Nakon dobrog niza od četiri utakmice i četiri pobjede dogodilo se ono čega sam se najviše bojao. Još dok sam išao prema stadionu pa pio piće u obližnjem kafiću, slušala se priča kako u prvom poluvremenu treba dati tri ili četiri gola i mirno privesti utakmicu kraju. Više se pričalo o nadolazećem gradskom derbiju nego o utakmici čiji se početak bližio.
Takva je atmosfera danima bila u gradu, nitko nije ozbiljno mislio kako postoji ikakva šansa da se Rudar iz Prijedora ne dobije s ozbiljnim hendikepom. Htjeli mi to priznati ili ne, i trener i igrači su ljudi koji žive s nama, ljudi koji iste te stvari slušaju svaki dan i teško je očekivati da i sami ne razmišljaju tako. Znam, oni su profesionalci, morali bi biti sto posto u svakoj utakmici, ali jasno je da to ne mogu ni najveći svjetski klubovi.
Sam ulazak u utakmicu otkrio je probleme. Pranjić je na čudnoj poziciji ostavljao golem prostor, a Gvasalia ga je koristio kako je htio, probijajući linije domaćih bez većeg otpora. Rudar je bio bolji, agresivniji i puno opasniji. Već u prvih pola sata gosti su stvorili nekoliko zrelih prilika, pogodili vratnicu i natjerali Karačića na intervencije koje su spašavale Zrinjski od ranog minusa. Dojam na tribinama bio je neumoljiv. Rudar, momčad koja je do jučer orala travnjake Prve lige Republike Srpske, izgledao je kao gazda na terenu, dok je aktualni branitelj naslova izgledao izgubljeno i nemoćno.
Štimac je morao reagirati već u prvom dijelu i povukao je Pranjića iz igre, no ni to nije donijelo veliku promjenu. Do kraja poluvremena domaći su imali tek jedan pokušaj Bilbije iz slobodnog udarca, lopta je otišla malo iznad gola i to je bilo sve što su pokazali.
Drugo poluvrijeme donijelo je nešto više energije kod Zrinjskog, ali Rudar je i dalje bio konkretniji. Opet su pogodili vratnicu, opet stvorili prilike koje su mogle prelomiti susret, a domaći su tek u samoj završnici došli do nekoliko šansi. Bilbija je glavom pucao pored gola, a Karačić u nadoknadi nije uspio svladati vratara gostiju.
Na semaforu je ostalo 0:0, ali osjećaj je bio kao da je Zrinjski izgubio. Jer sve što se događalo na travnjaku govorilo je da je Rudar bio bolji i da je zaslužio više. Za Plemiće je ovo remi s okusom poraza i podsjetnik da je najopasniji upravo onaj protivnik kojeg svi unaprijed otpišu.
Trener Igor Štimac nakon utakmice priznao je kako prvo poluvrijeme njegove momčadi nije bilo na razini.
Rudar ima veliki broj igrača koji mogu igrati i koji su pokretljivi. U analizi smo to jasno naglasili našim igračima da je moguće da će nam ovo biti najteža domaća utakmica do sada. Tako se i ispostavilo. Užasno prvo poluvrijeme, nismo bili kompaktni u pokrivanju i daleko smo stajali od igrača. Dozvolili smo gostima da se ‘razmašu’. Nakon prve prilike koju su napravili vidljivo je bilo da nam je palo i samopouzdanje te da su nas malo stresli. Tu smo se tražili i čitavo prvo poluvrijeme nismo uspjeli pohvatati konce.
Priznao je i vlastitu grešku u postavci.
Sa drugim poluvremenom mogu biti zadovoljan. Momci su energetski napravili sve što je trebalo. Pritiskali smo do samog kraja i imali finih prilika za ostvariti pobjedu. Realno gledajući, moram biti zadovoljan sa ovim na kraju. Obično se gube ovakve utakmice.
Na kraju se okrenuo gradskom derbiju koji slijedi.
To je utakmica od velikog značaja za naše navijače, za klub i sve ovdje. Zna se šta nose utakmice Zrinjskog i Veleža. Prema tome, maksimalno ćemo se pripremiti, sreća imamo šest dana do utakmice da se odmorimo i osvježimo igrače koji su danas nastupali i pronađemo svježinu u onima koji danas nisu počeli. Idemo tamo sa ‘punim šaržerom’ i nadam se da ćemo biti pravi u toj utakmici.
Foto: HŠK Zrinjski