The Office je popularni sitcom iz kojega su proizašli brojni memeovi, a jedan od najpopularnijih je onaj iz 13. epizode pete sezone kada Michael izlazi iz svog ureda i viče:
Oh my God! Okay, it’s happening. Everybody stay calm. Stay f*cking calm!
Upravo ove riječi Michaela Scotta prošle su mi kroz glavu razmišljajući o četvrtku kada će HŠK Zrinjski službeno započeti novu sezonu gostovanjem na Islandu kod Valura. Svaka čast Svjetskom prvenstvu, ali ovo se čekalo.
Ljeto je u Zrinjskom, kao i uvijek, bilo jako prometno. Nećemo ulaziti u detalje oko odlazaka i dolazaka jer vjerujem da ste svi upoznati, a o svemu ste mogli čitati na našem portalu i društvenim mrežama. Jedan od pridošlica je Karlo Stapić, zanimljiv mladi igrač kojega smo vam odlučili predstaviti za početak nove sezone. Riječ je o 24-godišnjem stoperu koji je svoj razvojni put počeo u rodnoj Busovači.
Otac mi kao djetetu nije odmah dao da upišem nogomet jer smo živjeli daleko od stadiona pa sam se s osam godina napokon upisao u NK Busovaču gdje sam bio sve do svoje 16. godine. Već sam s 15 godina debitirao za seniore, gurnuli su me u vatru što mi je mnogo značilo u nastavku karijere. Na početku sam igrao krilo, bio sam brz i kako sam ulazio u seniore treneri su me pomicali prema beku jer su dolazili opasniji protivnici i mislili su da kao mlad, malen i krhak igrač tu nekako mogu najmanje pogriješiti. Kako sam odrastao sve sam više igrao na stoperu tako da sam na te dvije pozicije ostao i danas.
Sa 16 godina sam prešao u Maglaj u BFK Simm-Bau, klub koji se u međuvremenu ugasio. Tamo sam proveo dvije godine i sada mogu reći da mi je to bila odskočna daska. Nastupali smo u drugoj ligi gdje sam stekao dodatnog iskustva, dosta igrao, postao kapetan i ostvario transfer u Slogu koja se u tom trenutku plasirala u Premijer ligu BiH. U Doboju mi je bilo odlično, igrao sam u prvoj postavi, odigrao 16 utakmica u prvih 19 kola, ali sam pred kraj prvog dijela sezone doživio veliki peh. Ozlijedio sam se i morao operirati bruh zbog čega sam propustio ostatak sezone, otkriva Karlo Stapić na početku razgovora za portal The Nobles
Nije dugo očajavao jer je već na ljeto stigao poziv iz Posušja.
U Posušju sam proveo dvije godine i nadam se da sam ostavio trag. Odigrao sam skoro 50 utakmica, bilo mi je super i tu sam se nekako etablirao na premijerligaškoj razini. Imao sam želju ostati i nakon druge sezone, ali nažalost nisam uspio pronaći zajednički jezik s trenerom.
U tom prijelaznom roku Karlu se dogodila jedna bizarna situacija koju prvi put otkriva za naš portal.
Nakon Posušja sam dobio ponudu rumunjskog Petrolula. Oni su u tom trenutku bili na pripremama u Sloveniji, poslali su ugovor mailom i prije potpisa zamolili da dođem na liječnički pregled. Bio sam uvjeren da će to proći bez problema jer sam bio zdrav i fizički spreman, no po dolasku tamo njihov trener mi je rekao da ne izgledam kao profesionalni nogometaš. Po njegovom mišljenju nisam građen kao igrač. Nudili su mi ugovor na pola godine, odnosno probu, što sam iz inata odbio. Bili su dobri uvjeti, ali zbog takvog trenerovog pristupa više nisam želio ostati. Kada sam ovo prepričavao prijateljima oni su mislili da ih zezam i govorili su mi da se ne rugam s njima, prisjeća se Stapić kroz smijeh.
Zbog cijele ove situacije izgubio je mnogo vremena jer su klubovi već počeli s pripremama. Stiglo mu je nekoliko ponuda, opet se javilo i Posušje, ali se Karlo odlučio na odlazak u Cibaliju.
Prekrasno iskustvo. Do tada nisam nikada bio u Slavoniji, sve me je oduševilo, a posebno Vinkovačke jeseni. Vinkovci su prelijep grad, navijači su me zavoljeli i baš sam uživao. Jedino mi je žao što nismo izborili to prvo mjesto i promociju u prvu ligu, a bili smo na “pola koraka”. Ugovor mi je bio na jednu sezonu koji se automatski produžuje na još jednu ako izborimo ulazak u HNL. Razgovarali smo o nastavku suradnje i da nije bilo Zrinjskog sigurno bih se vratio u Cibaliju. Trener me htio, sviđala mi se njegova ideja, uvjeren sam da će u ovoj sezoni opet napasti to prvo mjesto i držim im fige da uđu u HNL. Navijači i Vinkovci to zaslužuju.
Stapić je u Zrinjski prvo stigao na probu i nakon samo tjedan dana oduševio trenera i upravu.
Prije nekoliko tjedana javio se jedan trener koji me pitao jesam li zainteresiran za dolazak u slovensku Muru. Kasnije tog dana me ponovno nazvao i rekao da se pojavila opcija da dođem na probu u Zrinjski na što sam odmah pristao. Okej, nisam ja više tako mlad igrač da idem po probama, ali sam prihvatio bez razmišljanja jer se radi o Zrinjskom. Došao sam na tjedan dana i hvala Bogu ostao. Bio sam dobar, valjda sam zaslužio ostati dok sam i dalje tu, govori Karlo kroz smijeh i prisjeća se prvih treninga u Međugorju.
Po dolasku sam mislio da će mi veliki problem biti to što je momčad već tjedan dana bila u treningu dok sam ja bio kući. Nisam sumnjao u sebe, ali sam mislio da će mi biti teže, što na kraju i nije bilo. Trener je zahtijevao mnogo rada s loptom. Bilo je trčanja, ali kada trčiš s loptom lakše je, nije toliko “surovo”.
Malo prije njegova dolaska, u klub je stigao i novi trener – Simon Rožman. Nezahvalno je pitati igrače za mišljenje o treneru, pogotovo o onome koji je tek stigao, jer će svi biti puni riječi hvale, što je i logično. Nas je više zanimalo Karlovo viđenje iznutra jer je Rožman poznat po analitičnom i modernom pristupu.
Iznenadilo me koliko živi nogomet. Imam osjećaj da 24 sata dnevno razmišlja o nogometu i analizama. Jedna situacija najbolje opisuje o kakvom je treneru riječ. Igrali smo pripremnu utakmicu u Širokom, a po povratku u Mostar u autobusu je odmah izvadio laptop i analizirao utakmicu. To me je oduševilo, otkriva Stapić za portal The Nobles.
Plemići su u pripremnom razdoblju odigrali četiri utakmice u kojima su redom pobjeđivali: Sarajevo 2:1, Široki Brijeg 2:0, Arsenal Tivat 6:0 i Posušje 3:1. Karlo je nastupio u svim utakmicama osim u posljednjoj protiv Posušja koja se igrala jutro nakon one protiv Arsenala.
Zadovoljan sam svojom igrom, ali uvijek mislim da može bolje. Kao ekipa mislim da smo dobro odradili te utakmice, još uvijek se uigravamo i kada usvojimo sve trenerove ideje mislim da će to baš dobro izgledati. Uvijek imamo nekih pet-šest rješenja na terenu kojima možemo odgovoriti na svaku protivnikovu postavku. Na analizama utakmica vidimo koliko još imamo prostora za napredak i mislim da ćemo biti sve bolji i bolji kako vrijeme odmiče, kada popravimo te neke nijanse i dok se svi još bolje upoznamo, smatra igrač Zrinjskog.
Stapić je po vokaciji stoper koji može igrati i beka, ali ga je protiv Arsenala bilo iznenađujuće vidjeti na lijevoj strani.
Mogu igrati i lijevog i desnog beka. U Cibaliji sam igrao sve pozicije u obrani i kada je trebalo nešto krpiti, trener bi gurnuo mene. Nisam se nikada bunio i dobro mi je išlo na svim spomenutim pozicijama. Trener me protiv Arsenala probao na lijevoj strani i mislim da je dobro izgledalo.
Za Plemiće sezona službeno starta u četvrtak kada na Islandu kreću u pohod na novu europsku jesen. Utakmica protiv Valura za Karla će biti prva u nekom europskom natjecanju.
Očekujem da će biti teška utakmica jer će nam biti prva natjecateljska u novoj sezoni. Pokazali smo se u pripremnim utakmicama, ali ovo će nam biti prvi pravi podražaj. Očekujem dobru utakmicu s naše strane i ako budemo radili sve što je trener zamislio vjerujem da neće biti problema. Njihova je možda prednost što su u natjecateljskom ritmu i što igraju na umjetnoj travi, ali ja vjerujem u našu momčad, dodaje Stapić.
Zrinjski je za Karla najveći iskorak u dosadašnjoj karijeri, a tijekom razgovora nam otkriva da je maštao kako će jednoga dana nositi dres s lentom.
NK Busovača je 2018. godine slavila 70 godina kluba povodom čega je organizirana prijateljska utakmica protiv Zrinjskog. Tada je za Plemiće igrao Busovljak i moj susjed Neven Laštro koji je bio kapetan u toj utakmici. Susret je izazvao dosta interesa jer Zrinjski ima mnogo navijača po cijeloj Bosni. Ja sam kao 15-godišnjak igrao lijevog beka i imao sam veliku tremu, kao da je finale Lige prvaka. Tada sam rekao da mi je san zaigrati za Zrinjski. Korak po korak došao sam do Mostara i trenutno živim svoje snove, kaže Karlo za portal The Nobles.
Uz najveći iskorak u karijeri veže se i najveći pritisak rezultata i trofeja, ali i onaj s tribina.
Imao sam dosta situacija kada me je hvatala “prpa” u svlačionici prije početka utakmice, ali kada izađem na teren ja ništa ne čujem. Igrao sam protiv Hajduka pred 10 000 ljudi na stadionu i nisam ništa čuo. Iskreno. Fokusiran sam samo na teren, ne bojim se pritiska i čak mi više odgovara igrati u takvim uvjetima.
Iz kluba o Karlu dolaze samo pozitivne informacije. Ostavio je odličan dojam, kako na terenu tako i izvan njega, a nas je za kraj zanimalo kakav dojam su na njega ostavili klub i grad.
Iznenadilo me koliko je Zrinjski organiziran i koliko je sve posloženo unutar kluba. Što se tiče Mostara, volio bih samo da je malo hladnije kao u mojoj Busovači. Mislio sam da će mi se biti teže snaći, ali sam bez problema pohvatao sve ulice, ljudi su lagani, ma sve super. Mogu pješke na trening, mogu pješke na ručak, mogu pješke na kavu, sve mogu pješke, ali eto opet idem autom jer mi je mrsko pješke, zaključuje Karlo Stapić kroz smijeh svoj razgovor za portal The Nobles.
Koliko je riječ o gotivnom i neiskvarenom momku najbolje govori to da uopće nije bio opterećen time što ćemo pisati o njemu, već mu je samo bilo važno da ne zaboravimo spomenuti njegovu Busovaču i njezinu važnost u cijeloj ovoj priči.
Mostarska publika uvijek je cijenila skromne igrače koji na mala vrata dođu u klub i koji najbolje govore na terenu. Karlo Stapić primjer je takvog igrača i nakon što je oduševio ljude u klubu, vjerujemo da će takav dojam ostaviti i na navijače te da će sa Zrinjskim ispisati još jednu lijepu stranicu u bogatoj povijesti kluba.
Foto: HŠK Zrinjski