Teško je igrati Kup utakmice protiv slabijih protivnika, jer tu nemaš što dobiti, a možeš puno izgubiti. Pobjeda se očekuje, sve osim prolaza smatra se neuspjehom. Upravo zato je važno ući maksimalno ozbiljno i riješiti utakmicu bez nervoze i komplikacija.
Zrinjski je to napravio onako kako favorit i treba. Protiv Stupčanice iz Olova od samog početka se vidjela razlika u kvaliteti, a sve je praktično bilo riješeno već u prvom dijelu. Tomislav Kiš zabio je u 27. sekundi nakon velike pogreške gostujuće obrane i odmah usmjerio utakmicu. Na 2:0 povisio je Antonio Ivančić u 38. minuti na dodavanje Memije, dok je VAR poništio pogodak gostiju iz sedme minute zbog igranja rukom.
Početkom drugog poluvremena dosuđen je jedanaesterac za Zrinjski nakon prekršaja nad Surdanovićem, a Kiš je mirno realizirao za svoj drugi pogodak. Konačnih 4:0 postavio je Abramović na asistenciju Palića. Rutinski, ozbiljno i bez drame – upravo onako kako ovakve utakmice trebaju izgledati.
Ipak, treba biti realan – ovo je tek druga utakmica polusezone i prerano je donositi veće zaključke. Dobro je što smo vidjeli sva nova imena, ali svakom pojačanju treba dati barem pet utakmica prije nego ih krenemo ocjenjivati, zato ih nećemo ni spominjati. Trebat će vremena da se uhvate ritam i potpuno uklope.
Ono što se već sada može reći je da je najveće pojačanje zapravo – povratak Tomislava Kiša. On se vratio nakon što cijelu polusezonu nije igrao i unatoč tome izgleda kao da nikada nije ni izlazio iz sastava.
Zabio je dva gola, ali nije stvar samo u golovima, nego u kretnji, agresivnosti i preuzimanju odgovornosti. Navijači ga nisu bez razloga cijenili – i ne samo zbog legendarnog gola u Vrapčićima.
Važno je istaknuti da je momčad djelovala ozbiljno i fokusirano, što je nakon utakmice potvrdio i Štimac naglasivši da će biti teško odabrati prvih jedanaest. To je možda i najbolji pokazatelj da konkurencija postoji i da širina kadra raste.