Posts in category: SamoZrinjski

Na Starom je uvijek grmila pjesma, to je valjda svima dobro poznato. Nekad je to bila pjesma iz lokalnih kafića, neke brze ritmove sam nevoljko slušao iz obližnjih noćnih klubova, a najčešće se čuo ritam najdraže pjesme, ‘grmljavine’ iz onog najbitnijeg kluba i jedinog koji je opstao nakon svih ovih godina – Kluba navijača. Godinama su se izmijenile generacije koje su dolazile u taj klub, sto je normalno i nisam nužno uvijek poznavao baš svako mlado lice koje bih vidio u blizini Kluba. Tu su iz pravih razloga, istih onih s kojima si ti odrastao.

Tu gdje sam odrastao, vrlo jasno se zna dan kad Zrinjski igra. Mostar je na taj dan drukčiji. Bučniji, napetiji, osjećaš da je u blizini stadiona sve više ljudi. Gradski derbi, s druge strane ipak je nudio neki poseban osjećaj. Nisam siguran je li to adrenalin, nervoza, iščekivanje, sreća ili sve nabrojano skupa.

PRVI DERBIJI..

Godine brzo prolaze pa s njima i sjećanja na davno djetinjstvo blijede, ali su mi se neke slike urezale u pamćenje zauvijek. Nisu to samo vizualni trenuci, tu je i osjećaj napetosti. Tjedan dana prije gradskog derbija, svaki žitelj ovog grada, znao je da će se narednog vikenda sučeliti gradski rivali. Dojma sam da je s godinama intenzitet pred utakmicu iz (ne)opravdanih razloga drastično opao, a najviše “krivnjom” Plemića koji su posljednjih godina uspostavili dominaciju nad konkurencijom u domaćem prvenstvu, mostarski derbi ipak nije nudio sve ono što objektivno predstavlja u nogometnom svijetu.

GAZI REDOM SVE ZA ULTRASE..

Zbog svih navijačkih događanja u našem gradu u posljednjih godinu i pol, gradski derbi se na taj način vratio na mjesto utakmice koja se željno iščekuje i u kojoj se pobjeda nad rivalom slavi glasnije nego prije.
Zato, od tebe Zrinjski, u nedjelju želimo pobjedu.

Za generacije koje su stajale na Stajanju prije nas, za sadašnju ekipu koja je uz tebe i za sve one generacije koje će odrastati tamo gdje smo i mi proveli naše najbolje godine, pjevajući najljepše balade svome klubu.

AJMO BIJELI ALE..

Tu gdje sam odrastao, dobro znamo što znači mostarski derbi. Mostar će ponovno ove nedjelje zasjati drukčijim sjajem, ispred stadiona će se osjetiti poseban naboj, a na tribini će zasigurno doći do kulminacije i vrhunca navijačke atmosfere.

Prikladniji termin uz dobre vremenske uvjete teško da se mogao pronaći za ovakvu utakmicu. Zrinjski u pohodu na europsko proljeće i desetu prvenstvenu titulu, a gdje si ti u svemu tome?

Tamo gdje Zrinjevci odrastaju, stadion HŠK Zrinjski kućna je adresa!

Za one koji nisu s nama, za one koji su nepravedno pritvarani i sve one koji su osjetili primjenu dvostrukih mjerila na svojoj koži. Za djecu moga naselja i moga grada, za djecu koja sanjaju da će jednoga dana biti u vašim kopačkama pred punim tribinama.

Tu gdje sam odrastao, gradski derbi se igra za Stajanje i Ultrase. Samo za taj osjećaj:

“ZGAZITE ROĐENE”

Trener HŠK Zrinjski Igor Štimac poručio je uoči nedjeljnog gradskog derbija kako priželjkuje pun stadion i maksimalnu podršku navijača, naglasivši da njegova momčad u svaki susret ulazi s istim ambicijama – osvajanjem tri boda.

Štimac je istaknuo kako vjeruje u odanost navijača Zrinjskog.
Neću više pozivati, malo sam se umorio od pozivanja. Tko voli Zrinjski neka dođe, tko ga voli doći će ga i gledati. Držim da onaj tko navija za Zrinjski dolazi radi Zrinjskog, ne radi protivnika. Volio bih da je svaku utakmicu puna tribina jer smatram da se ljubav prema klubu pokazuje dolaskom ovdje kada se igra i s najslabijim protivnikom.

Derbi se igra u nedjelju u 15:15 sati na stadionu HŠK Zrinjski, a trener naglašava da očekivanja od svoje momčadi ne mijenja bez obzira na suparnika.
Svi jako dobro znamo da se ne može pobjeći od težine ove utakmice i njene važnosti. Igrači su toga svjesni, vidi se i drukčije raspoloženje na treningu jer svi s uzbuđenjem očekuju utakmicu.

Momčad se, dodaje, suočava s nekoliko zdravstvenih i fizičkih problema.
Nekoliko igrača ima virozu, nekoliko ih je načeto od silnih napora, ali imamo dovoljno kadra s kojim ćemo izaći na teren i osvojiti tri boda.

Naglasio je da je svaki prvenstveni bod iznimno važan u borbi za vrh.
Utakmica je prvenstveno važna za igrače, mene kao trenera, za opstanak u borbi za prvo mjesto… Svaki bod nam je važan. I protiv Posušja su bila tri važna boda. Ovo je drugačija utakmica jer nosi jednu emociju, jedan drugačiji intenzitet i stvarno moramo biti u potpunosti spremni dati sve od sebe da završi na najbolji mogući način.

Govoreći o protivniku, Štimac je naglasio kako očekuje zahtjevan okršaj.
Oni su se dosta digli od dolaska Ibre Rahimića, igraju konsolidiraniji nogomet, linije su im kompaktnije… Svjesni smo da su jači nego prije, ali i mi smo stabilniji, uigraniji, stvaramo više šansi, tako da će biti interesantna utakmica.

Osvrnuo se i na nedavnu pobjedu svoje momčadi.
Pokazujemo iz utakmice u utakmicu da imamo karakter, da možemo dizati intenzitet kako se kraj bliži, pritiskati kada treba, igrati stabilno u srednjem bloku i kontrirati kad je potrebno. Prezadovoljan sam učinkom do sada i nadam se da ćemo sutra biti pravi.

Zaključio je porukom kako u njegovoj svlačionici nema „drugog plana“.
U našim redovima nema igrača iz drugog plana. Svi oni su u prvom planu, neovisno o minutaži.

Sredina je kolovoza, a navijači Zrinjskog imaju puno većih briga od vrućina na koje su nakon svih ovih godina jednostavno i navikli.

Nekoliko dana ranije prošli smo svu dramu oko promjene trenera, dozivala su se potrebna pojačanja, a prošla je i prva utakmica protiv Breidablika u kojoj se Zrinjski nije proslavio i svi smo s nestrpljenjem očekivali uzvrat koji je označen kao jedna od najvažnijih utakmica sezone.

Dok su sve oči bile usmjerene prema Islandu, klub je dva dana prije uzvrata nekako potiho predstavio svoje novo pojačanje – Marka Vranjkovića, desnog beka koji je stigao iz Lokomotive. Vranjković je bio prvo pojačanje novog trenera Igora Štimca, a kakvo je ozračje oko kluba bilo u to vrijeme najbolje će vam dočarati komentari na društvenim mrežama ispod objave o njegovom potpisu.

Nakon samo nekoliko utakmica Vranjković je postao neizostavan član udarnih jedanaest Zrinjskog, a njegov izostanak zbog ozljede itekako je primjetan u posljednjih nekoliko utakmica.

Ipak, vratimo se malo na početak.

Nogometom sam se počeo baviti u drugom razredu osnovne škole u jednom lokalnom klubu koji je uglavnom bio za te mlađe uzraste, a dvije godine kasnije prešao sam u Dubravu gdje sam proveo četiri godine. Iz Dubrave sam prešao u Sesvete gdje se nisam dugo zadržao. Momčad i društvo su bili dobri, igrao sam super upisavši nekoliko golova i asistencija i nakon samo sedam mjeseci stigao je poziv Lokomotive. Unatoč očevom nagovaranju da je za moju karijeru možda bolje da odem u Lokomotivu, ja nikako nisam želio otići iz Sesveta, ali je na kraju presudila njihova upornost i to što su mi ponudili stipendijski ugovor, otkriva Marko Vranjković na početku razgovora za portal The Nobles.

U Lokomotivi je igrajući na krilu prošao put od kadeta do seniora.

Tadašnji trener Goran Tomić preporučio je nekolicini nas mladih igrača da odemo na posudbu. Ja sam ga poslušao i otišao u Sesvete gdje sam proveo godinu i pol. U prvoj sezoni sam unatoč ozljedi odigrao većinu utakmica, a drugu je nažalost obilježila korona. Nakon toga sam otišao u Inter Zaprešić gdje mi je bilo odlično, klub je u to vrijeme ispao iz prve u drugu ligu i uvjeti su za tu razinu bili top. Silvijo Čabraja me nakon te sezone povukao nazad u Lokomotivu i kada gledam s ovim odmakom jako mi je drago što sam prošao te posudbe koje su me oblikovale kao igrača.

Po povratku u Lokomotivu postao je standardni član seniorske momčadi, a ubrzo je i promijenio poziciju.

Kroz cijelu karijeru sam igrao na krilu, a tu sezonu u Inter Zaprešiću me trener Ilija Lončarević stavio na wing-backa i ta mi se pozicija jako svidjela. Imaš cijelu stranu samo za sebe i ideš gore-dole cijelo vrijeme. Po povratku u Lokomotivu trener Čabraja me malo stavljao na beka pa malo na krilo nakon čega me je ostavio na beku i to je postala moja primarna pozicija. Konkurencija na toj poziciji bila je stvarno jaka. Branimir Cipetić tada je bio prvi bek i trebao je otići u Rapid Beč zbog čega me Čabraja pripremao i govorio mi da sam od nove sezone ja startni desni bek. Cipetić na kraju nije otišao u Rapid, ostao je u Lokomotivi još pola godine, nakon čega sam ušao u prvih jedanaest, ali samo na desetak utakmica jer se otvorila prilika za dolazak bivšeg hrvatskog reprezentativca Karla Bartoleca. Malo sam igrao pa malo ne, a nakon Bartoleca stigao je Fran Karačić koji je imao sjajnu sezonu na račun koje je napravio transfer u Hajduk. Iskreno, ne mogu se žaliti, odigrao sam dosta utakmica, konkurencija je bila jaka, ali naravno da sam htio više, dodaje Vranjković.

Nakon isteka ugovora s Lokomotivom odlučio se na promjenu sredine.

Stiglo je nekoliko ponuda kako mi je na ljeto isticao ugovor s Lokomotivom, a najkonkretnija je bila iz Poljske od Motora iz Lublina gdje smo igrali neki dan. Obavio sam razgovore s trenerom i sportskim direktorom, sve je bilo dogovoreno, ali je na kraju propalo. Mario Musa, prijatelj koji je prije igrao sa mnom, a sada je u tim menadžerskim vodama, me jedan dan nazvao i pitao bi li išao u Zrinjski. Odgovorio sam s “naravno da bih” jer sam Zrinjski uvijek pratio koliko sam mogao i znao mnogo o klubu. Ubrzo su krenuli pregovori i za nekoliko dana sam bio u Mostaru, otkriva Vranjković za portal The Nobles.

Proces prilagodbe na novi klub i ligu protekao je glatko.

Nije mi trebalo puno za prilagodbu na klub jer su svi bili jako pristupačni, a s Ilijom Mašićem sam bio dobar od ranije. Što se igre tiče, glavna razlika između Lokomotive i Zrinjskog je što se ovdje u većini utakmica klubovi protiv nas brane pa je i drugačiji nogomet – držiš loptu, kružiš i pokušavaš probiti taj blok. S druge strane, u Lokomotivi je u većini utakmica bilo nadigravanje što je otvaralo mnogo prostora. To je neka razlika koju sam primijetio, ali iskreno ne bih rekao da je HNL nešto puno jači od Premijer lige, posebno od kada su u BiH napravljeni novi tereni, smatra igrač Zrinjskog.

Zanimalo nas je i kako se snašao pod “pritiskom” tribina i očekivanja jer je većinu karijere proveo u klubu koji nema navijačku bazu, a ni očekivanja vodećih ljudi nisu velika. Kako ono kažu, glavno da ne ispadnemo.

Nije mi se teško nositi s tim pritiskom, ali sigurno da su ovdje veća očekivanja od navijača i kluba. Navijači očekuju da svaku utakmicu budeš bolji od protivnika i da osvajaš bodove, dok je u Lokomotivi bilo drugačije jer nema navijača i pritiska. Cilj je uvijek bio vrtjeti se oko sredine tablice da nisi pri dnu, a gore ako uspiješ nešto napraviti – super. U Zrinjskom je imperativ osvajati trofeje i izlaziti u europska natjecanja zbog čega je pritisak veći, ali meni to nije opterećenje i nije mi se problem nositi s tim.

Taj pritisak mogao bi se osjetiti u nedjelju kada nogometaše Zrinjskog očekuje utakmica protiv Veleža, a Marko je već iskusio mnoge čari gradskog derbija.

To je jedna potpuno drugačija utakmica od ostalih jer je riječ o gradskom derbiju, naboj je velik i pritisak je mnogo veći nego na ostalim utakmicama. Velež se u posljednje vrijeme digao, igraju dobro i treći su na tablici. Čvrsta su ekipa, ali s obzirom na to da je derbi i da igramo kući, mi moramo pokazati tko je gazda i pobijediti na kakav god način znamo, kazao je Vranković za The Nobles i prisjetio se svoje prve utakmice protiv Veleža:

Do tada se nisam susreo s takvim ambijentom. Na nas su bacali sve živo: petarde, boce i limenke, morali smo se zagrijavati na centru. Iskreno, više volim igrati u takvoj atmosferi da me vrijeđaju, vrište i stvaraju pritisak nego da nema nikoga na tribinama.

S Markom smo ovaj razgovor dogovarali prije dva tjedna kada je iznenada javio da mora na pregled u Beograd. Propustio je posljednje četiri utakmice, trener je izbjegavao detaljnije govoriti o njegovoj ozljedi, a sada nam otkriva o čemu je točno riječ.

Oštećen mi je dio tetive i nije ništa strašno, ali je preporuka liječnika da ne oblačim kopačke dok god osjetim bol jer je specifična ozljeda koja bi mogla dovesti do potpunog puknuća tetive i višemjesečne pauze. Iskreno ne znam ni sam kada ću se vratiti, prolazim kroz razne terapije i dajem sve od sebe da to bude što prije, otkriva nam Plemić koji je prije pauze odigrao devet utakmica zaredom u kojima je proveo sve minute na terenu ne pokazujući ni u jednom trenutku znakove umora.

Duje Dujmović u nedavnom nam je razgovoru otkrio kako trener Igor Štimac posebnu pažnju posvećuje stoperima i bekovima jer je i sam igrao na tome dijelu terena, a s njim se slaže i njegov suborac iz te posljednje linije.

Trener je igrao na poziciji stopera zbog čega dobro kuži što se događa u posljednjoj liniji i želi da je ona cijelo vrijeme “budna i našpanana”. Sviđa mi se kako rade trener i njegov stožer. Trener Štimac je sjajan govornik i motivator, a uz njega se kroz prekide i taktike sjajno nadopunjuje Marijo Tot, smatra Vranjković.

Zrinjski je u dosadašnjem dijelu Konferencijske lige imao uspona i padova, a pred posljednja dva kola nalazi se u dobroj poziciji da izbori nokaut fazu što bi predstavljalo najveći europski uspjeh kluba u njegovoj povijesti.

Prisjetio bih se i onog Utrechta s kraja kvalifikacija gdje smo po meni u obje utakmice bili bolja momčad, ali nažalost nismo uspjeli napraviti taj iskorak i kvalificirati se u Europsku ligu. Protiv Lincolna nam je bilo bitno dobro ući u Konferencijsku ligu i to smo napravili na spektakularan način. U toj utakmici sam upisao i asistenciju što mi je dodatno podiglo samopouzdanje.

Uslijedilo je gostovanje u Mainzu. E, to je bila jako lijepa utakmica za igrati. Mislim da nas je taj rani crveni malo unazadio, ali smo opet odigrali jednu mušku utakmicu protiv bundesligaša koji je veliko ime. Bilo je prelijepo igrati na onakvom stadionu pred onolikim brojem naših navijača.

Dinamo Kijev je pokvario dojam iz prva dva kola. Imali smo dobrih prilika u prvom poluvremenu pa primimo gol iz prekida koji je jedno od njihovih jačih oružja. Mislim da nas je onaj drugi gol skroz poremetio i tu je sve krenulo nizbrdo. Dočekali su nas nespremne, mi smo očekivali da će sudac dati znak za izmjenu, a oni nam slože akciju i zabiju gol. Odmah su zabili i treći, nismo znali gdje nam je glava i završilo je kako je završilo. 

Hacken sam zbog ozljede gledao s tribine i uživao u velikom preokretu svojih suigrača. Vezna linija gostiju mi je baš izgledala moćno i bez problema su iznosili loptu. Moj dojam je da su nam mogli zabiti dva-tri gola, ali mislim da su se previše opustili jer bi došli do našega gola i umjesto da pucaju krenu s nekim podvaljivanjima što im se na kraju odbilo od glavu. O golu kapetana Nemanje Bilbije ne treba trošiti puno riječi, dovoljno ga je samo ponovno pogledati, kaže Vranjković.

U dresu Plemića odmjerio je snage s mnogim opasnim ofenzivcima iz protivničkih ekipa, a istaknuo je dvojicu zbog kojih je morao raditi još više nego inače.

Iz Europe bih izdvojio krilo Dinamo Kijeva, Shola Ogundanu koji je jako nezgodan, brz, agilan i ima odličan prvi korak. U Premijer ligi bih možda izdvojio Giorgija Guliashvilija koji je tehnički vrlo dobar igrač sa solidnim driblingom i također ima dobar prvi korak.

Momak koji obožava kavu i druženja nije imao nikakvih problema u prilagodbi na novu sredinu.

Ma Mostar k’o Mostar. Kao grad mi se jako sviđa, nije mi bio stran ni prije jer su moji inače iz Posušja pa smo znali dolaziti ovamo. Grad nije malen, ali svugdje možeš doći kroz nekoliko minuta. Ima sve što ti treba i nikada ti nije dosadno. Obožavam kave i druženje tako da sam se brzo priviknuo na Mostar. Jedino što mi se nije dopalo su one ljetne vrućine. Pa ono nije normalno, sjedim u jedanaest navečer, a tamo pokazuje 33 stupnja. Bože sačuvaj, kroz smijeh Marko Vranjković zaključuje razgovor za portal The Nobles.

Mostarski Zrinjski ostvario je iznimno važnu pobjedu na jednom od najtežih gostovanja u ligi. Prijedor je ove sezone problematičan teren za gotovo sve klubove, a Rudar je već pokazao da zna uzeti mjeru i jačim ekipama. Upravo zato večerašnja pobjeda Plemića nosi posebnu težinu – pogotovo jer je ostvarena bez kapetana i najboljeg napadača Nemanje Bilbije, koji zbog zdravstvenih problema nije ni bio u zapisniku.

Prvo poluvrijeme otvorilo je nekoliko ozbiljnih situacija pred vratima Zrinjskog, gdje je Rudar izgledao opasnije i agresivnije. Domaći su prijetili preko Bolivara, Gigića i Mohedana, no Ljubić i zadnja linija uspjeli su iznijeti početni pritisak i sačuvati mrežu.

Kako je utakmica odmicala, Zrinjski je polako preuzimao inicijativu, najprije preko Šakote koji je imao veliku priliku u 20. minuti. U nastavku susreta Plemići su izgledali potpuno drukčije – agresivnije, brže i okomitije. Najava gola stigla je u 61. minuti kada je Šakota ukrao loptu i uzdrmao gredu, a samo dvije minute kasnije Žunić je fenomenalnom reakcijom zaustavio snažan udarac Majića.

Ipak, pritisak se morao isplatiti. U 70. minuti Leo Mikić hladnokrvno je završio dugu akciju Zrinjskog i doveo momčad Igora Štimca u vodstvo. Tim pogotkom utakmica je otišla u smjeru Plemića, a potvrda pobjede stigla je u 85. minuti kada je domaći branič Roncal nespretno vratio loptu svom vrataru – za autogol koji je donio konačnih 0:2.

U 89. minuti navijači su dobili još jednu lijepu vijest – na teren se vratio Abramović, čiji oporavak dugo očekuju i struka i tribine.

Štimac nakon utakmice: “Trebalo je biti mudar i pametan”

Trener Zrinjskog Igor Štimac bio je izuzetno zadovoljan pristupom svoje momčadi.

Imamo stvarno dobru energiju, bez obzira na taj neugodni poraz od Posušja. Odigrali smo izuzetno kvalitetnu prvenstvenu utakmicu protiv jako neugodnog i dobrog domaćina. Rudar je ovdje protiv ozbiljnih momčadi pokazao da može imati posjed i pobijediti. Trebalo je tu biti mudar i pametan, rekao je Štimac.

Istaknuo je i važnost mentalne stabilnosti nakon pritiska koji se stvorio zbog rezultata.

Na kraju, kad sagledamo sve što nas je pratilo, bilo je malo pritiska. Međutim, tu smo da odradimo posao. Oni koji su dobili priliku danas su izvrsno odradili svoj posao.

Naglasio je i da njegova momčad ostaje maksimalno fokusirana.

Jedna utakmica manje. Ostaje još pet do kraja polusezone. Ne mogu reći da je itko bio melankoličan ili da nije dao maksimum. To uvijek tražim, a rezultat je u Božijim rukama. Napravili smo veliki posao u ova tri i pol mjeseca otkad smo zajedno, odradit ćemo i ovih pet utakmica u maksimumu.

HŠK Zrinjski danas od 13 sati izlazi na travnjak u Prijedoru, gdje ga čeka dvoboj 17. kola Wwin lige BiH protiv Rudara – utakmica koja dolazi u osjetljivom trenutku za mostarskog prvaka. 

Poraz od Posušja na Pod Bijelim Brijegom skupo je koštao Plemiće, jer je Borac iskoristio priliku i preuzeo vrh ljestvice. Razlika je sada minimalna: 34 boda ima klub iz Banje Luke, Zrinjski je na 33.

Domaćin u susret ulazi znatno optimističniji nego što bi se po njihovom ranijem položaju moglo pretpostaviti. Ognjenovićeva momčad diže formu iz kola u kolo – pobjeda protiv Sarajeva oživjela je ambicije Prijedorčana, a ni minimalni poraz u Vrapčićima protiv Veleža (1:0) nije ostavio loš dojam. Rudar se pokazao tvrdom, organiziranom momčadi koja zna zakomplicirati posao favoritima.

Sezona je već donijela jedan okršaj ovih suparnika. U Mostaru je završilo 0:0, a taj je susret prekinuo pobjednički niz Plemića i ostavio dojam da je Rudar pronašao recept za usporavanje plemićke ofenzive. Zrinjski u tom susretu, kao i protiv Posušja nije imao ideje.

Ovog puta iz kluba nije bilo najava – Zrinjski nije održao press konferenciju, pa javnost ostaje uskraćena za informacije o kadru, ozljedama i planovima za sastav. 

Još je otvoreno pitanje hoće li se ponovno ući s miješanim sastavom.

Pritisak je jasan: svaki izgubljeni bod mogao bi povećati prednost Borca i zakomplicirati nastavak borbe za naslov. Plemiće u Prijedoru čeka iznimno važan zadatak – odgovoriti na posrtaj, vratiti samopouzdanje i ostati uz bok Borcu.

Zrinjski je upisao težak domaći poraz, a ono što najviše smeta navijače jest činjenica da igra uopće nije izgledala loše u smislu organizacije i posjeda, ali je bila bezopasna, spora i bez pravih rješenja. Posjed bez prilika svakako ne predstavlja utjehu. Posušje je djelovalo čvrsto, sigurno i zrelo, nikako kao momčad koja bi trebala biti podređena, a Zrinjski jednostavno nije imao odgovor.

Nakon velike europske pobjede protiv Häckena očekivao se nastavak dobrog ritma, no momčad je potpuno pala. Nije bilo pravih prilika, ni energije, ni dojma da bi Zrinjski mogao preuzeti kontrolu i preokrenuti utakmicu. Sve što je Posušje napravilo bilo je dovoljno da ode s tri boda, a dva gola Ivana Kukavice samo su podcrtala loš dan Mostaraca.

Trener Zrinjskog Igor Štimac nakon susreta nije skrivao nezadovoljstvo: 

Bez energije koja je nužna. Znali smo da je Posušje neugodan protivnik… Mi nismo bili dovoljno aktivni. Bili smo previše statični i to nas je koštalo bodova.

Trener Posušja Dario Bašić istaknuo je zadovoljstvo pristupom svoje momčadi:

 Vrlo sam zadovoljan utakmicom. Moram pohvaliti sve aktere… Pokušali smo biti defanzivno jako dobri i nismo dozvolili velike šanse. Igrači koji su ušli unijeli su željenu energiju. Ova pobjeda nam je trebala.

Za Zrinjski sada slijedi okretanje novim obvezama. U srijedu stiže Rudar iz Prijedora i jasno je da je to utakmica koja se mora dobiti. Paralelno se čeka kiks Borca, kiks za koji svi znaju da ga neće biti skoro iz poznatih razloga, pa je svaki sljedeći korak bitan. Momčad se mora dignuti, zatvoriti loš dan i vratiti se ritmu koji je pokazala u europskom nastupu. Prava prilika je već u srijedu.

Zrinjski u nedjelju u 15 sati dočekuje Posušje, samo četiri dana nakon velike europske pobjede protiv Häckena. Kratko vrijeme za odmor ostavilo je traga, što je potvrdio i trener Igor Štimac, ali i dalje se očekuje da lider lige odradi posao protiv posljednjeplasirane momčadi.

Štimac je naglasio da je europska utakmica iscrpila momčad. 
Okrenuli smo se Posušju odmah nakon velikog slavlja nakon utakmice u četvrtak, a dan poslije vidjeli smo da je ta utakmica zahtijevala velike žrtve. Stoga puno onih koji su igrali tu utakmicu neće igrati u nedjelju, ali čvrsto vjerujem da će svi oni koji dobiju priliku odraditi posao kako treba i kako priželjkujemo.

Iako je ovo dvoboj prvog i posljednjeg, Štimac upozorava da u ligi nema lakih utakmica. Nema tu lakih utakmica, nije to velika razlika ni onda kada smo išli u Posušje i sjećamo se kako smo teško došli do bodova. Bilo kakvo podcjenjivanje protivnika i mišljenje da će biti lako, ne donosi sreću. Danas ćemo probati pronaći ekipu koja mora donijeti tri boda, nema uopće razmišljanja da možemo kiksati. Prema tome tko god dobije priliku mora odigrati maksimalno, dokazati da zaslužuje priliku koju dobije.

Osvrnuo se i na pitanje motivacije. Mislim da smo u zadnja tri mjeseca pokazali da se dobro nosimo s tim. Da svaku utakmicu prihvaćamo kao ključnu, što zapravo svaka i jeste, jer svaka nosi tri boda, bilo da igraš sa Sarajevom, Borcem i Željom, ili Slogom, Radnikom i Posušjem. Zadovoljan sam pristupom igrača koji u svakoj utakmici ostave sve na terenu, a tako očekujem i u nedjelju.

Što se tiče stanja igrača, dao je kratak odgovor: Abramović nije daleko od povratka, a Vranjković nije blizu povratka.

Nakon kišnog četvrtka i utakmice koju su mnogi morali propustiti zbog vremenskih uvjeta, današnje sunce donosi idealan ambijent za pun stadion. Štimac je još jednom pozvao navijače: Očekujem da tribine u nedjelju budu pune, da gledatelji dođu zahvaliti igračima za ono što su napravili, a pogotovo da dođu oni koji se zbog vremena nisu usudili doći u četvrtak. I ovim putem ih pozivam da dođu podržati naše momke, jer krvave na terenu i to zaslužuje veliki pljesak i bodrenje na ovoj utakmici.

Kiša je u Mostaru padala od jutra, bura je povremeno stvarala ozbiljne probleme, ali unatoč svemu — na tribinama se skupio sasvim dobar broj ljudi. I svi su ponovno gledali isto lice ove momčadi: bez obzira na to kako utakmica krene, Zrinjski se ne predaje. Treća utakmica u mjesec dana u kojoj se gubi 0:1, pa završava s 2:1, više nije slučajnost nego obrazac koji momčad gradi iz tjedna u tjedan. Prvo Široki na Pecari, pa Željezničar kući, sada i Hacken.

Nakon utakmice trener Igor Štimac nije skrivao emocije.

“Srce mi je puno. Natjerali su me zaplakati. Rijetko kad nemam što reći igračima prije utakmice i u poluvremenu, ali ostavili su me bez riječi. Kako su se borili, kako su ginuli za dres, koliko su zajednički djelovali i koliko su htijenja pokazali do zadnjeg zvižduka. Ali i mudrosti i pameti.”

Mostar je još jednom gledao isti scenarij: primljeni gol u lošem trenutku, protivnik koji pogađa i stativu, teško vrijeme i teren koji otežava svaku ideju. Ali baš tu dolazi do izražaja ono što se vidi već tjednima — momčad ne puca. Čak i kad zaostaje, igra kao da je pitanje vremena kada će se vratiti.

Štimac je otvoreno rekao da je Hacken u nekim segmentima bio kvalitetniji:

“Treba priznati kako je ovo ipak momčad jedan level iznad nas, u tehničkom smislu i kombinatorici. Imali su puno više vremena uigravati se s trenerom i hvatati linije kretanja. A mi, svaka tri dana nova utakmica. Ali kad imamo ovakvo srce i kada ovako branimo boje kluba — sve je moguće.”

U nastavku se jasno vidjelo kako izgleda taj mentalitet. Najprije je Mario Ćuže pogodio za 1:1, a onda je Nemanja Bilbija, nakon akcije Lea Mikića, zabio za potpuno okretanje utakmice. Tribine su u tom trenutku živnule kao da je sunce izašlo, iako kiša nije stala cijelu večer. To je postao potpis ove momčadi — stisni, izjednači pa okreni.

Štimac je objasnio i dio dogovora iz svlačionice:

“Imali smo dvije situacije pri 0:0. Nadao sam se da ćemo na odmor s nulom jer je bura stvarala probleme, ali primili smo gol. U svlačionici smo se dogovorili otvoriti nastavak desetak minuta u ritmu kojim ćemo niskom loptom doći do bokova, gdje imamo igrače koji stvaraju višak. Tako smo i uradili.”

I upravo taj “tako smo i uradili” najbolje opisuje razliku ove momčadi. Ne igra na sreću, ne čeka protivnika da stane — nego ima jasnu ideju kako se vratiti u utakmicu. A kada to uspije triput zaredom, protiv potpuno različitih suparnika, onda je jasno da se radi o mentalitetu, a ne o slučaju.

Već poslovično večernji termini četvrtkom ove jeseni rezervirani su za europske utakmice Zrinjskog.

Tako će ovaj tjedan Plemići u okviru četvrtog kola konferencijske lige nove bodove tražiti protiv švedskog prvoligaša Hackena.


Biti će to druga domaća utakmica u ligaškoj fazi ovog natjecanja.

Od one prve, prije skoro dva mjeseca, i uvjerljive pobjede protiv Lincolna, Zrinjski je i dalje aktivan u borbi za europsko proljeće, pa bi eventualnom pobjedom protiv Osica dva kola prije kraja imao prolaz u svojim rukama.

Kroz povijest, Zrinjski je imao priliku odmjeravati snage protiv momčadi iz ove najmnogoljudnije skandinavske zemlje.

Kao na prvu ljubav i dalje su živa sjećanja na Vastru Frolundu i taj prvi europski dvomeč u kojem su se Plemići starom kontinentu prezentirali u crvenom Fotex dresu s bijelom lentom pokazavši kako se u Mostaru zna igrati dobar nogomet.


Ostavši “zaleđen” na -1 na sjeveru Europe, u uzvratu je Zrinjski nakon produžetaka uspio doći do pobjede od 2:1. Nažalost, zbog primljenog gola u gostima nedovoljne za nešto više od tek časnog oproštaja u prvom europskom izletu.


2019. godina donijela je Zrinjskom još jednog švedskog predstavnika. Ovaj put višestruko poznatijeg, momčad Malmoa.

Na krilima velikog preokreta i prolaska protiv Utrechta Plemići su puni optimizma otputovali u Švedsku i tamo se dobro držali u prvih pola sata utakmice.

Mogao je Zrinjski i povesti preko Miljana Govedarice koji je preko gola poslao čistu priliku u situaciji jedan na jedan s vratarom Dahlinom.


No, nakon toga, tada puno jači Nebeskoplavi sa sjevera preuzimaju kontrolu utakmice predvođeni najvećom zvijezdom Markusom Rosenbergom.

Završilo je 3:0 u korist domaćina i tako je uzvrat postao odrađivanje “nemoguće misije”.

U njemu je Zrinjski u potpunosti iskontrolirao momčad Malmoa, nedovoljno za prolaz ali dovoljno za pobjedu od 1:0 kasnim pogotkom iz penala Damira Šovšića. Pobjeda koja rezultatski nije donijela nikakav pomak prema sljedećoj rundi, ali je bila dovoljna da razvesele srca navijača.

S vremenom su rezultati Zrinjskog u Europi postali zapaženiji, a apetiti dobrano porasli što nas u kontekstu utakmice protiv Hackena dovodi do najviših očekivanja.

Desetoplasirana momčad nedavno završenog švedskog prvenstva koja je već tri tjedna bez natjecateljskog podražaja morala bi biti lijepa prilika za trobod kojim bi se Zrinjski približio na samo jedan bod od magične brojke “sedam” koja je u matematici, a prošle godine i u praksi, bila dovoljna za prolazak u knock out fazu natjecanja.

Većinu sezone momčad Hackena igrala je po principu toplo-hladno.

Od uvjerljive pobjede protiv Cluja(7:2), remija s Rayo Vallecanom(2:2), izbacivanja Anderlechta i osvajanja švedskog kupa, pa do borbe za ostanak u većem dijelu domaćeg prvenstva.

Kao stalni član Allsvenskana, najelitnijeg ranga švedskog nogometa egzistiraju od 2009. godine, uglavnom u sredini tablice s povremenim izletima u mjesta koja vode u Europu.

Međutim, 2022. godine iznenađujuće osvajaju prvenstvo, a od te trofejne generacije u momčadi su danas ostala samo tri igrača od kojih ozbiljnu minutažu bilježi tek danski veznjak Mikkel Rygaard.

U kvalifikacijama za Ligu prvaka iduće sezone senzacionalno su ispali od KI Klasvika s Farskih otoka, a izlet u grupnu fazu Europske lige te godine neće pamtiti po dobrom budući da su u grupi s Leverkusenom, Qarabagom i Moldeom ostali bez ijednog osvojenog boda uz primljenih čak 17 golova.


U play offu za Konferencijsku ligu prošle godine eliminirani su od njemačkog Heidenheima. Bez izrazite zvijezde na papiru momčad Hackena s klupe predvodi Jens Gustaffson, nekadašnji trener Hajduka.

Iako je u prethodnim susretima sa švedskim predstavnicima Zrinjski upisao dvije pobjede one nisu imale povoljan rezultatski značaj za Plemiće.

Pobjeda protiv Hackena ne bi bila još samo jedan dan u uredu za igrače i navijače Zrinjskog, ali Hacken nije momčad koja bi se mnogo kvalitetnijem i iskusnijem Zrinjskom nego prije, trebala nametnuti i diktirati tempo.

Padali su pod Bijelim Brijegom veliki protivnici i imena, događali su se veliki preokreti i s vremenom je stadion pod Bijelim Brijegom postao teško osvojiva tvrđava u kojoj se ljubomorno čuvaju i ostvaruju veliki snovi.


Ovo je naš teren i neka budu svjesni da ih od prve minute čeka pakao.- riječi su trenera Štimca pred Utrecht, a ništa manje ne odjekuju ni danas, kada bi Plemići pobjedom protiv Hackena širom otvorili vrata europskom proljeću.


Zrinjski je gladan, a Hacken dobra prilika da se od švedskog stola napokon otiđe “zasićeno”.

Foto: KN Ultras Zrinjski Mostar