Prva utakmica Zrinjskog i Breidablika vješto je sačuvala kapacitete i jedne i druge ekipe, pa su se u rekordno vrućih i sparnih tjedan dana do uzvrata zbila velika očekivanja s još većim upitnicima.
Svatko tko je taj četvrtak došao pod Bijeli Brijeg s mišljenjem da će pri povratku doma onom do sebe moći reći “jesam ti rek’o da je bilo do toga i toga” morao se zadovoljiti lokalnom anestezijom nad svojim zaključcima i nadati se da prestanak njenog djelovanja neće oživiti nove boli.
I svi oni koji “boluju” od Zrinjskog danas se napokon mogu opustiti.
Borbeno, na trenutke i dopadljivo
Najboljih 60ak minuta Zrinjskog ovog ljeta bili su dovoljni za još jednu europsku jesen. Od prvih koraka na umjetnoj travi Islanda Plemići su pokazali da su karakterna momčad koja neke svoje objektivne slabosti može nadoknaditi borbenošću i glađu za pobjedom.
Težeći dopadljivijoj i nešto kreativnijoj igri, koliko su prilike dozvoljavale, Zrinjski je u prvom poluvremenu u potpunosti “zaledio” domaćine ostavivši ih bez pokušaja i na -1 na poluvremenu.
S(p)retni pogodak kapetana Nemanje Bilbije bio je dovoljan za prednost, no dojam je kako se već na poluvremenu utakmicu moglo odvesti u mirniju luku.
Ono što nije uspio u prvom, Zrinjski je uradio već početkom drugog poluvremena. Tomislav Kiš, koji je izvođenjem prekida bio konstantna prijetnja Islanđanima, ali i svježina u veznom redu Zrinjskog, izveo je korner, a nesmotrenom reakcijom Valgeirssona lopta je završila u mreži, za 0:2.
U tim trenucima Zrinjski je imao potpunu kontrolu nad utakmicom uz još nekoliko poluprilika koje su mogle rezultirati pogotkom. Prodoran je bio Jakov Pranjić po lijevoj strani, a na kontra strani vrijedi istaknuti i Kerima Memiju koji je podsjetio na neke svoje odlične partije tijekom prethodnih sezona.
Neizbježna neizvjesnost
Trener Štimac za ovu utakmicu odlučio je izvesti iskusni stoperski par Jakovljević-Barišić. Upravo je Barišić “poklonjenim” penalom vratio Breidablik u život. Do kraja utakmice Zrinjski je preživljavao, ali ne na “škrge”. Bzbroj ubačaja Breidablika nije predstavljalo veliku ugrozu po gol Zrinjskog, a onaj jedan pokušaj Steindorssona kojeg smo već svi vidjeli u golu, Karačić je zaustavio sjajnom reakcijom, te se uz obranjena dva penala iz prve utakmice istaknuo kao jedan od heroja u prolazu Zrinjskog.
Na kraju je, požrtvovni Antonio Ivančić “izborio” crveni karton za domaćina, pa se ipak nešto lakše čekao kraj.
Među zvjezdicama
Zrinjski u džepu ima ponovno europsku jesen, u konferencijskoj ligi. Za ligu više trebat će proći Utrecht. Nesporno kvalitetnijeg protivnika, ali protivnika koji je već jednom ispao od Zrinjskog. Protivnika koji dolazi iz iste lige kao i AZ Alkmaar, a vjerujemo da ne treba podsjećati što je Zrinjski napravio protiv njih.
Zapisivanjem svojeg imena među najelitnije stranice europskog nogometa, Zrinjski, ne samo da ostvaruje financijsku i marketinšku korist, već se penje na stepenice koje su nedostižne za većinu klubova iz regije. Na te stepenice nije lako doći, ali je s njih lako pasti.
Odgovornost ljudi u klubu, ali i svih nas je da Zrinjski ne sklizne u zamku samodostatnosti i zadovoljstva ostvarenim koja će dovesti do stagnacije i neminovnog nazadovanja. Zrinjski je ponovno pod najvrjednijim svjetlima reflektora i može napraviti nove rezultatske iskorake.
Zrinjski je ponovno rame uz rame sa sportskim kolektivima na najvećoj razini i da bi tu ostao, mora napraviti i one iskorake izvan zelenog travnjaka.
Već od nedjelje u 21h.
Protiv Širokog Brijega!
Zajedno po prvu zvjezdicu.