Teško je u ovakvim trenucima reći nešto smisleno, pronaći razlog za optimizam i okrenuti se unaprijed. No, u glavi svakog navijača Zrinjskog još uvijek živi ona nezaboravna večer protiv nizozemskog AZ-a, kada su četiri lopte u jednom poluvremenu završile u mreži europskog velikana. Ako je moglo tada – zašto ne bi moglo opet?
Slovan je na domaćem terenu bio bolji, konkretniji i sigurniji. Rezultat 4:0 boli, ali nije neviđen. Bilo je tu i trenutaka u kojima je Zrinjski mogao zakomplicirati stvari – Ivančić je bio blizu gola u prvom dijelu, imao je situaciju i u nastavku, no lopta nije htjela u mrežu. S druge strane, Slovaci su znalački iskoristili pad koncentracije Plemića – dva pogotka u tri minute pred kraj prvog poluvremena i sve je odjednom otišlo nizbrdo.
U drugom dijelu, pokušaji su postojali, ali Slovan je bio čvršći, agresivniji i – moramo to priznati – djelovao je kao momčad koja zna što želi. Dodali su još dva gola i tako gotovo zaključali vrata treće kvalifikacijske runde.
Ali…
Nije ovo prva nogometna priča u kojoj se nemoguće pretvorilo u nezaboravno. Iako ova momčad Zrinjskog objektivno ima manje sigurnosti i iskustva od one koja je napravila čudo protiv AZ-a, još uvijek ima nade.
Uzvrat u Mostaru možda izgleda kao oproštaj od Lige prvaka, ali može postati još jedna večer o kojoj će se pričati godinama. Treba vjerovati – barem još sedam dana. I dati sve.