetu i najbolju momčad Premijer lige. Ovi igrači znaju pobjeđivati ključne susrete i ovi igrači imaju iskustvo igranja utakmica s imperativom pobjede.
Zrinjski nikad ne odustaje, Zrinjski igra do kraja.