Respektirajući prožvakanu frazu kako danas svi igraju nogomet ekipa Zrinjskog ipak nije mogla poželjeti boljeg protivnika na početku kvalifikacija za Ligu prvaka.
Najelitnije nogometno natjecanje sigurno nije cilj Plemića, pa bi se preciznije mogli izraziti kako nisu mogli dobiti prolaznijeg protivnika u ovom pretkolu koje otvara širom vrata grupne faze nekog europskog natjecanja.
“Produžene” pripreme
Dojam je kako je dvomeč s Virtusom uvelike odredio i tijek pripremnog perioda Zrinjskog.
I dok je u očima javnosti Virtus trebao poslužiti kao poligon za popravljanje statističkih podataka, stručni stožer je prepoznao priliku da malo “produži” pripreme te ove dvije utakmice iskoristi za uigravanje.
Prezentacija pripremljenog na terenu bila je dovoljna za prolaz, ali i dovoljna da se na sunčanom mostarskom nebu pojave oblaci sumnje.
Za nekog rutinski, za nekog alarm pred Bratislavu.
Obje strane s dovoljno argumenata.
Zrinjskom ni u jednom trenutku prolaz dalje nije “visio” u zraku.
Individualna kvaliteta se neupitno nalazila u dresu s lentom.
Poneka uigrana akcija i dominacija u posjedu nije ni smjela doći u pitanje.
A odgovor na pitanje s koliko posto svojih mogućnosti je Zrinjski odigrao ovaj dvomeč dobit ćemo uskoro, već u Bratislavi, gdje osjećaj kako je sve u redu ali ipak nije to to-neće biti dovoljan za išta konk(u)rentnije na terenu.
Bratska Bratislava
Po četvrti put će Slovan i Zrinjski biti jedni drugima nezaobilazna destinacija na nogometnom ljetovanju.
Iskustva koja Plemići do danas nose iz Bratislave uglavnom su prošarana sivilom, frustrirajuća i uokvirena u suzu koju je svaki navijač pustio 25.8.2022. godine.
Tog dana škarice su prestale biti najbolji nogometni potez s kojim jedan igrač može zabiti gol.
Dječačku zaluđenost njima u traumu je pretvorio (ne)sretni Eric Ramirez.
Oni, nešto stariji, uvijek će sa sobom nositi sjećanje na Tursku i Semiha Senturka.
Mi, nešto mlađi, nosit ćemo sjećanje na Bratislavu i Erica Ramireza.
Na glasnu tišinu vječno urezanu u svaki korak i kilometar od stadiona Tehelne Pole do Mostara.
Kako to uvijek bude u nogometu, a i životu, lopta te nagradi, nešto ti se vrati, Netko kaže- tvoj je red.
A sada bi bio red da se sruši mit o neosvojivoj Bratislavi.
Na terenu poznati protivnici, međutim oni ne znaju što krije tvoje srce.
Iz uloge promatrača iskoračit ćeš u onog kojeg će gledati i više nećeš pamtiti ti njih, nego će se oni sjećati tebe.
Ovaj put se neće provući pored tebe, biti ćeš uvijek korak ispred njih.
Jer prije 16 godina si možda bio pionir, kadet ili junior.
Bio si na početku karijere i imao svoje snove.
Neke si ostvario, neke ne.
Neka su ti se vrata zatvorila pred nosom, Zrinjski i Mostar su ti otvorili svoja.
Usporavale su te ozljede, neuspjesi tjerali da odustaneš.
A nisi i sad si tu.
Možda si dijete kluba, a možda i ne znaš koliko već dugo žulja taj bratislavski kamen u obući.
U svojim rukama držiš olovku i s njom možeš ispisati povijest.
Za one ljude koji su prije 16 godina stajali i prvi kročili u Bratislavu.
Nekih nema više.
Neki su zasnovali obitelj i s generacijama koje ne pamte poraze čekaju na pobjedu.
Neki su daleko, a neki su i dalje tu.
Ali svi oni su iza tebe i čuvaju ti leđa kao da je prvi put.
Sa tobom bilo gdje!