Posts in category: Vijesti

HŠK Zrinjski plasirao se u play-off Konferencijske lige. Nakon prošlotjednog poraza od 2:1 u Bugarskoj, u četvrtak je u Mostaru s 2:0 slavio protiv Boteva i s ukupnih 3:2 prošao dalje, te treću godinu u nizu došao do samog kraja kvalifikacijskog ciklusa.

Gosti su bolje ušli utakmicu, te je već u 6. minuti Popov dugom loptom uhvatio na spavanju Barišića i Šunjića, no Sekulićev udarac izvrsno brani Marić. Sjajni Marić nekoliko sekundi nakon toga skida i Conteov udarac glavom.

Botev je u prvih 17-18 minuta imao više od igre, a Zrinjski je bio potpuno bezopasan sve do 20. minute kada Tičinović lijevom nogom šalje precizan centaršut na Mulahusejnovića koji koristi svoje najjače oružje i udarcem glavom skoro svladava Bernata. Danski golman uspio je spasiti svoju mrežu, ali je potom napravio prekršaj nad Malekinušićem za najstrožu kaznu. Ipak, veliku priliku da „Plemiće“ s bijele točke dovede u vodstvo nije iskoristio Mlinar koji je penal opucao mlako i po zemlji, što je Bernat zaustavio.

Usprkos velikoj propuštenoj prilici da stvari vrati na početak, Zrinjski je nastavio s napadima te u 39. minuti došao do vodstva. S desne strane centrirao je Memija, ponovno na Mulahusejnovića, koji ovoga puta glavom zabija za 1-0. Samo dvije minute kasnije, Zrinjski je imao novi razlog za zadovoljstvo budući da je, nakon naguravanja s Mulahusejnovićem, Conte izgubio živce i dobio crveni karton kojim je zapečatio sudbinu svoje momčadi.

S igračem više, Zrinjski je u nastavak utakmice ušao s dosta samopouzdanja i uz pravovremene izmjene Ivankovića uspio u maniru iskusne ekipe iskontrolirati pokušaje kontri gostiju, a pred kraj utakmice i riješiti pitanje putnika u play off. Nakon par propuštenih prilika, pobjednički gol je u 82. minuti postigao Tomislav Kiš. U sudačkoj nadoknadi zatresla se i mreža Zrinjskog, ali pomoćni sudac je opravdano signalizirao zaleđe. Ostalo je 2-0 i Zrinjski se plasirao u play-off, gdje će igrati dvomeč protiv Vitorije iz Guimaraesa.

Zrinjski je uzvrat u Mostaru odigrao kudikamo agresivnije u veznom redu nego što je to bio slučaj u prvoj utakmici. Bekovi su odigrali veliku utakmicu u oba smjera što je Ćuži dosta pomoglo da češće ulazi u sredinu, a to je veznom redu davalo dodatnu stabilnost. Zrinjskom je ovog ljeta sasvim sigurno najveće pojačanje Mario Ćuže koji je prošao ljetne pripreme s ekipom što se jasno vidi budući da Ćuže pravi  razliku i u europskim utakmicama. Vrhunsku utakmicu u oba smjera odigrao je i Ivančić, no vidjet ćemo koliko u kontinuitetu može pružati partije na visokoj razini s obzirom na to da se protiv Brava i u Bugarskoj nije najbolje snalazio u novoj ulozi. S druge strane, Mlinaru će sigurno trebati još neko vrijeme da dosegne svoj maksimum jer u njegovoj igri i te kako ima mjesta za napredak.

No, ako bi nekome morali dati titulu najzaslužnijeg što je Zrinjski preskočio Bugare, onda bi to sasvim sigurno bio Marko Marić koji je u ovom dvomeču imao sigurno 5 ili 6 obrana koje se mogu vidjeti samo u nogometu na najvišoj razini.

Zrinjski je kroz godine sazrijevanja u Europi prerastao bizarna i tijesna ispadanja i Boteva je preskočio na iskustvo i europsku auru koje je krvavo zaradio, a očito novi igrači tih vrijednosti postaju svjesni jako brzo. Bez obzira na ishod dvomeča protiv favoriziranih Portugalaca, Zrinjski će ovosezonsku europsku sezonu moći smatrati uspješnom, ali vjerujemo kako je moguće da nam prirede još jednu zanimljivu i dugu europsku jesen.

Nakon još jedne uspješno preskočene europske prepreke Zrinjski je prošli tjedan saznao novog europskog oponenta. Sljedeća prepreka Zrinjskog u borbi za play-off Konferencijske lige bit će stari znanac, Botev iz Plovdiva. Zrinjski i Botev su se prvi put sastali prije 11 godina, a u tom dvomeču uspješniji su bili Bugari. No, od tada se kod obje momčadi štošta promijenilo. Zato, idemo u kratku šetnju Bugarskom …

Botev je osnovan 1912. godine i najstariji je aktivni klub u Bugarskoj. Klub je ime dobio po bugarskom pjesniku, revolucionaru i pokretaču Travanjske bune protiv Turaka, Hristu Botevu.

Kroz svoju povijest Botev ima dva naslova prvaka države, četiri puta su osvajali bugarski kup, jednom Superkup, a u vitrinama imaju i titulu Balkanskog kupa. Najveći uspjeh u Europi su izborili 1963. godine kada su dogurali do četvrtfinala Kupa pobjednika kupova.

Za više informacija o novom europskom protivniku Zrinjskog razgovarali smo sa Teodorom Borisovom, inače poznatim bugarskim sportskim novinarom i autorom knjige „Povijest bugarskog nogometa“. Nismo okolišali, a Borisov nam je iznio neke jako zanimljive detalje.

Bogata i burna povijest Boteva

„Botev je imao dosta problema sa svojim vlasnicima nakon tranzicije 1989. godine. Klubovi su postajali privatni, a Botev je u jednom trenutku bio pred gašenjem. Tada su ih kupili Talijani, a zatim je došao u ruke jedne bugarske banke čiji je kontroverzni vlasnik pobjegao u Srbiju i baš su u tim godinama počeli graditi stadion, ali novca nije bilo. Gradnja je trajala duže od 10 godina, a na kraju je vlada morala pomoći s 28 milijuna eura. No, stadion ni sad nije potpuno završen. Postoje još neke stvari koje se moraju napraviti, ali i kao takav je najmoderniji stadion koji Bugarska ima. Zamislite, Plovdiv je drugi najveći grad u Bugarskoj, a nije imao pravi nogometni stadion i stoga je Botev svoje europske utakmice uvijek morao igrati negdje drugo. Protiv Maribora je Botev po prvi put bio domaćin u svom gradu nakon 20-ak godina.“, ističe u razgovoru Borisov.

Borisov nam otkriva i da najnovija povijest Boteva započinje 2021. jer klub tada dolazi u ruke ruskog tajkuna Antona Zingareviča koji od ranije ima iskustvo u nogometu budući da je bio vlasnik engleskog Readinga.

„Po mom mišljenju Botev nikada nije izgledao ozbiljnije i financijski stabilnije. Zanimljivo, Zingarevič je u klub uveo bitcoin plaćanje, pa tako i nogometaši svoje premije dobivaju u bitcoinima. Osvojili su kup pobijedivši u finalu Ludogoretsa, najvećeg hegemona u našem nogometu, ali naravno da su u prvenstvu očekivali više od 7. mjesta jer imaju stvarno odličan kadar za bugarske prilike.“, objašnjava Borisov.

Neigranje Ujaha veliki udarac za Botev

Borisov smatra da je uz vlasnika kluba, ključna figura Boteva i sportski direktor Artur Platek koji je prethodno bio skaut Borussije Dortmund. Zahvaljujući njemu u Botev je stigao napadač Anthony Ujah s velikim iskustvom iz Bundeslige.

„Međutim, ozlijedio se u utakmici protiv Panathiniakosa i neće igrati pola godine i to će biti ogroman hendikep za Botev u budućnosti jer je po meni bio najbolji igrač ekipe u prvih šest utakmica i sada Martin Sekulić ostaje jedina napadača opcija, a po meni je Ujah za njega svjetska klasa.“, smatra Borisov.

Ulaganja u vlastite snage i kupovine iz Afrike

Dobro upućeni Borisov objasnio je za naš portal i temelje i načine funkcioniranja bugarskog kluba u posljednjih nekoliko godina.

„Botev je počeo ulagati velika sredstva u vlastitu nogometnu akademiju i razvoj mladih igrača, pa su tako već ovog ljeta prodali Dmitra Papazova u Bolognu, te Stefana Smarkaleva u Werder Bremen. Istovremeno, dosta se ulaže u mlade afričke nogometaše, pri čemu su igrači iz Nigerije, Gane i Obale Bjelokosti u klupsku blagajnu donijeli oko 6 milijuna eura u posljednje dvije godine. Ipak, ne ide sve po planu budući da je klub pod istragom zbog sumnje za nezakonito transferiranje maloljetnih Afrikanca, no po svemu sudeći od nekih drakonskih kazni neće biti ništa.“, objašnjava Borisov.

Bivši Plemić na klupi Bugara

Također treba spomenuti i Dušana Kerkeza koji je u Botev donio dodatnu klasu i pod njim se osjeti napredak, no veliki je pritisak raditi u Botevu jer se treneri brzo smjenjuju, ali to je na ovim prostorima postalo normalno; isto je i u Levskom, CSKA Sofiji, Lokomotiv Plovdivu jer su to ekipe s velikim brojem navijača među kojima vlada veliko nestrpljenje i svi žele rezultat odmah, a ne sutra. Kerkez danas sasvim sigurno ne bi bio na klupi Boteva jer mu se pred kraj sezone nije ponudio novi ugovor, ali se nakon titule u bugarskom kupu sve promijenilo i potpisao je novi ugovor. Da kojim slučajem nisu osvojili kup, on danas ne bi bio trener Boteva, siguran je Borisov.

Što se tiče same ekipe, Botev igra u formaciji 4-2-3-1 i to je gotovo ista ekipa koja je prije par mjeseci osvojila kup, a od stožernih igrača klub su napustili Umeh Emmanuel (prodan u Zurich za 1.3 mil. eura) i standardni vratar Hidajet Hankić (Rostov).

Posebno bih upozorio na Nikolu Ilijeva. On je reprezentativac, prošao je akademiju milanskog Intera i odigrao sjajno prvu utakmicu protiv Maribora. Također je tu Ivelin Popov, koji je nekoliko puta bio bugarski igrač godine sa velikim iskustvom igranja u Rusiji i Turskoj, te veliki broj stranaca koji su klasa za razinu naše lige, a posebno bih tu istaknuo dva nigerijska krila Samuela Akerea i Christiana Nwachukwua. James Eto’o je najvažniji igrač Boteva na sredini terena i oko njega se vrti sva igra i kada igra on igra i Botev, smatra Borisov.

„Zrinjskom je najvažnije da iskoristi sve svoje prilike jer je obrana Boteva najslabiji dio ekipe. Pored već spomenutog Ujaha, ozlijeđena su i dva obrambena igrača, a to su Atanas Chernev i Andrej Yordanov i to nisu nimali bezazleni izostanci i po meni je utakmica 50-50.“, zaključuje za naš portal jedan od najpoznatijih bugarskih sportskih novinara Teodor Borisov.

Prvi susret na rasporedu je u četvrtak u Plovdivu s početkom u 20 sati.

U epicentru ljeta Mostar je bio domaćin jednog od značajnijih nogometnih/sportskih događaja u posljednje vrijeme.

Ne, nije se s centra stadiona Pod Bijelim Brijegom zakotrljala lopta i nije Zrinjski priredio još jedan filmski preokret.

Zrinjski je postao film, a lopta ono što spaja i razdvaja dvoje zaljubljenih koji nenametljivo iz pozadine sitnim glumačkim gestama prožimaju dokumentarac vraćajući nas u doba plesnjaka i uglađenih manira.

U doba nekog Mostara kojeg gledamo samo na fotografijama, a kojeg smo sinoć uz pomoć Komadine, Jerkića, Rotima i Marinovića vješto oživjeli.

Priča o ponosu je priča o Zrinjskom, ali i priča o svemu onome što se događalo oko Zrinjskog kroz čitavu njegovu povijest.

Ako pomno promatrate sve te događaje, ne možete ne primijetiti njihov veliki utjecaj na identitet kluba koji je sve do danas ostao korijen istog.

Identitet Zrinjskog nije samo nacionalni već seže i do kulturoloških, urbanih i regionalnih granica, kako je to lijepo naglasio redatelj i scenarist filma Dragan Komadina.

Identitet Zrinjskog nikad nije bio krut i statičan, ali je bio nesalomljiv. Kroz ratove, gašenja i zabrane, preko polemiziranja činjenica ostajao je netaknut zbog ljudi koji su ga bili spremni iznova i iznova obnavljati, a takvih ljudi u ovom dokumentarcu je mnogo, te smo sigurni da će u vama barem na kratko probuditi ponos što koračate istim tlom kao i oni.

Danas, kada je ideja o neuništivosti kluba rezultirala epitetima najtrofejnijeg i kada Pod Bijelim Brijegom gostuju stariji i mlađi europski klubovi od Zrinjskog, ne možemo se oteti dojmu da su zdravi ideali najmoćnija pokretačka snaga čovjeka.

Bilo je lijepo vidjeti toliki broj ljudi koji su željeli prisustvovati sinoćnjoj premijeri koja je okupila i poznata imena s hrvatske nogometne scene.

Najznačajniji među njima je svakako Luka Modrić, bivši Plemić koji je pokazao ogromno strpljenje slikajući se svakim djetetom u toj sparnoj mostarskoj večeri.

Zrinjski i Mostar su još jednom pokazali da imaju mnogo neispričanih priča, samo trebaju nekoga da ih čuje.

A kada ih čujete, prenesite ih svojoj djeci, pričajte ih na druženjima, na putu do stadiona, nakon utakmice.

One će već naći put do sjajnih ljudi spremnih da idu toliko duboko, do obiteljskih stabala, postave ih na filmsko platno i pošalju u svijet.

Jer samo tako će živjeti u nama dok Neretva teče, kako se to spontano i snažno povika na kraju sinoćnje premijere.

I dok se Zrinjski marljivo priprema i čeka svoju četvrtu pripremnu utakmicu u kojoj će snage odmjeriti sa hrvatskim prvoligašem Slaven Belupom, potencijalni protivnici Plemića u 2. pretkolu konferencijske lige ukrstili su svoja koplja. Naime, u okviru prvog pretkola Konferencijske lige u Ljubljani su snage odmjerili Bravo i Connah’s Quay Nomads. Gosti su slavili sa minimalnih 0-1. Bila je to jedna nezanimljiva i na trenutke mučna utakmica u kojoj su gosti sretno i spretno došli do pobjede.

Ljubljančani su imali više udaraca, više prilika, ali se u svojoj povijesnoj europskoj utakmici nisu proslavili. Svoje najbolje prilike su propustili u prvom dijelu kada su zapucali tri ili četiri odlične prilike, no u nastavku su potpuno nestali sa terenu.  Velšani su u toj uspavanki iskoristili jedan centaršut i nakon grede u 83. minuti došli do pogotka i pobjede.

Bilo kako bilo, Zrinjski će za šest dana saznati svog protivnika u drugom pretkolu kvalifikacija za UEFA Konferencijsku ligu, a do tada ćemo vas pokušati upoznati sa obje ekipe.

NK Bravo

„Nećemo zbog Europe izgubiti vlastiti DNK i nastavit ćemo s razvojem mladih igrača i davanjem prilika novim generacijama“, bile su riječi trenera Brava, Aleša Arnola, nakon premijernog izlaska na euroscenu.

NK Bravo je mladi klub iz Ljubljane, osnovan 2006. godine kao škola nogometa, ali je tek od 2013. klub ušao u seniorske vode s posebnim fokusom na radu s mladim igračima. Klub iz godine u godinu sve više dobiva na značaju.

Bravo se za „samo“ šest godina iz petog razreda slovenskog nogometa popeo u prvu ligu, a nakon pet sezona života u prvoj slovenskoj ligi, uspjeli su ostvariti izlazak u Europu. To se doduše dogodilo na krilima sretnih okolnosti jer NK Rogaška (osvajač kupa) nije dobila licencu za UEFA-ina natjecanja. Bilo kako bilo, iza Brava je povijesna sezona jer su ostvarili najbolji plasman u povijesti kluba osvojivši četvrto mjesto, prikupili su rekordnih 50 bodova, bili su treća najbolja obrana lige iza Celja i Maribora, te su isprofilirali dosta mladih igrača, što je u krajnjoj liniji i osnovni cilj ovog kluba. Naime, najmlađi prosjek godina početnih 11 u prošloj sezoni im je bio 22.18 godina, a najstariji 24.18 godina.

Međunarodni nogometni institut CIES Football Observatory je u ožujku izbacio podatke iz 48 liga diljem svijeta prema prosječnoj dobi igrača koji dolaze u klubove u posljednjih 10 prijelaznih rokova i Bravo zauzima četvrto mjesta sa prosjekom od 22.22 godine; ispred su samo Athletic Bilbao, Red Bull Bragantino i Red Bull Salzburg.

„Istraživanje je samo još jedan dokaz onoga što godinama naglašavamo, a to je da Bravo nudi i nudit će priliku mladim slovenskim nogometašima. To je naša filozofija.“, rekao je sportski direktor Ljubljančana Dejan Močnik.

U prilog tome ide činjenica da su čak šestorica nogometaša koji su bili dio reprezentacije Slovenije na Europskom prvenstvu u Njemačkoj u jednom trenutku bili članovi NK Brava, a to su Jaka Bijol, Adam Gnezda Čerin, Vanja Drkušić, David Brekalo, Igor Vekić i Nino Žugelj.

Pred kraj srpnja, u hrvatskim medijima se pojavila vijest da će Bravo postati Dinamov klub partner za razvoj mladih igrača, a već su i ranije mnogi mladi Dinamovci bili tamo (Roko Baturina, Maro Katanić, Jakov Gurlica, Ivan Šaranić, Renato Josipović, Stefan Milić). No, izgleda da od te suradnje neće biti ništa, bar za sad.

Što je tiče same ekipe, mora se priznati da NK Bravo nema dovoljno širok kadar jer raspolaže sa svega 13-14 igrača, a ostatak će popuniti juniori koji će se po prvi put susresti s profesionalnim nogometom. Ne možemo se oteti dojmu da taj način rada pomalo baca sumnju i na samu ozbiljnost i ambiciju kluba.

Najveći udarac za Bravo je odlazak Matije Kavičića u Celje jer je riječ o najboljem lijevom beku u slovenskoj ligi koji je sezonu zaključio sa nevjerojatnih 13 asistencija. Traga će također ostaviti i odlazak prvog stopera Jana Gorenca, inače posuđenog igrača iz belgijskog Eupena.

Za sada su doveli samo zamjene na tim pozicijama, a to su Gašper Jovan, lijevi bek iz Aluminija, te Miguel Rodrigues, stoper iz portugalskog trećeligaša Academice. Najveće pojačanje im je ostanak Martina Pečara, mladog slovenskog reprezentativca koji je prošao nogometnu školu Eintracht Frankurta i bečke Austrije, te se slobodno može se reći da je najveća zvijezda u ekipi Brava.

Početkom svibanja Bravo je izašao u javnost s viješću da će njihov stadion ŽAK u sportskom kompleksu Šiška biti iz temelja renoviran po završetku sezone, te da će njihov novi dom biti nacionalni stadionu Stožice. Ipak, izgleda da će selidba Brava još neko vrijeme pričekati jer su Velšane ipak ugostili na ŽAK-u, a utakmica sa Zrinjskim (ako dođe do nje) će i definitivno biti njihova posljednja na tom stadionu, kako za sada stvari stoje.

Connah’s Quay Nomads

Budući da je teško naći prave informacije o klubovima iz Walesa, odlučili smo o ovom klubu porazgovarati sa jednim navijačem CQN-a i evo što nam je rekao:

„Prije svega, morate znati da je osim jednog kluba (The New Saints), cijela liga poluprofesionalna i amaterska, a to znači da svi naši nogometaši uz igranje za Connah’s Quay Nomas imaju svoje primarne poslove tijekom tjedna. Ostali smo bez golmana Andy Firtha koji je sa 27 godina otišao u saudijski Al-Ettifaq i pridružio se trenerskom timu Stevena Gerrarda.

Velšani obožavaju nogomet, ali liga nije popularna, a na stadionu se skupi od 200 do 700 ljudi. Ovdje svi navijaju za Swansea, Cardiff ili Wreaxam.

Naš klub se nalazi na sjeveru Walesa u Flinthireu, nekih 20-30 minuta od Wrexama. Također se nalazimo uz velško-englesku granicu i privlačimo mnogo igrača iz Merseysidea i Cheshirea koju su za nas odlični. Imamo jako dobar geografski položaj i obično ciljamo na igrače iz petog, šestog i sedmog razreda engleskog nogometa, pa su tako naši najbolji igrači stigli iz upravo tih liga.

Ako bih morao izdvojiti par igrača koji se ističu, to su sigurno Jack Kenny, Harry Franklin, Chris Marriott, a imamo i odličnog novog vrata Georgea Ratcliffea. Nažalost, ovog ljeta smo ostali bez našeg najboljeg igrača Jordana Davisa koji je u prošloj sezoni zabio 26 golova. Potpisao je za Morton, klub iz škotskog Championshipa i to je velika stvar za njega.

Nažalost, naše europske utakmice ne možemo igrati u Flintshireu jer stadion nije u skladu sa UEFA-nim standardima, potrebna nam je UEFA kategorija 2 barem za kvalifikacije, ali većina naših stadiona to ne ispunjava, pa stoga moramo voziti 50 milja do Bangora.“

Uzvratna utakmica se igra 18. srpnja u Walesu, a pobjednik duela će prvu utakmicu protiv Zrinjskog igrati u Mostaru 25. srpnja.

Nakon što je 20. lipnja, točno na dan prozivke, službeno objavljeno da Željko Petrović više neće biti trener Zrinjskog, nastao je šok među svim pristalicama Plemića. Nema sumnje da taj događaj vuče sa sobom dosta nelogičnosti, ali i otvara dosta zabrinjavajućih pitanja.

Započet ćemo sa službenim priopćenjem koje je blago rečeno čudno da ne kažemo – smiješno:

„Ispred nas je još jedna sezona u koju ulazimo s velikim očekivanjima i ambicijama, a s obzirom na renome gospodina Petrovića i mogućnost odlaska u neki inozemni klub i prije naših europskih utakmica, morali smo se okrenuti rješenju koje smatramo jednako dobrim, a koje nam istovremeno jamči kontinuitet u radu.“

Zdrav razum nameće pitanje: Gdje je bojazan od Petrovićevog odlaska iz Zrinjskog bila čitavih mjesec dana, tj. u razdoblju od osvajanja kupa, pa do prve prozivke? Čemu klupski intervju u kojem je Petrović govorio o prethodnoj polusezoni i najavi nove? Otiđemo li korak natrag u prošlost, možemo se i postaviti pitanje čemu uopće dovođenje Petrovića jer smo već tada imali „jednako dobrog“ Marija Ivankovića, koji je uz to i jedna od legendi kluba.

Što god bio razlog otkaza Petroviću, ne možemo se oteti dojmu da se nije mogao naći zajednički jezik sa čovjekom koji je treći krug ligaškog dijela sezone završio sa maksimalna 33 boda, osvojio kup, tukao Borca dva puta u Banja Luci, te vjerojatno stvorio fantastičnu atmosferu u svlačionici koja je nama izvana izgledala kao nikada bolja.

Budući slijed događaja je bio očekivan, a to je odlazak i Filip Bradarića koji je javno iskazao nezadovoljstvo povodom Petrovićevog otkaza i tako smo u smo 3-4 dana ostali bez dvije važne karike koje su imale jak utjecaj na sve dobro što se događalo u Zrinjskom od sredine ožujka do kraja svibnja. Oni koji donose odluke u današnjem nogometu moraju biti lojalni samo uspjehu i jedino je važno da je u datom trenutku najbolja momčad na terenu, bez obzira tko ima kakve zasluge iz prošlosti.

Zrinjski je osvajao titule prije Petrovića i Bradarića, osvajat će ih i nakon njih, no ono što najviše boli je način na koji se rasplela cijela situacija. Ozbiljan klub, za kakav smo smatrali da je postao Zrinjski, tako si što ne smije dozvoliti. Klub koji želi biti iznad sredine u kojoj egzistira i koji sam sebi tepa raznim epitetima mora imati puno bolju i konkretniju dugoročnu strategiju. Bacanje još jednog trenera pod giljotinu je samo guranje stvarnih problema pod tepih. Pomalo komično izgleda činjenica da je na klupi Zrinjskog treći trener i to u 365 dana unutar kojih je Zrinjski ostvario povijesni rezultat u Europi, osvojio kup, a u ligi imao samo dva boda manje u odnosu na prošlu sezonu.

No, uz dužno poštovanje smatramo i da to nije kraj lošim odlukama. Nećemo ići toliko daleko u prošlu sezonu i nabrajati iste, nego ćemo se držati ove nove. Novi ugovor za Slobodana Jakovljevića (1+1) je bila još jedna u nizu nelogičnosti koja se dogodila tih dana jer postoji dovoljan broj razloga zašto je bilo bolje okrenuti novi list:

– Slobodan Jakovljević ima 35 godina, pad u njegovoj igri je očigledan, uz sve učestalije ozljede.

– Ozlijedio se 16. ožujka u utakmici protiv Željezničara i nije boravio na terenu sve do 26. svibnja, tj. zadnjeg kola u Konjicu. U tom je razdoblju Zrinjski odigrao 14 utakmica u kojim je ostvario 13 pobjeda i jedan remi, te sačuvao čistu mrežu 11 puta. Sve te stvari ukazuju da se odsustvo Slobodana Jakovljevića na terenu nije osjetilo.

– Novi ugovor za Slobodana Jakovljevića bi imao smisla da su ostali stoperi u kadru dosta mlađi i neiskusniji, no prva dva stopera Zrinjskog imaju 35 i 33 godine i ovo je bilo idealno vrijeme za priključiti (ili dovesti) nekog mlađeg stopera koji bi uskoro mogao pokucati na vrata početnih 11.

– Zrinjski već ima dovoljan broj lidera u kadru koji mogu upravljati svlačionicom, a pogotovo u zadnjoj liniji.

– Jakovljević sigurno nije jeftin igrač na godišnjoj razini i njegova primanja su se mogla usmjeriti na neke druge pozicije koje su bile primarnije u ovom trenutku.

– Jakovljević je legenda kluba, ali ovo je okrutni nogomet i okrutni profesionalizam u kojem ne postoji jučer nego sutra. Zrinjski što skorije mora krenuti u fazu pomlađivanja stopera i generalno cijele ekipe.

Pred početak nove sezone sumnju ostavlja i stručni stožer

Pred početak nove sezone, puno otvorenih pitanja ostavlja i sami stručni kadar. Iako nas iz kluba uvjeravaju da su izabrali u najmanju ruku jednako dobro rješenje, ne možemo se oteti dojmu da se radi o stručnom kadru koji je neiskusan i nedokazan. Naime, Zrinjski po ugovorima ima najskuplju ili drugu najskuplju momčad u povijesti kluba, a momčad predvode trener i njegovi pomoćnici od kojih nijedan nije vodio prvu momčad nekog kluba.

Nadalje, očito je da uprava donosi odluke „ad hoc“, budući da Ivankoviću nisu vjerovali nakon kraja prve polusezone, pa su doveli Petrovića. S njim su raskrstili iz samo njima znanih razloga pa su sada opet vratili Ivankovića kojem nisu vjerovali prije pola godine, a sada mu odjednom vjeruju i ističu da je „jednako dobro rješenje“. Sve to vjerojatno u nedostatku boljih rješenja.

Pozitivna strana nove sezone

Bilo kako bilo, nad prolivenim mlijekom je uzalud plakati. Ima i pozitivnih stvari. Zrinjski unatoč zadnjim potresima i dalje ima nogometaše sposobne za vratiti naslov u Pod Bijeli Brijeg. Dolaskom Frana Topića (za kojeg smatramo da je jedna od najboljih, ako ne i najbolja dohvatljiva U21 opcija), Čambera i godinu dana iskusnijeg Ramića, Zrinjski ima dosta povoljniju situaciju sa igračima iz zaštićenog godišta nego što je to bilo prošle sezone. Golmani, obrana i krila su ostali na okupu (bar za sada). Zrinjskog najviše posla očekuje u veznom redu, te u napadu jer će netko trebati nadoknaditi golove Nemanje Bilbije. Hoćemo li na tim pozicijama uskoro gledati neka nova lica, ostaje nam tek za vidjeti. Za razliku od prošle sezone kad su „pojačanja“ stizala tjedan za tjedan, čini nam se da smo ove godine puno pametniji i oprezniji kod dovođenja pojačanja. Vjerujemo da je razlog tome  i nešto kasniji start u Europi, ali i vrijedna iskustva iz prošlogodišnje sezone.

Da je stanje alarmantno – nije, ali da se u novu sezonu moglo ući u puno pametnijem i boljem ozračju – definitivno jeste. O transfer politici, infrastrukturi, omladinskoj školi i dugoročnoj strategiji kluba ćemo drugom prilikom.

Proteklih smo mjeseci povodom različitih obračuna u Mostaru mogli iščitavati medijske natpise kojim su se brojni, navodno ‘objektivni i sportski’ mediji konstantno bez prestanka nedvosmisleno svrstavali na stranu jednih, s nama već tako poznatim ciljem predstavljanja navijača HŠK Zrinjski kao huligana i rušitelja grada. U isto vrijeme o navijačima jednog drugog kluba mogli su se čitati hvalospjevi o kojekakvim ‘navijačkim akcijama’ kao da se radi o društveno prihvatljivim radnjama koje treba javno objavljivati i podržavati. Zapravo, čitajući “naše” medije, tako i djeluje.

No, kako to uvijek biva, laž ne postaje istinom čak i ako se ponovi tisuću puta.

Kap koja je prelila čašu definitivno je bio navodni zračni napad dronom na nogometni teren u mostarskom predgrađu – Vrapčićima, a za što je uvijek “objektivna sportska javnost” (pri čemu se ovo dominantno odnosi na probošnjačke internetske portale) okrivila navijače Hrvatskog športskog kluba Zrinjski Mostar. Ovako neutemeljene, paušalno iznesene i krajnje opasne tvrdnje naišle su na pozitivan odjek u ostatku javnosti te smo tako bili svjedoci višetjednog, odnosno višemjesečnog šikaniranja i medijskog linčovanja navijača HŠK Zrinjski. Posljedično tome i Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini. Ova situacija nažalost ne predstavlja ništa novo u svakodnevnom životu Hrvata u Mostaru, ali i u ostatku Bosne i Hercegovine.

No, da krenemo od početka kada je u pitanju ovaj sada već utvrđeno nepostojeći događaj, rekonstrukciju istog nisu vršili samo službeni predstavnici FK Velež nego i političari među kojima se posebno istaknuo Nerin Dizdar, federalni ministar raseljenih osoba i izbjeglica. Doista, već tada nije bio jasan razlog dolaska  ministra Dizdara na stadion u Vrapčićima, no namjera njegovih riječi bila je više nego jasna, stoga , podsjećanja radi, prenosimo dio njegove izjave – cit.:”Šokantno je da je u ‘pola bijela dana’ došlo do incidenta uz korištenje dronova, suvremene tehnologije gdje je gotovo po čitavom stadionu raspršena kiselina u vrijeme kada su tu mogla biti djeca i igrači na treningu. Dakle radi se o incidentima koji su već odavno daleko premašili okvire sportskog nadmetanja. Navijačka prepucavanja i nadmetanja su jedno, međutim fizički incidenti kakve smo imali u Stocu, upadi u privatnu imovinu kao i napadi na javnu imovinu su zapravo teška kaznena djela koja se kao takva moraju tretirati i sada se vidi da smo opravdano tražili hitnu reakciju prilikom incidenta u Stocu. Sada nakon toga imamo spiralu nasilja gdje je veliko pitanje gdje je kraj. Ponavljam, ovo nije dramatiziranje, ovo je objektivan zahtjev – pravosudne institucije, policija i tužiteljstvo sve one koji provode nasilje hitno trebaju procesuirati bez obzira na ime. Krajnje je vrijeme da se sustav ovim pozabavi jer je očito da na sceni imamo sustavno nasilje“.

Očito je da je negdje došlo do pogreške u komunikaciji, tj. ‘gluhih telefona’ s obzirom da su videosnimci “incidenta” snimljeni duboko u noći , da bi iz vodećih struktura FK Velež izašle informacije kako se radi o dronu koji je u poslijepodnevnim satima kružio iznad stadiona FK Velež te da su ga vidjela ‘djeca koja spavaju u prostorijama kluba’. Ministar Dizdar je ove tvrdnje odveo još dalje, okarakterizio čitav ovaj izmišljeni incident navijačkim obračunom ‘u pola bijela dana’ korištenjem suvremene tehnologije. Očito je kako se radi o govoru koji bismo iz današnje, ali već i iz tadašnje perspektive mogli okarakterizirati u najmanju ruku huškačkim čime je unesen dodatni nemir u grad na Neretvi. Pomogli nisu niti natpisi ostalih probošnjačkih medija, ali ni drugih osoba iz javnog i političkog života Bosne i Hercegovine, Nerin Dizdar očito se dotaknuo pojedinih događaja želeći u potpunosti iskriviti istinu i stvoriti privid situacije u Mostaru koja bi odgovarala narativu da je napad na imovinu FK Velež zaista izvršen od strana navijača HŠK Zrinjski.

Portal klix.ba je dana 06.05.2024. godine objavio navodni zračni napad dronovima na stadion u predgrađu Mostara te isti možete pogledati I usporediti s izjavom ministra Dizdara na linku: https://www.klix.ba/sport/nogomet/iz-veleza-tvrde-da-im-je-teren-ostecen-kiselinom-uz-pomoc-drona/240506025 . Istim člankom se tvrdi kako je potvrđeno (!) da je teren posut kiselinom i da su na isti bačene baklje. Izgleda da jedino nepoznato ostaje jesu li dronovi nakon kiseline ispalili i rakete! U sve ovo uključile su se i političke stranke vršeći rekonstrukciju događaja u Mostaru s nekim  novim znanstveno-fantastičnim detaljima te smatramo da takvima ne želimo uopće pridavati pažnju, no upozoravamo na ovakvo postupanje političkih stranaka i njihovih predstavnika kojima nije mjesto uopće, a kamoli ovako neoprezno komentirati neutvrđene činjenice, a koje očito podižu tenzije na obje strane grada na Neretvi.

Imajući u vidu navedenu izjavu ministra i političkih stranaka , zatim i utjecaj istih na situaciju u državi i gradu Mostaru, smatramo ih odgovornim za neosnovano i bezrazložno podizanje tenzija, a i kako je sam  Nerin Dizdar naveo kako je potrebno procesuirati sve osobe koje provode nasilje bez obzira na ime, stoga vjerujemo da će svi prednje navedeni biti pozvani na odgovornost povodom svojih izjava te da će se javno ispričati za nesmotrene izjave kojima su dali doprinos u raspirivanju mržnje i medijskom huškanju na navijače HŠK Zrinjski.

Veliku odgovornost u svemu imaju i naše kolege novinari koje pozivamo da postupe u skladu s članom 7. Kodeksa za štampane i online medije u BiH te da sukladno profesionalnoj obvezi, isprave iznesene informacije za koje se utvrdilo da su netočne, odnosno da su plod notornih laži kojima se pokušalo stvarne probleme unutar jednog tabora prebaciti na jednu višu razinu stvarajući prividnu nesigurnost u gradu i podižući ionako prisutne tenzije. Za primjer moramo uzeti portal SportSport.ba koji je također dana 06.05.2024. godine objavio članak na linku: https://sportsport.ba/fudbal/fk-velez-unisten-teren-dron/473993, a kojim se tvrdi kako je “stanje u Mostaru sve gore” te da su svi posljednji događaji u vezi s navijačkim prepucavanjima koji su se tih dana odvijali u Mostaru. Naravno da istoimeni portal, nakon nebrojenih članaka u kojima se ocrnjivalo navijače Zrinjskog, HŠK Zrinjski kao kolektiv i putem kojeg su se više puta slale poruke kojima se pokušalo zastrašiti navijače najuspješnijeg kluba u povijesti Bosne i Hercegovine, nije objavio demant s obzirom da u ispitivanom uzorku travnjaka s nogometnog stadiona Arena Rođeni u Mostaru nisu pronađene agresivne kemijske tvari, zapaljive tekućine kao ni kemijski spojevi koji se koriste za uništavanje korova. Još dalje i monstruoznije su “novinari” s portala hercegovacki.ba prenijeli vijesti o ovom izmišljenom incident te smatramo da naslov dovoljno govori u prilog da se radi o očitom huškanju na navijače Zrinjskog bez ijednog dokaza, a što potvrđuje i sami tekst (https://hercegovacki.ba/ultrasi-koristeci-dronove-kiselinom-napali-travnjak-stadiona-veleza/). Naravno da nijedan od iznad spomenutih portala dosad nije objavio demant iznesenih gnjusnih laži na račun navijača HŠK Zrinjski te stoga pozivamo Klub da reagira u skladu sa svojim mogućnostima i ovlastima.

Smatramo da nakon otkrivenih laži, čak i znanstveno dokazanih činjenica, HŠK Zrinjski jasno i nedvosmisleno mora iskazati stav prema medijima koji su očito neprijateljski nastrojeni prema Klubu i njegovim navijačima i koji iskorištavaju svaku priliku kako bi se navijače HŠK Zrinjski etiketiralo na najgori mogući način. Ovo je samo rezultat višegodišnjeg pritiska probošnjačke politike u Bosni I Hercegovini , a nažalost, s druge strane ne postoji konkretan odgovor, odnosno prešutno se dopušta neprekidno ugnjetavanje Hrvata koje je ovog puta, upravo iz razloga što je došlo do pravovremene istrage, razotkriveno. Samo u posljednjih 2 mjeseca mogli smo čitati  o huliganskom ispadu na stadionu HŠK Zrinjski i “napadu” na igrače Veleža, korištenju pištolja i vezanju  ukućana u navijačkim akcijama, (kako ih svakako žele nazivati probošnjački mediji) potom o dronovima, suvremenoj tehnologiji i bacanju kiseline i raketa na teren u Vrapčićima, lošoj sigurnosnoj situaciji u Mostaru, a kako vidimo sve navedeno se ispostavilo kao notorna laž iz zna se čije kuhinje!

Neshvatljiva je medijska tišina koja je nastala nakon objave Centra za forenzička ispitivanja, vještačenja i istraživanja – odjela za kemijsko toksikološka i fizikalna ispitivanja, istraživanja i vještačenja Federalne uprave policije kojom su sve ove gnjusne optužbe službeno opovrgnute i sve navedeno ide u prilog jednoj stvari, a to je da se radilo o dobro organiziranom i orkestriranom ocrnjivanju HŠK Zrinjski i njegovih navijača, no ovog puta to nije prošlo. Ovo ne smije biti izolirani slučaj borbe protiv zle medijske mašinerije već pouka svima da udar na navijače Zrinjskog jest udar na Klub, ali i obrnuto. HŠK Zrinjski su navijači, oni ga čine posebnim, većim od ostalih, a ostvareni rezultati samo su kruna postojeće simbioze Kluba i njegovih navijača. U vremenima kada Klub godinama bilježi svoje najbolje rezultate i pronosi ime grada Mostara na najvećoj europskoj sceni, zaista je tužno vidjeti odnos domaćih medija, posebice u smislu nedostatka istraživačkog novinarstva, čast izuzecima.

Portal Zrinja.com ograđuje se od bilo kakvih navijačkih nereda i podržavanja istih u medijskom prostoru, no ističe kako su očito mnogobrojni samoprozvani vodeći portali u Bosni i Hercegovini nauštrb slobode govora iskoristili priliku raspirivati mržnju i sudjelovati u ataku na Hrvatski športski klub Zrinjski bez razmišljanja o eventualnim posljedicama.  

ZRINJSKI – TO SMO MI.

U povijesnim knjigama ime  Krunoslava Rendulića ostat će zapisano kao ime trenera koji je Plemiće vodio do prve dvostruke krune u povijesti, a onda i do prvog plasmana u skupnu fazu UEFA Konferencijske lige. Rendulića navijačima Zrinjskog ne treba puno predstavljati, a bivšeg trenera Plemića i sadašnjeg trenera Sabaha „ulovili smo“ na odmoru u Mostaru. Bila je to odlična prilika da ga zamolimo za razgovor, a susretljivi Rendulić je to brzo i prihvatio.

Gospodine Renduliću, hvala u ime portala Zrinja.com i svih navijača i čitatelja što ste na odmoru odvojili vrijeme za jedan Plemićki razgovor.

– Hvala vama prije svega na interesu, a s obzirom da me za Mostar vežu lijepe uspomene odluka je bila laka.

Trenutno vodite momčad azerbejdžanskog Sabaha. Kakav je život na Kavkazu? Je li Vam trebalo neko vrijeme prilagodbe ili je dosta slično životu u Iranu?

– Nema neke prevelike razlike u odnosu na Iran i to iskustvo u Iranu mi je dosta pomoglo da brzo pohvatam konce. Znao sam što me čeka, ali moram priznati da je u Azerbejdžanu bolji život. Baku je svjetski grad i sve što poželite lako ćete naći.

Sabah je dosta mlad klub. Postoji tek 7 godina, ali je jako brzo postao top3 u Azerbajdžanu. Koja je pozadinska priča oko tog kluba?

– Sabah je prije ulaska u prvu ligu imao školu nogometa i bavili su se isključivo djecom, a kasnije su došli do prekretnice i trebali su odlučiti što dalje. Uz pomoć saveza i države su se odlučili na iskorak i od 2017. godine klub stalno napreduje. Klub je dosta ambiciozan i vode ga ambiciozni ljudi i sve se to poklopilo s mojim ambicijama i izbor nije bio težak. Ispočetka nije sve išlo glatko jer smo bili na 6. mjestu, ali na našu radost smo se uspjeli plasirati u Europu. Qarabag je svijet za sebe i oni su za dva koplja kvalitetom iznad ostatka lige, a što se tiče ostatka lige, male su razlike od drugog do zadnjeg mjesta. Čak je i Gabala koja je ispala iz lige ozbiljan klub i to samo mi osjetili na svojoj koži budući da smo izgubili od njih 2-0.

Jeste li imali vremena tu i tamo baciti pogled na utakmice Zrinjskog?

– Jesam, sve sam pratio. Ne samo ja, nego i moj stožer u kojem su Saša Sabljak i Domagoj Perić. Ipak samo mi dio bliže povijesti i uvijek nam je drago pogledati Zrinjski jer smo tu proveli prekasnu godinu s fenomenalnim rezultatima.

Ono što je  u velikoj mjeri usmjerilo ligašku sezonu Zrinjskog, a o tom samo razgovarali i sa sadašnjim trenerom Željkom Petrovićem, je pravilo U21. Smatrate li da je Zrinjski omamljen Europom na neki način u prijelaznom roku zanemario pravilo U21?

– Stvari nisu crno-bijele. Kada gledate to izvana lako dobijete krivu sliku, ali morate biti svjesni da smo mi imali Sučića i Ilinkovića, dva najbolja mlada igrača prošle sezone i oni bi sigurno igrali bez obzira na taj uvjet. Nažalost, htjeli smo zadržati i jednog i drugog, ali smo izgubili obojicu. Tako mlade i kvalitetne igrače nije lako naći i zbog toga smo bili u ozbiljnom hendikepu. Doveli smo Ramića koji nije imao konstantu u Sarajevu, ali smo procijenili da bi mogao biti od koristi što se na kraju i pokazalo i rekao bih da je to bio dobar potez. Od ostalih igrača smo imali Sabljića, Prskala i Sefu. Od ove sezone samo jedan mora biti na terenu, ali ni tog jednog nije lako naći jer jednostavno nemate bazu pa da na svakom koraku možete pronaći U21 igrača.

Koliko je zapravo teško u početnom razdoblju prijelaznog roka dovesti igrača za kojeg smatrate da je ono što vam treba? I koliko ga je zapravo teško nagovoriti da dođe u bh. ligu?

– To je period u kojem nemate vremena i jednostavno se dogodi raskorak želja i mogućnosti. Svjesni ste da se morate pojačati na određenim pozicijama, a s druge strane, svi ti igrači čekaju nešto bolje. Praktički, prijelazni rok u lipnju ni ne počinje i ograničeni ste u svakom pogledu. U takvim okolnostima morate naći najbolja i najbrža rješenja, a možda ste u startu svjesni da to nije idealno rješenje, jer jednostavno nemate vremena nekoga čekati. Npr. doveli smo Batarela koji je odigrao odličnu utakmicu u Linzu, ali da ga nismo imali u kadru tko bi igrao stopera? Rekao bih da smo taj dio solidno odradili jer smo ga odradili u okviru svojih mogućnosti. Ali pazite, ista je stvar i s Dinamom, smo što je to malo viši nivo pa njihove želje čekaju transfer u ligu petice ili slično.

Opet kažem, nemate vremena jer kreću pripreme i morate uigravati momčad jer je prva utakmica ključ i ona sve određuje. Protiv Urartua je bilo najvažnije proći i uspjeli smo.

Jeste li više preferirali formaciju 433 ili 4231 sa Kišom iza Bilbije?

– U datom trenutku  razmišljate što bi bilo najbolje za momčad i kako izvući maksimum iz svakog pojedinca. Puno je tu detalja koji prevagnu na jednu ili drugu stranu, npr. tu je rad na treninzima kroz tjedan, ali ljudi to ne znaju i samo vide ime i prezime, pa još ako favoriziraju nekoga stvaraju sliku kako bi to trebalo izgledati.  Jasno je da je Tomo igrač koji ima kvalitetu i to nije upitno i svi smo mi svjesni da u defanzivi nije igrač koji će odraditi neke stvari koje će npr. Ivančić, ali od takvog igrača to ne možete očekivati, ali neki minimum u obrani svatko mora odraditi.

Nakon što je bilo jasno da će klub igrati grupnu fazu, nastavljano je s dovođenjem igrača, pa je na kraju prijelaznog roka vaša momčad brojala čak 34 člana. Na press konferencijama ste djelovali kao da Vam se to ne sviđa jer vam otežava rad.

– Budimo realni, to se nijednom treneru ne sviđa. Kad imate preko 30 igrača u startu ih je minimalno 10 nezadovoljno. Najteže mi je bilo maknuti 10 igrača sa strane kada radim taktički trening da treniraju s jednim od asistenata, ali tako su se stvari odigrale u tom momentu.

Opet kažem, to su ozbiljne otegotne okolnosti i ne možete imati 30 ljudi koji su zadovoljni. Na terenu možete imati 11 igrača, njih 5-6 koji se rotiraju i to vam je nekih 17-18 igrača, maksimalno 20 i jasno je da su ovi ostali nezadovoljni.

Je li ta prenapučenost veznog reda i manjak prostora bio jedan od pokretača nezadovoljstva kod veznjaka koji su u Zrinjski došli oživjeti karijeru? Nekako je u tom buntu najglasniji bio Zvonimir Kožulj koji je kasnije odstranjen iz ekipe.

– O kvaliteti Zvonimira Kožulja je neupitno govoriti, uostalom znamo u kojim je klubovima igrao. No, morate znati da je došao nakon dvije godine bez nogometa i morali smo ga uvoditi korak po korak i najvažnije je bilo da se on na tom putu ne ozlijedi. Znali smo ako se spremi da će biti koristan. Jednostavno, sve se odvijalo da morate čekati red na koji dođete prije ili kasnije, ali je bitno da budete svjesni da ste dio momčadi. Jasno da je on odigrao fenomenalnu utakmicu koju smo okrenuli protiv AZ-a i o tome ne treba trošiti riječi.

Nije Vam bilo lako složiti konačan popis za Europu. Previše je igrača bilo u kadru, a premalo iz omladinskog pogona.

– Da, imali smo problem jer nismo imali dovoljan broj igrača koji su prošli kroz školu nogometa i bili smo dosta ograničeni. Usput samo ostali i bez Barišića iz dobro poznatih razloga i to su za nas bili stvarno veliki problemi. Bili smo prisiljeni puno toga vagati, gledali smo koji igrač može pokriti više pozicija, koliko nam treba ljevaka, koliko dešnjaka i morate se odlučiti za tri dana. Takva su pravila i za nas nisu bila idealna.

Odmah nakon problema s popisom za Europu uslijedila su dva vezana poraza, prvo od Posušja, zatim od Sarajeva. Je li istina da ste bili blizu otkaza u trenucima kada ste sa Zrinjskim ispisali povijest?

– Sigurno da je bilo istine. Nitko nije demantirao da nije, što znači da se tu događalo puno toga iza kulisa. Nije nam u početku bilo lako igrati na dva kolosijeka zbog fizičkog i emotivnog pražnjenja. Dođu trenuci kada više ne znate ni protiv koga igrate ni za što se spremate jer igrate svako treći dan i to nije lako izdržati. Mi smo ipak bili na drugoj poziciji uz sve te okolnosti, za razliku od Dinama koji je imao ozbiljnih problema, pa čak i klubovi u najjačim europskim ligama imaju problema igrati u tom ritmu.

Stvorio se dojam da su stvari nepopravljive jer ste bili svjesni da postoji mogućnosti da će netko drugi voditi ekipu u grupnoj fazi?

– Vaza koju lijepite pušta vodu i više nikad ne može biti vodonepropusna. Ali to je sport, u sportu jučer ne postoji i mi koji smo unutra smo toga svjesni. Uvijek se može razgovarati kako se taj razlaz dogodi i je li moglo drugačije, ali prihvatite kao dio posla. Ljudi koji odlučuju o tome su tako odlučili jer su u tom trenutku smatrali da je tako najbolje, isto kao što sam ja odlučivao na terenu.

Nakon ta dva poraza uslijedio je nezaboravni preokret protiv AZ-a. Krenula je serija pobjeda, ali kao da se samo čekao prvi kiks…

– Nije to samo vaš dojam, puno ljudi mi je to reklo. Ne znam je li to tako ili nije, možda i nije važno. Ne bih rekao da je „nula“ u Banja Luci neuspjeh, u Posušju kada kažete da je bilo 2-2 zvuči kao kiks, ali ako uzmete u obzir cijeli kontekst, igrali smo više od 45 minuta s igračem manje. Imali smo nesreću da smo puno toga promašili u prvom poluvremenu i nakon nespretnog Ramićevog crvenog kartona stvari su se potpuno okrenule. Protiv Veleža je bila osma utakmica u 26-27 dana i nakon što smo došli s gostovanja iz Varšave. Momčad je bila fizički i mentalno iscrpljena jer smo u toj utakmicu izgubili sve šanse za prolaz. To je opet jedna od naših nerealnosti – kada dođete u situaciju da igrate u grupi koja je bila na razini Europa lige i u jednom trenutku pomislite da trebate proći. Trebali smo u tim trenucima biti svi malo realni i priznajmo da je taj rezultat koji smo napravili jako ozbiljan.

Ako nešto napravite prvi put u povijesti kluba, ako nešto napravite prvi put u povijesti države onda je jasno da je taj rezultat ogroman i najveći mogući. No, mi uvijek mislimo da može to još i bolje i u neku sam ruku postao žrtva svog uspjeha.

Smatrate li da je dosta nervoze unijelo nešto stabilnije Sarajevo u tim trenucima i Borac kojem je sve išlo do ruke?

– Kad smo saznali koliko imamo utakmica i kakav nam je raspored jasno smo iskomunicirali da nam je bitno da Borac ne ode previše. U mojim razgovorima s klubom minimum je bio 2 boda po utakmici. Mi smo to držali i u trenutku kad sam ja otišao. Imali smo 7 bodova zaostatka i utakmicu manje protiv Širokog. Uz sve okolnosti koje sam nabrojao i sve utakmice koje smo odigrali više od Borca ja mislim da je to bilo sasvim dobro, neću reći da je bilo odlično, ali je bilo ono što smo iskomunicirali.

Jesu li do Vas stigle riječi Željka Petrovića s proslave kupa?

– Jesu. Ja ga osobno ne poznajem, znam ga iz medija i ovim putem mu se zahvaljujem. Hvala mu na tim riječima i drago mi je da je napravio rezultat i osvojio kup. Kada se sve zbroji, mislim da je to bio maksimum ove sezone.

Sigurno smo da ste svjesni traga kojeg ste ostavili u Mostaru i koliko Vas navijači Zrinjskog zapravo cijene.

– Očito sam onda to nečim i zaslužio. Tako je to u sportu, kada imate rezultat onda je sve lakše i ljudi vas drugačije doživljavaju. Meni je najbitnije da u svom radu dajem maksimum, a ja sam imao sreću da sam naišao na jako kvalitetnu grupu ljudi i oni su najzaslužniji za sve što je Zrinjski ostvario zadnjih godina.

Proteklu polusezonu zaključili smo pregledom koji je bio obilježen velikim europskim susretima u kojim se Zrinjski velikom slovima upisao na nogometnu kartu Europu. Proljeće je donijelo povratak na sumorne terene i domaće prvenstvo, nešto frustracija, puno nade i na kraju jako puno sreće, smijeha i veselih trenutaka. Prisjetimo se kako je sve počelo.

Ne trebate biti veliki poznavatelj prilika u bh nogometu kako bi došli do zaključka koliko je izazovno stizati 7 bodova zaostatka za ekipom Borca.

Ipak, nada je jedna od najdemokratskijih stvari na ovom svijetu, pripada svima i nitko vam je ne može oduzeti.

Ako uz to još posjedujete i potrebnu kvalitetu da situaciju okrenete u svoju korist, ne preostaje vam ništa drugo nego pokušati pomrsiti račune očekivanjima.

Sezona lova otvorena je na Grbavici, s jasnim ciljem – pobjeda.

Gostovanje Željezničaru koji je pod vodstvom novog trenera, imperativom izlaska iz opasne zone i punim stadionom bio idealna lovina za najaviti velike stvari.

Osim što bi bodovna razlika u najmanju ruku ostala ista, pobjeda bi s psihološkog aspekta ekipu i trenera napunila samopouzdanjem te poslala određenu poruku da se, ako je netko i zaboravio sve preokrete, Zrinjskog nikada ne otpisuje.

To se nije dogodilo.

Nesigurna nula i Borac je na devet bodova.

Sasvim dovoljno da se i među domaćim pukom uvuku sumnje.

I zaista u tih prvih mjesec dana,ako ne računamo protivnike koji su daleko ispod ranga Zrinjskog (Slavija,Igman i Jedinstvo), dalo se u zraku namirisati neugodne plinove nekih prijašnjih vremena, trome igre i mlitavog stava.

Valja spomenuti i gostovanje protiv Sloge (1:1) koje je iz ropotarnice povijesti na trenutak izvuklo neke “čari” Premijer lige koje zasigurno nikom ne nedostaju.

A da bi stvar bila gora,kišovite nedjeljne večeri, Banjalučani su minimalnom pobjedom otišli na maksimalnih 12 bodova.

(Ne)dostižnih.

Kiša je obilježila domaće utakmice Zrinjskog ove polusezone.

Često ju je i trener Petrović spominjao u svojim izjavama.

Sklizak teren, pljusak i nespretnost “plave devetke” preokrenule su polusezonu Zrinjskog te subote, a da toga u tom trenutku nitko i nije bio svjestan.

Da je Željezničar tada poveo, teško da bi Zrinjski stigao do dva gola i plavi s Grbavice bi, ni krivi ni dužni, uvelike usmjerili sami tok polusezone.

Ovako, dva gola su bila dovoljna za naizgled sigurnu pobjedu i 3 boda što je dalo prijeko potrebni mir pred mini pauzu koja je uslijedila.

Je li do te pobjede,reprezentativne pauze ili skinutog pritiska očekivanja, ali u nastavku sezone Zrinjski je iz utakmice u utakmicu izgledao sve sigurnije, bolje i lepršavije.

Kao naručena došla je pobjeda protiv Borca u Banja Luci i ne samo pobjeda već i igra koju je Zrinjski pokazao u toj utakmici.

Bila je to prva od 3 pobjede nad izravnim konkurentom u manje od dva mjeseca.

Do finala kupa Zrinjski je koračao sve sigurnijim koracima na oba fronta.

Ruku na srce, neke pobjede ćemo morati svrstati pod onu “igru briši,bodove piši” (Velež i Sarajevo), ali veliku većinu protivnika Zrinjski je izdominirao.

Uostalom, zadnji poraz je bio upravo taj protiv Borca na domaćem terenu, što je sad već bilo poprilično davno. Taj poraz ispostavit će se i ključni jer je Zrinjski na kraju zaostatak sveo na svega dva boda!

Kup kao minimum

Kao šlag na kraju i poseban podnaslov ciljano ćemo ostaviti dvomeč finala kupa.

16 utakmica u nizu bez poraza,12 pobjeda za redom… i mogli bismo se još igrati brojkama, ali one bi izgubile smisao da nije osvojen kup.

Jer kao što je trener Petrović podcrtao u govoru prije meča: ”Ovo je minimum koji smo zaslužili ove godine!”

I zaista je tako.

U obje utakmice Zrinjski je pokazao da je na zelenom terenu kvalitetnija momčad, s jasnijom idejom kako ugroziti protivnika – raznovrsniji, moderniji.

Jednostavno bolji.

Treba barem rečenicu posvetiti i tome da se protiv nekih stvari nije moglo,ali ne možemo se oteti dojmu da je i pored toga Zrinjski mogao ostvariti svoje demokratsko pravo s početka teksta i deveti se put upisati na trofej osvajača Premijer lige.

Nakon svega, možemo zaključiti kako je oblacima obilježena polusezona, koja je u jednom trenutku prijetila čak da postane i sumornom, ipak završila mnogo vedrijim i pozitivnijim tonom.

Scenom slavlja igrača i navijača koji su već bili na odlasku.

Više nego zasluženim slavljem.

Ovaj tekst je pisan netom nakon okončanja utakmice u Konjicu, 55. utakmice Zrinjskog ove sezone.

Usporedbe radi Dinamo ih je odigrao 59.

Zrinjski je premostio jaz između domaćeg prvenstva i europskih natjecanja, naučio voziti slalom u ritmu četvrtak-nedjelja, te pored svega još jednu sezonu okrunio trofejom, a vama ostavljamo da izaberete najdraži trenutak ove sadržajne sezone.

Vremena za odmor neće biti puno.

U blagoj omamljenosti ćelopeka i plesa kuglica uživat ćemo i ovo ljeto.

Još jedno.

Istini za volju s nešto većim očekivanjima…

Zrinjski će ove sezone, za razliku od prethodne dvije sezone, svoj europski put započeti u pretkolima Konferencijske lige. Budući da je i dalje na snazi zabrana ruskim klubovima da nastupaju u natjecanjima pod UEFA-nim okriljem, na početku sezone je bilo jasno da će pobjednik kupa Bosne i Hercegovine (tko god to bio) svoj put započeti iz drugog pretkola Konferencije lige.  Zrinjski će tako biti oslobođen igranja prvog pretkola, a to će mu omogućiti nešto duže pripreme.

Zrinjski trenutno ima koeficijent 9,500, a to mu osigurava status nositelja i u drugom i u trećem pretkolu, ali ne i u Play offu. Koliko ždrijeb u Konferencijskoj ligi može biti čudan najbolje pokazuje činjenica da Zrinjski već na prvoj prepreci za protivnika može dobiti od prošlogodišnjeg prvaka Švedske do trećeplasirane ekipe iz San Marina.

Ždrijeb će se održati 19. lipnja, a prva utakmica će se igrati 25. srpnja, dok će uzvrat biti odigran 1. kolovoza.

Mogući protivnici Zrinjskog koji su se izravno plasirali u Q2 i nemaju status nositelja:

– Hacken (SWE)

– Slask Wroclaw (POL)

– Polissya Zhytomyr (UKR)

– Brann (NOR)

– Tromso (NOR)

– Puškaš Akamedia (HUN)

– Cherno More (BUL)

– Sabah Baku (AZE)

– Sumgayit (AZE)

– Radnički Kragujevac (SRB)

– Ilves (FIN)

– St. Patrick (IRL)

– Zimbru Kišinjev (MOL)

– Transinvest (LIT)

– Neman Grodno (BLS)

– Cliftonville (NIR)

– HB Torshavn (FAR)

– Progres Niederkorn (LUX)

* St. Gallen (SUI) još uvijek ne zna hoće li imati status nositelja ili nenositelja

*Ako Hapoel Beer Sheva osvoji izraelski kup, mogući protivnik Zrinjskog bit će Hapoel Haifa.

*CSKA 1948 Sofia je mogući protivnik Zrinjskog ako u finalu bugarskog Play-offa za Konferencijsku porazi CSKA Sofiju.

Mogući protivnik Zrinjskog može biti pobjednik dvoboja u Q1:

– Inter d’Escaldes (AND) vs nenositelj u Q1

– Levadia Talin (EST) vs nenositelj u Q1

– Tirana (ALB) vs nenositelj u Q1

– Tre Penne (SMA) vs nenositelj u Q1

– Connas’s Quay (WAL) vs nenositelj u Q1

– Paide Linnameeskond (EST) – nenositelj u Q1

– Milsami Orhei (MOL) vs nensoitelj u Q1

– Crusaders Belfast (NIR) vs nenositelj u Q1

– La Fiorita (SMA) vs nenositelj u Q1

– Liepaja (LAT) vs nenositelj u Q1

– *Iberia 1999 (GEO) vs nenositelj u Q1

– Derry City (IRL) vs nenositelj u Q1

– Vllaznia Skadar (ALB) vs nenositelj u Q1

– St. Joseph’s (GIB) vs nenositelj u Q1

– Urartu (ARM) vs nensoitelj u Q1

*Ako Olympiacos osvoji Konferenciju ligu Sliema Wanderers (MLT) i Iberia 1999, ex. Saburtalo Tbilisi (GEO) iz prvog pretkola prolaze izravno u drugo pretkolo i mogući su protivnici Zrinjskog.

*Pobjednik duela Partizani (ALB) vs nenositelj u Q1 još ne zna hoće li imati status nositelja.

Mogući protivnik Zrinjskog može biti ekipa koja bude poražena u prvom pretkolu Europa lige:

– nositelji u Q1EL: Sheriff (MOL), Maribor (SVN), Tobol (KAZ), Wisla Krakow (POL), Pafos (CYP), Paks (HUN)

– nenositelji u Q1EL: Elfsborg (SWE), Corvinul Hunedoara (ROU), Botev Plovdiv (BUL), Zira  (AZE), Ružomberok (SVK), *Llapi (KOS)

*Prema odluci UEFA-e, klubovi iz BiH i sa Kosova ne mogu igrati međusobno.

Ždrijeb će se održati 19. lipnja.

26. je lipnja 2018. godine. Hrvatska nogometna reprezentacija na Rostov Areni protiv Islanda igra svoju treću utakmicu na Svjetskom prvenstvu na kojemu će ostvariti svoj najveći uspjeh u povijesti. 

Sudac Mateu Lahoz u 65. minuti dao je znak da je vrijeme za izmjenu, a 40-ak tisuća okupljenih ustalo je zapljeskati jer je igru napuštao veliki Luka Modrić. Umjesto njega na teren je istrčao 26-godišnjak koji će nakon turnira ostvariti jedan od najvećih izlaznih transfera u povijesti Rijeke – Filip Bradarić.

23. je svibnja 2024. godine. HŠK Zrinjski u uzvratnoj utakmici finala Kupa BiH gostuje u Banjoj Luci kod Borca i brani 1:0 iz prve utakmice. Sudac Irfan Peljto u 81. minuti dao je znak da je vrijeme za izmjenu, a 300-tinjak gostujućih navijača pljeskom je iz igre ispratilo ljubimca navijača mostarskog kluba, Tomislava Kiša. Umjesto njega na teren je istrčao 32-godišnjak koji je u posljednjih nekoliko mjeseci navijačima Zrinjskog također postao jedan od omiljenih igrača – Filip Bradarić.

Osam sekundi (!) nakon ulaska u igru lopta stiže do Bradarića koji je sjajno podiže za Matiju Malekinušića koji je prima prsima i desnom nogom zakucava u gol za potvrdu obrane naslova pobjednika Kupa BiH.

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

Objavu dijeli HŠK Zrinjski Mostar (@hsk.zrinjski)

“Daj mi minutu da ih riješim, daj mi minutu”, vikao je Bradarić u kameru nakon utakmice i otišao primiti medalju, prvu nakon onoga srebra u Rusiji…

Što se dogodilo u ovih šest godina između medalje na Svjetskom prvenstvu i medalje osvajača Kupa BiH?

Da ne dužimo previše o tom razdoblju, nakon Rusije ostvario je višemilijunski transfer u Cagliari gdje je u prvoj sezoni nastupio u 29 utakmica pružajući solidne partije. Klub sa Sardinije je u ljeto 2019. i ovako natrpanu središnjicu terena dodatno pojačao Radjom Nainggolanom i Markom Rogom, pa se Bradarić odlučio na posudbu u Hajduk gdje je bio jedan od najvažnijih igrača. Velike planove za svojih 3-5-2 s Bradarićem je imao i novi trener Igor Tudor, ali njegove dobre igre nisu prošle nezapaženo pa je španjolski prvoligaš Celta Vigo otkupio Bradarićevu posudbu za 500 000 eura. 

U Celti je nastupio u 14 od 18 mogućih utakmica nakon čega ga Cagliari šalje u Al-Ain, a na kraju sezone 2020/21 njegov ugovor od Talijana za dva milijuna eura otkupljuje Al-Ahli gdje se zadržao nešto više od godinu dana kada je odlučio raskinuti ugovor i vratiti se u Europu. Bio je pred povratkom u matični Hajduk kada mu se dogodio veliki peh. Pred kraj 2022. godine doživio je prijelom noge na malonogometnom turniru u Trilju. Uslijedio je višemjesečni oporavak, povratak u Split je propao, ali to je iskoristio Zrinjski koji je iskusnog veznjaka potpisao u kolovozu prošle godine uoči važnog dvomeča s islandskim Breidablikom.

Bradarić je u Zrinjski došao zamišljen kao veliko pojačanje s iskustvom koje će biti jako važno u potencijalnom povijesnom nastupu u grupnoj fazi nekog europskog natjecanja. Bilo je vidljivo da je došao s viškom kilograma i da je teška ozljeda ostavila traga. Prve nastupe za Plemiće upisao je u grupnoj fazi Konferencijske lige gdje je trener Krunoslav Rendulić pokušao iskoristiti njegovo spomenuto iskustvo, dok u ligi nije dobivao puno prilika i često je bio žrtva U21 pravila. Nije se bunio, kondicijski treneri s kojima je radio po posebnom programu su stalno hvalili njegov napredak i radnu etiku, a fizički napredak bio je vidljiv iz dana u dan.

Na kraju prvog dijela sezone naslovnice bh. i hrvatskih, uvijek “dobro upućenih”, portala (što smo vidjeli i u slučaju Tomislava Kiša) vrištale su o Bradarićevom odlasku iz Zrinjskog. “Na velika vrata stigao u Zrinjski, a odlazi neprimjetno” – pisalo je u naslovu jednog “eminentnog” bh. portala dok su u tekstu to još začinili s: “Nagledali smo se u prošlosti slučajeva kada igrači dođu u neki klub u Premijer ligi BiH, nastane veliki “hajp” oko njih, no oni podbace i na mala vrata isti klub, ali i ligu napuste. Takav sada slučaj prema neslužbenim informacijama dolazi iz Mostara.”

Bradarić je u klubu ne samo ostao, nego na zimske pripreme stigao (ne)prepoznatljiv. Fizički je izgledao prepolovljen, a na terenu je počeo pokazivati djeliće one svoje magije koja ga je i odvela u klubove liga petice. Do početka drugog dijela sezone ta magija je bila sve vidljivija, a u posljednja tri mjeseca postao je jedan od najvažnijih igrača u sustavu novog trenera Željka Petrovića.

Svjesno ili nesvjesno preuzeo je ulogu vođe veznog reda i postao igrač koji pokreće napade Plemića. Njegova progresivna dodavanja ubrzala su napad momčadi i podsjetila na onaj moćni Zrinjski koji je u nekoliko poteza znao izigrati cijelu protivničku momčad i bez puno muke doći do gola. Osim na terenu, Bradarić se pokazao i kao veliki gospodin izvan njega. Suigrači su ga hvalili u mnogim izjavama za medije, a u prilog tomu idu i informacije koje su pristizale iz kluba, a otkrivale su da se radi o sjajnom i skromnom momku čiji karakter uopće ne otkriva kakvu karijeru i uspjehe ima iza sebe. A sjetimo se samo nekih “velikih” imena koja su do sada prolazila kroz klub i za sobom u gotovo svim slučajevima ostavila samo nered…

Brada je prije uzvrata protiv Borca imao velikih problema sa zdravljem, najavljivalo se da neće ni putovati, ali je unatoč visokoj temperaturi stisnuo zube, otputovao u Banja Luku, ušao u igru i u prvom dodiru s loptom asistirao za pobjednički gol.

“U karanteni protiv Tuzle me uhvatilo i bilo je gadno, tri-četiri dana temperatura, ali rekao sam da ću dati sve od sebe pa makar ovdje na tribini sjedio i gledao jer ne mogu ostati kući a da se oni bore i pišaju krv na terenu. Rekao sam da moram biti tu i hvala dragom Bogu i svim ljudima, desilo se što se desilo, najbitnije je da smo pobijedili i to je to”, rekao je Bradarić nakon utakmice i dodao:

“Sretan sam i zadovoljan i nadam se da ću tu ostati. Iskreno to kažem. Popričat ćemo i vidjeti, ali s moje strane je to baš tako”.

Hoće li Brada ostati ili ne, vidjet ćemo kroz sljedećih nekoliko tjedana. Pri svakom dodiru s loptom vidljivo je da je iznad ne samo Premijer lige BiH, nego vjerojatno i HNL-a. Ponuda mu sigurno neće nedostajati, ali prema neslužbenim informacijama portala The Nobles, Brada bi trebao ostati u Zrinjskom.

Ovim mu se putem svejedno želimo zahvaliti na svemu što je napravio u ovoj sezoni i što je pokazao kako se jedan igrač, a pogotovo takvog kalibra, treba odnositi prema dresu s lentom. Na terenu i izvan njega.

Brada, ostani.