Još četiri utakmice nalaze se pred nogometašima Zrinjskog nakon kojih će biti spušten zastor na jednu od najturbulentnijih polusezona u posljednjih nekoliko godina.
Dva trenera, pet različitih natjecanja, trideset odigranih utakmica te aktivna borba na tri fronta ostavljaju sve veći trag na ekipi, pa je svaka utakmica priča za sebe i može biti jezičac na vagi koji će odrediti (ne)uspješnost rada prethodnih nešto više od pet mjeseci.
Brzi vlak u koji su se Plemići ukrcali još tamo 8. srpnja protiv Virtusa iz San Marina, privremeno će se zaustaviti na stanici broj 31, u Sosnowiecu, a na njoj čeka- Rakow.
Simbol otpora i slom komunizma
Daleko od reflektora usmjerenih na najuspješnije poljske klubove, podno Jasne Gore u mjestu Czestochowa (Čenstohova), glavnom marijanskom svetištu poljskog naroda, godinama je svoje prvoligaške i europske snove sanjao Rakow-klub osnovan 1921. godine u istoimenom selu.
Povijest Czestochowe seže još u 11. stoljeće kada je grad zauzimao mnogo manji prostor nego što je to slučaj danas, kada se proteže na 160 kvadratnih kilometara i čini važno željezničko čvorište.
Ključni događaj za ekspanziju Czestochowe dogodio se osvanućem ikone Blažene Djevice Marije koja u naručju nosi dijete Isusa.Priču zanimljivijom čini i podatak da je ikona nastala na drvetu koje je izradio sam Isus, a pretpostavlja se da ju je naslikao sveti Luka.
- godine za tu sliku izgrađena je velika gotička katedrala, a kroz povijest je ovo svetište postalo simbol otpora poljskog naroda protiv nacista, pa su za vrijeme drugog svjetskog rata ljudi često dolazili na tajna hodočašća.
Nekoliko godina kasnije ovo svetište i dolazak pape Ivana Pavla II. u njega za Poljake postaje važno i po tome što će predstavljati otpor i konačnu pobjedu nad komunizmom.
Uspon i pad kluba
Prkosni i ponosni crveno-plavi iz Czestochowe strpljivo su slagali kockicu po kockicu svoga sna još od 1937. godine kada su prvi put osjetili čari igranja natjecateljskog nogometa u tada još poluprofesionalnom trećem rangu poljskog nogometa zvanom Klasa A.
Unatoč zabrani postojanja za vrijeme drugog svjetskog rata, klub je relativno brzo ponovno stao na noge pa su 1967. godine dočekali i svoje prvo finale.Bila je riječ o poljskom kupu gdje su poraženi od Wisle Krakow.
Sve do 1994. godine Rakow je igrao u nižerangiranim natjecanjima, da bi te godine prvi put izborili „Ekstraklasu“ dobivši priliku odmjeriti snage s najelitnijim poljskim klubovima, ali nedugo nakon toga klub je doživio „slobodan pad“ ispadajući godinu za godinom i tako dospjevši u četvrtu ligu.
Marek Papszun-tvorac modernog kluba
Do 2019. godine Rakow je pokušavao da se vrati u „Ekstraklasu“, no s obzirom na to da su svoj radni staž skupljali uglavnom po trećim i četvrtim ligama nije izgledalo da će se taj povratak zaista i dogoditi.
A onda, kormilo tima preuzima Marek Papszun, ne sluteći kako će u godinama koje dolaze ispisati najveće uspjehe kluba.
Kao nepoznato trenersko, ali i nogometno ime, Papszun je na klupu Rakowa sjeo 2016. godine.
Vodeći prethodno šestoligaša KS Lomiankija kojeg je podigao do četvrte lige, a zatim četvrtoligaša Legionoviju s kojom je izborio treću ligu, Papszun je sebi stvorio priliku da se okuša u „seoskom“ klubu velikih snova i skoro pa nikakvih rezultata.
U svijetu igrica to bi bila idealna situacija, razbibriga preko vikenda, međutim u stvarnom i okrutnom svijetu nogometa pred Papszunom je bila nemoguća misija.
Prve naznake da se u Czestochowi nakon religijskog može dogoditi i neko nogometno čudo počele su se pojavljivati u sezoni 2016./2017. kada je Rakow ostvario promociju u drugu ligu, a onda samo dvije godine kasnije za bod su izmakli direktnom rivalu LKS Lodzu i nakon više od dvadeset godina ponovno postali članom Ekstraklase.
Nakon mirne plovidbe prvom sezonom činilo se kako Rakow ima kvalitetu za nekoliko godina „bezbrižne“ transformacije u stabilnog prvoligaša, a već u drugoj sezoni pokazalo se kako su daleko iznad toga.
Završivši sezonu 2020./2021. na drugom mjestu iza Legije i osvojivši poljski kup, Rakow je ostvario najveće rezultate u svojoj povijesti.
Trofejima tu nije bio kraj pa su tako i iduće sezone u svoje vitrine ponovno stavili trofej pobjednika Kupa i Superkupa, a u prvenstvu su ponovno za malo ostali kratki, ovaj put iza Lecha.
Ohrabreni uspjesima i nastavljajući tradiciju osvajanja trofeja u sezoni 2022./2023. uzeli su i onaj najveći i najsanjaniji-trofej prvaka s čak devet bodova ispred Legije.
Bez izrazite zvijezde ali sa snažno izraženim timskim duhom Rakow je izborio i nastup u kvalifikacijama za Ligu prvaka gdje su u zadnjem pretkolu eliminirani od Kopenhagena, a te godine su nastupili u grupnoj fazi Europske lige gdje su s četiri osvojena boda završili iza Atalante, Sportinga i Sturma.
Valja istaknuti kako je Papszun nakon osvajanja titule prvaka napustio klupu Rakowa, da bi se prošle sezone ponovno vratio, a sada ne krije kako postoje direktni kontakti s Legijom te da ne bi imao ništa protiv da sjedne na klupu po mnogima najvećeg poljskog kluba koji se nalazi u velikoj krizi.
“Domaći” igrači
Iako bez zvučnih imena u svom kadru, ipak treba izdvoji dva nam dobro poznata imena-Frana Tudora i Zorana Arsenića koji su u Rakow stigli u razmaku od samo godinu dana iz Hajduka odnosno Rijeke, a društvo im danas prave i još tri igrača s ovih prostora.
To su Marko Bulat, Imad Rondić i Bogdan Mirčetić.
Nakon lošijeg ulaska u ovu sezonu Rakow je čini se pronašao pravi ritam.
Trenutno se nalaze na trećem mjestu poljske lige sa bodom zaostatka za vodećom Wislom iz Plocka, ali i utakmicom manje.
Ništa manje uspješni nisu ni u Konferencijskoj ligi gdje s dvije pobjede i dva neriješena rezultata drže šesto mjesto.Posebno se ističe uvjerljiva pobjeda protiv posljednjeg protivnika Zrinjskog u ligaškoj fazi, bečkog Rapida(4:1)
Poljska “žestica”
Kalkulacije su jasne, Zrinjskom treba najmanje jedan bod iz preostale dvije utakmice kako bi dohvatio proljeće u Europi, a hoće li ono biti nagrada ili dodatni teret prvenstvenoj utrci s Borcem ostaje na stručnom i upravnom dijelu kluba koji je zadužen za to da pripremi ekipu za nadolazeće izazove.
Zrinjski je sada na tri boda zaostatka od Borca, a do kraja godine raspored je nemilosrdan.
Već nakon susreta s Rakowom, Plemiće očekuje derbi sa Sarajevom u kojem nakon dva domaća kiksa za redom nemaju pravo na još jedan.
U zemlji iz koje su „potekle“ neke od najpoznatijih marki žestokih pića, Zrinjski će ispred sebe imati jednu „žesticu“ s kojom će pokušati isprati gorak okus remija protiv Veleža, a hoće li Rakow biti samo aperitiv pred derbi sa Sarajevom ili će Plemići u nedjelju još jednom „odmamurati“ devedeset minuta pred domaćom publikom ostaje nam vidjeti.
Kako god, pred Zrinjskim je 12 dana u kojima svojim navijačima mogu pokazati da od prepoznatljivog plemićkog ruha nisu ostale samo „zakrpe“ već da tu i dalje ima nepoderivosti koja je krasila ekipu tijekom svih ovih godina.