Ako je Trojanski rat dao mitski dvoboj Ahila i Hektora, moderni bh. nogomet svoju je epsku priču posljednjih godina dobio u utrkama našeg Zrinjskog i banjalučkog Borca. Dvije momčadi koje su posljednjih godina pomaknule granice mogućeg, kada je u pitanju domaći nogomet, ali podigle i, koliko god onima u Sarajevu to bilo teško priznati, regionalni ugled na europskoj sceni, ponovno će “ukrstiti koplja” i ovog vikenda u Banja Luci.
Rijetko su, dueli između naše momčadi i Borca, bili obična borba za tri boda. Češće se radilo o srazu dviju filozofija, koje su posljednjih godina natjerale ostatak lige da gleda u njihova leđa. Dok su drugi tražili izgovore, Zrinjski i Borac su gradili koeficijente, rušili favorite i natjerali nogometnu Europu da nauči i zapamti njihova imena.
Ajde, da bi se malo odmakli od neutralnosti, dodat ćemo i mrvicu navijačke strasti i patetike, koja nas, koliko god bježali, na kraju ipak nekako sustigne. Borac u ovaj okršaj ne ulazi samo kao aktualni prvak države, nego kao nekakav prvenstveni “Golijat”.
Klub je to iza kojeg, uz nespornu igračku kvalitetu (pogotovo posljednje dvije sezone), stoji i čitav savezni aparat. Nije tajna da banjalučki sastav u domaćem prvenstvu uživa status “zaštićenog gosta”, uz vjetar u leđa koji prečesto ne dolazi s tribine, nego s mjesta gdje bi pravda trebala biti makar neutralna. Upitne sudačke odluke, logistika i naklonost saveza kojim upravlja Vico Zeljković, stvorili su bedem oko njihove dominacije, čineći svaki sraz s njima borbom koja enormno troši zalihe suparnika. I to ne samo borbom protiv jedanaest igrača na terenu, nego i protiv sustava koji ih “čuva i pazi”, koliko god nekad svi pokušavali zatvoriti oči na takve stvari.
S druge strane, svesti Borac samo na logističku moć bilo bi nepravedno prema terenu i onome što smo redovno gledali u prošloj sezoni. Banjalučani u svojim redovima imaju individualnu kvalitetu, širinu kadra i sposobnost da riješe utakmice u ligi bez pretjeranog grča.
Upravo zbog te igračke snage, vjetrovi u leđa i prvenstveni cirkus uopće im nisu potrebni, nego zapravo samo bacaju sjenu na momčad koja ima sve predispozicije da čisto, nogometno i pravedno nadigra bilo koga i pošteno se potuče za bodove.
No, kada maknete po strani sve izakulisne priče, ostaje skupina iznimno opasnih pojedinaca koji jednim potezom mogu kazniti i najmanju pogrešku svake momčadi, što su, istinabog, dokazali i na europskoj sceni, pa se tako s našim klubom ove jeseni i izjednačili po broju ostvarenih plasmana u grupnu fazu Konferencijske lige. No, da se ne bi previše bavili “nadnaravnim”, ostaje nam, po tradiciji, ukratko predstaviti momčad subotnjeg domaćina.
O struci se, manje više, sve zna. S klupe momčad predvodi nekadašnji trener našeg kluba i osvajač naslova prvaka u sezoni 2015/2016, Vinko Marinović. Najveća prijetnja našoj obrani svakako dolazi od Luke Juričića. Naš nekadašnji junior, član “Kristalnih 11” i najbolji strijelac lanjskog izdanja prvenstva, produžio je svoj ugovor s banjalučkim klubom i nastavio tresti mreže u dresu Borca. Vrijedi izdvojiti i Amera Hiroša, Stefana Savića, Miloša Jojića, Sebastiana Herreru i sjajnog mladog golmana, Mladena Jurkasa. Momčad je oslabljena nedavnim transferom Damira Hrelje u Tursku, dok je ozljedu u prošlom duelu na Koševu zaradio i iskusni veznjak Anderson Esiti.
Borac nije na najbolji način ušao u premijerligaški ciklus, pa je tako u prvih pet kola ostvario tri pobjede, neočekivani remi u Bijeljini (2-2) i poraz na Koševu od Sarajeva (1-0), uz odgođenu utakmicu sa Slogom iz Doboja. No, to neka budu problemi s kojima se bave domaćini, a mi idemo zaviriti u tabor naše momčadi pred ovu važnu utakmicu.
Otvaranje sezone iz snova, maksimalnih 18 bodova iz šest susreta, govori o snazi i stabilnosti naše momčadi u ovom trenutku. Izabranici Simona Rožmana su osvajali “trobode” redom, pokazavši kvalitetu ali i gard prvaka, koji nam je ponekad nedostajao lani.
Čak i kad ne briljiraju, kao u posljednjem okršaju, gdje je, ruku na srce, igra protiv Širokog ipak malo zaškripala, Plemići pronalaze put do tri boda. No, znamo, mostarska je publika posebna sorta. Pobjeda nije dovoljna ako nije popraćena lepršavošću i dominacijom. Pokoja kritika nakon pobjede možda i nije slabost, nego više luksuz našeg kluba i navijača, jer smo naviknuti na perfekciju, a u derbije obično ulazimo s velikom gladi, da bi iznova pokazali tko je vladar domaćeg nogometa. Tako mora biti i ovu subotu!
Protiv Širokog se u strijelce ponovno upisao, i to dva puta, kapetan Nemanja Bilbija, Antonio Ilić i Karlo Abramović nastavili su sa sjajnim igrama u posljednjoj trećini terena, dok smo konačno u napadu, zakratko, vidjeli i dugo očekivanog Niku Gajzlera. Kažemo, zakratko, jer se Simon Rožman nakon samo nekoliko minuta, očigledno izrevoltiran pristupom mladog krilnog igrača iz Rijeke, odlučio napraviti novu zamjenu i povući ga na klupu. Bit će zanimljivo vidjeti nastavak njegovog angažmana u našem klubu, s obzirom na to da Rožman ne djeluje kao zlopamtilo, te bi Gajzler, pravim zalaganjem i isprikom kroz dosljedan pristup na treninzima, lako mogao povratiti očito izgubljeno trenersko povjerenje.
Ostaje i pitanje s kakvim bi stoperskim parom mogli krenuti u Platonovoj, budući da je tu najviše do sada naš trener i “čačkao”. No, u posljednje tri utakmice, na tim pozicijama zabetonirano mjesto ima iskusni duet Jakovljević – Barišić, stoga bi se, ako ne dođe do velikih promjena, dali kladiti da bi se takav scenarij i konstelacija snaga mogli ponoviti i u subotu. Od ozljede se oporavljao i Neven Đurasek, stoga je upitno hoće li se i njegovo lice naći u službenom zapisniku sljedeće utakmice.
Matematika sugerira da bi i bod u ovom raspletu sačuvao prednost od osam bodova, ali povijest i mentalitet Zrinjskog ne priznaju kalkulacije. Plemići su svoj “mentalitet pobjednika” gradili na prkosu i napadačkom genu, a nikada na čuvanju rezultata. Upravo smo na Gradskom stadionu u Banja Luci ostvarivali velike pobjede, podizali i trofeje, stoga ne vidimo razlog da ovaj put idemo na kraj države s digitronom u rukama.
Sve je zbilja lijepo, toplo
Ljubav puna obećanja
Ti u meni tražiš luku
Dok ja sanjam putovanja….
Foto: HŠK Zrinjski