Nakon visokog poraza 4:0 u prvoj utakmici drugog pretkola kvalifikacija za Ligu prvaka protiv Slovana u Bratislavi, nogometaši Zrinjskog traže iskupljenje pred svojim navijačima. Trener Mario Ivanković najavio je da će momčad dati sve od sebe kako bi popravila dojam i ostvarila pobjedu na stadionu Pod Bijelim brijegom.
Naravno da ćemo raditi sve da sutra osvjetlamo svoj obraz. Želimo odigrati puno bolju utakmicu i uraditi sve da dođemo do pobjede, poručio je Ivanković, istaknuvši kako je rezultat iz prve utakmice bio previsok s obzirom na prikazano, ali i da je Slovan pokazao kvalitetu.
Prva dva gola primili smo kroz tunele u centralnoj liniji, a osjetilo se neigranje nekih iskusnih igrača, posebno u posljednjoj liniji gdje smo ostali i bez Barišića prije utakmice. Možda je realno da je Slovan trenutno bolja ekipa, ali mi moramo bolje, dodao je strateg Plemića.
Zrinjski je tijekom ljeta imao problema s ozljedama, a ritam priprema dodatno su usporili nedostatak prijateljskih utakmica i kasni dolasci pojačanja.
Imamo problema s ozljedama cijelo vrijeme, pogotovo ovaj proljetni dio. Neki igrači koji su došli još nisu spremni, a za neke poput Velkovskog, koji nije igrao pola godine zbog povrede, treba nam mjesec dana ili više da uđu u ritam, rekao je Ivanković.
Osvrnuo se i na zdravstveno stanje Šakote koji bi uskoro trebao biti u punom pogonu, dok se u sastavu za uzvrat očekuju određene promjene, uključujući mogućnost nastupa Marijana Ćavara ili Tomislava Kiša.
Trener Zrinjskog svjestan je da su šanse za prolaz dalje minimalne, ali ističe da ova utakmica ima važnost i za europski koeficijent, ali i za pripremu nastavka sezone.
Ova utakmica nam znači iz rezultatskog aspekta, za koeficijent, ali i da pokažemo da možemo igrati kao ekipa. Ako ispadnemo, čeka nas ozbiljan protivnik s Islanda koji je već u zavidnoj formi. Moramo iskoristiti priliku da ustalimo 12-13 igrača i budemo spremni za prvenstvo, istaknuo je.
Na pitanje o špekulacijama u vezi s njegovom pozicijom, Ivanković je ostao smiren.
Nisam razgovarao s upravom o tome. Čitam svaki dan o novim trenerima, ali to me ne tangira. Moj stručni stožer i ja radimo maksimalno, kao i igrači. Pokazali smo to osvojenim prvenstvom prošle godine, unatoč svim sumnjama. Nastavljamo dalje, vjerujemo u svoj rad, zaključio je.
Teško je u ovakvim trenucima reći nešto smisleno, pronaći razlog za optimizam i okrenuti se unaprijed. No, u glavi svakog navijača Zrinjskog još uvijek živi ona nezaboravna večer protiv nizozemskog AZ-a, kada su četiri lopte u jednom poluvremenu završile u mreži europskog velikana. Ako je moglo tada – zašto ne bi moglo opet?
Slovan je na domaćem terenu bio bolji, konkretniji i sigurniji. Rezultat 4:0 boli, ali nije neviđen. Bilo je tu i trenutaka u kojima je Zrinjski mogao zakomplicirati stvari – Ivančić je bio blizu gola u prvom dijelu, imao je situaciju i u nastavku, no lopta nije htjela u mrežu. S druge strane, Slovaci su znalački iskoristili pad koncentracije Plemića – dva pogotka u tri minute pred kraj prvog poluvremena i sve je odjednom otišlo nizbrdo.
U drugom dijelu, pokušaji su postojali, ali Slovan je bio čvršći, agresivniji i – moramo to priznati – djelovao je kao momčad koja zna što želi. Dodali su još dva gola i tako gotovo zaključali vrata treće kvalifikacijske runde.
Ali…
Nije ovo prva nogometna priča u kojoj se nemoguće pretvorilo u nezaboravno. Iako ova momčad Zrinjskog objektivno ima manje sigurnosti i iskustva od one koja je napravila čudo protiv AZ-a, još uvijek ima nade.
Uzvrat u Mostaru možda izgleda kao oproštaj od Lige prvaka, ali može postati još jedna večer o kojoj će se pričati godinama. Treba vjerovati – barem još sedam dana. I dati sve.
HŠK Zrinjski večeras u 20.15 sati otvara prvi susret drugog pretkola kvalifikacija za Ligu prvaka protiv starog znanca – Slovana iz Bratislave. Na stadionu Tehelne pole Mostarci će imati novu priliku izboriti rezultat koji bi ih približio europskoj jeseni, koja je osigurana za pobjednika dvomeča.
Prolazak u treće pretkolo donosi najmanje plasman u grupnu fazu Konferencijske lige, što znači da je ulog veći nego ikada. No, iako je prvi korak protiv Virtusa formalno ispunjen, blijeda izdanja protiv amaterskog predstavnika iz San Marina nisu ostavila dobar dojam među navijačima. Novi izazov traži ozbiljniji i odlučniji pristup.
Svjesni smo što donosi ta utakmica i koliko smo se namučili da dođemo do ovdje. Mi smo još uvijek u nekom procesu traženja standardnih prvih 11 i igračke forme, ali i Slovan je u sličnoj situaciji. Tko bolje uđe u utakmicu, s više koncentracije i odgovornosti, imat će određenu prednost, poručio je trener Zrinjskog Mario Ivanković.
Slovan večeras igra prvu službenu utakmicu u sezoni, nakon pet pripremnih susreta u kojima je upisao miješane rezultate. Ipak, momčad Vladimíra Weissa zadržala je kontinuitet i velik dio udarne postave iz prethodnih sezona, uključujući ključne obrambene i vezne igrače, kao i napadače koji su Mostarcima već zadavali probleme.
Ivanković ne krije kako će Zrinjski večeras igrati pragmatično:
Oni su igrali samo prijateljske utakmice, s jačim protivnicima, vidi se da se još traže, ali definitivno je da imaju dobru tranziciju nakon osvojene lopte i tu trebamo biti oprezni, igrati bez imalo rizika u našoj trećini terena. Ovo je samo prvo poluvrijeme, ‘umiranja’ u ljepoti neće biti, jer najvažniji je prolaz. Tako ćemo se i postaviti, igrat ćemo na rezultat, probati doći do pogotka, ali prvenstveno čuvati rezultat, jer na kraju je najvažnije, tko je prošao, a tko nije.
Bit će ovo četvrti europski dvoboj Zrinjskog i Slovana, treći u posljednje četiri godine. Slovaci su dosad uspješniji, s dvije pobjede, jednim remijem i jednim porazom. Posljednji put igrali su 2023. godine – Slovan je slavio u Mostaru 1:0, a u uzvratu je završilo 2:2.
Nije lako ni ostati neimpresioniran na onakvom stadionu, ali imamo dovoljno iskusnih igrača koji su već igrali na tom stadionu i sigurno će nam to olakšati ulazak u utakmicu. Svaki put smo blizu protiv Slovana i djeluje da nam malo fali da ih prođemo, al nikako da uspijemo i nadam se da ćemo uspjeti ovaj put, rekao je Antonio Ivančič, koji je zabio posljednji gol Zrinjskog protiv Slovana.
Zdravstveni bilten je djelomično pozitivan Tyler ima neku manju ozljedu, kao i Jakovljević. Šikanjić i Šunjić su se vratili u puni pogon, tu su s nama. Moramo biti zadovoljni trenutačnim stanjem, dodao je Ivanković.
U osvrtu na ždrijeb i mogući nastavak kvalifikacija, trener Zrinjskog ostaje fokusiran:
Mi smo fokusirani na protivnika, Slovan, ali pratili smo ždrijeb i možemo reći da nije loš. Naravno, ljudi odmah komentiraju kako nikada nije bio lakši, ali mislim da se to ne može tako govoriti. Dosta je iznenađenja, puno čudnih rezultata. Ako nisi unutra maksimalno, ako ne pokažeš maksimum, teško da možeš bilo koga proći.
Respektirajući prožvakanu frazu kako danas svi igraju nogomet ekipa Zrinjskog ipak nije mogla poželjeti boljeg protivnika na početku kvalifikacija za Ligu prvaka.
Najelitnije nogometno natjecanje sigurno nije cilj Plemića, pa bi se preciznije mogli izraziti kako nisu mogli dobiti prolaznijeg protivnika u ovom pretkolu koje otvara širom vrata grupne faze nekog europskog natjecanja.
“Produžene” pripreme
Dojam je kako je dvomeč s Virtusom uvelike odredio i tijek pripremnog perioda Zrinjskog.
I dok je u očima javnosti Virtus trebao poslužiti kao poligon za popravljanje statističkih podataka, stručni stožer je prepoznao priliku da malo “produži” pripreme te ove dvije utakmice iskoristi za uigravanje.
Prezentacija pripremljenog na terenu bila je dovoljna za prolaz, ali i dovoljna da se na sunčanom mostarskom nebu pojave oblaci sumnje.
Za nekog rutinski, za nekog alarm pred Bratislavu.
Obje strane s dovoljno argumenata.
Zrinjskom ni u jednom trenutku prolaz dalje nije “visio” u zraku.
Individualna kvaliteta se neupitno nalazila u dresu s lentom.
Poneka uigrana akcija i dominacija u posjedu nije ni smjela doći u pitanje.
A odgovor na pitanje s koliko posto svojih mogućnosti je Zrinjski odigrao ovaj dvomeč dobit ćemo uskoro, već u Bratislavi, gdje osjećaj kako je sve u redu ali ipak nije to to-neće biti dovoljan za išta konk(u)rentnije na terenu.
Bratska Bratislava
Po četvrti put će Slovan i Zrinjski biti jedni drugima nezaobilazna destinacija na nogometnom ljetovanju.
Iskustva koja Plemići do danas nose iz Bratislave uglavnom su prošarana sivilom, frustrirajuća i uokvirena u suzu koju je svaki navijač pustio 25.8.2022. godine.
Tog dana škarice su prestale biti najbolji nogometni potez s kojim jedan igrač može zabiti gol.
Dječačku zaluđenost njima u traumu je pretvorio (ne)sretni Eric Ramirez.
Oni, nešto stariji, uvijek će sa sobom nositi sjećanje na Tursku i Semiha Senturka.
Mi, nešto mlađi, nosit ćemo sjećanje na Bratislavu i Erica Ramireza.
Na glasnu tišinu vječno urezanu u svaki korak i kilometar od stadiona Tehelne Pole do Mostara.
Kako to uvijek bude u nogometu, a i životu, lopta te nagradi, nešto ti se vrati, Netko kaže- tvoj je red.
A sada bi bio red da se sruši mit o neosvojivoj Bratislavi.
Na terenu poznati protivnici, međutim oni ne znaju što krije tvoje srce.
Iz uloge promatrača iskoračit ćeš u onog kojeg će gledati i više nećeš pamtiti ti njih, nego će se oni sjećati tebe.
Ovaj put se neće provući pored tebe, biti ćeš uvijek korak ispred njih.
Jer prije 16 godina si možda bio pionir, kadet ili junior.
Bio si na početku karijere i imao svoje snove.
Neke si ostvario, neke ne.
Neka su ti se vrata zatvorila pred nosom, Zrinjski i Mostar su ti otvorili svoja.
Usporavale su te ozljede, neuspjesi tjerali da odustaneš.
A nisi i sad si tu.
Možda si dijete kluba, a možda i ne znaš koliko već dugo žulja taj bratislavski kamen u obući.
U svojim rukama držiš olovku i s njom možeš ispisati povijest.
Za one ljude koji su prije 16 godina stajali i prvi kročili u Bratislavu.
Nekih nema više.
Neki su zasnovali obitelj i s generacijama koje ne pamte poraze čekaju na pobjedu.
Neki su daleko, a neki su i dalje tu.
Ali svi oni su iza tebe i čuvaju ti leđa kao da je prvi put.
Nakon uvjerljive pobjede u San Marinu, Zrinjski je i pred domaćim navijačima odradio posao do kraja. Pogocima Petra Mamića i Nemanje Bilbije, Plemići su slavili s 2:1 i s ukupnih 4:1 izborili drugo pretkolo Lige prvaka, gdje ih čeka stari znanac – Slovan iz Bratislave.
Od samog početka bilo je jasno tko drži konce utakmice. Zrinjski je od prve minute pritisnuo goste, a podrška s tribina dodatno je nosila momčad. Prvu pravu šansu imao je Pranjić, no Passaniti je sjajno reagirao. Gol je stigao u 40. minuti – Pranjić šalje povratnu, a Mamić mirno lobuje vratara i donosi vodstvo.
U nastavku su ušli Sušić i Kiš, koji je odmah zaprijetio. Posebno dobar dojam ostavio je Tyler Burey – novo pojačanje pokazalo je eksplozivnost i sigurnost na lopti. U 54. minuti sjajno je probio desnu stranu i poslužio Abramovića, koji nije uspio zabiti iz čiste situacije.
Sve dvojbe riješene su u 75. minuti. Surdanović puca, lopta se odbija do Bilbije, koji mirno zabija za 2:0. Virtus je do kraja došao do počasnog pogotka preko Scappinija iz jedanaesterca, a prethodno im je VAR poništio jedan pogodak zbog zaleđa.
Ipak, završnih desetak minuta ostavilo je upitnike – vidljiv je bio pad koncentracije u obrani, što je omogućilo gostima da zaprijete više nego što je bilo potrebno.
Trener Ivanković bio je zadovoljan prolaskom, ali ne i dijelovima igre:
Prvo poluvrijeme možemo biti zadovoljni. U nastavku smo ušli u nervozu bez pravog razloga. Moramo to popraviti, jer nas čeka ozbiljniji protivnik, izjavio je nakon susreta.
Zrinjski sada čeka dvomeč sa Slovanom. Prva utakmica igra se idući tjedan u Bratislavi, a uzvrat u Mostaru tjedan dana kasnije. Prolazak bi značio plasman u najmanje grupnu fazu Konferencijske lige – cilj koji momčad itekako želi dohvatiti.
Nogometaši Zrinjskog u utorak, 15. srpnja, na Stadionu HŠK Zrinjski u 21 sat dočekuju Virtus u drugoj utakmici prvog pretkola Lige prvaka u koju će ući s prednošću od dva pogotka.
Trener Zrinjskog Mario Ivanković kazao je kako sutra ne očekuje laganu utakmicu.
Vidjeli smo da su se u prvom pretkolu događale čudesne utakmice i rezultati tako da moramo biti maksimalno ozbiljni i spremni pokazati još bolju igru i zabilježiti još bolji rezultat, prvenstveno nas zanima pobjeda. S obzirom na to da je ovo naša treća utakmica od početka priprema, definitivno još nismo na željenoj razini i još se tražimo, vjerojatno ćemo i sutra probati neke dvije-tri kombinacije za budućnost, ali prije svega idemo na pobjedu, kazao je Ivanković.
Vezni igrač “Plemića” Antonio Ivančić rekao je kako Virtus ima kvalitetu.
Ozbiljno smo ih shvatili od samog početka, dobro se brane, teško ih je probiti što nam je stvaralo probleme u zadnjih 20-30 metara, gdje nam je falilo ideje i kreacije, ali mislim da smo bili dosta dobri i možemo biti zadovoljni, istaknuo je Ivančić.
Dodao je kako dosadašnje europsko iskustvo nogometaša Zrinjskog puno znači za ove utakmice.
Naša ekipa dosta je iskusna i zbog toga se ne bojim da ćemo nekoga podcijeniti. Već nekoliko sezona smo standardni u Europi, play-off je nešto minimalno što se igra u Mostaru tako da to je od velikog značaja i mislim da smo spremni na sve, kazao je Ivančić.
Trener ističe kako u uzvratu očekuje isti način i stil igre od strane protivnika kao i u prvoj utakmici.
Ne vjerujem da će se oni otvoriti i juriti rezultat, vjerojatno će čekati neku kontru ili prekid da nas ugroze, ali mi smo spremni i mislim da se iz tjedna u tjedan dižemo. Nadam se da se neće nitko ozlijediti i vjerujem da ćemo sutra biti u boljem izdanju, opasniji nakon ulaska u 16 metara i više iskorištavati te prilike, kazao je Ivanković.
Što se tiče mostarske ekipe, trener Zrinjskog navodi kako nema nikakvih promjena.
Šunjić, Jakovljević i Šikanić još su uvijek van pogona i mislim da će se od srijede uključiti s prvom ekipom u puni program, dobra stvar je da smo u petak igrali prijateljsku utakmicu protiv Arsenal Tivata u kojoj su igrali igrači s manjom minutažom i raduje što su Sudanović i Ćavar nakon dugo vremena odigrali 90 minuta bez ikakvih problema, što nam daje optimizam, kazao je Ivanković.
Što se tiče transfera Nardina Mulahusejnovića, Ivanković navodi kako je ovaj igrač od prošlog tjedna u Iranu, te da je “završio posao.”
Jučer se u našoj grupi oprostio, što znači da je tamo definitivno završio posao i očekujemo realizaciju tih nekih daljnjih koraka što se tiče ugovora i ovim putem mu se zahvaljujem na odličnoj sezoni i njegovom velikom udjelu u osvajanju dvostruke krune, želim mu puno sreće u daljnjoj karijeri, kazao je Ivanković.
Također, ovom prilikom zahvalio je mostarskim Ultrasima na podršci u San Marinu, te kazao kako se nada da će i sutra doći u što većem broju i dati dodatnu dozu energije.
Mi ćemo se odužiti na terenu i onda pokušati zajedno napraviti što bolju priču i ove godine, ne samo u Europi, nego i prvenstvu kazao je Ivanković.
U tjednu spomena prvih nastupa Zrinjskog u europskim natjecanjima, donosimo još jedno svjedočanstvo tog vremena. Ondašnji direktor kluba, a moglo bi se reći “direktor i više od toga”, Božidar Puljić, za The Nobles i Plemićka sjećanja se prisjetio utakmica protiv NK Đerzeleza i Västra Frölunda IF.
Puljić je bio direktor HŠK Zrinjski u razdoblju od 1996. do kraja 2000. godine, a ono na što danas, četvrt stoljeća kasnije, sam sebi ne može dati odgovor jeste pitanje zašto se prihvatio funkcije za koju je unaprijed znao da će ga fizički, a posebno psihički iscrpiti do kraja.
Naime, ovaj netom diplomirani pravnik nije ni dobio priliku za rad u struci kada je počela agresija na Mostar. Tijekom Domovinskoga rata ostao je bez noge pa je donio odluku da se neće baviti poslom odvjetnika jer, i na onako narušeno fizičko zdravlje, ne želi dodati stres koji ovaj poziv nosi sa sobom. Ipak, kaže nam, nosila ga je ljubav prema Mostaru, nogometu i Zrinjskom te osjećaj da može učiniti nešto veliko za svoj klub pa je prihvatio ponudu i pet godina revno obavljao svoje zadaće.
Na pitanje o svibnju 2000. godine te osiguranoj licenci za nastup u Europi popularni Bata zagonetno se osmjehnuo, ali se složio s izjavom Silvija Bubala da je Đerzelez u tom trenutku bio igrački najjača momčad u Bosni i Hercegovini. Skup vrhunskih pojedinaca vodio je Husref Musemić, ali organizacijski nisu mogli parirati većim klubovima.
Nakon što je Zrinjski prošao tu prepreku, voljom ždrijeba, za suparnika u ondašnjem Intertoto kupu, dobio je švedsku momčad IFK Norrköping. S obzirom na to da je Švedska, zbog svoje pozicije prema UEFA Respect Fair Play rankingu, dobila dodatno mjesto u UEFA Kupu, koje je zauzeo upravo IFK Norrköping, suparnik Zrinjskog postala je Västra Frölunda IF, a to je otvorilo mnoga pitanja. Najvažnije od njih, kako u otežanim uvjetima funkcioniranja uopće otići na gostovanje.
Doslovno smo išli od vrata do vrata, objašnjavali važnost ovih utakmica, kako za Zrinjski tako i za grad Mostar te teškom mukom osigurali sredstva za daleki put. Sa sjetom danas gledam fotografije jer više nisu među živima neki od važnih sudionika ovog putovanja, vođa puta Žarko Žara Tipurić, službeni predstavnik kluba Nevenko Karačić i tadašnji šef struke Vladimir Skočajić Taramba. Osim igrača na put su išli i pomoćni treneri Ronald Hrkać i Drago Bokšić te fizioterapeut Branimir Đolo, prisjeća se Bata ističući kako nešto ipak želi posebno navesti.
Ključnu ulogu u organizaciji odigrala je tadašnja tajnica kluba, Mirna Džidić. Ona je bila u stalnoj komunikaciji s našim suparnikom i UEFA-om, pa smo zahvaljujući tome znatno smanjili troškove putovanja, a mogli smo registrirati i pojačanja što smo iskoristili za dovođenje Hrvoja Ercega i Anđelka Kvesića. Za to je bila zaslužna njena komunikacija s krovnom organizacijom europskog nogometa, unatoč tome što su iz matičnog NS BiH tvrdili da ne postoji mogućnost dovođenja novih igrača.
Utakmica u Göteborgu za Batu i danas ostaje misterija.
Manjak sportske sreće, trema zbog debitantskog nastupa ili nešto treće, ne mogu reći, ali toliko neiskorištenih prigoda naš suparnik morao je kazniti. Ipak, dojam s utakmice ostavljao je nadu da ćemo proći u drugo kolo, kazuje nam Bata, a na upit o nekoj zanimljivosti spomenuo je skandinavsku hladnoću.
Naime, s visokih temperatura u Hercegovini došli smo u Švedsku, pa sam u neznanju da se hotel grije izašao vani u kratkim hlačama gdje me dočekala hladnoća zbog koje mi se odsjekla i druga noga, govori kroz smijeh.
Bati ni uzvrat u Mostaru nije ostao u lijepom sjećanju, a za to se dodatno pobrinuo i glavni sudac koji je imao više diskutabilnih odluka.
Uzvrat u Mostaru, vruć lipanjski dan, tribine koje “gore”, naša igra u prvom susretu, sanjali smo drugo kolo, a onda kasnije i Celtu Vigo pod Bijelim brijegom. Prije utakmice iznad grada kružio je zrakoplov koji je nosio parolu posvećenu Zrinjskom i izbacivao letke o ovom povijesnom susretu… Ne znam, nerado se prisjećam te utakmice jer smo sami sebi naškodili s obzirom na to da smo “glavom” već prošli dalje.
Poveli smo s 2:0, nije nam priznat regularan gol Kvesića, a bilo je i mnoštvo drugih loših odluka irskoga suca Richarda O’Hanlona. Kako je utakmica odmicala padali smo fizički i nakon primljenog gola više nismo mogli do preokreta, sva energija uložena je u onih 2:0 i susret je završio kako je završio, zbog gola u gostima Västra Frölunda je prošla dalje.
Delegat je bio poznati bivši sudac, Austrijanac Erich Linemayr, čovjek koji je sudio utakmice svjetskog i europskog prvenstva, koji se i sam čudio odlukama irskoga suca, ali nama ta loša ocjena nije bila neka utjeha. Morali smo zbiti redove i pripremiti se za nadolazeću sezonu 2000./2001., prvu zajedničku na razini Federacije BiH, a koja je zbog broja klubova i kratkog odmora bila iznimno teška.
Ostao sam do kraja te 2000. godine i isteka mandata, a iako su u klubu tražili da ostanem još jedan mandat rekao sam sebi da je dosta. Bilo je lijepih i manje lijepih trenutaka, velikih utakmica, ispunjenih i praznih tribina, dobrih i loših poteza, ali je u današnje uspjehe kluba utkano i to vrijeme i svaka druga godina kroz povijest našega kluba, rekao je Božidar Puljić na kraju razgovora za The Nobles i Plemićka sjećanja.
Dok s nestrpljenjem čekamo prvu europsku utakmicu u novoj sezoni, vratit ćemo se u prošlost i prisjetiti se povijesnih dresova s debitantskog nastupa Zrinjskog na europskoj sceni.
Nakon što je naš klub, kao predstavnik NS Herceg-Bosne, uspješno prošao razigravanje sa zeničkim Đerzelezom, ždrijeb nam je za suparnika u tadašnjem Intertoto kupu dodijelio švedski klub Västra Frölunda IF.
Danas je lako doći do podataka o svakom klubu, ali tada su naš jedini izvori informacija bile kladionice, znao je reći pokojni trener Vladimir Skočajić Taramba, dočaravši ono vrijeme i suparnika koji je tada bio potpuna nepoznanica za sve u klubu.
Radi se o klubu iz Göteborga, drugog najvećeg grada u Švedskoj, s oko milijun stanovnika. Västra Frölunda IF nogometni je klub osnovan 1930. godine, a iako je 90-ih godina uglavnom bio član prve švedske lige, 2000. završava sezonu na 14. mjestu i ispada u niži rang, a danas nastupa u četvrtom rangu švedskog nogometa.
Prva utakmica odigrana je 18. lipnja 2000. u Švedskoj, gdje je domaćin slavio s minimalnih 1:0. Uzvrat je odigran tjedan dana kasnije u Mostaru — Zrinjski pobjeđuje rezultatom 2:1, ali švedska momčad prošla je dalje zahvaljujući golu u gostima.
Momčadi su nastupile u dresovima sa slike, Zrinjski u crvenom dresumarke Fotex, s bijelom lentom i prišivenom reklamom Aluminij, a dres s brojem 2 nosio je legendarni Tihomir Skoko, dok su gosti nastupili u dresovima renomiranog proizvođača Umbro, koji je u to vrijeme opremao velike klubove poput Manchester Uniteda, Ajaxa, Celtica, kao i reprezentacije Engleske, Škotske i Irske.
Za razliku od domaćina, na čijem se dresu nalazila samo jedna reklama, dres švedske ekipe bio je prekriven sponzorskim logotipima: SKONA – poznati švedski brend kućanskih i higijenskih proizvoda, Stadium – veliki švedski lanac sportskih trgovina, Folksam – osiguravajuća kuća i Mål-Tipset – švedska verzija kladionice.
U tim povijesnim utakmicama Zrinjski je s klupe vodio Vladimir Skočajić Taramba, a nastupali su: Toni Jurjev, Joško Farac, Slaven Musa, Anđelko Kvesić, Ante Marijanović, Elvis Margeta, Tihomir Bogdan, Kenan Lizde, Hrvoje Erceg, Leon Buhić, Armin Džinović, Ives Čakarun, Dario Prce, Silvio Bubalo te Tihomir Tiki Skoko koji se jednom prilikom prisjetio susreta i igranja u dresu sa slike.
Naš suparnik je tada imao proračun od 10 milijuna, a mi smo tih dana, odnosno naš legendarni direktor Božidar Bata Puljić, skupljali novac za avion i nismo znali hoćemo li uopće otići na prvu utakmicu. Ostaje veliki žal zbog neuspjeha jer da smo prošli išli bi na makedonski Pelister, s kojim smo sigurno mogli igrati, a dalje je čekala Celta iz Viga, klub u čijoj sam juniorskoj momčadi proveo dio svoje karijere. U sjećanju mi je ostalo i sjajno ozračje na tribinama, koje nas je nosilo pa smo igrali srcem, novca nije bilo puno, a posebno sam ponosan jer su u timu bili u velikom broju domaći igrači, govorio je Skoko koji se prisjetio i jedne anegdote vezane za gostovanje u Švedskoj.
Dobili smo po 160 KM od kluba, da možemo pokriti osobne troškove boravka u Švedskoj, kao neke dnevnice, ali smo brzo vidjeli da nam taj novac neće mnogo značiti jer je cijena mineralne vode bila oko 30 KM.
Nakon što su se “Plemićka sjećanja” na društvenim mrežama prisjetila 25. obljetnice prvog nastupa HŠK Zrinjski u UEFA natjecanjima, u suradnji s njima donosimo i sjećanja svjedoka tog vremena.
Tada mladi igrač, Silvio Bubalo, za The Nobles se prisjetio početka karijere, utakmica protiv NK Đerzeleza i igranja za prvu momčad HŠK Zrinjski.
Popularni Ćija se za početak prisjetio svog pristupanja Zrinjskom.
Nakon vijesti o obnovi kluba, a nakon što su se djelomično smirila ratna događanja u našem gradu, došao je i moj prvi pravi susret sa Zrinjskim. Tada su Miroslav Mican Kordić i Bruno Repar pokrenuli školu nogometa kojoj sam pristupio 1994., a kako dvije godine nije bilo treninga i organizacija je bila dosta otežana. U sezoni 1994./1995. Nogometni savez Herceg Bosne starta s juniorskim prvenstvom, koje osvajamo uvjerljivo, iako je veliki broj igrača po godištu zapravo pripadao kadetskom uzrastu, prisjeća se Bubalo za The Nobles.
Zanimalo nas je i sjeća li se svog debija za prvu momčad Plemića.
Naravno, nakon četiri sezone u školi nogometa tadašnji trener-igrač Blaž Baka Slišković uveo me u prvu momčad, a debitirao sam protiv Redarstvenika u kolovozu 1998. godine. Mostar je tada imao nekoliko vrlo jakih klubova u prvom i drugom rangu natjecanja pa je to bio svojevrsni gradski derbi, otkriva nam.
Potom dolazi sezona 1999./2000. u kojoj je Zrinjski, kao predstavnik NS Herceg Bosne, dobio priliku razigravati za nastup u Intertoto kupu.
Tako je, sezona u kojoj rezultati nisu bili na najvišoj razini, ali su uprava i direktor Božidar Bata Puljić osigurali licencu za nastup u Europi pa je pred nama stajao taj dvomeč s NK Đerzelez. U tom trenutku bili su igrački možda i najjača momčad BiH, vodio ih je Husref Musemić, a na terenu vrhunski pojedinci, ali organizacijski su se teže nosili s drugim klubovima. To, međutim, u dvije utakmice nije značilo mnogo i mi smo morali dati sve od sebe da uspijemo.
Prve utakmice na Koševu se sjećam po dolasku naših Ultrasa, jednom od prvih organiziranih dolazaka neke navijačke skupine s područja jednoga saveza na područje drugoga saveza. Na terenu je bilo jako teško, a pokojni trener Vladimir Skočajić Taramba tražio je čvrstu obranu i aktivan rezultat za uzvrat pred našim navijačima, u čemu smo mi uspjeli zahvaljujući najviše vrataru Toniju Jurjevu.
Uzvrat je također bio jako čvrsta utakmica koja je došla do penala, a težina uloga vidi se po tome da je Taramba morao pitati tko je spreman izvesti penal. Javio sam se zajedno s par suigrača jer sam na treningu redovito pogađao i osjećao sam u tom trenutku želju da preuzmem odgovornost. Uslijedilo je ono čega se danas s radošću sjećamo, Jurjev je obranio tri udarca igračima Đerzeleza pa su realizirani penali Tihomira Tikija Skoke, mene osobno i Tihomira Tiše Bogdana donijeli prvi izlazak u europska natjecanja u klupskoj povijesti, prisjeća se Bubalo za The Nobles.
Prisjetio se i zanimljive anegdote iz raspucavanja.
Tu seriju penala pamtim po anegdoti prilikom izvođenja od strane Tiše Bogdana. Stariji će se sjetiti, a mlađima biti zanimljivo, tijekom zaleta pokazao je rukom suparničkom vrataru gdje će šutirati, a onda zabio u suprotan kut. Kad je lopta već bila u mreži nastavio je prema vrataru Đerzeleza i rekao mu: “Nikad ne vjeruj strancu!”, otkriva nam Ćija kroz smijeh.
Nakon toga slijedi sezona u kojoj se Zrinjski borio za ostanak u društvu najboljih. Pred kraj sezone Bubalo je postigao tri gola, dao doprinos ostanku i privukao pažnju nekih klubova iz Hrvatske.
Da, sezona 2000./2001. bila je duga i teška, a posljednja tri kola pogodio sam u sve tri utakmice i svaki od tih pogodaka ima neku priču. Onaj protiv Ljubuškog ušao je u top 10 golova te sezone, zatim me protiv Kiseljaka primijetio Ivan Katalinić i nudio mogućnost prelaska u Rijeku, ali sam ostao u Mostaru. Sjećam se da su iz Rijeke tada zamijetili i igrača Kiseljaka, Rajka Vidovića, koji je u HNL ostvario lijepu karijeru. Posljednje kolo i treći pogodak bio je protiv NK Široki Brijeg, uzeo sam loptu blizu centra Juri Kordiću i s velike udaljenosti pogodio preko vratara Igora Melhera.
Silvio je ostao vjeran Plemićima još dvije sezone i onda iznenada prestao s profesionalnim nogometom.
Točno, još dvije sezone u nogometu koji se teško može nazvati potpuno profesionalnim, uz sve poteškoće kroz koje je liga prolazila. Karijeru sam zaključio jako rano, a toj je odluci doprinijela i ozljeda zbog koje sam prošao dva operativna zahvata u kratkom vremenu. Završilo je nekako s polufinalnim utakmicama Kupa BiH, protiv Leotara, iako sam odigrao još par susreta poslije toga.
Pogodio sam te sezone u Kupu penal protiv Radnika iz Bijeljine, također u raspucavanju pa i danas žalim što nisam dobio priliku izvesti penal protiv Leotara, ali tako je kako je, život velikih klubova prate i takva tragična ispadanja. To se kasnije vrati, nekim velikim preokretima koji donesu titule, a u kojima danas uživam kao navijač Zrinjskog, rekao je Silvio Bubalo za kraj razgovora za The Nobles i Plemićka sjećanja.
Zajednica navijača HŠK Zrinjski okupljena oko The Noblesa nedavno je predstavila album samoljepljivih sličica pod nazivom “Moj identitet”.
Album je predstavljen u punoj galeriji Hrvatskog doma Herceg Stjepan Kosača uz prateću izložbu dresova i memorabilija iz bogate povijesti Zrinjskog.
Nakon što su se dojmovi malo slegli, predstavljamo vam veliku galeriju fotografija iz pune Kosače i još jednom zahvaljujemo što ste svojim dolaskom uveličali naš projekt na kojemu smo radili više od godinu dana.
Za sjajne fotografije zaslužan je Daniel Rezo kojemu i ovim putem zahvaljujemo.
