Navijači, stručni stožer i igrači na klupi već su neko vrijeme bili na nogama. Dok su nervozno pratili događanja na terenu, preko raznih aplikacija provjeravali su i stanje na ostalim travnjacima diljem Konferencijske lige.
Utakmica je ušla u posljednju minutu sudačkog dodatka kada je Matej Šakota ostavio loptu za Karla Abramovića koji prošao po desnoj strani i centrirao, a Nenad Cvetković loptu nespretno poslao u svoju mrežu. Jako je teško opisati što se u tim trenucima događalo na terenu i na tribinama. Svi slave i u isto vrijeme posežu za mobitelima da provjere rezultate na ostalim utakmicama, a kada smo dobili potvrdu da je Plemićima i neriješen rezultat protiv Rapida dovoljan za proljeće u Europi, pozitivno ludilo na stadionu HŠK Zrinjski doseglo je novu razinu.
Što se u tim trenucima događalo najbolje vam može dočarati Damirova i moja dernjava tijekom prijenosa i ‘bramović, ‘bramović uz oštro đe tablica za koje imam osjećaj da će nas zauvijek obilježiti.
Onaj kojega će sigurno obilježiti je junak – Karlo Abramović.
Nogomet je od samog početka bio moja najveća ljubav. Čim bih čuo zvuk lopte, trčao sam na igralište – drugi sportovi me jednostavno nisu zanimali. Dolazim iz Hrvatske Kostajnice, gdje sam krenuo od najmlađih kategorija. Igrali smo brojne turnire, a na jednom od njih su me zapazili ljudi iz Segeste, u koju sam prešao kao mlađi pionir. Tamo sam ostao sve do juniora, upisao i prve seniorske minute, a zatim sam iskustvo skupljao kroz Trnje, Mladost iz Petrinje i Jadran iz Poreča, započinje Abramović razgovor za portal The Nobles.
Iako je proveo dvije i pol godine u drugom rangu hrvatskog nogometa gdje ga je u Jarunu trenirao i Jerko Leko, na pitanje u kojem trenutku je počela njegova profesionalna karijera, Karlo odgovara:
Tek u Mostaru. Ni u Jarunu to nije bilo to. Odradili bi trening pa ne bi znali kud’ bi sa sobom. Ovdje je daleko najprofesionalnije do sada, govori nam i otkriva da je bio blizu napuštanja nogometa.
Malo prije dolaska u Mostar razmišljao sam o prekidu karijere i upisu u policijsku akademiju. Na nagovor oca odlučio sam odigrati sezonu do kraja. On mi je rekao da će se nešto otvoriti, ali ja nisam vjerovao jer u nogometnom svijetu ima mnogo laži i sve mi se to nekako skupilo. Ipak, odlučio sam poslušati obitelj i sve se okrenulo u nekoliko mjeseci.
Imao sam dobru polusezonu iza sebe. Jakov (Pranjić, op.a.) je došao malo prije mene u Zrinjski i javio mi je da se tadašnji trener Mario Ivanković počeo raspitivati o meni. Navodno je stigla i preporuka od Sergeja Jakirovića. Zanimljivo, igrali smo prijateljsku utakmicu protiv Šibenika u kojemu je tada nastupao Duje (Dujmović, op. a.). Jakir je gledao tu utakmicu u kojoj sam zabio gol i koja mi je bila jedna od najboljih u karijeri i navodno me je preporučio Zrinjskom, otkriva nam Abramović.
U novu sredinu se brzo uklopio.
Jerko Leko je u Jarunu imao jako dobre treninge, znamo da je svašta prošao kroz karijeru, pa mi se nije bio problem prilagoditi u Zrinjskom. Svi suigrači su mi mnogo pomogli i sjajno su me prihvatili zbog čega nisam imao nikakvih problema po dolasku u novi klub i grad.
Kada smo prošle godine dogovarali intervju s Jakovom Pranjićem, ugodno se iznenadio zbog zanimanja javnosti za njega, a sličnu je reakciju imao i Karlo.
Dok smo bili u Jarunu, Sportske novosti bi možda jednom u pola godine napisale neki članak o nama, tako da vam ne mogu opisati kolika je promjena bila kada smo došli ovdje pa vi zovete na intervju, djeca se hoće slikati, žele autogram. I dalje mi je nevjerojatno, kaže krilni igrač Plemića.
Tri tjedna od dolaska u Mostar postigao je svoj prvi pogodak za Zrinjski i to u gradskom derbiju protiv Veleža. Da, to je bila ona utakmica.
Nije mi se moglo ljepše otvoriti. Bila je to jako teška utakmica uz mnogo prekida i loše vrijeme. Mara (Marko Marić, op. a.) je ispucao jednu loptu koja me je preskočila, ali se Bića (Nemanja Bilbija, op. a.) odlično zagradio i primio je. Zastao sam na sekundu jer sam mislio da će sudac dosuditi igranje rukom i kada sam vidio da od toga nema ništa dao sam se u trk, proslijedio mi je loptu koju sam ja poslao u mrežu. Čuo sam Tomu Kiša kako se dere i traži dodavanje, ali sam morao završiti onu akciju, govori kroz smijeh Abramović koji će kroz sljedeća dva mjeseca sa Zrinjskim osvojiti prve trofeje u karijeri i svojim primjerom pokazati kako se život može potpuno okrenuti u tako kratkom razdoblju.
Plemići iza sebe imaju težak prvi dio sezone u kojemu su odigrali čak 34 utakmice pa je očekivano bilo uspona i padova.
Zrinjski je veliki klub i naravno da se u svakoj utakmici očekuje pobjeda. Imali smo i promjenu trenera, nekoliko loših rezultata, ali ja sam zadovoljan kako smo odradili taj prvi dio sezone. Odnos unutar momčadi bio je sjajan, živimo za to da ponovno osvojimo titulu i obradujemo naše navijače što vjerujem da ćemo i napraviti, smatra Karlo koji je tijekom tog prvog dijela sezone propustio mjesec i pol dana zbog ozljede.
I dalje ne znam koja je točno ozljeda bila u pitanju. Magnet je pokazao da je kao pubična kost, dolazio je Valencijin doktor koji mi je rekao da je u pitanju neki živac. Mene to i dalje boli, ali nekako sam navikao i čim se dobro zagrijem mogu normalno igrati.
Na teren se vratio u pravome trenutku i bio jedan od najzaslužnijih za prvo europsko proljeće u povijesti kluba.
Protiv Rapida sam ušao na poziciju desnog beka koju sam prije toga igrao nekoliko puta u Jarunu. Jako teška utakmica tijekom koje još ne znaš je li ti neriješen rezultat dovoljan za prolaz. Šaki (Matej Šakota, op. a.) je u jednom od posljednjih napada primio loptu, ja sam mu rekao da sačeka da ga prođem što je i napravio. Primio sam loptu i prošao po desnoj strani. Protivnički igrač bio je loše postavljen i imao sam prostora poslati loptu prema petercu gdje sam se nadao da ću pogoditi našega špica, ali je ispalo još bolje jer je njihov igrač postigao autogol. Još kada smo saznali da su se poklopili i ostali rezultati… ne mogu vam opisati taj osjećaj. To mi je uz gol Veležu najbolji trenutak u karijeri, otkriva Abramović za portal The Nobles.
Plemiće je nakon tog fizičkog i emotivnog pražnjenja samo tri dana kasnije čekala još jedna od važnijih utakmica u ovoj sezoni. Gostovanje kod Borca koji je u tom trenutku imao šest bodova prednosti. Ispražnjeni i puni ozljeda otišli su u Banja Luku gdje su opravdali svoj nadimak i upisali veliku pobjedu protiv glavnog konkurenta za naslov te tako u samo tri dana potpuno okrenuli sezonu.
To nam je bila jedna od najvažniji utakmica sezone. Uvijek je neugodno izaći iz takve europske utakmice, ali “skupili” smo se, kontrolirali veći dio utakmice i stigli do tri jako važna boda, kaže Abramović koji se prisjetio i nevjerojatnog žutog kartona koji je zaradio u toj utakmici.
Dodao sam loptu Majiću i krajičkom oka vidio kako protivnički igrač dolazi “krvnički” prema meni. Poskočio sam da bih ga izbjegao i kada je sudac Nihad Ljajić zaustavio igru bio sam uvjeren da je sviran prekršaj za nas, a on meni pokazuje žuti karton. Rekao mi je da sam ga pokušao prevariti, odnosno da sam simulirao, a ja sam odmah ustao i nisam ni tražio prekršaj. Na kraju utakmice mi se ispričao zbog kartona jer je vjerojatno ponovno pogledao situaciju.
Abramović je pod trenerom Igorom Štimcem zaigrao i na novoj poziciji. Po prirodi je lijevo krilo, može igrati i na desnom te po potrebi uskakati na beka, a u dvomeču protiv Utrechta smo ga prvi put vidjeli na poziciji iza napadača.
Ono razdoblje oko utakmica sa Slovanom mi je bilo najgore. Uganuo sam zglob, Mario Ivanković dobiva otkaz, dolazi novi trener, a ja sam ozlijeđen. Bilo me je strah jer se nisam mogao odmah dokazati. Dok sam bio na terapijama trener Štimac je stalno razgovarao sa mnom i to me je nekako umirilo. Zbog svega toga sam se i vratio ranije nego što sam možda trebao, protiv Breidablika sam igrao kroz bol.
Na jednom od treninga prije prve utakmice s Utrechtom, trener Štimac je meni rekao da ću igrati iza napadača, a Pranjiću da će biti lijevo krilo. Znači, on igra na mojoj poziciji, a ja na njegovoj. Jakov i ja smo slični izgledom, došli smo iz istog kluba i kada smo kasnije u sobi razgovarali o tome mi smo bili uvjereni da nas je trener zamijenio, prisjeća se Karlo kroz smijeh i dodaje:
Kada nas je na dan utakmice pozvao na sastanak i objasnio svoju zamisao, mi smo shvatili i naravno ispoštovali trenerove upute. Jako mi se svidjelo, dobro smo igrali, a moja glavna zadaća bila je zaustaviti njihove veznjake. Kako mogu puno trčati cilj je bio i malo rasteretiti Nemanju, ali glavna trenerova uputa bila je da zatvorim njihovog najboljeg igrača Gjivaia Zechiela. Nakon Utrechta sam igrao još nekoliko puta na toj poziciji i jako sam zadovoljan svojim igrama u tim utakmicama.
Zanimalo nas je i jesu li njegove dobre igre potaknule neke klubove da se u Zrinjskom raspitaju za njegove usluge.
Sada nije bilo ponuda drugih klubova kako i nisam igrao skoro dva mjeseca, ali zato jeste pred kraj prošle sezone. Javila se Austria Klagenfurt i da nisu ispali iz prve lige tko zna što bi bilo. Klubovi su bili u kontaktu, ali kako su oni ispali onda nije bilo smisla ni za njih ni za mene, otkriva nam Abramović.
Plemići se trenutno nalaze na pripremama u Međugorju gdje bruse formu pred nastavak sezone. Odigrali su dvije utakmice protiv Jadran Luke Ploče i Vršca u kojima su slavili s visokih 7:1 i 4:0. U petak ih čeka generalna proba protiv Posušja, a nakon toga povratak u Mostar i posljednje pripreme prije nastavka prvenstva i utakmice sa Slogom.
Na ovim smo pripremama mnogo radili u teretani što mi se jako sviđa. Na terenu smo radili na raznim taktičkim detaljima koje smo testirali u te dvije utakmice. Novi igrači su pokazali da će biti od velike pomoći i svi jedva čekamo nastavak sezone.
Zrinjski će u prvih mjesec dana odigrati čak osam utakmica, a ono što svi s nestrpljenjem očekujemo su utakmice protiv velikog Crystal Palacea.
Najbitnije je dobro otvoriti sezonu protiv Sloge, Stupčanice i Borca kako bi Palace dočekali u pozitivnom nizu. Mislim da će za prvu utakmicu protiv njih biti ključno da dobijemo te prethodne tri i da na krilima toga puni samopouzdanja pokušamo ostvariti pozitivan rezultat u Mostaru.
Švicarci su vjerojatno bili lakši ždrijeb, ali ja sam se nadao Crystal Palaceu. Dugo pratim West Ham, znam sve o engleskoj Premier ligi i oduvijek sam htio zaigrati na jednom od njihovih stadiona. Vidjeli smo što se sve događa kod njih u klubu, mnogo će toga ovisiti o toj prvoj utakmici, ali ja vjerujem da mi imamo šanse. Vjerujte u nas, bit će svega, na sjajan način Karlo Abramović zaključuje razgovor za portal The Nobles.