Dobar podcast, uz par emojija stegnutog bicepsa, glasila je poruka koje me je prije nekoliko dana dočekala u inboxu.
Hvala doktore. Čestitke na pobjedi i asistenciji, odgovorio sam.
Hvala hvala, pratiš sve vidim haha. Ništa, kada se vratim odradit ćemo jedan podcast, imamo materijala, dodao je sugovornik uz par onih emojija koji plaču od smijeha.
Znači vraćaš se?, upitao sam.
Haha, budu li me htjeli vraćam se i džabe.
Ovo “vraćam se i džabe” ostalo mi je zvoniti u glavi neko vrijeme. Kolega iz Noblesa to je najbolje opisao: Ovakve stvari su pobjeda kluba.
Sugovornik koji me je iznenadio porukom bio je Matija Malekinušić. Igrač koji je Zrinjskom dao mnogo, ali i igrač kojemu su klub, grad i navijači dali mnogo zauzvrat. I jedna i druga strana su na kraju prošle sezone shvatili da je, nakon četiri sjajne godine, stiglo vrijeme za rastanak.
Za Matiju se tijekom ljeta raspitivalo mnogo klubova, među kojima je bio i Željezničar, a on se na kraju odlučio za odlazak u Srbiju, točnije Novi Pazar.
Da, spominjalo se dosta klubova ali ništa nije bilo konkretno. Što se tiče Željezničara bilo je upita, ali nitko me konkretno iz kluba nije zvao da dogovorimo uvjete. Novi Pazar sam izabrao zato što su jedini bili ozbiljni što se tiče moga dolaska i svidio mi se projekt kluba, otkriva Malekinušić na početku razgovora za portal The Nobles.
Osvrnuo se i na prve dojmove u klubu koji je jako dobro otvorio novu sezonu.
Prvi dojmovi su bili odlični. Nakon što sam vidio stadion i trening kamp sa sigurnošću mogu reći da rijetko tko u BiH ima približno ovakve uvjete kakve ima Novi Pazar! Ovo je jedno od najboljih otvaranja sezone u povijesti kluba, trenutno smo na četvrtom mjestu i pružamo jako dobre igre kao momčad. Cilj nam je ponoviti prošlu sezonu i da Novi Pazar opet zaigra Europu, dodaje Matija.

Novi Pazar se nalazi u vrhu tablice uz Crvenu Zvezdu, Partizan i Vojvodinu, a jedan od najzaslužnijih je upravo Malac koji je u sedam kola upisao gol i tri asistencije.
Pa dobro, to je plod cijele momčadi. Trebalo nam je malo vremena da se uigramo jer je stiglo mnogo igrača, ali sam jako zadovoljan. Naravno uvijek se teži ka boljem, ali to mjesto na tablici pokazuje kakva smo ekipa i da smo konkurentni.
Zanimalo nas je prati li igre svog bivšeg kluba i suigrača.
Naravno da pratim i gledam. Bude li Zrinjski igrao svaku utakmicu kao protiv Sarajeva, iskreno vjerujem da se isključivo oni pitaju i siguran sam da će ostvariti zacrtane ciljeve kao i svake godine, a to je sam vrh, smatra Malekinušić.
Vratili smo se na početak našega razgovora kada je rekao da bi za Zrinjski igrao i besplatno.
Jesam i mislim tako… Zrinjski je moj drugi dom. Moja prava profesionalna karijera je započela u Mostaru, tako da vezan sam jako za taj grad i nadam se da ću se jednoga dana vratiti i da slavimo kao proteklih godina, otvoreno nam govori Matija.
Za kraj smo se dotaknuli života u Novom Pazaru i toga što mu najviše nedostaje iz Mostara.
Navikao sam se na život u novom gradu i ugodno se osjećamo ovdje, a iz Mostara mi najviše nedostaje društvo, kava u Bazzi i naravno gradski derbi, zaključio je Malekinušić razgovor za portal The Nobles.
Golovi Aston Villi i Borcu u finalu Kupa, nevjerojatno poluvrijeme protiv Breidablika (dva pogotka i asistencija) kada je Zrinjski praktički osigurao svoju prvu europsku jesen, vratnica u epskom preokretu protiv AZ-a koja je prethodila golu Zvonimira Kožulja za pobjedu, asistencija Mariju Ćuži u finalu Kupa… samo su neki od podataka koji će zauvijek ostati zapisani zlatnim slovima u klupskim knjigama.
Ipak, pored svih tih sjajnih golova i asistencija, jedna od najboljih utakmica koja opisuje Matiju Malekinušića je gostovanje u Alkmaaru kada je bio primoran zaigrati na lijevom beku i kada je odigrao jednu od najboljih utakmica u svojoj karijeri. Zaigrat će nakon toga Matija još nekoliko puta na beku i na drugim neprirodnim pozicijama. Nikada se neće buniti ni zbog toga, a ni zbog toga što je utakmicu počeo ili cijelu odgledao s klupe.
Prije godinu dana sam napisao tekst u kojemu sam ga nazvao vojnikom kluba. I tada sam konstatirao kako ne volim taj izraz i da se on olako dodjeljuje, ali da nema boljeg načina kojim bi se opisao Matija Malekinušić. Svojim izjavama o Mostaru i Zrinjskom to je samo još jednom potvrdio.