Posts in category: Vijesti

Čitam tekst portala Sportsport.ba o zabrani gostovanja za navijače Sarajeva i ne mogu se dovoljno načuditi kako jedan tekst o zabrani gostovanja iz rečenice u rečenicu postaje tekstom “prosvjeda” protiv HŠK Zrinjski. Nedugo zatim, kontradiktorno navodima iz prethodnog teksta, pozivajući se na suradnju s izvorima bliskim Zrinjskom, tvrde kako neće doći do transfera Roberta Mudražije u HŠK Zrinjski. U ovom trenutku, ‘The Nobles’ koji je nebrojeno puta dosad imao ekskluzivu po pitanju transfer politike mostarskog prvaka, ovog puta nema informacije koje bi potvrdile navode Sportsport.ba. Izgleda da su preko noći, kako oni to sami vole napisati, postali “gluhi i slijepi” samo s ciljem dobivanja ekskluzive, ili ono što je izglednije, pišu neprovjerene informacije koje nemaju veze sa stvarnim stanjem.

Prije svega, The Noblesi su izričito protiv bilo kakvih zabrana, bilo kome, jer navijači Zrinjskog najbolje znaju što znači zabrana gostovanja, što znači vraćanje kad si već došao pred stadion i što znači policijska represija. S druge strane, vrijedi spomenuti da se HŠK Zrinjski dosad pokazao kao najkorektniji domaćin od svih. Rijetko na kojem gostovanju u Bosni i Hercegovini navijači imaju priliku ući prije utakmice i pogledati svih 90 minuta. Nažalost, ovakvo postupanje je iznimka na nekim drugim stadiona, a trebalo bi biti pravilo i osnovno pravo svakog navijača koji izdvoji vrijeme i novac da bi pratio svoj klub u Premijer ligi BiH.

Ali, nije svrha ovog teksta zabrana gostovanja navijačima Sarajeva , nego licemjerje jednog od najčitanijih sportskih portala u Bosni i Hercegovini. Naime, Ultrasima je ne tako davno onemogućen odlazak u Bijeljinu, a ukoliko to nisu narodski rečeno ‘upratili’, sigurno vrijednoj redakciji ovog sarajevskog portala nije mogla promaknuti činjenica da su Ultrasi prošle godine vraćeni u Mostar zbog navijačkih rekvizita, što uključuje bubnjeve i šalove, iako su došli pred gostujući sektor stadiona Koševo. Valjda zbog toga posebne pohvale u tom tekstu dobija MUP Kantona Sarajevo.

Licemjerje ili ne, sami zaključite. Možda je to dio “nepristrane uređivačke politike” na koju se toliko vole pozivati kada su u pitanju perfidni tekstovi o Zrinjskom i njegovim navijačima, a možda ponekad naše “kolege” samo zažmire na jedno oko i iz konteksta izvade ono što odgovara njihovom narativu. No, nećemo ići tako daleko s konstrukcijama, nego ćemo se pozabaviti činjenicama. Već smo ranije u našem tekstu ‘Nebom lete dronovi i vrane’ pisali o ovome, ali vrijedi ponovno napomenuti javnost kako je tada već izrečeno cit. :”SportSport.ba koji je također dana 06.05.2024. godine objavio članak na linku: https://sportsport.ba/fudbal/fk-velez-unisten-teren-dron/473993, a kojim se tvrdi kako je “stanje u Mostaru sve gore” te da su svi posljednji događaji u vezi s navijačkim prepucavanjima koji su se tih dana odvijali u Mostaru.“ Ne sjećam se demanta ovih skandaloznih naslova i izjava. Pod krinkom slobode izvještavanja, tih dana atmosferu u Mostaru, ionako zapaljivu, dodatno su „ložili“ objektivni mahom sarajevski mediji, (ne)svjesni svojih radnji i netočnih tekstova. Iznosili su teorije o napadu na Ultrase, otimanju transparenata, ponovno (ne)svjesni glorificiranja nasilja, koje je uvijek isključivo začarani krug koji ne prestaje. Ukoliko tada nisu znali, danas znaju i opet ne reagiraju, čekajući da vrijeme prođe i da se na te tekstove zaboravi, a sutra – sve po starom! Tad su, naše cijenjene kolege, na svom profilu na društvenoj mreži X (nekadašnji Twitter), pored fotografija i videozapisa „oštećenog travnjaka“ na stadionu u Vrapčićima dodali naslov : „Travnjak stadiona Rođeni u Mostaru posut je kiselinom iz drona. Dio travnjaka je uništen. Dronovi lete iznad Vrapčića već danima, ovo nije prvi put.“ ?

Zato ponovno pozivamo da postupe u skladu s članom 7. Kodeksa za štampane i online medije u BiH te da sukladno profesionalnoj obvezi, isprave iznesene informacije za koje se utvrdilo da su netočne, odnosno da su plod notornih laži kojima se pokušalo stvarne probleme unutar jednog tabora prebaciti na jednu višu razinu stvarajući prividnu nesigurnost u gradu i podižući ionako prisutne tenzije.

Ovim putem izražavamo iskrenu nadu da je travnjak u Vrapčićima saniran, da je vrsta bačene kiseline odgonetnuta i da su počinitelji ovog stravičnog djela pronađeni, a posebice da su dronovi (a možda i helikopteri!) prestali nadlijetati Vrapčiće!

FK Sarajevo pred nedjeljni derbi vrši pritisak počevši od zahtjeva za izuzeće glavnog suca Antonija Bandića, inače suca koji nerijetko sudi na najvišem nivou europskog nogometa, a dotični portal sa svojim konstrukcijama ide još dalje tvrdeći da: „Razlog je više nego jasan. Radi se o sudiji koji je godinama unazad ostao upamćen po famoznom “misterioznom penalu” u Bijeljini, penalom koji je tada, praktično u posljednjim trenucima sezone, donio Zrinjskom titulu prvaka Bosne i Hercegovine. Istog onog sudije od kojeg su ranije tražili izuzeće i HŠK Posušje i FK Željezničar, također u utakmicama protiv Zrinjskog. I nije to slučajno. U domaćem fudbalu već odavno postoje liste sudija koje klubovi priželjkuju, kao i one koje dočekuju s nevjericom. Sarajevo je sada povuklo isti potez: poslalo je zahtjev, navelo argumente, podsjetilo na ranije situacije i jasno ukazalo na problem koji ne prolazi ispod radara navijača, ali ni struke. Međutim, poznajući odnose unutar Saveza, teško je očekivati da će taj zahtjev proći.“

Novinari Sportsport.ba očito su vrsni poznavatelji „odnosa unutar Saveza“, što god to značilo, ali možda nam mogu dočarati suđenje Antonija Bandića u ‘spornim’ utakmicama protiv HŠK Posušje i FK Željezničar (VAR)? Koje su to greške u korist Zrinjskog uočene? U svojoj mašti i kreativnosti idu još dalje koristeći se terminima ‘produžena ruka’ kada je u pitanju odnos nadležnih organa MUP HNŽ i HŠK Zrinjski pa kada su već dovoljno odvažni napisati ovakve tendenciozne izjave, što iste ne pokušaju potkrijepiti dokazima da je netko iz struktura HŠK Zrinjski naredio MUP HNŽ da udovolje njihovom zahtjevu u rekordnom roku? Podliježu li novinari ikakvoj odgovornosti? Ponovno omalovažavajući ime HŠK Zrinjski i njegovih navijača, valjda iz redakcije dotičnog portala misle da smo svi slijepi i ne vidimo njihove prozirne namjere. Teško je zaboraviti hajku koja se vodila protiv Igora Štimca zbog njegove objave na Facebooku, s čijim se sadržajem možete složiti ili ne složiti, ali morate priznati da definitivno nije dolazila iz mjesta zle namjere, kao što je to sam trener Zrinjskog nedvojbeno utvrdio na press konferenciji nakon utakmice na Koševu. Navedenu hajku započeo je upravo ovaj sarajevski portal, slavodobitno to navodeći i kasnije u svojim tekstovima. Sjetimo se i teksta https://sportsport.ba/fudbal/igor-stimac-kosevo/508434 gdje se navodi da je Štimac provocirao istok Koševa, gle čuda, „podignuvši ruke u zrak s osmijehom na licu“dok mu kulturna publika na najgori mogući način vrijeđa članove obitelji.

Isprike, odsad se nećemo smijati na terenu ni na vaša vrijeđanja.

No, u jednome se moramo složiti. U svome tekstu ističu: „Jer WWin liga već predugo funkcioniše po istim linijama i istim obrascima, pa svaki pokušaj klubova da dobiju neutralnost često izgleda kao borba s vjetrenjačama.Sve skupa samo dodatno oslikava koliko je ova utakmica opterećena stvarima koje nemaju nikakve veze s fudbalom, a itekako utiču na njega.“ – prijatelji dragi, apsolutno se slažemo.

Podsjetit ćemo da je otkad je zajedničke lige, HŠK Zrinjski Mostar apsolutni predvodnik bosanskohercegovačkog nogometa, klub zbog čijih se uspjeha, koji doprinose nacionalnom koeficijentu, trebaju upravo radovati navijači njegovih najvećih rivala, jer u suprotnom , s obzirom na rezultate drugih bh. klubova u europskim natjecanjima, puno lakše se sjetiti blamaža nego veličanstvenih pobjeda i rezultata, a da ne govorimo o pravoj europskoj atmosferi i ugođaju u Mostaru i na gostovanjima Zrinjskog. O navedenom su pisali najveći europski mediji, a ovi uspjesi još su veći kada vidimo okruženje u kojem egzistira naš Klub.

Medijskim pritiskom , jeftinim manipulacijama ionako razdražljive čitateljske publike, kreira se osjećaj animoziteta prema najtrofejnijem bh. Klubu, a s obzirom da iz naše perspektive djeluje da upravo VI vlastitim tendencioznim tekstovima i ‘clickbait’ naslovima djelujete kao produžena ruka određenih klubova , u ovom konkretnom slučaju FK Sarajevo koje vrši neviđeni pritisak pred nedjeljni derbi, podsjećamo da je HRVATSKI ŠPORTSKI KLUB ZRINJSKI MOSTAR u posljednjih nekoliko sezona napravio ukupnu bodovnu razliku od preko 100 bodova ispred ‘bosanskog Dinama’.

Dok se skupa pojačanja i propale investicije moraju nekako opravdati, nemojte misliti da to možete činiti preko leđa našeg Kluba. I da, nemojmo zaboraviti, ova razlika se gleda isključivo s tendencijom rasta – počevši od nedjelje u 17:30.

HŠK Zrinjski je pozvao sve navijače na druženje na zapadnoj tribini od 16:30, a mi Vas pozivamo da isključivo grlom i dlanovima podržimo Zrinjski u pohodu na desetu titulu prvaka i u borbi za europsko proljeće. Europski, mostarski, Zrinjski!

IGRAJTE SRCEM BIJELI PLEMIĆI!

Poraz je poraz i ne treba ga uljepšavati, ali isto tako ne treba bježati od činjenice da je Zrinjski u Poljskoj odigrao zrelu, mušku utakmicu. U odnosu na prošli posjet toj zemlji i onaj nesretni poraz od Dynama Kijev, ovaj put Plemići su djelovali stabilno, organizirano i natjecateljski. U okolnostima koje su bile daleko od idealnih – viroza je danima kosila svlačionicu, a nekolicina igrača praktički nije trenirala – momčad je odradila vrlo dobar posao.

Rakow je momčad u sjajnom ritmu, visoko u poljskoj ligi i odlična u Europi, no dugo nije pronalazila rješenje za čvrsti blok Zrinjskog. Dujmović, Jakovljević i Mašić zatvarali su sve prilaze.

Najveća ljutnja ostaje na način na koji je primljen pogodak – duboko nakon isteka nadoknade. Penal je bio čist, ali daleko izvan vremena. To, međutim, ne mijenja činjenicu da je Zrinjski ostao praznih ruku i da prostora za slavljenje “časnih poraza“ nema. Dobro se igralo, ali bodovi se ne pišu.

Nakon utakmice Igor Štimac se obratio medijima. Istaknuo je da njegova momčad nije došla braniti se nego igrati, te da je prema onome što se zbivalo na terenu očekivao više:

Prije svega, čestitke Rakowu na pobjedi, mislim da smo Zrinjski predstavili na kvalitetan način i da smo iznenadili mnoge koji su danas došli na utakmicu. Moj dojam, nadam se da nije subjektivan, je da smo zaslužili više od poraza iz ove utakmice.

Štimac se posebno osvrnuo na kazneni udarac

Tužan sam radi toga i prigovorio sam sucu jer ima određeni razlog kada se pokaže nadoknada, koliko ona traje i kada se treba završiti poluvrijeme. Zato sam ljut jer gol koji je postignut je došao nakon isteka vremena produžetka.

I uz to naglasio da je njegova momčad imala dovoljno dobrih situacija koje su mogle prelomiti utakmicu:

S tim penalom sudac je nagradio momčad koja nam ništa nije napravila, imali smo stabilnu kontrolu protivničke igre, dobro smo stajali u srednjem bloku i imali smo najmanje tri dobre situacije u prvom dijelu, gdje smo mogli bolje reagirati.

Antonio Ivančić, koji je ulaskom donio veliku živost, smatra da momčad usprkos rezultatu ima razloga vjerovati da ide u dobrom smjeru:

Istina, rezultat je 1:0, upitan je taj korner, ali mislim da možemo biti ponosni kako smo odigrali. Vidio sam od početka da ćemo biti dobri. Odigrali smo pravu mušku utakmicu i predstavili se jako dobro protiv Rakowa koji igra odlično i u ligi i u Europi.

Dodao je i da fokus ostaje jasan:

Treba nastaviti dalje, znamo što nam dolazi za tri dana… U Mostaru, protiv Rapida – tko god dođe, mi smo spremni pobijediti i proći dalje. Veselimo se toj utakmici, ali prije toga imamo obaveze u domaćoj ligi.

Slično razmišlja i Ilija Mašić, koji je odigrao još jednu vrlo čvrstu utakmicu. Naglasio je da je momčad vjerovala u pozitivan rezultat:

Mislim da možemo biti ponosni. Raków je vrlo snažan protivnik, ali stvorili smo mnogo šansi, možda čak i zrelijih od njihovih. Dogovorili smo se na poluvremenu da ćemo kako vrijeme bude odmicalo igrati još jače i još više prijetiti. Ovo je jedna od onih utakmica u kojima možeš pružiti ruku i ići dalje jer znaš da si obavio dobar posao.

Objasnio je i kako su reagirali na sustav domaćina:

Raków nas je svojim sustavom natjerao da igramo s tri igrača u zadnjoj liniji. Trener nas je dan prije pripremio na to i mislim da je izgledalo dobro. Nismo imali ni malo straha igrati u tom sustavu i to se pokazalo ispravnim.

A onda logično zaključio:

Okrećemo se Sarajevu, prvenstvo je prioritet.

I upravo tu dolazimo do najvažnijeg. Žal zbog Poljske ostaje, ali vremena za plakanje nema. U Mostar u nedjelju stiže Sarajevo, momčad koja je podigla formu i koja dolazi po rezultat. Plemići jednostavno nemaju pravo na kiks – sve osim pobjede otvorilo bi vrata Borcu da ode na opasnu udaljenost.

Europa će pričekati i Rapid koji dolazi nakon toga.

Još četiri utakmice nalaze se pred nogometašima Zrinjskog nakon kojih će biti spušten zastor na jednu od najturbulentnijih polusezona u posljednjih nekoliko godina.

Dva trenera, pet različitih natjecanja, trideset odigranih utakmica te aktivna borba na tri fronta ostavljaju sve veći trag na ekipi, pa je svaka utakmica priča za sebe i može biti jezičac na vagi koji će odrediti (ne)uspješnost rada prethodnih nešto više od pet mjeseci.

Brzi vlak u koji su se Plemići ukrcali još tamo 8. srpnja protiv Virtusa iz San Marina, privremeno će se zaustaviti na stanici broj 31, u Sosnowiecu, a na njoj čeka- Rakow.

Simbol otpora i slom komunizma

Daleko od reflektora usmjerenih na najuspješnije poljske klubove, podno Jasne Gore u mjestu Czestochowa (Čenstohova), glavnom marijanskom svetištu poljskog naroda, godinama je svoje prvoligaške i europske snove sanjao Rakow-klub osnovan 1921. godine u istoimenom selu.

Povijest Czestochowe seže još u 11. stoljeće kada je grad zauzimao mnogo manji prostor nego što je to slučaj danas, kada se proteže na 160 kvadratnih kilometara i čini važno željezničko čvorište.

Ključni događaj za ekspanziju Czestochowe dogodio se osvanućem ikone Blažene Djevice Marije koja u naručju nosi dijete Isusa.Priču zanimljivijom čini i podatak da je ikona nastala na drvetu koje je izradio sam Isus, a pretpostavlja se da ju je naslikao sveti Luka.

1430. godine za tu sliku izgrađena je velika gotička katedrala, a kroz povijest je ovo svetište postalo simbol otpora poljskog naroda protiv nacista, pa su za vrijeme drugog svjetskog rata ljudi često dolazili na tajna hodočašća.

Nekoliko godina kasnije ovo svetište i dolazak pape Ivana Pavla II. u njega za Poljake postaje važno i po tome što će predstavljati otpor i konačnu pobjedu nad komunizmom.

Uspon i pad kluba

Prkosni i ponosni crveno-plavi iz Czestochowe strpljivo su slagali kockicu po kockicu svoga sna još od 1937. godine kada su prvi put osjetili čari igranja natjecateljskog nogometa u tada još poluprofesionalnom trećem rangu poljskog nogometa zvanom Klasa A.

Unatoč zabrani postojanja za vrijeme drugog svjetskog rata, klub je relativno brzo ponovno stao na noge pa su 1967. godine dočekali i svoje prvo finale.Bila je riječ o poljskom kupu gdje su poraženi od Wisle Krakow.

Sve do 1994. godine Rakow je igrao u nižerangiranim natjecanjima, da bi te godine prvi put izborili „Ekstraklasu“ dobivši priliku odmjeriti snage s najelitnijim poljskim klubovima, ali nedugo nakon toga klub je doživio „slobodan pad“ ispadajući godinu za godinom i tako dospjevši u četvrtu ligu.

Marek Papszun-tvorac modernog kluba

Do 2019. godine Rakow je pokušavao da se vrati u „Ekstraklasu“, no s obzirom na to da su svoj radni staž skupljali uglavnom po trećim i četvrtim ligama nije izgledalo da će se taj povratak zaista i dogoditi.

A onda, kormilo tima preuzima Marek Papszun, ne sluteći kako će u godinama koje dolaze ispisati najveće uspjehe kluba.

Kao nepoznato trenersko, ali i nogometno ime, Papszun je na klupu Rakowa sjeo 2016. godine.

Vodeći prethodno šestoligaša KS Lomiankija kojeg je podigao do četvrte lige, a zatim četvrtoligaša Legionoviju s kojom je izborio treću ligu, Papszun je sebi stvorio priliku da se okuša u „seoskom“ klubu velikih snova i skoro pa nikakvih rezultata.

U svijetu igrica to bi bila idealna situacija, razbibriga preko vikenda, međutim u stvarnom i okrutnom svijetu nogometa pred Papszunom je bila nemoguća misija.

Prve naznake da se u Czestochowi nakon religijskog može dogoditi i neko nogometno čudo počele su se pojavljivati u sezoni 2016./2017. kada je Rakow ostvario promociju u drugu ligu, a onda samo dvije godine kasnije za bod su izmakli direktnom rivalu LKS Lodzu i nakon više od dvadeset godina ponovno postali članom Ekstraklase.

Nakon mirne plovidbe prvom sezonom činilo se kako Rakow ima kvalitetu za nekoliko godina „bezbrižne“ transformacije u stabilnog prvoligaša, a već u drugoj sezoni pokazalo se kako su daleko iznad toga.

Završivši sezonu 2020./2021. na drugom mjestu iza Legije i osvojivši poljski kup, Rakow je ostvario najveće rezultate u svojoj povijesti.

Trofejima tu nije bio kraj pa su tako i iduće sezone u svoje vitrine ponovno stavili trofej pobjednika Kupa i Superkupa, a u prvenstvu su ponovno za malo ostali kratki, ovaj put iza Lecha.

Ohrabreni uspjesima i nastavljajući tradiciju osvajanja trofeja u sezoni 2022./2023. uzeli su i onaj najveći i najsanjaniji-trofej prvaka s čak devet bodova ispred Legije.

Bez izrazite zvijezde ali sa snažno izraženim timskim duhom Rakow je izborio i nastup u kvalifikacijama za Ligu prvaka gdje su u zadnjem pretkolu eliminirani od Kopenhagena, a te godine su nastupili u grupnoj fazi Europske lige gdje su s četiri osvojena boda završili iza Atalante, Sportinga i Sturma.

Valja istaknuti kako je Papszun nakon osvajanja titule prvaka napustio klupu Rakowa, da bi se prošle sezone ponovno vratio, a sada ne krije kako postoje direktni kontakti s Legijom te da ne bi imao ništa protiv da sjedne na klupu po mnogima najvećeg poljskog kluba koji se nalazi u velikoj krizi.

“Domaći” igrači

Iako bez zvučnih imena u svom kadru, ipak treba izdvoji dva nam dobro poznata imena-Frana Tudora i Zorana Arsenića koji su u Rakow stigli u razmaku od samo godinu dana iz Hajduka odnosno Rijeke, a društvo im danas prave i još tri igrača s ovih prostora.

To su Marko Bulat, Imad Rondić i Bogdan Mirčetić.

Nakon lošijeg ulaska u ovu sezonu Rakow je čini se pronašao pravi ritam.

Trenutno se nalaze na trećem mjestu poljske lige sa bodom zaostatka za vodećom Wislom iz Plocka, ali i utakmicom manje.

Ništa manje uspješni nisu ni u Konferencijskoj ligi gdje s dvije pobjede i dva neriješena rezultata drže šesto mjesto.Posebno se ističe uvjerljiva pobjeda protiv posljednjeg protivnika Zrinjskog u ligaškoj fazi, bečkog Rapida(4:1)

Poljska “žestica”

Kalkulacije su jasne, Zrinjskom treba najmanje jedan bod iz preostale dvije utakmice kako bi dohvatio proljeće u Europi, a hoće li ono biti nagrada ili dodatni teret prvenstvenoj utrci s Borcem ostaje na stručnom i upravnom dijelu kluba koji je zadužen za to da pripremi ekipu za nadolazeće izazove.

Zrinjski je sada na tri boda zaostatka od Borca, a do kraja godine raspored je nemilosrdan.

Već nakon susreta s Rakowom, Plemiće očekuje derbi sa Sarajevom u kojem nakon dva domaća kiksa za redom nemaju pravo na još jedan.

U zemlji iz koje su „potekle“ neke od najpoznatijih marki žestokih pića, Zrinjski će ispred sebe imati jednu „žesticu“ s kojom će pokušati isprati gorak okus remija protiv Veleža, a hoće li Rakow biti samo aperitiv pred derbi sa Sarajevom ili će Plemići u nedjelju još jednom „odmamurati“ devedeset minuta pred domaćom publikom ostaje nam vidjeti.

Kako god, pred Zrinjskim je 12 dana u kojima svojim navijačima mogu pokazati da od prepoznatljivog plemićkog ruha nisu ostale samo „zakrpe“ već da tu i dalje ima nepoderivosti koja je krasila ekipu tijekom svih ovih godina.

Na Starom je uvijek grmila pjesma, to je valjda svima dobro poznato. Nekad je to bila pjesma iz lokalnih kafića, neke brze ritmove sam nevoljko slušao iz obližnjih noćnih klubova, a najčešće se čuo ritam najdraže pjesme, ‘grmljavine’ iz onog najbitnijeg kluba i jedinog koji je opstao nakon svih ovih godina – Kluba navijača. Godinama su se izmijenile generacije koje su dolazile u taj klub, sto je normalno i nisam nužno uvijek poznavao baš svako mlado lice koje bih vidio u blizini Kluba. Tu su iz pravih razloga, istih onih s kojima si ti odrastao.

Tu gdje sam odrastao, vrlo jasno se zna dan kad Zrinjski igra. Mostar je na taj dan drukčiji. Bučniji, napetiji, osjećaš da je u blizini stadiona sve više ljudi. Gradski derbi, s druge strane ipak je nudio neki poseban osjećaj. Nisam siguran je li to adrenalin, nervoza, iščekivanje, sreća ili sve nabrojano skupa.

PRVI DERBIJI..

Godine brzo prolaze pa s njima i sjećanja na davno djetinjstvo blijede, ali su mi se neke slike urezale u pamćenje zauvijek. Nisu to samo vizualni trenuci, tu je i osjećaj napetosti. Tjedan dana prije gradskog derbija, svaki žitelj ovog grada, znao je da će se narednog vikenda sučeliti gradski rivali. Dojma sam da je s godinama intenzitet pred utakmicu iz (ne)opravdanih razloga drastično opao, a najviše “krivnjom” Plemića koji su posljednjih godina uspostavili dominaciju nad konkurencijom u domaćem prvenstvu, mostarski derbi ipak nije nudio sve ono što objektivno predstavlja u nogometnom svijetu.

GAZI REDOM SVE ZA ULTRASE..

Zbog svih navijačkih događanja u našem gradu u posljednjih godinu i pol, gradski derbi se na taj način vratio na mjesto utakmice koja se željno iščekuje i u kojoj se pobjeda nad rivalom slavi glasnije nego prije.
Zato, od tebe Zrinjski, u nedjelju želimo pobjedu.

Za generacije koje su stajale na Stajanju prije nas, za sadašnju ekipu koja je uz tebe i za sve one generacije koje će odrastati tamo gdje smo i mi proveli naše najbolje godine, pjevajući najljepše balade svome klubu.

AJMO BIJELI ALE..

Tu gdje sam odrastao, dobro znamo što znači mostarski derbi. Mostar će ponovno ove nedjelje zasjati drukčijim sjajem, ispred stadiona će se osjetiti poseban naboj, a na tribini će zasigurno doći do kulminacije i vrhunca navijačke atmosfere.

Prikladniji termin uz dobre vremenske uvjete teško da se mogao pronaći za ovakvu utakmicu. Zrinjski u pohodu na europsko proljeće i desetu prvenstvenu titulu, a gdje si ti u svemu tome?

Tamo gdje Zrinjevci odrastaju, stadion HŠK Zrinjski kućna je adresa!

Za one koji nisu s nama, za one koji su nepravedno pritvarani i sve one koji su osjetili primjenu dvostrukih mjerila na svojoj koži. Za djecu moga naselja i moga grada, za djecu koja sanjaju da će jednoga dana biti u vašim kopačkama pred punim tribinama.

Tu gdje sam odrastao, gradski derbi se igra za Stajanje i Ultrase. Samo za taj osjećaj:

“ZGAZITE ROĐENE”

Trener HŠK Zrinjski Igor Štimac poručio je uoči nedjeljnog gradskog derbija kako priželjkuje pun stadion i maksimalnu podršku navijača, naglasivši da njegova momčad u svaki susret ulazi s istim ambicijama – osvajanjem tri boda.

Štimac je istaknuo kako vjeruje u odanost navijača Zrinjskog.
Neću više pozivati, malo sam se umorio od pozivanja. Tko voli Zrinjski neka dođe, tko ga voli doći će ga i gledati. Držim da onaj tko navija za Zrinjski dolazi radi Zrinjskog, ne radi protivnika. Volio bih da je svaku utakmicu puna tribina jer smatram da se ljubav prema klubu pokazuje dolaskom ovdje kada se igra i s najslabijim protivnikom.

Derbi se igra u nedjelju u 15:15 sati na stadionu HŠK Zrinjski, a trener naglašava da očekivanja od svoje momčadi ne mijenja bez obzira na suparnika.
Svi jako dobro znamo da se ne može pobjeći od težine ove utakmice i njene važnosti. Igrači su toga svjesni, vidi se i drukčije raspoloženje na treningu jer svi s uzbuđenjem očekuju utakmicu.

Momčad se, dodaje, suočava s nekoliko zdravstvenih i fizičkih problema.
Nekoliko igrača ima virozu, nekoliko ih je načeto od silnih napora, ali imamo dovoljno kadra s kojim ćemo izaći na teren i osvojiti tri boda.

Naglasio je da je svaki prvenstveni bod iznimno važan u borbi za vrh.
Utakmica je prvenstveno važna za igrače, mene kao trenera, za opstanak u borbi za prvo mjesto… Svaki bod nam je važan. I protiv Posušja su bila tri važna boda. Ovo je drugačija utakmica jer nosi jednu emociju, jedan drugačiji intenzitet i stvarno moramo biti u potpunosti spremni dati sve od sebe da završi na najbolji mogući način.

Govoreći o protivniku, Štimac je naglasio kako očekuje zahtjevan okršaj.
Oni su se dosta digli od dolaska Ibre Rahimića, igraju konsolidiraniji nogomet, linije su im kompaktnije… Svjesni smo da su jači nego prije, ali i mi smo stabilniji, uigraniji, stvaramo više šansi, tako da će biti interesantna utakmica.

Osvrnuo se i na nedavnu pobjedu svoje momčadi.
Pokazujemo iz utakmice u utakmicu da imamo karakter, da možemo dizati intenzitet kako se kraj bliži, pritiskati kada treba, igrati stabilno u srednjem bloku i kontrirati kad je potrebno. Prezadovoljan sam učinkom do sada i nadam se da ćemo sutra biti pravi.

Zaključio je porukom kako u njegovoj svlačionici nema „drugog plana“.
U našim redovima nema igrača iz drugog plana. Svi oni su u prvom planu, neovisno o minutaži.

Sredina je kolovoza, a navijači Zrinjskog imaju puno većih briga od vrućina na koje su nakon svih ovih godina jednostavno i navikli.

Nekoliko dana ranije prošli smo svu dramu oko promjene trenera, dozivala su se potrebna pojačanja, a prošla je i prva utakmica protiv Breidablika u kojoj se Zrinjski nije proslavio i svi smo s nestrpljenjem očekivali uzvrat koji je označen kao jedna od najvažnijih utakmica sezone.

Dok su sve oči bile usmjerene prema Islandu, klub je dva dana prije uzvrata nekako potiho predstavio svoje novo pojačanje – Marka Vranjkovića, desnog beka koji je stigao iz Lokomotive. Vranjković je bio prvo pojačanje novog trenera Igora Štimca, a kakvo je ozračje oko kluba bilo u to vrijeme najbolje će vam dočarati komentari na društvenim mrežama ispod objave o njegovom potpisu.

Nakon samo nekoliko utakmica Vranjković je postao neizostavan član udarnih jedanaest Zrinjskog, a njegov izostanak zbog ozljede itekako je primjetan u posljednjih nekoliko utakmica.

Ipak, vratimo se malo na početak.

Nogometom sam se počeo baviti u drugom razredu osnovne škole u jednom lokalnom klubu koji je uglavnom bio za te mlađe uzraste, a dvije godine kasnije prešao sam u Dubravu gdje sam proveo četiri godine. Iz Dubrave sam prešao u Sesvete gdje se nisam dugo zadržao. Momčad i društvo su bili dobri, igrao sam super upisavši nekoliko golova i asistencija i nakon samo sedam mjeseci stigao je poziv Lokomotive. Unatoč očevom nagovaranju da je za moju karijeru možda bolje da odem u Lokomotivu, ja nikako nisam želio otići iz Sesveta, ali je na kraju presudila njihova upornost i to što su mi ponudili stipendijski ugovor, otkriva Marko Vranjković na početku razgovora za portal The Nobles.

U Lokomotivi je igrajući na krilu prošao put od kadeta do seniora.

Tadašnji trener Goran Tomić preporučio je nekolicini nas mladih igrača da odemo na posudbu. Ja sam ga poslušao i otišao u Sesvete gdje sam proveo godinu i pol. U prvoj sezoni sam unatoč ozljedi odigrao većinu utakmica, a drugu je nažalost obilježila korona. Nakon toga sam otišao u Inter Zaprešić gdje mi je bilo odlično, klub je u to vrijeme ispao iz prve u drugu ligu i uvjeti su za tu razinu bili top. Silvijo Čabraja me nakon te sezone povukao nazad u Lokomotivu i kada gledam s ovim odmakom jako mi je drago što sam prošao te posudbe koje su me oblikovale kao igrača.

Po povratku u Lokomotivu postao je standardni član seniorske momčadi, a ubrzo je i promijenio poziciju.

Kroz cijelu karijeru sam igrao na krilu, a tu sezonu u Inter Zaprešiću me trener Ilija Lončarević stavio na wing-backa i ta mi se pozicija jako svidjela. Imaš cijelu stranu samo za sebe i ideš gore-dole cijelo vrijeme. Po povratku u Lokomotivu trener Čabraja me malo stavljao na beka pa malo na krilo nakon čega me je ostavio na beku i to je postala moja primarna pozicija. Konkurencija na toj poziciji bila je stvarno jaka. Branimir Cipetić tada je bio prvi bek i trebao je otići u Rapid Beč zbog čega me Čabraja pripremao i govorio mi da sam od nove sezone ja startni desni bek. Cipetić na kraju nije otišao u Rapid, ostao je u Lokomotivi još pola godine, nakon čega sam ušao u prvih jedanaest, ali samo na desetak utakmica jer se otvorila prilika za dolazak bivšeg hrvatskog reprezentativca Karla Bartoleca. Malo sam igrao pa malo ne, a nakon Bartoleca stigao je Fran Karačić koji je imao sjajnu sezonu na račun koje je napravio transfer u Hajduk. Iskreno, ne mogu se žaliti, odigrao sam dosta utakmica, konkurencija je bila jaka, ali naravno da sam htio više, dodaje Vranjković.

Nakon isteka ugovora s Lokomotivom odlučio se na promjenu sredine.

Stiglo je nekoliko ponuda kako mi je na ljeto isticao ugovor s Lokomotivom, a najkonkretnija je bila iz Poljske od Motora iz Lublina gdje smo igrali neki dan. Obavio sam razgovore s trenerom i sportskim direktorom, sve je bilo dogovoreno, ali je na kraju propalo. Mario Musa, prijatelj koji je prije igrao sa mnom, a sada je u tim menadžerskim vodama, me jedan dan nazvao i pitao bi li išao u Zrinjski. Odgovorio sam s “naravno da bih” jer sam Zrinjski uvijek pratio koliko sam mogao i znao mnogo o klubu. Ubrzo su krenuli pregovori i za nekoliko dana sam bio u Mostaru, otkriva Vranjković za portal The Nobles.

Proces prilagodbe na novi klub i ligu protekao je glatko.

Nije mi trebalo puno za prilagodbu na klub jer su svi bili jako pristupačni, a s Ilijom Mašićem sam bio dobar od ranije. Što se igre tiče, glavna razlika između Lokomotive i Zrinjskog je što se ovdje u većini utakmica klubovi protiv nas brane pa je i drugačiji nogomet – držiš loptu, kružiš i pokušavaš probiti taj blok. S druge strane, u Lokomotivi je u većini utakmica bilo nadigravanje što je otvaralo mnogo prostora. To je neka razlika koju sam primijetio, ali iskreno ne bih rekao da je HNL nešto puno jači od Premijer lige, posebno od kada su u BiH napravljeni novi tereni, smatra igrač Zrinjskog.

Zanimalo nas je i kako se snašao pod “pritiskom” tribina i očekivanja jer je većinu karijere proveo u klubu koji nema navijačku bazu, a ni očekivanja vodećih ljudi nisu velika. Kako ono kažu, glavno da ne ispadnemo.

Nije mi se teško nositi s tim pritiskom, ali sigurno da su ovdje veća očekivanja od navijača i kluba. Navijači očekuju da svaku utakmicu budeš bolji od protivnika i da osvajaš bodove, dok je u Lokomotivi bilo drugačije jer nema navijača i pritiska. Cilj je uvijek bio vrtjeti se oko sredine tablice da nisi pri dnu, a gore ako uspiješ nešto napraviti – super. U Zrinjskom je imperativ osvajati trofeje i izlaziti u europska natjecanja zbog čega je pritisak veći, ali meni to nije opterećenje i nije mi se problem nositi s tim.

Taj pritisak mogao bi se osjetiti u nedjelju kada nogometaše Zrinjskog očekuje utakmica protiv Veleža, a Marko je već iskusio mnoge čari gradskog derbija.

To je jedna potpuno drugačija utakmica od ostalih jer je riječ o gradskom derbiju, naboj je velik i pritisak je mnogo veći nego na ostalim utakmicama. Velež se u posljednje vrijeme digao, igraju dobro i treći su na tablici. Čvrsta su ekipa, ali s obzirom na to da je derbi i da igramo kući, mi moramo pokazati tko je gazda i pobijediti na kakav god način znamo, kazao je Vranković za The Nobles i prisjetio se svoje prve utakmice protiv Veleža:

Do tada se nisam susreo s takvim ambijentom. Na nas su bacali sve živo: petarde, boce i limenke, morali smo se zagrijavati na centru. Iskreno, više volim igrati u takvoj atmosferi da me vrijeđaju, vrište i stvaraju pritisak nego da nema nikoga na tribinama.

S Markom smo ovaj razgovor dogovarali prije dva tjedna kada je iznenada javio da mora na pregled u Beograd. Propustio je posljednje četiri utakmice, trener je izbjegavao detaljnije govoriti o njegovoj ozljedi, a sada nam otkriva o čemu je točno riječ.

Oštećen mi je dio tetive i nije ništa strašno, ali je preporuka liječnika da ne oblačim kopačke dok god osjetim bol jer je specifična ozljeda koja bi mogla dovesti do potpunog puknuća tetive i višemjesečne pauze. Iskreno ne znam ni sam kada ću se vratiti, prolazim kroz razne terapije i dajem sve od sebe da to bude što prije, otkriva nam Plemić koji je prije pauze odigrao devet utakmica zaredom u kojima je proveo sve minute na terenu ne pokazujući ni u jednom trenutku znakove umora.

Duje Dujmović u nedavnom nam je razgovoru otkrio kako trener Igor Štimac posebnu pažnju posvećuje stoperima i bekovima jer je i sam igrao na tome dijelu terena, a s njim se slaže i njegov suborac iz te posljednje linije.

Trener je igrao na poziciji stopera zbog čega dobro kuži što se događa u posljednjoj liniji i želi da je ona cijelo vrijeme “budna i našpanana”. Sviđa mi se kako rade trener i njegov stožer. Trener Štimac je sjajan govornik i motivator, a uz njega se kroz prekide i taktike sjajno nadopunjuje Marijo Tot, smatra Vranjković.

Zrinjski je u dosadašnjem dijelu Konferencijske lige imao uspona i padova, a pred posljednja dva kola nalazi se u dobroj poziciji da izbori nokaut fazu što bi predstavljalo najveći europski uspjeh kluba u njegovoj povijesti.

Prisjetio bih se i onog Utrechta s kraja kvalifikacija gdje smo po meni u obje utakmice bili bolja momčad, ali nažalost nismo uspjeli napraviti taj iskorak i kvalificirati se u Europsku ligu. Protiv Lincolna nam je bilo bitno dobro ući u Konferencijsku ligu i to smo napravili na spektakularan način. U toj utakmici sam upisao i asistenciju što mi je dodatno podiglo samopouzdanje.

Uslijedilo je gostovanje u Mainzu. E, to je bila jako lijepa utakmica za igrati. Mislim da nas je taj rani crveni malo unazadio, ali smo opet odigrali jednu mušku utakmicu protiv bundesligaša koji je veliko ime. Bilo je prelijepo igrati na onakvom stadionu pred onolikim brojem naših navijača.

Dinamo Kijev je pokvario dojam iz prva dva kola. Imali smo dobrih prilika u prvom poluvremenu pa primimo gol iz prekida koji je jedno od njihovih jačih oružja. Mislim da nas je onaj drugi gol skroz poremetio i tu je sve krenulo nizbrdo. Dočekali su nas nespremne, mi smo očekivali da će sudac dati znak za izmjenu, a oni nam slože akciju i zabiju gol. Odmah su zabili i treći, nismo znali gdje nam je glava i završilo je kako je završilo. 

Hacken sam zbog ozljede gledao s tribine i uživao u velikom preokretu svojih suigrača. Vezna linija gostiju mi je baš izgledala moćno i bez problema su iznosili loptu. Moj dojam je da su nam mogli zabiti dva-tri gola, ali mislim da su se previše opustili jer bi došli do našega gola i umjesto da pucaju krenu s nekim podvaljivanjima što im se na kraju odbilo od glavu. O golu kapetana Nemanje Bilbije ne treba trošiti puno riječi, dovoljno ga je samo ponovno pogledati, kaže Vranjković.

U dresu Plemića odmjerio je snage s mnogim opasnim ofenzivcima iz protivničkih ekipa, a istaknuo je dvojicu zbog kojih je morao raditi još više nego inače.

Iz Europe bih izdvojio krilo Dinamo Kijeva, Shola Ogundanu koji je jako nezgodan, brz, agilan i ima odličan prvi korak. U Premijer ligi bih možda izdvojio Giorgija Guliashvilija koji je tehnički vrlo dobar igrač sa solidnim driblingom i također ima dobar prvi korak.

Momak koji obožava kavu i druženja nije imao nikakvih problema u prilagodbi na novu sredinu.

Ma Mostar k’o Mostar. Kao grad mi se jako sviđa, nije mi bio stran ni prije jer su moji inače iz Posušja pa smo znali dolaziti ovamo. Grad nije malen, ali svugdje možeš doći kroz nekoliko minuta. Ima sve što ti treba i nikada ti nije dosadno. Obožavam kave i druženje tako da sam se brzo priviknuo na Mostar. Jedino što mi se nije dopalo su one ljetne vrućine. Pa ono nije normalno, sjedim u jedanaest navečer, a tamo pokazuje 33 stupnja. Bože sačuvaj, kroz smijeh Marko Vranjković zaključuje razgovor za portal The Nobles.

Mostarski Zrinjski ostvario je iznimno važnu pobjedu na jednom od najtežih gostovanja u ligi. Prijedor je ove sezone problematičan teren za gotovo sve klubove, a Rudar je već pokazao da zna uzeti mjeru i jačim ekipama. Upravo zato večerašnja pobjeda Plemića nosi posebnu težinu – pogotovo jer je ostvarena bez kapetana i najboljeg napadača Nemanje Bilbije, koji zbog zdravstvenih problema nije ni bio u zapisniku.

Prvo poluvrijeme otvorilo je nekoliko ozbiljnih situacija pred vratima Zrinjskog, gdje je Rudar izgledao opasnije i agresivnije. Domaći su prijetili preko Bolivara, Gigića i Mohedana, no Ljubić i zadnja linija uspjeli su iznijeti početni pritisak i sačuvati mrežu.

Kako je utakmica odmicala, Zrinjski je polako preuzimao inicijativu, najprije preko Šakote koji je imao veliku priliku u 20. minuti. U nastavku susreta Plemići su izgledali potpuno drukčije – agresivnije, brže i okomitije. Najava gola stigla je u 61. minuti kada je Šakota ukrao loptu i uzdrmao gredu, a samo dvije minute kasnije Žunić je fenomenalnom reakcijom zaustavio snažan udarac Majića.

Ipak, pritisak se morao isplatiti. U 70. minuti Leo Mikić hladnokrvno je završio dugu akciju Zrinjskog i doveo momčad Igora Štimca u vodstvo. Tim pogotkom utakmica je otišla u smjeru Plemića, a potvrda pobjede stigla je u 85. minuti kada je domaći branič Roncal nespretno vratio loptu svom vrataru – za autogol koji je donio konačnih 0:2.

U 89. minuti navijači su dobili još jednu lijepu vijest – na teren se vratio Abramović, čiji oporavak dugo očekuju i struka i tribine.

Štimac nakon utakmice: “Trebalo je biti mudar i pametan”

Trener Zrinjskog Igor Štimac bio je izuzetno zadovoljan pristupom svoje momčadi.

Imamo stvarno dobru energiju, bez obzira na taj neugodni poraz od Posušja. Odigrali smo izuzetno kvalitetnu prvenstvenu utakmicu protiv jako neugodnog i dobrog domaćina. Rudar je ovdje protiv ozbiljnih momčadi pokazao da može imati posjed i pobijediti. Trebalo je tu biti mudar i pametan, rekao je Štimac.

Istaknuo je i važnost mentalne stabilnosti nakon pritiska koji se stvorio zbog rezultata.

Na kraju, kad sagledamo sve što nas je pratilo, bilo je malo pritiska. Međutim, tu smo da odradimo posao. Oni koji su dobili priliku danas su izvrsno odradili svoj posao.

Naglasio je i da njegova momčad ostaje maksimalno fokusirana.

Jedna utakmica manje. Ostaje još pet do kraja polusezone. Ne mogu reći da je itko bio melankoličan ili da nije dao maksimum. To uvijek tražim, a rezultat je u Božijim rukama. Napravili smo veliki posao u ova tri i pol mjeseca otkad smo zajedno, odradit ćemo i ovih pet utakmica u maksimumu.

HŠK Zrinjski danas od 13 sati izlazi na travnjak u Prijedoru, gdje ga čeka dvoboj 17. kola Wwin lige BiH protiv Rudara – utakmica koja dolazi u osjetljivom trenutku za mostarskog prvaka. 

Poraz od Posušja na Pod Bijelim Brijegom skupo je koštao Plemiće, jer je Borac iskoristio priliku i preuzeo vrh ljestvice. Razlika je sada minimalna: 34 boda ima klub iz Banje Luke, Zrinjski je na 33.

Domaćin u susret ulazi znatno optimističniji nego što bi se po njihovom ranijem položaju moglo pretpostaviti. Ognjenovićeva momčad diže formu iz kola u kolo – pobjeda protiv Sarajeva oživjela je ambicije Prijedorčana, a ni minimalni poraz u Vrapčićima protiv Veleža (1:0) nije ostavio loš dojam. Rudar se pokazao tvrdom, organiziranom momčadi koja zna zakomplicirati posao favoritima.

Sezona je već donijela jedan okršaj ovih suparnika. U Mostaru je završilo 0:0, a taj je susret prekinuo pobjednički niz Plemića i ostavio dojam da je Rudar pronašao recept za usporavanje plemićke ofenzive. Zrinjski u tom susretu, kao i protiv Posušja nije imao ideje.

Ovog puta iz kluba nije bilo najava – Zrinjski nije održao press konferenciju, pa javnost ostaje uskraćena za informacije o kadru, ozljedama i planovima za sastav. 

Još je otvoreno pitanje hoće li se ponovno ući s miješanim sastavom.

Pritisak je jasan: svaki izgubljeni bod mogao bi povećati prednost Borca i zakomplicirati nastavak borbe za naslov. Plemiće u Prijedoru čeka iznimno važan zadatak – odgovoriti na posrtaj, vratiti samopouzdanje i ostati uz bok Borcu.

Zrinjski je upisao težak domaći poraz, a ono što najviše smeta navijače jest činjenica da igra uopće nije izgledala loše u smislu organizacije i posjeda, ali je bila bezopasna, spora i bez pravih rješenja. Posjed bez prilika svakako ne predstavlja utjehu. Posušje je djelovalo čvrsto, sigurno i zrelo, nikako kao momčad koja bi trebala biti podređena, a Zrinjski jednostavno nije imao odgovor.

Nakon velike europske pobjede protiv Häckena očekivao se nastavak dobrog ritma, no momčad je potpuno pala. Nije bilo pravih prilika, ni energije, ni dojma da bi Zrinjski mogao preuzeti kontrolu i preokrenuti utakmicu. Sve što je Posušje napravilo bilo je dovoljno da ode s tri boda, a dva gola Ivana Kukavice samo su podcrtala loš dan Mostaraca.

Trener Zrinjskog Igor Štimac nakon susreta nije skrivao nezadovoljstvo: 

Bez energije koja je nužna. Znali smo da je Posušje neugodan protivnik… Mi nismo bili dovoljno aktivni. Bili smo previše statični i to nas je koštalo bodova.

Trener Posušja Dario Bašić istaknuo je zadovoljstvo pristupom svoje momčadi:

 Vrlo sam zadovoljan utakmicom. Moram pohvaliti sve aktere… Pokušali smo biti defanzivno jako dobri i nismo dozvolili velike šanse. Igrači koji su ušli unijeli su željenu energiju. Ova pobjeda nam je trebala.

Za Zrinjski sada slijedi okretanje novim obvezama. U srijedu stiže Rudar iz Prijedora i jasno je da je to utakmica koja se mora dobiti. Paralelno se čeka kiks Borca, kiks za koji svi znaju da ga neće biti skoro iz poznatih razloga, pa je svaki sljedeći korak bitan. Momčad se mora dignuti, zatvoriti loš dan i vratiti se ritmu koji je pokazala u europskom nastupu. Prava prilika je već u srijedu.